Ferid Ferko ŠANTIĆ: Zaista, zašto mi Bošnjaci ne koristimo svjetsku slobodu govora pa nemamo naše „Srđe“ koji će svakome i na svakom mjestu predočiti istinu o genocidu nad Bošnjacima? Zašto mi Bošnjaci nemamo Udruženja bošnjačkih studenata na svim univerzitetima gdje naša omldina uspješno studira već više godina? Toliko je naših udruženja, asocijacija, saveza, društava, kulturnih centara...

Na ovom sajtu ste već čitali o tome kako će američki Srbin dr. Srđa Trifković 24. fabruara održati predavanje na Univerzitetu Britiš Kolumbia (University of British Columbia). Predavanje organizuje udruženje srpskih studenata na ovom univerzitetu a cilj predavanja nije ništa drugo do negiranje genocida nad Bošnjacima u velikosrpsko-crnogorskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake 1992-95. god. Pomenuti Srđa Trifković je poznat kao promotor Karadžićevog, Mladićevog, Ćosićevog srbizma.

Institut za istraživanje genocida kojeg su u Kanadi formirali tamošnji Bošnjaci uputio je protest pomenutom univerzitetu da se ovom umivenom četniku Srđi Trifkoviću zabrani održavanje predavanja. Onome ko o svemu ovome zna više detalja poslao sam poruku i pitao ima li i drugih načina, osim protesta, da se ovom propagatoru velikosrpstva začepe usta. Na moj upit dobio sam ovakav odgovor:

”Trifković je predavač na Univerzitetu u Ilionisu i on ima milion prilika da priča šta hoće i kako hoće. To uzimaju kao slobodu govora, samo je stvar kako da se mi suprotstavimo tome. Pitanje za nas je zašto mi ne pripremamo takve i slične sesije...?

Zaista, zašto mi Bošnjaci ne koristimo svjetsku slobodu govora pa nemamo naše „Srđe“ koji će svakome i na svakom mjestu predočiti istinu o genocidu nad Bošnjacima? Zašto mi Bošnjaci nemamo Udruženja bošnjačkih studenata na svim univerzitetima gdje naša omldina uspješno studira već više godina? Toliko je naših udruženja, asocijacija, saveza, društava, kulturnih centara... ali koliko je primjera da je neko od njih na nekom od prestižnih svjetskih univerziteta organizirao predavanje o dešavanjima u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Crnoj Gori... Da li se to ne radi zbog nedostatka naših, dr. akademika, prof... ili zbog nečega drugog?

Prije desetak godina upoznao sam starca Samuela. On je Jevrej a sa svojih 15-tak godina, na početku II svjetskog rata, dospio je u njemački koncentracioni logor Aušvic. Božijom odredbom preživio je. Potom je studirao historiju, novinarstvo... Kao student „dobio je posao“ koji se ogledao u tome da u Evropi i cijelom svijetu organizje mrežu Jevreja koji neće raditi ništa drugo osim što će, u zemljama u kojima žive, posjećivati škole, televizijske, radio studije, novinske kuće, raznorazne skupove.... i svugdje samo pričati o stradanju Jevreja u II sv. ratu. Tako sam i ja, ovdje u ovoj švedskoj školi upoznao starca Samuela. On je toliko star i mršav da mi najviše liči na onu skorjelu egipatsku mumiju koja hoda. Ali, on i njegova žena, evo već 60 godina, rade samo jedan jedini posao a to je: svugdje i svakome pričaju o stradanju Jevreja... To mu je svih ovih šezdeset godina jedini posao. U ovu moju školu on dođe svake jeseni, u tačno dogovoreno vrijeme, jer njegovu priču o stradanju Jevreja nastavnici su uvrstili u svoje školske planove. Nikad nisam mogao prisustvovati njegovom izlaganju. Niti ću ikad moći. Zbog toga što bi me damla, tj. kap srčana ubila, čini mi se. Kad ga vidim u školi najradije bih počeo da vrištim jer mi, namah, prostruji kroz glavu misao o tome da li će ikad doći dan da Bošnjaci i Bošnjakinje koji su preživjeli genocid u Srebrenici, koji su preživjeli Omarsku, Dretelj, Foču, Višegrad, Sarajevo, Štrpce, Sjeverin, Bukovicu... isto ovako pričaju o tome? I to da pričaju u svrhu opomene. Isto ovako kako to starac Samuel radi.

