Nermin BISE:

Sve da Stjepanu Krešiću i nisu napravili to što jesu, u HDZ 1990 bio je očevidan potpuni raspad. Bilo je to jasno i pred samo održavanje izbora 3.10. prošle godine. Kada su se crte podvukle u nedjelju navečer tog 3.oktobra, svi su u toj surogat stranci bili svjesni da im prijeti brisanje sa scene. Ono što je doživjela Stranka za BiH na jednoj strani, sličan je sunovrat pribilježio Ljubićev HDZ. Jedina principijelna i doslijedna osoba u toj konfuznoj priči HDZ-a s brojkama bio je i ostao Martin Raguž. Toga su visprenog i vještog političara od formata koji uvažava respekt, na prvoj krivini, tada pod okriljem još uvijek jednog i jedinog HDZ-a, označili kao remetilačkog faktora. Raguž se nikada nije uspjeo othrvati i izaći iz sjene, prvo Čovićeve, a potom i Ljubićeve. Međutim, ovdje nije riječ o Ragužu.

Riječ je o ideji i zamisli, u čemu je Ragužev doprinos bio nemjerljiv, da se konačno u toj nekad respektabilnoj i neprikosnovenoj stranci u bh. Hrvata postavi red i da stvari legnu na svoje mjesto. Ideja i početni elan su bili praćeni odličnim rezultatima na izborima 2006.godine, jer su u "devedestci" mnogi birači prepoznali odlučnost, principijelnost, te, donekle, i karakter. Međutim, HDZ kojim upravlja Dragan Čović strpljivo je čekao svoju priliku. Gubitak vlasti u kantonu Hercegovačko-neretvanskom, što je bilo nezamislivo, u HDZ BiH su stoički izdržali i paralelno s tim rovarili u "devedesetci". Misija je, s aspekta HDZ BiH, uspješno okončana. Četiri, ujedno i prve i jedine godine vladavine surogat stranke svoj su neslavan epilog imale na proteklim izborima.

Šta je preostalo doktoru Boži Ljubiću? Spašavati šta se spasiti može. U ovom slučaju to se svelo na ponizan, pokajnički čin klecanja na koljenima pred suverenom u HDZ BIH - što je zasigurno Dragan Čović. Ne mari Ljubić što se s time nije složila Srednja Bosna, što se buni Posavina, i cijela Hercegovina. Stegovni sud časti radi svoje, ali stegovni sud u kojem žrvanj i odvija i zavija Dragan Čović, ovaj, pardon, Božo Ljubić. Nema milosti i parodna. Jer, u trenutku kad se opet nametlo famozno pitanje ugroze interesa bh.Hrvata, Ljubić se proba prikazati kao mudrac kojem su ti kvazi-interesi naroda na prvom mjestu, pa sam, bez ikakvih konsultacija i savjeta, odlučuje potpisati sporazum s Draganom Čovićem. Bio je to početak kraja "devedesetke".



Uslijedile su, one neprijatne, i nešto nezgodnije etape raspada. Istupaju vijećnici te surogat stranke u Čitluku, razbija se veliki broj Općinskih organizacija, od Stoca, Neuma, Ravnog, preko Mostara, Širokog Brijega, Novog Travnika, Viteza....Posavina je u slijepoj ulici, baš kao i početkom 90-tih prošloga stoljeća. I sve će to ići na Stegovni sud časti, kako li se zove to Ljubićevo tijelo u kojem se samo steže bez časti i trunke obraza. Stegovno će se pritiskanje nastaviti i onda ćemo za koju godinu imati Sabor jednog i jedinog stegnutog, rastegnutog HDZ-a u kojem će se uz Čovića naći i jedno mjesto u prvom redu za doktora Ljubića. Međutim, svaki novi izbori pokazuju kako se glasovi HDZ-a tope, baš kao i glasovi SDA.

Slijedeće ispitivanje narodne volje na izborima, HDZ će neminovno odvesti u opoziciju, gdje je mjesto i SDA, pa da taj trolist bude okrunjen, jer SDS već dugo sama čeka u opoziciji. Svjesni su u HDZ i SDA da su još samo oni uspjeli opstati od ratnih partija. Prvi rok trajanja je istekao. Ali, kvarna se roba još uvijek provlači. Dok potpuno ne prozukne. Do te mjere da tukne. Više se ne može svariti.

Dragan Čović u Hercegovini /By Enes Čelosmanović - ECHE/