Bosansko-hercegovački Islamski centar New York
Donacije za kupovinu i izgradnju novog centra

Spisak donacije za kupovinu i izgradnju centra:

• 726,482.10--------------Uplaćene donacije
• 110,000.00--------------Uplaćene pozajmice

• 836,482.10--------------Sve ukupne donacije i pozajmice

• 14,450.00--------------Obećane donacije

Apel dzematima IABNA-e

Cijena objekta 812,500.00 plus klozing troškovi 850,000.00. Treba još 50,086.02 da se odplati u kešu bez kamate/kredita. Spisak donacija za kupovinu i izgradnju novog centra, se ažurira svakih 10 do 15 dana.

Klozing će se održati krajem octobra ili početkom novembra. Imamo kratko vrijeme da izplatimo objekat ili gubimo $81,250.00.

Želite biti vakif/donator možete poslati "money order" ili bankovski ček na adresu:
Bosnian Herzegovinian Islamic Center New York
PO Box 2038
Astoria, NY 11102

Za više informacija možete se obratiti predsjedniku Senahidu Haliloviću na (347) 385-4618
ili imamu Mehdiji ef. Demiroviću na (646) 400-8978.

Džematlije: Oni su iznijeli teret organizacije donatorske večeri FEBA Women's: One su pripremile jemek

Dr. Konjhodžić za vrijeme obraćanja Konjhodžić i Kulen Veliki vakif: Remzi Kulen Djeca vakifi Muminovićeva slika na aukciji prodavala se tri puta Edvin sa starim Banjalučaninom upisuju donatorski iznos Cifra iznad 300,000 Na kraju dova za sve vakife

U periodu 1992. – 95. uzrokom srpsko-crnogorske s jedne te hrvatske agresije s druge strane Bošnjaci su se našli na udaru raznih vojnih i paravojnih genocidnih krvoždernih katila. Mnogi gradovi u BiH koji su bili prepoznatljivi po bošnjačkoj sevdah duši su istrijebljeni, dok je preko dvijestotine hiljada poklano i poubijano na najmonstruozniji način. Postoji vjerovatnoća da se nikada neće saznati tačna brojka Bošnjaka koji su prošli kroz zloglasne logore, kao što se neće saznati ni tačan broj silovanih Bošnjakinja curica, žena i nena, čije cifre dosežu i do nekoliko desetina hiljada. Jednostavno, genocidne trupe cijelu BiH su pretvorili u logor, a Bošnjacima su njihove komšije nakon pljačkanja i slovanja po deseti put priredili kamu i jamu. Samo sretni su uspjeli iz BiH iznijeti živu glavu ali i ranjenu dušu… Nakon pokolja, rušenja kuća, vjerskih, kulturno-historijskih objekata i zatiranja bosansko-bošnjačkog hiljadugodišnjeg bitisanja i baštine, više od milion Bošnjaka su raseljeni po bijelom svijetu. Praktično su preko noći postali beskućnici. I tako ranjene duše Bošnjaci su krenuli ka zemljama zapadne Europe, Australije, Sjeverne Amerike…, pod nekim novim nebom tražeći bolje sutra za sebe i svoje potomstvo…
Nekoliko hiljada Bošnjaka našlo je utočište u New Yorku i okolnim gradovima. Neposredno nakon dolaska, kada je Bosna i Hercegovina bila u ratnom plamenu, kao i zbog što lakšeg okupljanja i djelovanja za interese naše jedine domovine, krajem 1993. i početkom 1994. godine u popularnom njujorškom predgrađu Astorija formiran je Bosansko-hercegovački Islamski centar na čelu sa rahmetli Ramizom ef. Aljovićem. Po riječima tadašnjih sudionika, dok je trajala agresija Bošnjaci su disali jednom dušom… i onda…hm!



