SRBIJANSKO OBEZGLAVLJIVANJE ELITA (ELITOCID) U BOSNI I HERCEGOVINI
Objavljeno: 18. Mar 2010. 15:03:37
 Akademik Ejup Ganić i 10,000 građana BiH taoci veliko-srpske genocidne politike Bosna i Hercegovina i njeni građani postali su taoci ne samo svog državnog tužilaštva. Naime, sve predmete sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovca koje je odbacio ured Tužioca haškog Tribunala je Dodikov povjerenik predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić odnio u Beograd i uz podršku srbijanskog predsjednika Borisa Tadića predao specijalnom tužiocu za ratne zločine Srbije Vladimiru Vukčeviću, naglašava se u analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane. |
Marinko Jurčević, bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH i Toby M. Cadman, koji je od 2002 - 2008.godine obavljao mnoge važne funkcije u okviru međunarodne zajednice u BiH (Tužilaštvo BiH, OHR, Sud BiH) neposredno su odgovorni za inkriminaciju 10.000 patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca usprkos negativnim nalazima haškog Tužilaštva o odgovornosti bosanskog rukovodstva, protiv njih su pokrenuli istrage. Dvojac Jurčević-Cadman su 2004.godine zajednički sačinili „Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina“ Tužilaštva BiH pod brojem KTA-RZ 47/04-1 od 28.12.2004.godine, kojim su inkriminirali Bosance i Hercegovce za koje je haaško Tužilaštvo utvrdilo, da prema međunarodnim standardima, nema dovoljno uvjerljivih dokaza. Simptomatično je, da je Toby M. Cadman trenutačno zastupnik Velike Britanije odnosno Srbije u slučaju Ganić.
Kada je Ured Tužioca Haškog Tribunala 2004. godine prebacio Tužilaštvu BiH 846 predmeta na procesuiranje za koje je smatrao da postoji dovoljno dokaza o odgovornosti po međunarodnim standardima očekivalo se da će navedenih 846 tzv. „A“ predmeta haškog Tribunala biti prioritet u radu Tužilaštva BiH. Procjene međunarodnih eksperata su bile, da će za ove predmeta, njih 846, koje je Haško tužilaštvo izdvojilo tokom osmogodišnjeg rada u okviru „Pravila puta rimskog sporazuma“ i označilo kao prioritetne za krivično procesuiranje u BiH, biti potrebno u najboljoj varijanti najmanje 30 godina. Tako očito nisu mislili Marinko Jurčević i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH. Tadašnji glavni državni tužilac BiH Marinko Jurčević uz pomoć i savjete Toby M. Cadmana, osobe koja trenutno u ime britanskog pravosuđa zastupa interese Srbije u slučaju Ganić pred londonskim sudom, su sačinili interni pravilnik Tužilaštva BiH poznat kao Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina“ kojim su poništili osmogodišnji rad haškog tužilaštva. U točki 1. i točki 6.stav 2. Pravilnika, Jurčević i Cadman su napisali da su predmet pregleda Tužilaštva svi predmeti(osim haških optužnica) uključujući predmete koje je Haško tužilaštvo odbacilo i zvanično napisalo da nema elemenata krivične odgovornosti!? Na ovaj način nekoliko hiljada predmeta sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovaca koje je Haško tužilaštvo pregledalo od 1996-2004 i koje je odbacilo i proglasilo kao predmete bez dokaza su postali ponovne mete Marinka Jurčevića i Toby M. Cadmana. Ono što nisu uradili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman ubijajući Bosance i Hercegovce, sada je to uradio državni tužilac Jurčević, kriminalizirajući sve one koji su branili BiH. Ovaj pravni genocid, koji je uradio Jurčević i Cadman (ponovo se kandidirao na visoku poziciju u tužilaštvu BiH i navodno je napravio dogovor i osigurao podršku od visokopozicioniranog domaćeg tužioca Tužilaštva BiH) je rezultirao pravnim kaosom u BiH u kojem je BiH ničim izazvana godinama tražila tzv. strategiju za rad po predmetima ratnih zločina.
