Hapšenje nekadašnjeg zamjenika komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine generala Jovana Divjaka (73) 3.marta/ožujka 2010.godine u Beču predstavlja novo kršenje međunarodnog pravnog poretka i jurisdikcije ICTY (Međunarodnog tribunala za bivšu SFRJ) od strane Republike Srbije. Strategija Srbije u pogledu međunarodnih sudskih institucija usmjerena je ka ignoriranju tih institucija s pomoću koje se žele onemogućiti aktivnosti Bosne i Hercegovine u dokazivanju odgovornosti Srbije za počinjene ratne zločine u BiH i pokušati revidirati historija iz 90-tih godina prošlog stoljeća, uloga i odgovornost Srbije u tim događanjima.

Međunarodni institut IFIMES je istražio, da je inkriminirajući dosje protiv generala Jovana Divjaka sačinjen u vojnim-istražnim, obavještajnim krugovima i u Generalštabu Vojske Jugoslavije (VJ) u Beogradu te da je 2002.godine prebačen u Republiku Srpsku (RS) sa zahtjevom da RS preda dosje protiv osumnjičenih za navodni zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3.maja/svibnja 1992.godine na ocjenu i mišljenje ICTY, shodno Pravilima puta Rimskog sporazuma.

Krivičnu prijavu protiv generala Jovana Divjaka vojnom tužiocu pri Generalštabu VJ 17.5.1993 podnio je potpukovnik Danko Simić, koji je ujedno bio sekretar tima za prikupljanje podataka o ratnim zločinima pri Generalštabu VJ. Istraga je otvorena 21.7.1994.godine rješenjem istražnog suca majora VJ Zdravka Petrovića. Nakon što je vojni istražni Sud u Beogradu 31.1.2002.godine cjelokupni dosje uputio u vojno Tužilaštvo u kojem su se našle izjave brojnih oficira sigurnosti i generala JNA/VJ od Milutina Kukanjca do Aleksandra Vasiljevića, srbijanske vlasti donose odluku da iskoriste RS i da preko RS-a predaju dosje na mišljenje i ocjenu ICTY. Dosje je po hitnom postupku u julu 2002.godine preko Sekretarijata za suradnju RS predat ICTY u Den Haagu.

ICTY ZAKLJUČIO „SLUČAJ DIVJAK“: ICTY je 17.6.2003. dopisom broj: 036344/CDP/RR110 sa potpisom glavne tužiteljice Carle del Ponte (faksimil ICTY dokumenta nalazi se u donjem dijelu analize) obavijestio srpskog oficira za vezu sa haaškim Tribunalom Trivuna Jovičića, da prema međunarodnim standardima nema dovoljno uvjerljivih dokaza, da se general Jovan Divjak može smatrati odgovornim za teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava zaključivši da je slučaj „Dobrovoljačka“ ustvari insinuacija Beograda i ukoliko postoji eventualna odgovornost, onda je to odgovornost generala Milutina Kukanjca zbog tadašnjeg hapšenja predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića. Mišljenje ICTY je proslijeđeno u RS, a prema dostupnim informacijama preko RS i u Beograd. Raspisivanje međunarodnih potjernica od strane Srbije protiv generala Jovana Divjaka i drugih postalo je pitanje zloupotrebe primjene Evropske konvencije o ekstra¬di¬ci¬ji čiji su po¬tpi¬sni¬ci i BiH i Srbi¬ja i Austrija, te Ugovora između Srbi¬je (SFRJ) i Austrije o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima potpisanog između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Republike Austrije od 01. februara 1982. godine, koji je stupio na snagu 1984. godine („Službeni list SFRJ“ - Međunarodni ugovori, br. 2/1983).

Postavlja se pitanje i odgovornosti vlasti Republike Austrije zašto nije uvažila stav i mišljenje Interpola, koji je početkom jula 2009.godine suspendirao srbijanske tzv. crvene potjernice i stavio pod reviziju bilateralni zahtjev Srbije za hapšenjem Jovana Divjaka i drugih, ali i mišljenje ICTY-a, imajući u vidu osjetljivost cijelog slučaja.

Republika Austrija će ove sedmice analizirati tajne istrage i dosjee bivše JNA/VJ, vojske koja je učestvovala u najvećim zločinima u Evropi nakon 2. svjetskog rata i njene dosjee, koji su podvalom preko RS podneseni ICTY na ocjenu.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da nadležni organi Republike Austrije treba da poštuju stav ICTY i Interpola, da hitno suspendiraju srbijanske potjernice u slučaju „Dobrovoljačka“ i oslobode generala Jovana Divjaka.

Faksimil dokumenta ICTY od 17.6.2003.

U pozadini događanja Srbija svim snagama pokušava lobirati, da se general Divjak izruči Srbiji. Paradoksalno je, da je najglasniji u zahtjevu za izručenje generala Divjaka srbijanski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, nekadašnji ministar informiranja („Goebbels režima“) zločinačkog Miloševićevog režima. Dačić je već drugu godinu pod sumnjivim okolnostima skinut sa „crne liste“ SAD tako da je čak sudjelovao na zadnja dva molitvena doručka u Bijeloj kući. Ministar srbijanske policije Dačić umjesto, da uhapsi glavnog optuženog za ratne zločine generala Ratka Mladića, komandanta vojske Republike Srpske, koji je najodgovorniji za izvršeni genocid u Srebrenici u julu 1995.godine pokrenuo je postupke za hapšenje generala Jovana Divjaka, jednog od nosilaca odbrane Sarajeva i BiH. Dačić je simbol Miloševićevog režima, koji je počinio mnogobrojne zločine u BiH i regiji i bio je aktivni sudionik mnogih događaja, a posebno se istakao u progonu nepodobnih novinara.

