Slučaj londonskog hapšenja ratnog člana Predsjedništva BiH, profesora Ejupa Ganića, otkrio je staro lice nove Srbije.

S istih pozicija s kojih je devedesetih godina započinjala rat u bivšoj Jugoslaviji - lažima i obmanama o ugroženosti svog naroda, Srbija je danas, petnaest godina nakon rata, započela i svoj pohod ka Evropi, uvjerena da ta ista Evropa živi u kolektivnoj amneziji, koja jedino može izbrisati sliku o Srbiji koju je iz tog vremena upamtio svijet.

Državni tužilac Srbije, misleći valjda da se obraća aktivistima partijske ćelije u Jagodini, poručio je svojim britanskim kolegama da "hapse i ne pitaju", uvjeren da ni pravosuđe, a ni javnost Velike Britanije ne znaju šta se to u ovom dijelu Balkana još prije koju godinu događalo.

Najugledniji britanski mediji, kao što su "Daily Telegraph", "Times", "The Observer" i drugi, izvijestili su o hapšenju profesora Ganića jasno potcrtavajući njegovu nevinost u konkretnom slučaju.

Medijska pesnica kojom je "Telegraph" udario u čelo srbijanske političko-pravosudne konstrukcije jeste konstatacija njihovog novinara da je Ganić smetao Srbima "jer je kao obrazovani i na engleskom jeziku veoma elokventan predstavnik svog naroda rušio njihovu tezu da je rat u BiH bio posljedica muslimanske zavjere protiv jedinstvene kršćanske Evrope".

"Dnevni avaz" - Almasa Hadžić