Bosna i Hercegovina i njeni građani postali su taoci ne samo svog državnog tužilaštva. Naime, sve predmete sa preko 10.000 imena Bosanaca i Hercegovca koje je odbacio ured Tužioca haškog Tribunala je Dodikov povjerenik predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić odnio u Beograd i uz podršku srbijanskog predsjednika Borisa Tadića predao specijalnom tužiocu za ratne zločine Srbije Vladimiru Vukčeviću. Tako da danas imamo situaciju da se i srbijansko i bosanskohercegovačko tužilaštvo bave procesuiranjem patriotski orijentiranih građana BiH na isti način. Pravni nonsens je, da oba tužilaštva, i srbijansko i bosanskohercegovačko, od Velike Britanije traže izručenje Ganića, a oba tužilaštva i OHR znaju da je haško tužilaštvo odbacilo navode o krivnji Ganića i drugih u slučaju Dobrovoljačka!? Osnovna odgovornost za ovu situaciju je na tužilaštvu BiH, koje je trebalo 2004.godine obustaviti sve istrage nakon što je od haškog tužilaštva dobilo negativno mišljenje za bosanskohercegovačko rukovodstvo, Ganića i druge, ali i na međunarodnoj zajednici koju predstavlja OHR u BiH.
Predsjednik Srbije Boris Tadić je svojom izjavom 14.marta/ožujka 2010.godine na proslavi godišnjice Srpskog pokreta obnove (SPO) da je: "Za Srbiju centralno pitanje nije da Ejup Ganić bude izručen Srbiji. Za Srbiju je centralno pitanje da se dogodi sudski proces u kome je Ganić, koji je osumnjičen za učestvovanje u ratnom zločinu apsolutno nezaobilazan činilac" potvrdio našu analizu i tvrdnje o aktivnoj ulozi predsjednika Tadića u „slučaju Ganić“.
 Zar opet za bošnjačku elitu hapšenja, progoni, logori... ? |
Također Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske aktivno je uključen u „slučaj Ganić“. Podsjećamo javnost, da je Milorad Dodik kao član Karadžićeve ratne Narodne skupštine Republike Srpske na sjednici skupštine javno podržao bombardiranje Zagreba što je zvanično zabilježeno u transkriptu ratne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. U transkriptu je zapisana Dodikova izjava, kojima podržava bombardiranje Zagreba i traži da skupština pronađe opravdanje za bombardiranje glavnog grada Republike Hrvatske. Za zločin bombardiranja Zagreba Milan Martić je na Tribunalu u Hagu osuđen na 34 godine zatvora. Očekujemo, da Tužilaštvo Republike Hrvatske sudski procesuira Milorada Dodika i da ukoliko se ne odazove pozivu Tužilaštva Republike Hrvatske raspiše međunarodnu potjernicu protiv njega zbog javnog izražavanja podrške i poticanja ratnog zločina.
Zbog čega su Jurčević i njegovi britanski suradnici napravili ovakvu pravnu situaciju. Najvjerojatniji ključni razlog zbog čega je dvojac Jurčević-Cadman realizirao pakleni plan leži u činjenici da je od 846 predmeta za koje je haško tužilaštvo poslalo suglasnost, da se procesuiraju u BiH, nalazi oko 7 % etničkih Bošnjaka, a ostalih 93 % osumnjičenih su etnički Srbi i Hrvati. Ovaj omjer haškog tužilaštva je očito “zasmetao”Jurčeviću i međunarodnoj zajednici u BiH i vjerojatno su zbog toga dozvolili da se preko Jurčevića izvrši još jedno kažnjavanje patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca.