Uglavnom, iako tek pristigli iz ratom razorene BiH, Bošnjaci su počeli planirati sa kupovinom objekta pod čijim krovom bi se smjestile aktivnosti i djelovanje bosanske komune u New Yorku. Ipak, sa ove vremenske distance gledišta se pokazalo da su to bile samo želje dok je u stvarnosti bilo sasvim drugačije. Naime i skupoća nekretnina u ovom velegradu nije bila naklonjena pokretačima te ideje. Tako su od tada članovi Bosansko-hercegovačkog Islamskog centra imali organizacijsku ali i financijsku krizu. Doduše često su bili na udaru od pojedinca sa iskrevljenim pogledima na svijet svojih sunarodnika koji su jedva spasili živu glavu iz genocidnog pakla. I tako dok su godine prolazile članovi njujorškog BHIC sa starim imamom Aljovićem, te kasnije koji su ga naslijedili (Senahid ef. Halilović, Salem ef. Cecunjanin, te naposljetku Mehdija ef. Demirović) selili su iz jednog u dugi prostor, plaćajući skupe kirije, ali istovremeno nikada neodustajući od traženja objekta kao trajnog rješenja, koji će namjenski biti najpristupačiniji za sve aktivnosti bosansko-bošnjačke komune. U toku ove kalendarske godine Odbor i članovi BHIC su intezivno tražili objekat, i to je sve potrajalo do mubarek mjeseca Ramazana kada im je bivši predsjednik Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje hadži Smaile Srdanović javio da je pronašao objekat koji će odgovarati njihovim potrebama. Radi se o crkvi Jehovinih svjedoka koja je smještena na 38 str. i Crescent Ave na Astoriji. Pored BHIC bilo je još zainteresiranih za kupovinu istog objekta. Ali kako je vrijeme odmicalo strane u pregovorima su podizale cijenu… i tako na kraju kako biva oni su odustali a BHIC je ostao zaintersiran i članovi Odbora krenuli su u pogodbu objekta. Nakon višemjesečnih pregovora Real Estate i dvije vjerske zajednice pala je nagodba na 812,500 dollara. To je bio ključni povod da se u subotu 25. decembra t.g. zakaže donatorsko veče, da se u ovoj prazničnoj večeri kada kršćani širom svijeta obilježavaju božić, okupe Bošnjaci iz BiH sa svojom braćom i prijateljima iz država iz balkanskog okruženja, prikupe sredstava da u svom vakufu uknjiže još jednu crkvu koja će biti adaptirana u Bosanski centar i džamiju.

Od momenta zakazivanja donatorske večeri pa sve do održavanja, članovi Odbora i zajednice su radili punom parom. I sada se može reći da se rad i trud isplatio.
U Chain federation na Astoriji su rezervirane dvije sale, jedna za najmlađe i druga za starije koja je bila svečarski dekorirana i pripremljena za veče koje će napraviti preokret u bosanskoj zajednici u New Yorku. Iako je početak donatorske večeri zakazan da počinje u 7 navečer, u predvečerju se u velikoj sali se tražila stolica više. Članovi bh. i bošnjačkih komuna iz New Yorka i New Jerseya su porodično pristizali, a sa njima i prijatelji iz drugih nacionalnih zajednica. Očito da svi skupa nisu željeli propustiti ovo značajno veče… I onda program počinje… salom se razlio melodični glas Fadila Marokija, koji je proučio ašare iz Kur’ana azimušana. Zatim voditeljica najvaljuje imama u BHIC Mehdiju ef. Demirovića koji posebno naglašava da je „ovo noćas historijska noć za našu Islamsku zajednicu“, podcrtavajući „kao što su nekada ashabi Allahovog poslanika gradili džamije, kao što su u svom vaktu veliki sultani, gazije i vakifi Sallahudin, Mehmed El Fatih, Gazi Gusrev beg, podizali vakufe i džamije, evo i mi u srcu i centru svijeta hoćemo da sagradimo našu džamiju, odnosno da jednu crkvu pretvorimo u Allahovu dž.š. kuću...“ istako je imam Demirović. On se u nastavku u svojstvu domaćina zahvalio svim prisutnima koji su se odazvali pozivu, a posebno delegacijama Hizmeta, Turskog kulturnog centra sa Astorije, Balkasnkog centra iz Detroita, bošnjačkih džemata iz Philadelphia-e, Hackettstown-a, Clifton-a, članovima Odbora Islamske zajednice Plav-Gusinje, Islamskom centru iz Bronxa i Albansko-američkom džematu Glendale iz Queensa. Ujedno svi spomenuti džemati, sa različitim ciframa, su se upisali među vakife.
Također je uputio zahvalnost medijima BATV, turskoj TV Ebra, Bošnjaci.Net, Radio Glas Bosane i Hercegovine, gusinje-plav.com i reviji Focus. Također je uputio zahvalnost svim biznisima koji su na bilo koji način participirali u pripremi hrane u ovoj donatorskoj večeri, među kojima je istakao trgovine "Black bul" i "Ljuljhami", te restorane "Sarajevo", "Stari most", "Dino's"...

