Povodom hapšenja bivšeg člana multietničkog Predsjedništva Bosne i Hercegovine (1992-1995) Ejupa Ganića u londonskoj zračnoj luci Heathrow 1. 3. 2010. predsjednik Društva za ugrožene narode Internacional Tilman Zülch zahtijeva od vlasti i pravosudnih organa Velike Britanije da udovolje zahtjevu nadležnih bosanskih pravosudnih institucija i Ganića hitno isporuče njegovoj domovini Bosni i Hercegovini.

Ganićevo hapšenje uslijedilo je na osnovu potjernice koju je po nalogu istražnog Sudije raspisao MUP Srbije početkom 2009. godine za 19 osoba iz Bosne i Hercegovine zbog navodnih ratnih zločina. Među njima su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine: bošnjački političar Ejup Ganić i onodobni član Predsjedništva iz redova bosanskih Hrvata, Stjepana Kljuić.

Ganiću se predbacuje da je 3. maja 1992. naredio pripadnicima bosanske policije da pucaju na kolonu tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja se „povlačila“ iz grada te da je na taj način prekršio Ženevsku konvenciju (slučaj Dobrovoljačka ulica). Pritom je, prema različitim izvorima, ubijeno između 7 i 42 vojnika te ranjeno oko 70. Prema navodima britanske policije Ganiću je određen pritvor u Osnovnom sudu u Westminsteru do saslušanja 29. marta 2010.

„Moramo ukazati na to da su u to doba s obliznjih brda i kasarni lociranih u gradu Sarajevo granatirale trupe JNA i milicije pod komandom Karadzica i Mladica“, izjavio je Zülch. JoŠ 2. maja 1992. JNA je pokusala zauzeti zgradu bosanskoga Predsjednistva Vlade, ali ju je u tom pokusaju sprijecila Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine.

Da li je prvo pucano iz kolone koja se povlačila iz grada ili su prvi pucali bosanski branioci, može ustanoviti samo objektivan sud. To u svakom slučaju neće biti mnoguće utvrditi u Srbiji čije pravosuđe, Vlada i vojska i dalje skrivaju i štite od uhićenja glavnog ratnog zločinca Ratka Mladica, koji je suodgovoran za genocid nad bosanskim civilnim stanovništvom.

„Osim Ejupa Ganića postoje i drugi visoki političari i oficiri bivse bosanske Armije za kojima je srpska strana raspisala potjernice“, kaže Zülch. „Prema informacijama Društva za ugrožene narode radi se o još 400 prognanika s teritorija Bosne i Hercegovine kojo su zauzele srpske trupe. Srpske vlasti izdale su tajne potjernice za tih 400 ljudi“.

Srpske vlasti nastavljaju samovoljno progoniti građane Bosne i Hercegovine zbog toga sto je krivično gonjenje potencijalnih ratnih zločinaca s područja bivše Jugoslavije krajem 2004./početkom 2005. prestao nazirati Haški ribunal /ICTY/ (prema Rimskom sporazumu iz 1996., koji su pitpisali BiH, Hrvatska i Srbija i Pravilima puta) i zbog toga sto nakon prestanka funkcionisanja tog sistema nije utvrđen novi mehanizam koji bi spriječio da se bez valjanih dokaza hapse osobe osumnjičene da su počinile ratne zločine.

Društvo za ugrožene narode zbog toga smatra apsudnim da se sada kao počinitelji zlodjela kazneno goni 400 osoba od koji je većina preživjela najgnusnije srpske zločine protiv čovječnosti (Prijedor/Krajina, Sarajevo itd.) ili čak genocid (Srebrenica/Podrinje). U Podrinju je u većini sela i gradova došlo do užasnih masovnih ubojstava i potpunog protjerivanja ili bijega nesrpskoga stanovništva.

U tom smislu Društvu za ugrožene narode dao je iskaz i bivši general Armije Bosne i Hercegovine, bosanski Srbin i branilac Sarajeva Jovan Divjak: „Već sam tri puta kao svjedok dao izjavu pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine (ICTY) u korist istine i države Bosne i Hercegovine . Ako me Sud Bosne i Hercegovine za ratne zločine pozove na saslušanje zbog odgovornosti za „slučaj Dobrovoljačka ulica“, spreman sam tamo u svako doba dati izjavu. Znam, međutim, da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u ovome slučaju sprovodilo istragu i da nije bilo dovoljno dokaza i indicija da se desio zločin, tako da optužnica nije moga biti podignuta. Ono što Srbija sada preduzima jeste direktno mješanje u poslove države Bosne i Hercegovine. Time se samo dokazuje i potvrđuje da je Srbija sudjelovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Jer, zbog čega je JNA u maju 1992. u Bosni i Hercegovini vodila rat kada je međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslijedilo već u aprilu 1992.? Mi, branioci grada Sarajeva i zemlje Bosne i Hercegovine, svjedoci smo agresije JNA i države Srbije protiv Bosne i Hercegovine . Država Srbija će jednoga dana morati priznati odgovornost za agresiju i genocid počinjen nad građanima Bosne i Hercegovine“.

Mirko Pejanović, predsjednik Srpskog građanskog vijeća Bosne i Hercegovine i ćlan multietnićkog ratnog Predsjedniđtva Bosne i Hercegovine, izjavio je sljedeće u vezi s hapšenjem Ejupa Ganića: Izdavanje naloga za hapšenje branilaca Sarajeva i Bosne i Hercegovine te najava pokretanja postupka protiv njih pokušaj su Srbije da revidira istoriju i da rat u Bosni i Hercegovini predstavi kao građanski rat u kojem su sve strane jednako odgovorne. Ne osudi li taj pokušaj neka međunarodna institucija, svi mi članovi ratnoga Predsjedništva, i ja osobno, nećemo smjeti napustiti zemlju zbog opasnosti da na osnovu potjernica Interpola budemo uhapšeni u bilo kojoj zemlji na svijetu. To bi bio novi progon krivovjernika“.