Adnan BALO: Ovog petka nije bilo džamije u Švedskoj gdje nije držana hutba o događaju koji se desio u ime Islama, muslimanska udruženja su organizovala i protest i marš protiv terorizma u glavnom gradu Švedske u danima nakon napada. Za svakog sa jasnim i dobrim namjerama sasvim je jasno da Islam nisu bombe, kao ni imigranti, a za onoga koji i nakon svega sumnja u to, svakako je loših namjera. Na švedskim muslimanima je da se nastave boriti protiv neznanja i ekstremizma u vlastitim redovima, koji, ruku na srce nije proširen (tek 200 individa prema raportu švedske tajne službe Säpo), i na širenju znanja o Islamu onakav kakav on stvarno jeste.

U subotu 11. decembra čovjek po imenu Taimour Abdulwahab, porijeklom iz Iraka, detonirao je na sebi bombu u centru Štokholma, u sred subotnje gužve koja je još tjesnija u ovo doba godine u švedskoj prijestolnici zbog jurnjave za kupovinom božićnih i novogodišnjih poklona. Hvala Allahu, što osim samog Abdulwahaba koji je pogunio, niko drugi od civila nije stradao. Čin je izazvao burnu reakciju u Švedskoj, kao i šok, sa obzirom da je ovo prvi put da je samoubilački napad izveden na švedskoj teritoriji. Novine su još uvijek pune natpisa u vezi sa Abdulwahabovim kontaktima, porodicom, motivima, životom itd. Abdulwahab, koji je uspio detonirati samo jednu od tri bombe koje je imao na sebi, zbog čega nije došlo do puno većeg krvoprolića, ne samo da nije bio ekstreman tokom svog odstrastanja u švedskom gradiću Tranås nego uopće nije bio, kako kažu, prakticirajući musliman. Tek sa odlaskom na studije u Englesku, mladić je po izvješću medija očito pao pod uticaj radikalnih grupa sa vezama sa raznim terorističkim grupacijama u Iraku i na Bliskom Istoku, uključujući možda i sa zloglasnom Al-Qaidom. Prije detonacije, samoproglašeni "borac" za Islam je ostavio poruku u kojoj je poručio da će "švedski narod sada patiti kao što pati muslimanski narod". Jedino možda Abdulwahab nije razmislio o tome da je Švedska spasila oko 400.000 muslimana od rata, bijede i loših ekonomskih prilika širom svijeta (uključujući oko 50.000 Bošnjaka). Isto tako je možda zaboravio na to je centar Štokholma gotovo pa obavezno i uvijek pun baš muslimana, i to muslimana koje bi on, da je bio uspješan, pobio i osakatio.

Nema potrebe govoriti o silnim dokazima iz Kur´ana i Sunneta koji potvrđuju kako ovaj čin nema nikakve veze sa Islamom. Dovoljno je možda navesti neke od najočitijih, kao ajet u kojem Allah dž.š. kaže: Ko ubije samo jednog nevinog čovjeka, na sudnjem danu će biti tretiran kao da je pobio cijeli svijet. Ko spasi samo jednog nevinog čovjeka, na sudnjem danu će biti tretiran kao da je spasio cijeli svijet. Ili na činjenicu da je Poslanik s.a.v.s. kada je ostavio Alija ibn Abu Taliba r.a. da spava u njegovom krevetu iste noći kada su ga Kurejšije naumile ubiti, naredio da se pobrine da im se svima vrate njihove stvari! Ako je ovako razmišljao Poslanik s.a.v.s. o tuđoj imovini, šta li je tek mislio o tuđem životu? Svakako, stvarni džihad i borba, onakav kakav je vođen u Bosni i Hercegovini, podrazumjeva ubijanje neprijatelja, nikako nevinih ljudi. Nažalost, i to prije svega za njega samog, čovjeka koji je upravo dobio svoje treće dijete, Abdulwahab to nije razumio ili nije htio da razumije.

(Lijevo) Taimour Abdulwahab Iračanin koji je izvršio samoubilački napad

No, sada su u švedskom društvu nastali drugi problemi. Islamofobičari i prikriveni rasisti su jedva dočekali priliku da navale sa lavinom napada na Islam i muslimane. Skoro odmah poslije napada, u popularnim švedskim novinama Expressen, ultra-desničarski kolumnist Ulf Nilsson pisao je o opasnom opadanju nataliteta etničkih Šveđana nasuprot doseljeničkih (muslimanskih) švedskih građana, završavajući riječima "mi smo u ratu". No, na Nilssonovu kolumnu se odmah izlila kiša osuda, kritika i napada od strane vodećih švedskih novinara, što je svakako ohrabrujuće. Švedska kao društvo i država je jako razvijena i uspješna, ali kao i svaka druga ima svoje probleme. To što ultra-desničari pokušavaju uraditi je povezati sve od kriminala do islamskog terorizma i svaliti na jednog krivca - imigrante. Svakako, oni nisu brojni, i dobili su tek 5% glasova na prošlim izborima u septembru ove godine. Ali, svaka manjina može prerasti u većinu.

Ovog petka nije bilo džamije u Švedskoj gdje nije držana hutba o događaju koji se desio u ime Islama, muslimanska udruženja su organizovala i protest i marš protiv terorizma u glavnom gradu Švedske u danima nakon napada. Za svakog sa jasnim i dobrim namjerama sasvim je jasno da Islam nisu bombe, kao ni imigranti, a za onoga koji i nakon svega sumnja u to, svakako je loših namjera. Na švedskim muslimanima je da se nastave boriti protiv neznanja i ekstremizma u vlastitim redovima, koji, ruku na srce nije proširen (tek 200 individa prema raportu švedske tajne službe Säpo), i na širenju znanja o Islamu onakav kakav on stvarno jeste. I to ne samo odstupanjem od jednog velikog harama (pretjerivanja u vjeri), već i svih drugih (kriminala, poroka, laži...), i da se svim silama bore sa drugim (većinskim) demokratskim građanima Švedske protiv ekstremne desnice i njihovih laži. Uz to, samo pravi islamski odgoj i znanje o Islamu od malih nogu može sačuvati buduće muslimane od uticaja raznoraznih ekstremnih grupa, jer da se suprotstaviš lažnim argumentima potrebni su stvarni argumenti.