Predsjednik BHIC Vahid Durmić je prisutnim putem video-projekcije pojasnio o kakvom se objektu i projektu radi. Zatim na pozornici stupa predsjednik ascijacije FEBA dr. Aras Konjhodžić, koji je sa svojim obraćanjem očarao sve prisutne. Govorio je na bosanskom, engleskom i arapaskom jeziku citirajući ajete iz Kur’ana. Njegove uvodne riječi, da se u ovoj noći bije bitka za biti ili ne biti, prisutni su ozbiljno shvatili i prihvatili. “Ovaj naš narod bosanski, bošnjački Allah dž.š. je izabrao za din islam. Osmansko cartsvo je došlo u Bosnu 100 godina prije nego što je došlo u Srbiju, Bugarsku, Grčku, Rumuniju… ali Allah za ovaj din i hak nije izabrao ni Srbe, ni Bugare, ni Grke… već je izabrao nas”, rekao je dr. Konjhodžić, nastavljajući da “Allah dž.š. za svoju vjeru nije izabrao one koji zulum čine, već je izabrao nas koji nikada nikome nismo zlum činili. Allah neće uputiti narod koji zulum čini”. On je istakao da je 1997. godine otišao u svoj grad Banjaluku “ni jednu džamiju nisam zatekao na svom mjestu, sve do jedna džamija je bila uništena, sve do jedno mezarje bilo oskrnavljeno, sve do jedno turbe je bilo uništeno” rekao je dr. Konjhodžić posebno naglašavajući “I što je najgore ni jedno naše dijete u toj Banjaluci nije ostalo”. On je kao primjer naveo završetak maturanata kada su u izlogu prodavnica bile izložene grupne fotografije, ispod slika su bila ispisana imena, kako ističe Konjhodžić, ni na jednoj slici nije našao omladinca ili omladinku sa muslimanskim imenom. “Tada sam rekao svom babi” rekao je Konjhodžić: “da ne mogu više biti ovdje jer ne vidim niti jednog našeg čovjeka, i da svuda oko sebe vidim samo zulum”. Zatim je kao primjer naveo Sarajevo grad koji je više od tri godine gušen u zulumu i koji je sistematski pred očima cijelog svijeta ubijan. “Nije bilo zuluma u Sarajevu i Bosni a da ga mi Bošnjaci nismo okusili. I kako pjeva Dino Merlin mi smo crna mrlja na ekranu, koju su u cijelom svijetu čekali da nestanemo. I u tom jednom Sarajevu sve ijedna crkva na svom mjestu, nikome nije palo na pamet da ih uništi… Dok širom BiH je porušeno preko 1000 džamija i drugih islamskih objekata. Šta nam to govori, u nama nema zuluma” rekao je Konjhodžić. Cijelo vrijeme dok je govorio bila je bezprijekorna tišina, a prisutni su tiho prilazili i uplaćivali svoje donacije. U nastavku je govorio o polažaju BiH koja se nalazi kao važna karika između Istoka i Zapada, odnosno između islama i kršćanstva. “Bošnjak i Bosna su na interfaceu civilizacija” rekao je Konjhodžić, i naglasio da je “Allah dž.š. izbarao nas da čuvamo ne samo Sarajevo i rijeke Drunu, Savu, Unu, Neretvu, već da čuvamo i Istanbul, i Mekku, i Medinu…”
Ipak i pored svega nad Bošnjacima je počinjeno deset genocida, deset sistematskih ekstreminacija, željeli su da nas nema, to je 1992. godine potvrdio predsjednik Francuske Miteran kada je rekao “da ne žele da imaju muslimane u srcu Europe” a to svjedoči i Bill Clinton u knjizi “My life”, rekao je Konjhodžić, koji je u nastavku govorio da Bošnjaci treba da budu ponosni na svoje pretke koji su još davne 1906. sa svojom braćom Albancima, Turcima i dr. osnovali najstariju zajednicu u SAD pod imenom Džemijetul Hajrije: Muslimansko uzajamno potpomagajuće društvo sa sjedištem u Chicagu. Po njegovim riječima do unazad četrdesetak godna u SAD je bilo samo 20 džamija od tog broja tri su bile, dok danas u SAD i Kanadi ima više od 50 džamija, centara…

