Dragi naš Ejupe, mi Bošnjaci iz materijalno siromašnog, a duhom bogatog Sandžaka, za koga je svijet čuo zahvaljujući tebi i tebi sličnima, poručujemo ti da vjerujemo u tebe i znamo da ćeš nakon džihada u ratu moći hrabro da se nosiš sa velikim džihadom u miru i da shvatiš da ovaj progon nije tebi kazna za ono što nisi učinio po mjerilima progonitelja, već da ti je nagrada i iskušenje od Allaha za ono što si učinio. Stvoritelj te je nama poslao kao nagradu, jer smo ubijeđeni da ćeš svojom pojavom, lijepim izgledom, stavom, rječitošću i britkim jezikom na bilo kojim od njihovih jezika, pred svjetskim Tribunalom, uspjeti da dokažeš ko su Bošnjaci.

Brine nas jedna stvar, a to je ponašanje „naših“ kvazi ministara i kvazi političara koji se nalaze u samom vrhu srbijanske vlasti. I jedan i drugi su digli ruku u znak odobravanja da se aktuelizira optužnica i potjernica protiv tebe, a što znači da su te obojica okvalifikovali kao ratnog zločinca. Zarad crkavice dunjalučkih privilegija, obojica sjede u „udobnim“ foteljama srbijanske Vlade, a mumijsko lice i šejtanska pamet im ne dozvoljavaju da ijednu riječ progovore na ovu temu, a u korist sviju nas Bošnjaka.

Kako je lijepo razmišljati i pisati o bošnjačkim velikanima. Kao inspiracija za to su mi dala dva aktuelna događaja, i to: edicija veleljepnog djela „Ženidba Smailagić Meha“ od bošnjačkog Homera, Avda Međedovića, i pokušaj srbijanskih vlasti da Ejupa Ganića izlože krivičnom progonu. O prvom velikanu Avdu Međedoviću nisam kompetentan da dajem ocjenu, a samo ću kao čitalac kazati da mi je svojim djelom učinio dušu bogatijom u smislu pronalaska autentičnog govora, jezika i akcenta kojim me je majka naučila.
O drugom velikanu, Ejupu Ganiću, smatram da sa punim pravom mogu naslikati njegov portret iz mog ugla, jer sam imao sreću i čast da ga upoznam u vrijeme naših studentskih dana na Beogradskom univerzitetu, a kasnije i devedesetih godina prošlog vijeka u vremenu buđenja bošnjačke svijesti i bošnjačkih intelektualaca.

Sandžačka čistoća i oštroumnost
U Beogradu u studentskom domu „Lola Ribar“, kao brucoš, upoznao sam mog zemljaka, za koga su pričali da se pojavio neki genije sa fotografskim pamćenjem. Pričali su kako je u stanju da samo jednim pogledom na cijeloj školskoj tabli „snimi“ nasumice ispisane brojeve i da ih nabroji redom i obrnuto. Kasnije su njegovi profesori, na najtežem i zahtjevnom Tehnološkom fakultetu, za njega govorili da se takav student nije do tada pojavio na čitavom Beogradskom univerzitetu. To je ujedno bila i potvrda onoga što su moji profesori na Pravnom fakultetu govorili da „skoro sva djeca iz Sandžaka i Pešteri odišu čistotom i oštroumnošću svog duha“. Nakon diplomiranja na fakultetu, a budući da je njegova nauka upućena dobrim dijelom na rusku stručnu literaturu, za dva tri mjeseca je uspio da nauči ruski jezik i da brani magistarski rad na tom jeziku, a kasnije da odbrani doktorsku disertaciju na Tehnološkom institutu u Bostonu, gdje je naravno perfektno naučio i engleski jezik. Radio je kasnije i kao samostalni istraživač za hemiju, tehnologiju i metalurgiju u Beogradu, zatim asistent-istraživač na Masačusets Institutu za tehnologiju u Kembridžu, zatim kao stariji istraživač na Union Cambridge Corporation u Njujorku, docent na univerzitetima u Njujorku i Čikagu, vanredni profesor na Univesity of Illionis u Čikagu, gostujući profesor Univerziteta Lomonosov u Rusiji i sada kao Direktor UNIS Instituta u Sarajevu.

