Prošle nedjelje u New Yorku je boravio gospodin Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH. Boravak u ovom velegreadu je iskoristio da obiđe i ruča u restoranu-ćevadžinici "Sarajevo" vlasništvo Ismeta Huskovića, koji je smješten na 38-om ulici i 34-oj aveniji na Astoriji. Ovom prilikom sa g. visokim predstavnikom se sreo Rašid Nuhanović, iz čega je proistekao ovaj tekst, koji zbog hackerskog napada kasni sa objavom. Nuhanović je također iskoristio ovaj susret i sa visokim predstavnikom uradio ekskluzivni interview za Bošnjaci.Net koji će također narednih dana biti objavljen. Izvinjavamo se g. Inzku, autoru i citaocima na kašnjenju.

Urednik

Rašid NUHANOVIĆ: Pa i pored hiljadugodišnje historije BiH, odnosno hiljadu godišnjeg njenog postojanja, danas o njenoj sudbini ravnopravno odlučuju svi oni koji su je branili a i oni koji su je rušili i koji je i danas ruše, koji su je željali zbrisati za zemljine kugle i pretvoriti je u njihovo vlasništvo njihovi pokrovitelja. Prediti joj ime i krenuti dalje. Ne to neće ići!

Nedjelja je 22. novembar, i čitav bogovjetni dan se vrtim po kući. Nekako mi se ne ide vani. Ćitam novine, surfam po internetu, gledam televiziju i razmisljam o stanju u Bosni i Hercegovini. Iako sam po prirodi optimista i nemam sumnje u opstojnost BiH, u njezinu snagu i nevjerovatnu energiju građana koji su neupitno za njenu cjelovitost. Mislim, bacila je Bosna mnoge na koljena, baciće ona i one koji joj dan danas pokušavaju raditi o glavi; u to sam siguran! Pa i pored toga čitavo vrijeme osjetim u sebi da me iznutra kopka neki crv razočarenja, ili kako bi narod rekao, kljuca i vrti, te je logično što razmišljam zašto to sve ne ide brže i jednostavnije. Nastojim razmišljati racionalno. Čuvam se da neupadnem u neke trasirane nacionalne sheme. Ali kako? Kako se sačuvati? Volim svoju zemlju, to je neupitno isto kao što nije upitan moj patriotizam prema njoj. To se svugdje u svijetu tretira potpuno ispravno. Kod nas je patriotizam veoma rastegljiva stvar. I svi ga tumače na različite načine. Jedni taj patriotizam izražavaju prema državi Bosni i Hercegovini, državi u kojoj su rođeni i u kojoj žive. U tu skupinu spadam i ja. Drugi ili treći ili pak neki još taj patriotizam izražavaju više prema susjednim državama i javno se deklarišu kako ne vole svoju državu. Kako se u svemu tome postaviti. Svi su isključivi. I dok se sve više udubljujem taj dan u ta i takva razmišljanja, najednom mi zazvoni telefon. Podignem slušalicu i čujem avaz Esada Krcića. On kratko reče: "U restoranu ‘Sarajevo’ je Valentin Inzko, visoki prestavnik u BiH. Tu je sa prijateljima na tučak, ako imaš vakta otiđi I porazgovaraj sa njim”. Uz to mi Esad naglasi da će se vrlo kratko zadržati. Rekoh mu otićiću, iako sam tehnički nekako potpuno nespreman. Prazne baterije u fotoaparatu, a prazan diktafon. Međutim na brzinu se spremim i ponesem sa sobom diktafon. Ispred kuće u prodavnici na brzinu uzmem baterije. I brzinski uletim u auto. Vidim ‘na zadnjem sjedištu moga auta’ dvije knjige koje sam objavio za Jubilej - desetogodišnjicu Bosansko-američkog udruženja u New Yorku. Taman dobro, pomislih u sebi, to ću mu pokloniti. U džepu od hlača napipah nekoliko listova papira na kojima sam ja konceptiro neka svoja razmišljana u povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine. U glavnom, to su razmišljana o najaktuelnijim događajima u Bosni i Hercegovini. Mislim, ipak sam se kompletiro. Upoznat ću ga sa svim ovim razmišljanima, naravno u koliko ga nađem u restoranu našeg poznatog ćevadžije Ismeta Huskovića. I tako malo po malo stigoh ispred restorana koji se raširio na astorijskoj 38-oj ulici u 34 aveniji preko koje cijelom dužinom gordo stoji natpis “Sarajevo”. Uzemem opremu, uzmem i dvije knjige. Kroz prozor vidim visokog prestavnika, odmah uz prozor za stolom i sa njim još troje, četvero ljudi. Uz to razmišljam kako proći sada njegovo obezbijeđenje, koje je inače obavezno za važne ličnosti. Međutim obezbjeđenja nigdje. Bar ja ga nevidjoh. Ulazim u restoran. Prvo se javljam osoblju koje uslužuje, a po najprije ljubaznoj gazdarici Ifeti Husković. Bez ikakve pripreme i prijedhodnih konsultacija Ifeta pođe samnom za Inzkov stol i kaže: "Gospodine Inzko ovo vam je glavni čovjek u bosansko-hercegovačkoj zajednici u New Yorku". E moja Ifeta, mislim se, zar u nas ima glavni?! Mi nepriznajemo nikoga za glavnog. To je ponekad i dobro a nekad i pogubno. Međutim ja i nisam glavni. Prilazim Inzku i kažem veoma sam sretan da vidim našeg Visokog prestavnika odnosno Predsjednika države BiH. Da vam se ja ne bih prestavljao i prestavljao našu zajednicu imam ovdje knjigu koja je pripremljena u povodu 10 godina postojanja i djelovanja Bosansko-američkog udruženja u New Yorku. Ali, prije toga moram vam napisati jednu posvetu. E šta sad napisati? Hajde sam mislim napisat ću upravo ono kako ga veliki dio Bosanaca i Hercegovaca doživljavaju. Pišem:

Viskom prestavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Nj.e. Valentinu Inzku

Gospodine Inzko,
Vi ste naša velika nada. Vi ste nada za veliki broj građana Bosne i Hercegovine. Nemojte nas razočarati. Mi vam vijerujemo i učinite nešto za nas i našu domovinu. Vi to možete i vi ste sada na potezu.

R. Nuhanović
New York, 22. novembar 2009.


On je to vrlo pažljivo procito. Pa me pogleda i reče, e moj prijatelju, učinio bih ja da mi nije ograničenja od određeni ljudi. I rekao mi je koja su to ograničenja. Ali za sada to među nama, reče g. Inzko. E sam mislim ovo je pravi momenat da ja iznesem svoja razmišljana. Pitam ga, moguli i kakav je sa vremenom. On reče, sa vremenom ne stojim baš najbolje ali vrlo ste mi interesantan sagovornik i rado ću vas saslušati.

Rašid Nuhanović sa Visokim predstavnikom Valentin Inzkom ispred restorana "Sarajevo" na njujorškoj Astoriji

Šta sam rekao Valentinu Inzku?
Između ostaloga rekao sam ko danas odlučuje o Bosni i Hercegovini!
Pa i pored hiljadugodišne historije BiH, odnosno hiljadu godišnjeg njenog postojanja, danas o njenoj sudbini ravnopravno odlučuju svi oni koji su je branili a i oni koji su je rušili i koji je i danas ruše, koji su je željali zbrisati za zemljine kugle i pretvoriti je u njihovo vlasništvo njihovi pokrovitelja. Prediti joj ime i krenuti dalje. Ne to neće ići!

Dejton
Jučer nam je rečeno u Dejtonu: “Na vam je da prihvatite sporazum i da zaustavimo rat, a naša briga je da od Bosne i Hercegovine stvorimo modernu i funkcionalnu državu”. Nakon toliko godina, danas nam se kažu: "Niko vam ne može pomoći, ako vi sami sebi nepomognete. Vi ste ih izabrali i oni su vaš izbor, vi ih jedino možete promijeniti." Pritome namjerno zaboravljaju da su nam oni tj., međunarodna zajednica nametnuli izobrna pravila koja sprječavaju da se u normalnoj izbornoj proceduri izaberu najbolji ljudi, ljudi koji Bosnu i Hercegovinu mogu povesti u prosperitetniju budućnost. Uveden je takav izborni sistem da na određene funkcije na nivou države kao što je Presjedništvo, Vijeće ministara, Parlamentarna skupština, kao i u mnoge druge institucije mogu doći samo oni ljudi određene nacionalnosti, sa strogo utvrđene teritorije, obično sa područija gdje su nacionalističke tenzije veoma kritične. Može se komotno reći da se te funkcije popunjavaju po strogo dirigiranim nacionalnim pravilima. Navodno biraju se ljudi koji neće izdati nacionalne interese. Često se upravo biraju oni koji su provjereni i koji mogu izdržati sve pritiske domaće i inostrane odnosno međunarodne zajednice i pritome boreći se za što veću samostalnost i suverenost teritorije na kojoj djeluju isključivo za svoju naciju. To su upravo najuticajniji ljudi u Republici Srpskoj. Oni su još u ratu markirani od strane Radovana Karadžića ratnog Predsjednika RS i zločinca dodjeljujući im najveća priznanja (Milorad Dodik). On svoj rejting gradi držeći se za ručicu sa Biljanom Plavišić prilikom njenog pojavljivanja u Beogradu i Banjaluci, neposredno nakon njezina dolaska iz švedskog zatvora gdje je izdržavala kaznu za ratni zločin u BiH. A Biljana Plavišić da bi ohrabrila svoga velikog prijatelja izjavljuje: "Kada bi se ponovo rodila ništa ne bih mijenjala, išla bi istim putem." Pa i pored svega toga njega veliki dio međunarodne zajednice obilježava kao veoma sposobnu i intelegentnog političara. A on sve pozitivne pomake u Bosni i Hercegovini blokira prljavim igrama koje su mu uveliko dozvoljene od jednog dijela svjetskih moćnika. Najčešća njegova prijetna u posljednje vrijeme je prijetnja referendumom, objašnjavajuči da je to najveći stepen demokratije. Kakav absurd. Poslije jednog od najvećih zločina u Evropi u posljednjih 60 godina, poslije genocida i etničkog čišćenja, silovanja, progona i pogroma na kraju se spominje referendum putem koga bi se čitav proces doveo do kraja i ovaj projekat konačno završio. Pa zar se poslije svega nije mogla donijeti u međunarodnoj zajednici, UN, Evropskoj uniji i drugim institucijama; da narod koji je napravio takav zločin nad drugim narodom i izvršio genocid nema pravo na referendum (!) kojim bi odlučivao o sudbini tog naroda nad kojim je izvršen genocid.