Zatim kreće zvanična akcija kada Konjhodžić poziva one donatore / vakife koji žele donirati više od 10,000 dollara, kada je u nastalo komešanje gledajući ko će se javiti… I sa podignutom rukom se javlja mladić, kojeg je potpisnik ovih redaka upoznao neposredno prije početka donatorske večeri. Noseći koverat u ruci popeo se na binu, Konjhodžić ga predstavio da se radi o potomku petog koljena Bošnjaka koji su još daleke 1878. godine odselili za Tursku, danas živi i radi u New Yorku. Radi se o advokatu Remziju Guvenc Kulenu, potomku čuvenih Kulenovića iz Bosanskog Petrovca.

Do objave kompletnog spisika, samo neke od donacija koje smo uspjeli probilježiti: Organizacije i džemati Tursko-američki kulturni centar Quinns --- $20,000.00 Albansko-američki Islamski Centar Quinns----$5,000.00 Džemat Clifton---- $3,600.00 Islamska zajednica Plav-Gusinje --- $2,000.00 Islamski centar Bronx---$1,500.00 Islamska zajednica Bošnjaka Atlante ---$1000,00 Džemat Hackettstown---$1,000.00 Džemat Behar Grand Rapids---$1,000.00 Džemat Philadelphia $1,000.00 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike---$1,000.00 ”KBSA2000” ------- $1,000.00 Džemat Syracuse---$500.00 FEBA Womens $500.00 Pojedinci: Advokat Remzi Guvenc Kulen - $10,000.00 Šemsudin Šadić, prvi predsjednik BHICNY za vrijeme rata - $10,100.00 Suljo i Selvedin Kvrgić - $7,000.00 hadži Ago Kolenović - $5,000.00 hadži Kemal Šarkinović - $5,000.00 hadži Uzeir Ramić - $5,000.00 Smajl Dizdarević - $5,000.00 Elvin Ramić - $5,000.00