Objavio je preko 100 naučnih i stručnih radova, među kojima su „Handbook of Heat Transfer Fundamentals“, „Experimental Heat Transfer“, „Ehngineering Turbulence Modelling and Measurementens“ i dobitnik je nagrade „Veselin Masleša“. Toliko o njegovoj stručnoj karijeri, a o karijeri kao političaru naša javnost je u dobroj mjeri upoznata.

O njegovom liku, o njemu kao čovjeku, o njemu kao grandioznom izdanku sandžačkog Bošnjaka iz sebečevske rodne grude, imam privilegiju da sa ove distance progovorim glasno, sa namjerom da se i on uvrsti u program izučavanja naših studenata na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, poput naših velikana kao što je Avdo Međedović. Imao sam čast da ga lično upoznam i dovedem na Tribinu Doma kulture u Novom Pazaru, neposredno pred rat u BIH, gde je održao nezaboravno predavanje na temu konsolidacije i ujedinjenja bošnjačkih intelektualaca. Dragi Allah dž.š. je htio da ga počasti i predivnom suprugom Fahrijom, inače vrhunskim ljekarom iz poznate novopazarske porodice Zatrić, te da im podari dvoje predivne i prelijepe djece, ćerku Eminu i sina Emira, takođe vrhunskih intelektualaca.

Genije i velikan
Ovakav genije mogao je u SAD ili Rusiji da pravi sjajnu profesionalnu karijeru, pa se postavlja pitanje otkuda on u Sarajevu, i to u danima kada se očekivao rat u BiH, i otkuda njegov politički angažman. Naravno da će nam on jednog dana pričati o tome, a mi koji smo bili slične sudbine možemo dokučiti svrhu takve odluke.
Nostalgija je od Boga usađena insanima u prsima. Pjesnik u antalogijskoj pjesmi „Šehidski rastanak“ kaže: “Da na krilima ezana stigne miris Ramazana iz stare čaršije“, a drugi pjesnik kaže: “Od svoje majke ko će naći bolju, a majka vaša zemlja vam je ova, bacite pogled na brda i doline, svugdje su groblja vaših pradjedova.“

Da li je moguće da ovakav velikan bude ratni zločinac, onakvog kalibra kakvim ga predstavljaju srbijanske vlasti i zašto su taj progon aktuelizirali baš u vrijeme kada je uhapšen Radovan Karadžić? Srbijanske vlasti su protiv njega pokrenule istragu još 1992. godine u predmetu Ki. broj 651/93, zbog napada na kolonu JNA u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici u maju 1992. godine, pod optužbom da su snage, kako oni kažu, tzv. Armije Republike BIH napale kolonu vozila JNA, koja se povlačila prema kasarni u Lukavici i da su u napadima ubijena 42 vojnika, od kojih su bili 6 Hrvata, 2 Muslimana i 2 Albanca, a ostali su bili Srbi, dok je 73 vojnika bilo ranjeno. Budući da ovakvu optužbu cijenim kao profesionalac i kao advokat, objektivno moram reći da moramo uvijek prizvati u pomoć poznati princip krivičnog zakonodavstva „da se saslušaju obje strane“, a to znači da moramo saslušati i optužbu i odbranu, pa tek onda donijeti meritornu odluku. Međutim, što je rekao jedan moj kvazi-kolega, čak i studentu prve godine Pravnog fakulteta, koji je u prolazu, pada u oči onaj dio inkriminisane radnje u optužbi, gdje se kaže da je „Tzv. Armija BiH napala kolnu JNA.“ Ni ovo da je Armija BiH „tzv.“, a ni ono da je kolona bila JNA nije tačno. Naime, JNA se bila već raspala, jer je srbijanski dio sve druge narode i nacije istjerao iz svojih redova (i potpisnik ovog teksta je kao rezervni kapetan na vrijeme udaljen i prinuđen da vrati kompletnu vojnu opremu, jer kako su još tada kazali, nisu bili sigurni na koju će stranu u predstojećem ratu biti puška uperena). Dakle, bivša JNA je postala čisto srbijanska, a kasnije je poprimila epitet „četnička“, što i nisu krili, jer je apsolutno svaki pohod na goloruki muslimanski (oni kažu „balijski“) narod bio praćen četničkim pjesmama „Ot Topole pa do Ravne gore“, „Spremte se spremte četnici“, sa kokardama na bivšim titovkama, a dvoglavim orlom na bivšim trobojkama. A naravno da ni ovo drugo, da je Armija BiH bila „tzv.“ nije bilo tačno. Tačno je samo bilo da su nezaboravni heroji baščaršijske kaldrme organizovali otpor, prvo sa takozvanim garbit kutijama i molotovljevim koktelima, sa kojima su otimali prvo samohotke, a zatim tenkove od četnika, a istorija je zabilježila da su u prvim redovima bili upravo golobradi mladići upravo iz Sandžaka. Takođe je istorija zabilježila da je u tim prvim danima otpora bilo najviše šehida iz sanžačkih sela, među kojima je bilo najviše onih ispod 20 godina.

