Refleksije iz Toronta
NEKA MARKA, A NEKA I NAŠIH
Autor: Zijad Burgić
Objavljeno: 20. May 2010. 00:05:36
BURGIĆ: Vrlo često zajedljiv, zločest, pa i zao u svojim obračunima (što mi na zapadnoj hemisferi podrazumjevamo kao freedom of speech), Vešović nije opasan ni za Bosnu, a ni za Bošnjake.
Web magazin “Bošnjaci.net” u odjeljku “komentari” (autor: Edina Kardum) donosi prilog pod naslovom “Markov pohod na bošnjačke intelektualce”. U ovom napisu Kardum prokazuje Vešovića i njegove otrovne riječi upućene nekolicini bošnjačkih intelektualaca. Riječ je, prije svih, o Muhamedu Filipoviću (“jedan od najvažnijih Bošnjaka u povjesti”, po ocjeni autora) kome Vešović preporučuje “psihijatarsko liječenje”. Ništa bolje kod Marka ne prolaze ni Fatmir Alispahić, Džemaludin Latić i Nedžad Ibrišimović. Iako imam veliki lični respekt najmanje za pola pobrojanih intelektualaca, ne bih se upuštao u njihovu odbranu.

Prvo, kakva bi opšta korist bila od toga;
drugo, to bi značilo da dokazane bosanske intelektualce dijelim na “naše” i “njihove”.

Marko Vešović je bosanski pisac, intelektualac i pjesnik. Definitivno. A kako davno zapisa stari dobri Safvet-beg Bašagić: “Jedan pjesnik, kakav bio-da bio, stvorenje je koje zaslužuje da se s njime lijepo postupa.”

Znao je Vešović i ovako: “Tačno je da su se Bošnjaci odbranili, čak moram priznati da je moje poštovanje za taj narod, poslije rata, mnogo veće no prije rata, jer kad se sjetim koje su sile bile zinule da ih progutaju, a ipak nisu progutale, ne mogu da im ne čestitam na snazi, vitalnoj, moralnoj, duhovnoj i svakoj. Bošnjaci jesu odbranili sebe, ali, na žalost, nisu odbranili BiH, jer to i nisu mogli”. (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o Bošnjacima i BiH).

Vrlo često zajedljiv, zločest, pa i zao u svojim obračunima (što mi na zapadnoj hemisferi podrazumjevamo kao freedom of speech), Vešović nije opasan ni za Bosnu, a ni za Bošnjake. Filipović, Ibrišimović, Latić i Alispahić su iskusni intelektualci i dobri polemičari. Njima tutori nisu potrebni. Znaju oni, kad zatreba, svaki po na osob, “sokolu pustiti malo krvi”, da parafraziram podnaslov iz jedne davno pročitane knjige.