Kulen obraćajući se prisutnima je istako da je veoma sretan što je prisustvuje ovoj divnoj večeri: “Moje porijeklo je iz Bosne, moje prezime je Kulenović iz Bosanskog Petrovca, kada su moji odselili za Tursku odbacili su “ović” tako smo postali Kulen. Imam puno kontakata sa mojom rođacima u BiH, a koliko sam saznao ima dosta Kulenovića u Americi. Imao sam priliku da posjetim Bosnu prije genocida, posjetio sam Sarajevo, Mostar, a posjetio sam i Bosanski Petrovac, rodno mjesto mog pradjeda… Sada nakon rata svi znamo šta se dogodilo i zašto su Bošnjaci ubijani. Ipak u ovoj divnoj zemlji Americi svi mogu slijediti i promovirati svoj vjerski i kulturni identitet, i da opet budu dobri Amerkanci… Nešto sam naučio od svojih rođaka u Bosni, koji su mi stalno isticali ‘polako, polako’, dok večeras sam ovdje upoznao Esada (Krcića) i njemu sam to rekao, on mi je odgovorio da tu riječ trebamo odbaciti i da od večeras moramo ići ‘brzo, brzo i da Bošnjaci nesmiju više ići polako, polako’. Prihvatio sam to... i ovog momenta u ime Tursko-američkog komjunitija doniramo 30,000“... Tada se prelomio aplauz! Nakon toga u naredne dva sata smjenjivalo se ime za imenom, redale su se donacije u različitim iznosima. I kada smo svi pomislili da će se oko 200 hiljada stati, onda je krenu drugi krug doniranja, tako da su se ponovo javljali oni koji su već donirali. Istovremeno su počeli okretati telefonski brojevi, zovući one Bošnjake i organizacije sa područja Amerike da se upišu među vakife. Tako su se putem telefona između ostalih među vakife upisali Islamski centar “Behar” Grand Rapidsa, Islamska zajednica Bosnjaka Atlanta, Islamska zajednica Bošnjaka Syracuse, zatim Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike a odmah nakon njih na listi vakifa su upisao i “KBSA200”, čak je bila donacija iz Slovenije… U svojstvu vakifa i bošnjački mališani su potegli za džepove vadeći svoj džeparac. Mnogi od prisutnih su na ime svojih rahmetlija, pred njihove duše, također donirali.


Umjetnik Rasim Muminović je donio jednu sliku ulje na platnu koji je na aukciji ponudio, sredstva svakako idu za centar. Slika je u prvom navratu prodata za $500, da bi je prvi kupac opet vratio na aukciju i tražio za nju $600, dok ju je treći kupac kupio za $700 i slika stare bosanske kuće iz Gusinja krasit će zidove Balkanskog centra u Detroitu.

Kako je veče odmicalo i cifra je rasla… I negdje iza 23:00 sata stalo se na oko 318,000, ali kako saznaju Bošnjaci.Net ni ovo nije konačna cifra. Članovi odbora za prikupljanje sredstava rade na detaljnom upoređivanju spiskova i uplatnica, neke su uplate duplirane a neke nisu upisane na spisku, tako da nisu ni uvrštene u konačnom zbiru. Molimo naše čitaoce i posebno sve učesnike donatorske večeri da budu strpljivi. Ujedno najavljujemo, nakon što detaljno bude sređen spisak, objavit ćemo kompoletiran spisak imena donatora.

S obzirom da smo istakli da se akcija za prikupljanje sredstava tekla i prije ove večeri tako da istaknuto da je sakupljeno 222,394 dollara. Ukupna cifra za sada prelazi 540,000 dollara. Ostalo je da se sakupi još nešto manje od 300,000, pozivamo sve one koji pročitaju ovaj izvještaj da se upišu među vakife.
Ističemo da je Bosansko-hercegovački Islamski Center New York registrovan kao vjerska organizacija u američkoj saveznoj državi New York, i u registru američkog IRS-a ima status kao neprofitna organizacija.
Na kraju večeru vrijedne Bošnjakinje priredile su večeru za sve prisutne, a muzičari su sa svedahom prošetali sve prisutne Bosnom i Sandžakom. Muzičari koji su se odazvali na donatorskoj večeri bez novčane nadokande su: Rasim Muminović, Sejo Jejina, Senad Demirović, Ernad Handanović, Metko Vučetović, Galeb Husović, gitarista Ilhan i dr.