Ukoliko bi Srbija provela lustraciju Ivica Dačić sasvim sigurno doživotno bi bio diskvalificiran za obavljanje bilo kakve javne funkcije. Nevjerojatno je, da Dačić sada obavlja funkciju zamjenika premijera i ministar unutarnjih poslova, a prema nekih najavama spominje se kao i jedan od kandidata za budućeg predsjednika Vlade Republike Srbije. Predsjednik Tadić i tadašnja Demokratska opozicija Srbije (DOS) napravili su grešku zato što nisu započeli lustraciju 2000.godine protiv pripadnika Miloševićevog režima i visokih predstavnika Socijalističke partije Srbije (SPS) po njemačkom modelu zabrane Nacional-socijalističke partije i procesuiranje vodećih pojedinaca Trećeg Reicha.

Međunarodni institut IFIMES smatra potrebnim, da američka administracija preispita svoju odluku o skidanju sa „crne liste“ Ivice Dačića i okolnosti pod kojima je skinut sa liste s obzirom da je prema američkim zakonima najstrožije zabranjeno lobiranje za skidanje sa „crne liste“ i da se utvrdi, da li je u te aktivnosti bio uključen kontroverzni američki ambasador William D. Montgomery, koji niz godina pruža savjete i usluge sumnjivim osobama u Srbiji i regiji. Također, IFIMES smatra, da EU treba da preispita svoj odnos prema ministru Dačiću, kojeg pojedini kriminalni krugovi unutar EU smatraju nosiocem evropskih integracija i demokratskih promjena u Srbiji, a dok još uvijek nije u potpunosti jasna uloga Ivice Dačića u nelegalnom naoružavanju Dodikovog režima u Republici Srpskoj.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da EU i SAD moraju preispitati svoj odnos prema pojedinim političarima iz regije zapadnog Balkana poput Ivice Dačića i njemu sličnih.

TADIĆ – DAČIĆ - DODIK UDRUŽENO PROTIV BiH: Bosna i Hercegovina i njeni građani postali su taoci ne samo svog državnog tužilaštva. Naime, sve predmete sa preko 10000 imena Bosanaca i Hercegovca koje je odbacio ured Tužioca haškog Tribunala je Dodikov povjerenik, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić, odnio u Beograd i uz podršku srbijanskog predsjednika Borisa Tadića predao specijalnom tužiocu za ratne zločine Srbije Vladimiru Vukčeviću. Tako danas imamo situaciju da se i srbijansko i bosanskohercegovačko tužilaštvo bave procesuiranjem građana BiH na isti način. Pravni nonsens je, da oba tužilaštva, i srbijansko i bosanskohercegovačko, od Austrije traže izručenje generala Divjaka, a oba tužilaštva i OHR znaju da je haško tužilaštvo odbacilo navode o krivnji generala Divjaka i drugih u slučaju „Dobrovoljačka“. Osnovna odgovornost za nastalu situaciju je na tužilaštvu BiH, koje je trebalo još 2003.godine obustaviti sve istrage nakon što je od haškog tužilaštva dobilo negativno mišljenje za bosanskohercegovačko rukovodstvo, Jovana Divjaka i druge, ali i na međunarodnoj zajednici koju u BiH predstavlja OHR. Radi se o organiziranom napadu Tadića, Dačića i Dodika protiv Bosne i Hercegovine.

DRŽAVNI ORGANI BiH MORAJU U DIPLOMATSKU OFANZIVU: Interpol je novembra 2010.godine u Dohi (Katar) usvojio Rezoluciju kojom je ukinuo privremene mjere kojima su bile suspendirane srbijanske potjernica protiv bh. patriota i nakon toga je ponovo otvorena „sezona lova“ na građane BiH. Državni organi BiH hitno se moraju obratiti Interpolu sa novim zahtjevom, da zatraže trajnu suspenziju svih potjernica izdanih u Srbiji. Također, državni organi BiH konačno treba da pokrenu diplomatsku ofanzivu i obavijeste sve države sa kojima Srbija ima bilateralne ugovore, da se do konačne odluke Interpola suzdrže od bilo kakvih akcija i postupanja protiv državljana BiH, a u vezi sa politički motiviranim potjernicama koje konstantno raspisuje Srbija.

Hapšenje generala Divjaka može se negativno odraziti i na bilateralne odnose između Austrije i Bosne i Hercegovine posebno na austrijske investicije i kompanije koje djeluju u BiH.

Građani Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, iako je ukinut vizni režim za putovanja u države članice EU, zbog na desetine hiljada politički motiviranih optužnica režima u Beogradu, neće moći sigurno putovati što će utjecati i na smanjenje broja putovanja unutar regije zapadnog Balkana i stvaranje općeg osjećaja nesigurnosti zbog brojnih neosnovanih srbijanskih optužnica.