Visoski predstavnik

Na istom ovom fonu su i sve aktivnosti iz Republike Srpske koje se vode protiv visokog predstavnika. Najupečatljivija je izjava Nebojše Radmanovića, člana Predsjedništva BiH u kojoj se za visokog prestavnika kaže: "Absurd je da usred Evrope u 21. vijeku dijeluje visoku prestavnik", a ne kaže da je on došo kao posljedica svih onih zločina koji su se dogodili u ratu u Bosni i Hercegovini i da je visoki prestavnik produkt Dejtonskog mirovnog sporazuma. Drugim riječima, on je u Bosni i Hercegovini nužno zlo bez koga ona kao država ne može funkcionisati. S jedne strane odbijaju se sve reforme koje Bosnu i Hercegovinu vode kan normalizaciji i funkcionalnoj i održivoj državi, što je uslov za odlazak visokog prestavnika. S druge strane traži se njegov odlazak, prije svega zbog toga da bi se mogle voditi nesmetane aktivnosti na razgradnji Bosne i Hercegovine.

NATO Savez
Sa istim razlozima se vode opstrukcije oko ulaska Bosne i Hercegovine u NATO savez te obstrukcije uglavnom dolaze iz Republike Srpske. Oni ih obrazlažu na taj način da je NATO savez dijelovao po području Republike Srpske i na područiju Srbije. U podsvjesti takvih tvrdnji je činjenica da bi uključivanjem Bosne i Hercegovine u NATO Savez bi se sužila mogućnost destruktivni poteza onim snagama koje žele podjelu BiH. Država bi uključivanjem bila potpuno sigurna i stabilna, a to je interes svakog normalnog građanina u BiH. Nema zdravog rezona za primjedbe u povodu djelovanja NATO saveza na područiju Balkana. Jer to djelovanje je bilo usmejereno prije svega nasprječavanju daljnih zločina koji su bili uveliko eskalirali, na sprječavanju ubijanja, progona stanovništva, mučenja i silovanja, na čemu mu trebaju zahvaliti i oni koji su sprječeni da ne naprave još veći zločin. Posljedice i na njih bi bile daleko rigoroznije. Svi oni koji se žale na tu intervenciju oni žale upravo zatim što su spriječeni da ne naprave još veći zločin.

Šta rade snage pro-bosanske orijentacije
Te snage su ogromne, ali su razjedinjene. Dijeluju vrlo raspaćano i odvojeno jedni od drugih, sa puno različitih obzira i vrlo preplašeno, bez dovoljno hrabrosti. Pa ako i pokušaju malo otvorenije i argumentovano boriti, uvjek se nađe načina da se ušutkaju. Jednom ih ušutka međunarodna zajednica; drugi put njihovi emisari upozoravajući ih da moraju biti malo taktičniji i mnogo tiši. Drugim riječima, da budu manji od makova zrna, kako se nebi neko iz tabora koji ruši BiH i koji joj vrlo otvoreno rade o glavi naljutio pa krenuo u još ekstremnije nasrtaje na integritet i suverenitet BiH.

Zaključak
Nema sumnje u opstanak Bosne i Hercegovine. Svi oni dosada koji su je rušili, srušili su sami sebe. Pa i ovi sada radeći joj o glavi sve više rade o svojoj glavi. Bosna je jača od svi njih pojedinačno i svih njih zajedno. Ona će ih sasvim sigurno nadživjeti.

Gospodin Inzko me slušao vrlo pažljivo i rekao u tu vašu posljednu tvrdnju i ja sam sto posto siguran. Ja nemam nikakvi dilema oko opstanka Bosne i Hercegovine i njene perspektive, ali sam nezadovoljan što njen napredak ne ide brže. Na kraju me zamolio da mu pošaljem e-mail sa mojim razmišljanima o svemu ovome.

Ujedno sa gospodinom Inzkom sam za Bošnjaci.Net obavio interview i taj razgovor će biti objavljen u narednim nekoliko dana. Budite sa nama!