David protiv Golijata
I kada su se ovi golobradi heroji sa rah. Alijom Izetbegovićem na čelu organizovali u pravu Armiju, koja je pored taktičke vojne organizovanosti imala nešto što četnička armija nije imala, a to je moral i izričitu zabranu od vrha svoje komande da ne ubijaju žene, djecu, starce i zarobljenike, tada je naravno ovakva Armija postala respektabilna i priznata od cijelnog svijeta. Čitava planeta je preko satelita gledala herojsku borbu Davida protiv Golijata. Čitav svijet je takvu Armiju vidio na djelu, a njihovo rukovodstvo sa rah. Alijom na čelu priznao kao buduće sagovornike. Dakle, takvu Armiju četnici nazivaju „tzv. Armija BiH“. Takođe je čitava planeta gledala scene kada je takva JNA uhapsila rah. Aliju Izetbegovića i kada su pokušali perfidno da izvuku do tada zajedničko kompletno naoružanje iz zajedničke kasarne, a svakom je bilo jasno i to da su i donijeli odluku da rah. Aliju Izetbegovića ubiju. No, ništa slučajno ne biva. Allahovom voljom, na čelo takve Armije staje Ejup Ganić, i to ne slučajno, jer u takvim trenucima svježa sandžačka krv koja je strujala Ejupovim venama daje mu snagu da generalu Kukanjcu poruči: „Generale, ako našem predsjedniku fali i dlaka sa glave, letiš u zrak.“ Nama vjernicima je bilo jasno da su u tim trenucima meleci bili uz Ejupa i da je Allah htio da rah. Aliju sačuva preko Ejupa. Ovo su sve činjenice, zabilježene na video traci, te dragi Ejupe, budi dovijeka sretan i ponosan što je Allah u tim trenucima baš tebi dodijelio takvu počast i ulogu, kod tolikog broja saboraca među ostalom braćom. Pa, kada ti je Allah takvu počast ukazao, onda te i zaštitio poznatim hadisom, u kome se kaže: „Kada Allah želi nekog da zaštiti, ne može mu nauditi čitavo čovječansto, i obrnuto, ako bi te čitavo čovječanstvo branilo, ne bi moglo da te zaštiti ako bi Allah htio da te kazni.“

"Nepristrasno po svim svjetskim standardima"
Danas doznajemo da je sud u Londonu donio odluku da će 05.07.2010. godine objaviti presudu o tome da li će srbijansko-paljanskim vlastima udovoljiti zahtjevu da ti se sudi u Beogradu, a da je Beograd obećao da će ti suditi nepristrasno po svim svjetskim standardima. Mi Bošnjaci kažemo da veću glupost i zabludu nikada do sada nismo čuli, ali naravno očekivanu glupost. Prvo, optužba je podignuta još 1992. godine i zbog prirode posla kojim se bavio Ejup Ganić, on je putovao cijelim svijetom, a najčešće u Veliku Britaniju, što znači da je i tada bila aktuelna ta famozna srpska optužnica i potjernica, što znači da su Britanci punih 18 godina mogli da uhapse Ejupa, a odabrali su momenat kada je uhapšen Radovan Karadžić. Šta to govori? Govori u prilog činjenici da su i Britanci toliko puta do sada pokazivali svoje pravo lice, kada je u pitanju borba protiv islama, a sada samo sa jednim namjerom, da izjednače dželate sa žrtvama s jedne strane, a s druge strane da relativizuju i amortizuju zločin najvećih koljača poslije Drugog svjetskog rata, Mladića i Karadžića.

