Reportaža (I dio): American Music Festivals u posjeti Bosni i Hercegovini
KO SE JEDNOM NAPIJE VODE SA BAŠČARŠIJE...
Autor: Samir Hadzalić
Objavljeno: 23. Nov 2009. 08:11:24
Kliknite na sliku za uvećati























Nakon niza uspješnih suradnji i koncerata sa organizacijama BiH u Chicago-u , predstavnici American Music Festivals-a (koja je inače neprofitna kulturna organizacija iz Chicago-a), profesor Ilya Levinson, maestro Philip Simmons i predstavnik za suradnju sa BiH Samir Hadžalić, krajem oktobra 2009., posjetili su Bosnu i Hercegovinu.
Povod je bio gala koncert 30. oktobra 2009., sa Sarajevskom filharmonijom u Narodnom pozorištu u Sarajevu, u suradnji sa Bosanskohercehovačko- američkom akademijom nauka i umjetnosti. Maestro Simmons se predstavio sarajevskoj publici kao gost dirigent iz SAD.

Dvorana Narodnog pozorišta Sarajevo bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a izvedene su kompozicije F. Schubert: Uvertira Rosamunda, J. Rodrigo: Concerto de Aranjuez za gitaru i orkestar, L. Bernstein: Symphonic Dances from West Side Story, G. Gershwin: Lullaby, uspavanka za gudački orkestar, i I. Levinson: Sevdah Medley. Nakon višeminutnog aplauza i ovacija izvedeno je i poznato djelo američkog kompozitora J.P. Sous-a: Stars and Stripes Forever.

Detalj sa koncerta


Pored navedenih svjetskih klasika naš Sevdah Medley je doživio pravu buru oduševljenja kako kod samih umjetnika tako i kod sarajevske publike. U razgovoru sa članovima sarajevske filharmonije na jednoj proba pred gala koncert, bio sam zamoljen da objasnim kako je ustvari nastalo ovo jedinstveno djelo. U `neprestanom nastojanju da BiH zajednici u SAD ponudimo nešto novo a obzirom da mi oskudjevamo sa djelima i kompozitorima klasične muzike, došao sam na ideju da napravimo da tako kažem jedan mali eksperiment sa našim sevdahom. To ogromno muzičko naslijeđe koje imamo u Bosni i Hercegovini samo se nudi umjetniku da pokaže svu svoju kreativnost. Uzeo sam nekoliko po meni najljepših sevdalinki, šarolikih harmonija i interesantnih ritmova odsvirao ih svojim prijateljima Simmonsu i Levinsonu i jednostavno pustio da ta posebna ljepota sevdaha učini svoje. Naravno profesor Levinson je sve to obradio za orkestarlno izvođenje i ostalo je historija.
Jonathan Moore, zamjenik američkog ambasadora u BiH; organizirao je prijem kojem su između ostalih uvaženih gostiju prisustvovali članovi Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti kao i predstavnici American Music Festivals.

Za vrijeme višednevnog boravka u glavnom gradu BiH naša mala ekipa posjetila je i prelijepu „Art kuću sevdaha“. Prvi dojam vezan za ovaj zaista jedinstven kulturni objekat, koji je obnovljen prošle godine, je činjenica da je naš sevdah i sva ta plejada poznatih umjetnika koji su se bavili ovom vrstom muzike, konačno svoje utočište našli u jednom od najljepših djelova Grada Sarajeva.

Unutrašnjost ove građevine je izvedena tako da prikazuje historijski prikaz razvoja sevdalinke kroz epohe sve do današnjh dana. Shodno tome posebna pažnja je posvećena fotografijama i ličnim predmetima velikana sevdaha. U sklopu objekta nalazi se i čuvena Sevdah kahva. Mirni kutak u kojem možete odmoriti dusu slušajući sevdah i pijuckajući najbolju kahvu u gradu. Zato se neomojte čuditi što smo Ilya, Phil i ja svakodnevno odlazili u „Art kuću sevdaha“. Jedne večeri imali smo zadovoljstvo slušati poznatog sazliju Sukriju Trako. Šukrija je pravi majstor ovog našeg unikatnog instrumenta. U pauzi muziciranja onako uz kahvu razmjenili smo svoja iskustva i obećali Šukriji ponovno druženje u „Art kući sevdaha“.