U prošloj analizi (8.3.2010) objavili smo dokument haškog tužilaštva u kojem se Ejup Ganić oslobađa svih optužbi, a kojeg je potpisala Carla del Ponte. Ovoga puta objavljujemo dokument za člana Predsjedništva Republike BiH Stjepana Kljujića, kojim glavna haška tužiteljica Carle del Ponte smatra, da prema međunarodnim standardima nema dovoljno uvjerljivih dokaza protiv Stjepana Kljujića, još jednog državljanina BiH, koji je također meta srbijansko-bosanskih tužilaštava i britanskog pravosuđa. U svakom mišljenju haškog tužilaštva na kraju je napisano, da se dokument prosljeđuje OHR-u što potvrđuje spregu OHR sa tužilaštvom BiH i Tužiocem Srbije Vladimirom Vukčevićem, a Toby M. Cadman je u tom periodu bio izvršilac međunarodne politike u BiH.
Nagovijestili smo u prošloj analizi sramnu ulogu kontroverznog britanskog tužioca Geoffrey Nice-a u vezi sa Bosnom i Hercegovinom i njegovim aktivnostima u i po Srbiji. U mreži koju je uspostavio Sir Nice nalaze se i neki bivši suci haškog Tribunala i nekoliko sadašnjih i bivših uposlenika ureda tužioca Tribunala. U ovoj analizi ukazujemo na još jednog britanskog dužnosnika Toby M. Cadmana, kolegu i poznanika Sir Nice-a, koji je ostvarivao enormne prihode godinama radeći u BiH u raznim međunarodnim misijama, a danas radi na štetu te iste BiH predstavljajući Srbiju u slučaju Ganić pred londonskim sudom. Nakon ovog slučaja, Cadman ponovo planira rad u BiH u kojoj ponovo traži posao u Tužilaštvu BiH da bi još bolje mogao „braniti“ interese BiH i dezorijentiranih Bosanaca i Hercegovaca. Poznato je, da je i Sir Nice svim silama nastojao, da postane tužilac u Tužilaštvu BiH, kada je razotkrivena njegova i srbijanska špekulacija, da bi se suđenje Radovanu Karadžiću trebalo organizirati u BiH. Zbog toga je od izuzetnog značaja da se Cadman i Sir Nice odstrane iz svih institucija BiH, bosanskih vladinih i nevladinih organizacija te da im se zabrani bilo kakav rad u i oko BiH. Nadležni u Tribunalu u Den Hagu potrebno je, da istraže djelovanje sadašnjih i bivših uposlenika Tribunala, koji ne samo da djeluju protiv interesa BiH, nego i direktno potkopavaju rad i aktivnosti Tribunala u Den Hagu.
Obezglavljivanje bh. elite biće nastavljeno i u narednom periodu protiv istaknutih patriotski orijentiranih Bosanaca i Hercegovaca. Zbog toga se neizbježno postavlja pitanje kako spriječiti najnoviji elitocid u Bosni i Hercegovini.
Ne smije se zaboraviti, da su donesene dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (752 i 757 iz 1992.godine) kojima su Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) označene i kažnjavane kao agresori na Republiku BiH kao i presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom se jasno definira, da je Srbija odgovorna što nije spriječila genocid u BiH i da su počinioci genocida institucije Republike Srpske te je Srbiji naloženo da izruči haškom Tribunalu (ICTY) generala Ratka Mladića.
U slijedećoj analizi ćemo objaviti informacije o ulozi domaćih političara u BiH, ali i pojedinaca tzv. eksperata i pojedinih čelnih ljudi nevladinog sektora u BiH koji su doprinijeli pravnom genocidu nad Bosancima i Hercegovcima u Tužilaštvima BiH i Srbije, ne samo u slučaju Ganić, ali i o njihovoj upletenosti i vezama sa pojedincima poput Toby M. Cadmana, Jeoffrey Nice i drugih međunarodnih “dušobrižnika” interesa BiH i njenih građana.