Dragi naš Ejupe, mi Bošnjaci iz materijalno siromašnog, a duhom bogatog Sandžaka, za koga je svijet čuo zahvaljujući tebi i tebi sličnima, poručujemo ti da vjerujemo u tebe i znamo da ćeš nakon džihada u ratu moći hrabro da se nosiš sa velikim džihadom u miru i da shvatiš da ovaj progon nije tebi kazna za ono što nisi učinio po mjerilima progonitelja, već da ti je nagrada i iskušenje od Allaha za ono što si učinio. Stvoritelj te je nama poslao kao nagradu, jer smo ubijeđeni da ćeš svojom pojavom, lijepim izgledom, stavom, rječitošću i britkim jezikom na bilo kojim od njihovih jezika, pred svjetskim Tribunalom, uspjeti da dokažeš ko su Bošnjaci. Intimno priželjkujemo taj dan, a ako Allah to bude htio - tako će i biti i toga smo mi svjesni i zajedno sa tobom se ne plašimo. Jer, opet ću reći, ništa slučajno ne biva. Tome nas je naučila istorija. Najveći velikani islama (svi poslanici, svi poznati učenjaci, Ebu Hanife, Hasan el Basri, Ibn Arabi, Seid Kutb, Alija Izetbegović i dr.) prolazili su kroz takva iskušenja, jer se time pokazuje i u praksi poznati hadis: „Što je veći vjernik, veće mu je i iskušenje.“ Zbog svega ovoga, kao profesionalac i prijatelj, poručujem ti da tebi nije potrebna nikakva pomoć od ljudi, jer je Allah uz tebe, a bio bih najsretniji čovjek kada bi svoje skromno advokatsko znanje stavio tebi na raspolaganje i bio uz tebe u narednim danima koji slijede, kada će 05.07.2010. godine čitav svijet čuti konačno prave namjere iz kuhinje iz koje je i počela da se kuha čorba krstaških pohoda protiv islama. Nemoj da se plašiš ovakve čorbe, jer je ona već zagorjela i ustajala i dobila neki ustajali i gorki ukus stavljanjem paljanske mirođije.

Brine me stav „naših“ kvazi ministara
Dragi Ejupe, mi Bošnjaci smo uz tebe, međutim brine nas jedna stvar, a to je ponašanje „naših“ kvazi ministara i kvazi političara koji se nalaze u samom vrhu srbijanske vlasti, a prije svega onih koji su u startu našeg zajedničkog nacionalnog okupljanja i sahve (buđenja) bili sa tobom i uz tebe, na čelu sa rah. Alijom Izetbegovićem. Jedan je na čelu Ministrarstva i tijela, zaduženog za hvatanje i procesuiranje ratnih zločinaca pred Haški tribunal, a drugi je takođe zauzeo fotelju u Vladi Srbije, gde se odlučuje o tvom progonu. I jedan i drugi su digli ruku u znak odobravanja da se aktuelizira optužnica i potjernica protiv tebe, a što znači da su te obojica okvalifikovali kao ratnog zločinca. Zarad crkavice dunjalučkih privilegija, obojica sede u „udobnim“ foteljama srbijanske Vlade, a mumijsko lice i šejtanska pamet im ne dozvoljavaju da ijednu riječ progovore na ovu temu, a u korist sviju nas Bošnjaka, ne shvatajući težinu progona protiv tebe i ne shvatajući da su na taj način perfidno udarili u sami vrh bošnjačke inteligencije. No, ni ovo nije slučajno. Dragi Allah tako hoće, jer smo mi vjernici svjesni značenja kur'anskog ajeta: „Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji. Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“(El-Bekare, 216)
Neka ti Ejupe ovaj ajet bude uputa u daljoj borbi, a mi Bošnjaci ti dajemo blanko mandat da nas zastupaš. /Glas islama/