Nezamislivo je posjetiti Sarajevo a ne posjetiti barem jednu od prelijepih sarajevskih džamija. Odlučili smo se za njih nekoliko. Na moje prijatelje Amerikance najveći utisak je ipak ostavila Begova džamija. Osobito njena unutrašnjost, ljepota avlije, sahat kula i naravno ezani koji su se uživo razlijevali Baščaršijom sa ove najimpoznatnije građevine grada na Miljacki. Zahvaljujući otomanskom periodu grad Sarajevo je postao urbana sredina sa svim svojim obilježjima koja su i nakon surove agresije na našu zemlju, uspjela ostati u velikoj mjeri očuvana.

Tu u dijelu Starog grada osjeća se sva ta ljepota Bosne, šarolikost boja, mirisa i ukusa. Moji prijatelji su jednostavno ostali opčinjeni Baščaršijom, a kada su se napili vode sa česme pored Begove džamije rekao sam im da su upravo s tim činom pijenja vode, kupili sebi avionsku kratu za sljedeću posjetu Sarajevu. Jer: “ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Saraj’va taj otići ne umije“, - tako je pjevao je doajen sevdaha rahmetli Safet Sajo Isović.

Tragom sevdaha odlučili sm obići i Bembašu, tu čuvenu lokaciju koja je bila inspiracija za nastanak jedne od nasih njaljepših sevdalinki: “Kad ja pođoh na Bembašu“. Naravno Bembaša izgleda danas dosta drugačije nego sa kraja 15 stoljeća kada u gradu na Miljacki nakon inkvizicijskog progona iz Španije, dolaze Jevreji Sefardi i donose svoj osobeni stil i kulturu življenja. U tom periodui nastaje i pomenuta čuvena sevdalinka koja prilično odudara od uobičajenog stila i po svojoj harmoniji ,ali više po samoj tekstulanoj poruci.

Jevreji Sefardi su se brzo uklopili u sav kolorit Bosne i pronašli dobar zajednički jezik sa svojim komšijama muslimanima i kršćanima. O tome govori i stara sinagoga nedaleko od Bembaše, koja je ujedno i muzej Jevreja Sarajeva. U tom objektu se čuva i kopija čuvene “Haggadah“ jevrejske Svete knjige koja je u Sarajevu sačuvana od uništenja, u mračno doba nacističke okupacije, i to upravo zahvaljujuci znalošću i hrabrošću nekadašnjeg kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu rahmetli Derviša Korkuta.

Nakon ovog muzeja koji slikovito bilježi jedno prošlo vrijeme i upućuje na poruku budućim generacijama, odlazimo na lokaciju tzv. “Principovog mosta“. Lokacija sa koje je po čovječanstvo te kobne 1914. godine prošlog vijeka, Gavrilo Princip uputio smrtonosne hice tadašnjem Austougarskom prijestolonasljedniku Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji. Za neke terorista za neke heroj, Princip i njegovo djelo su bili povod za početak krvavog Prvog svjetskog rata. Odmah pokraj mosta nalazi se i muzej čiji eksponati govore o dobu Austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, a tu su izložene i lutke u prirodnoj veličini koje predstavljaju nesretnog Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Interesantna je činjenica da je ta vlast Bosni i Hercegovini također osim građevina i dijela zapadnjačke kulture, donijela i svoj muzički stil. Takav utjecaj otomansko-sefardsko-austrougarske muzičke kulture i rezultirao je nastankom jedinstvenog muzičkog izraza kojeg do danas nazivamo sevdah

Pred kraj naše posjete odlazimo u poznati sarajevski The Club, gdje uz zvuke sarajevskih tamburaša nastavljamo druženje u prelijepom ambijentu tog čuvenog restorana. Sutradan je nedjelja vrijeme za rastanak sa Sarajevom. Ilya Levinson se vraća za SAD, a Phil i ja odlazimo na višednevno proputovanje po Bosni i Hercegovini. Iza nas ali i pred nama su lijepi trenuci i druženja sa dragim ljudima o čemu nastavljamo kazivati sljedeći put.

Do tada sabur, svako dobro i ostanite sa nama.