O genocidu pričaj, Bošnjače

Međutim, mene je istovremeno i strah kad o ovome razmišljam. Jer, sve mi se čini da u jednom dijelu naroda bošnjačkog počinje da zaživljava to da mi ne trebamo ni govoriti, ni pisati, ni o Srebrenici, ni Omarskoj, ni o Dretelju, ni o Foči, ni o Višegradu, ni o Sarajevu, ni o Štrpcima, ni Sjeverinu, ni o Bukovici, ni..... A sve pod maskom onoga hinjskog, ulizivačkog, neljudskog..... „pa znaš, mi, eto, ponovo moramo zajedno”. Svako onaj u čijoj se psihi „okoti“ ovaj hinjski bacil neka sebe upita ovo:
Ako Bošnjaci prestanu govoriti i pisati o svim zlima koja ih evo vjekovima pogađaju i od velikosrpske i od velikohrvatske ideologije, da li će to zaustaviti i četništvo i ustaštvo u njihovim dušmanskim naumima?

Ko ima i zehricu bistre pameti, ko ima i zehricu ljudske kuraži u sebi mora jasno i glasno kazati, prvo sam sebi a onda i svima ostalima, da bošnjačka šutnja ni slučajno neće „odobrovoljiti“ ni velikosrBstvo ni velikohrvatstvo pa da oni, onako namah, prestanu kidisati na Bosnu, na Sandžak, na Bošnjake. Istina je, ustvari, u ovome:

Samo onda kad u svakoj bošnjačkoj kući bude imala kamara, gromila, hrpa..... knjiga, novina, video kaseta, CD-a... o onome šta nam je učinjeno i šta nam se i dan danas čini od strane i velikosrpstva i velikohrvatstva i kad budemo iskoristili svaku prigodnu priliku da to pokazujemo i o tome pričamo svojoj djeci i svima drugima, tek tada možemo računati na to da nam se to više neće ponoviti. Tek tada će nosioci i četništva i ustaštva, bar malkice, ustuknuti jer će znati da će biti raskrinkani, jer će znati da nećemo šutjeti.

E zbog toga, Dobri moj Bošnjo, kao sablja i puška u prošlim vremenima, danas istu snagu mora imati i tvoja riječ, tvoja knjiga, tvoja novina, tvoja radio i tv emisija. Svojom riječju, Dobri moj Bošnjo, svjedoči o zlu koje ti je činjeno i koje će se nad tobom činiti do Dana sudnjega ako ti i dalje budeš šutio. Ja nisam vaiz ali sam, svega mi na svijetu, dobro upamtio Kur'ansku pouku koja glasi: „Neka o zlu govori onaj kome je zlo činjeno“. E pa ima li onda i jedan Bošnjak i Bošnjakinja na bijelu dunjaluku kojem na neki način od strane velikosrpstva nije nekavo zlo učinjeno? Tvrdim da takav insan bošnjački ne postoji. Postoje samo oni među nama koji toga učinjenog zla nisu svjesni, ali to ne znači da im to zlo učinjeno nije.

Zbogo toga, ne umukni, Dobri moj Bošnjo. Nego pričaj, piši, snimaj filmove, TV emisije.... o tome šta si doživio i šta i dan danas doživljavaš od strane onih koji ti dobro ne misle.
Pričaj i piši u svrhu zaustavljanja zla koje se nad tobom tako dugo sprovodi.

Pričaj prvo svojoj djeci, unucima... pa potom i svima ostalima.
Neka ti to „pričaj i piši“ bude odmah iz riječi „ikre“. „Ikre“ je, ti to dobro znaš, Bošnjo moj Dobri, prva riječ tvoje duhovnosti, prva riječ Kur’ana Uzvišenog. „Pričaj i piši“ mora postati prva riječ tvoje historije, tvojeg pamćenja, tvojeg opstanka, tvojeg..... Pričaj k’o gore spomenuti starac Samuel jer jedino tada možeš očekivati da će dušmni tvoji ustuknuti, odnosno da ti se ista zla neće ponavljati.

Da bi došao u priliku da organizuješ svoje predavanje i svima predočiš istinu i samo istinu kako na svjetskim univerzitetima tako bilo gdje drugo moraš se, Dobri moj Bošnjo, valjano organizirati. Nije istina da ti to ne možeš, da ti to ne umiješ, da ti to nećeš, da ti...