Grand Rapids: Uz obilježavanje Dana nezavisnostI BiH, promocija knjige “Doktor Eso” i veče svedaha
GUNIĆ SA “MEREKLIJAMA” OSVAJA AMERIKU
Autor: Samir Hadzalić
Objavljeno: 12. Mar 2010. 02:03:25

Prijedorska legenda koja ne umire: Rahmetli dr. Esad Sadiković
Prohladna 28. februarska noć 2010., ostaće mnogima od nas koji smo bili dio nje u jedinstvenom lijepom sjećanju. Prije svega zbog same zimske idile koju smo doživjeli putujući iz raznih pravaca SAD prema Grand Rapidsu. Međutim ono što je uslijedilo te večeri uvjerilo je i najokorjelije kritiziere, kojih nije mali broj među nama, da je zaista vrijedilo doći i prisustvovati jednom nesvakidašnjem kulturnom događaju u okviru bošnjačke zajednice tog grada.

Zahvaljujući velikom entuzijasti i zaljubljeniku u sevdah Ahmetu Kadiću, njegovoj obitelji i njegovim saradnicima, prisustvovali smo veoma dobro organiziranoj kulturnoj večeri satavljenoj od prezentacije kjnige “Doktor Eso” autora Vehida Gunića, kao i javnom snimanju 89. emisije iz serijala ”Meraklije” urednika i voditelja, također Vehida Guniđa.

Na samom početku programa, kratko, prigodnim riječima u povodu Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, obratio nam se mr. Haris Alibašić, predsjednik Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Zatim je uslijedila promocija knjige Vehida Gunića “Doktor Eso”. Posvećena prijedorskom liječniku specijalisti rahmetli dr. Esadu Sadikoviću. Poznati lijecnik, član internacionalnog tima “Ljekari bez granica” ubijen je od strane srpskih fašista, na samo nekoliko dana od zatvaranja zloglasnog srpskog koncentracijskog logora Omarska nedaleko od Prijedora, u kojem je proveo posljednje dane svog života.
U svojoj knjizi Gunić se uglavnom bazira na angedote iz Sadikovićevog života, počevši od studentskih dana pa do pred sam početak agresije na Bosnu i Hercegovinu i zloglasnih dešavanja u Prijedoru 90-tih godina. Kao dio dobro razrađenog scenarija, dr. Sadikovi- je bio žrtva elitocida, odnosno sistematskog uklanjanja najistaknutijih prijedorskih intelektualaca, privrednika i uglednih građanja nesrpske nacionalnosti.

Ono što ostaje nedorečeno je činjenica da je drć Sadiković bio veliki kritizer svih dešavanja pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kritizirajući stranke sa nacionalnim predznakom osobito se osvrćući na dešavanja u rodnom Prijedoru. Dr Sadiković je svoje satirične komentare prožete jedinstvenim čaršijskim humorom objavljivao u lokalnom listu “Kozarski vijesnik”. Tiraž tog prijedorskog štampanog medija naprosto je bio nedovoljan da bi zadovoljio znatiželju svih onih koji su željeli saznati najnovija razmišljanja popularnog Dr. Ese. Nažalost jedna lijepa i sada već utopijska ideja Sadikovićeve građanske opcije kao i takvom pristupu rješavanja zategnute situacije u Prijedoru i cijeloj Bosni i Hercegovini, rezultirala je krvavim dešavanjima koje nije zapamtila novija historija. Dr Sadiković sam postaje žrtva jedne krvave srpske nacionalističke doktrine kao i hiljade njegovih sugrađana.

U drugom dijelu programa imali smo priliku prisustvovati javnom snimanju 89. emisije “Meraklije” u okviru koje je urednik i voditelj Vehid Gunić publici predstavio veoma dobre interpretatore sevdalinki. Birajući one najljepše i za scensko izvođenje najzahtjevnije, publici su se te večeri predstavili: Mirsad

Čikaške sevdalije Guniću uručuju priznanje

Organizator večeri u Grand Rapidsu: Ahmed Kadić

Sevdalije nakon snimanja Meraklija
Jarović (St.louis), Safija Gay-Barbika (New York) Sakib Jakupović (Detroit), Ahmet Kadić (Grand Rapids), Azra Jakupović (Detroit), Neda Gavrić (Toronto) i Sead Dedić (Jacksonville); a kao specijalni gosti nastupili su i članovi folkornog ansambla “Behar”iz Detroita. Medijski pokrovitelji te večeri su bili : TV Hayat, RTV BiH, Bošnjaci.Net, Radio “Behar” i Radio Bosanskog Kulturnog Centra Grand Rapids.

Cjelokupnu atmosferu prožetu pozitivnim vibracijama, koje producira samo jedinstvena pjesma sevdalinka, upotpunjavala je svakako i do posljednjeg mjesta ispunjena dvorana “Saladin”. Te večeri su Vehidu Guniću za njegov dugogodišnji nesebičan rad na promociji sevdaha i sevdalinke, članovi čikaškog udruženja sevdalija “Safet Isović” uručili su zahvalnicu i nekoliko poklona sa simbolima njihovog jedinstvenog udruženja. Također sličnu zahvalnicu dobio je i Ahmet Kadić za dugogodišnji rad na propagiranju sevdaha.

Šta reći za kraj? Svi mi koji se na bilo koji način svako u svom domenu radi na afirmaciji i baštinjenju bosanskohercegovačkog muzičkog i kulturnom blaga, možemo biti samo ponosni što u svojoj sredini imamo entuzijaste poput Ahmeta Kadića.
Put do cilja i ostvarenja jednog koncerta sa simfonijskim orkestrom koji izvodi sevdah (primjerice Chicago 2007 i 2008), ili put do javnog snimanja jedne ovakve legendarne emisije koja se bavi sevdahom (Grand Rapids 2010), je trnovit i neizvjestan. Na tom putu potrebno je mnogo odricanja, energije i razumijevanja sredine u kojoj se želi napraviti takav jedan vrhunski sofisticiran događaj.

Na kraju kako to obično i biva aplauz je uvijek najbolja nagrada. Ipak u našem slucaju nije na odmet prepoznati cijeniti barem na tren one koji su podnijeli najveći teret organiziranja takvih dešavanja. Također nije na odmet potražiti savjet ili pomoć od ljudi već dokazanih u našoj bošnjačkoj sredini, kada se želi organizirati iole dobar kulturni događaj. Čemu davati prednost oportunistima, ljudima koji duboko u sebi nose naslijeđe jednog prošlog sistema u kojem se većina nekakvih privilegija dobijala “za soframa“ i slatkoriječivim “šupljim” pričama. Zbog takvih među nama mi nemamo pravo mrginalizirati naše bogato kulturno i muzičko naslijeđe, koje je svakako dio svjetskih kulturnih tokova.