Željko MILIĆEVIĆ: Imenovani mamlazi, kroz proteklih petnaest godina nisu niti pokrenuli, a kamoli organizirali i dovršili pravno ili oružano rušenje genociteta. A to ime je bila, i danas je, prva dužnost prema domovini, žrtvama genocida, i prema većini izbornog tijela koja je dala svoje glasove, imetke i živote za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

Hapšenje dr. Ejupa Ganića, bivšeg potpredsjednika Republike Bosne i Hercegovine, u kolijevci pomutnje u svijetu, Londonu, iako šokantno, ne bi trebalo čuditi nikoga.

Dr. Ganić je, po mom osobnom znanju i iskustvu, branio cijelu Bosnu i Hercegovinu. Dok je u Ottawi radio Informativni ured Bosne i Hercegovine, kojeg sam Upravnog odbora ja bio član, od 1992. godine do 1994., bili smo u redovnom telefonskom kontaktu s dr. Ganićem i na osnovi toga ja stojim iza svoje izjave. Sjećam se da pod pritiskom svih nečovječnosti i na izgled neriješivih problema, dr. Ganić nikad nije sišao sa svoje intelektualne razine. U svakom razgovoru je bio miran, staložen, analitičan, civiliziran.

Njegovo hapšenje u stvari utvrđuje činjenicu da Bosnu danas vode mamlazi. Jedan mamlaz je bivši član ratne vlade Republike Bosne i Hercegovine, Haris Silajdžić, a drugi je heroj obrambenog rata, Željko Komšić. Uz njih stoje razni, još neidentificirani mamlazi, koji nisu obavili svoju dužnost, obvezu i posao za domovinu Bosnu i Hercegovinu u svojstvu i kapacitetu obavještajnih agenata.

Imenovani mamlazi, kroz proteklih petnaest godina nisu niti pokrenuli, a kamoli organizirali i dovršili pravno ili oružano rušenje genociteta. A to ime je bila, i danas je, prva dužnost prema domovini, žrtvama genocida, i prema većini izbornog tijela koja je dala svoje glasove, imetke i živote za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

Neimenovani mamlazi, članovi obavještajnih službi - i ja ne znam koliko tih službi ima, ali ima ih – nisu u petnaest godina bili u stanju prodrijeti u sfere nezaustavljenog neprijateljskog djelovanja protiv Bosne i Hercegovine u Beogradu, Londonu, Washingtonu, i drugim centrima gdje se Bosni dnevno radi o glavi.

Ne budimo djeca. Rat se odvija, svakim danom, satom, minutom. A mi hem spavamo, hem se čudimo kad Britanija, leglo većine uzroka svih patnji po svijetu, hapsi i kažnjava nevinog i nedužnog po nalogu terorističke i genocidne Srbije. A još je veća sramota da s tom terorističkom i genocidnom Srbijom Bosna i Hercegovina ima ne samo diplomatske odnose, nego i ugovore o suradnji u bezbroj sferi. A Silajdžić i Komšić, od kojih se je očekivalo – barem sam ja očekivao – da će iz temelja, i zajedno, promijeniti situaciju i dovesti do pravde i boljitka, u stanju su samo ispaljivati snažne rječetine i kritike. Narod ih nije izabrao da ispaljuju snažne rječetine i kritike, nego da pokažu zube svijetu – zube Bosne i Hercegovine u pohodu finalnog ustanovljivanja volje većinskog glasa iz 1992. godine.

Veliku Britaniju je trebalo, treba, i može se dovesti pred sud za suučešće u genocidu. To je bila jedna od vodilja u mom ustanavljanju Justice for Bosnia Task Force, u Ottawi, prošle godine. U toj vezi sam imao sastanak sa grupom patriota ovdje u Sjevernoj Americi. Međutim, oni se uprpali pred tom idejom. Jedan je tražio da se prvo napravi procjena koristi i rizika, odnosno „feasibility study“ takve akcije. Drugi mi je jasno rekao u telefonskom razgovoru da se „boji Engleza“.

Ako Bosna ovisi o mamlazima takvog ranga gdje oni koji su činjenično na vlasti ne izvršavaju svoje dužnosti, te onih koji traže analizu koristi odnosno rizika oko prava, pravde, suvereniteta i postojanja domovine, onda je Bosni budućnost zapečaćena.

Kakve fajde ima slati Damira Arnauta, inače sposobnog pravnika, u London nakon nepravde da traži izlaz kad je Bosna i Hercegovina cijelo vrijeme imala i ima prava i moći da se osovi na svoje suverene noge i utuži to svjetsko zlo od Britanije do pakla i natrag. A da ne govorim o prekidanju svih diplomatskih odnosa s Beogradom dok se ne riješi odgovornost tog najvećeg legla organiziranog terorizma i kriminala u Europi u genocidu Bosne, i dok se ne naplate računi.