Vehid Gunić, autor knjige "Doktor Eso" ekskluzivno za čitaoce Bošnjaci.Net je ustupio ovaj feragment PIRUETE TETKE DERVIŠE
Autor: Vehid Gunić Objavljeno: 02. Aug 2009. 08:08:07
– Daidža, (tako je zvao Škoru kad je htio stvari uozbiljiti, iako je daidža bio samo dvije godine stariji od njega) jesi li čuo za tetku Dervišu? – Nisam. A šta sam trebao čuti? – I ona "ganja" nacionalnu penziju. U punoj sobi odjedanput nastade tišina, jer je svima nestvarno zazvučalo da tetka Derviša traži nacionalnu penziju. Najznatiželjnija je bila balerina Goga: – Kako da tetka dobije nacionalnu penziju? Šta radi, šta je radila? – pita Goga. Eso joj tada brz odgovor dade: – Sada ne radi ništa, ali radila je. Naša tetka Derviša predstavljala je Kraljevinu Jugoslaviju 1928. godine na Prvenstvu Balkana u umjetničkom klizanju u Sofiji. Derviša je bila prva muslimanka koja je nastupila na Balkanijadi u umjetničkom klizanju. Čak se i veoma dobro plasirala. Zauzela je izvrsno sedmo mjesto u plesu parova.
– Kako parova? – Pa, nastupila je u paru. Klizala je s tētkom Ademom koji je do dana današnjeg bio najveća prepreka što tetka nije dobila nacionalnu penziju. On smatra sramotom i samu pomisao na nacionalnu penziju. Jedanput su se pojavili na velikom takmičenju, zauzeli tek sedmo mjesto i ona bi nacionalnu penziju. Adem neće ni da čuje. Negdje je sakrio afišu i fotografiju – jedine vjerodostojne dokaze o učešću. Ja sam tu fotografiju gledao svojim očima. Vrlo je neobična, jedinstvena, pa i neponovljiva. Samo je naša luda tetka Derviša mogla onakve piruete izvoditi u dimijama. – Kakvim dimijama, za ime Boga? – To su, doduše, bile malo stilizirane dimije, uske kao što se i danas ponegdje nose u južnoj Srbiji i u Vranju. Imala je bluzu od ketena. Klizala je na drvenim šlićurama koje joj je napravio Ante kolar iz Kozarca. To je bila neobična i vrlo atraktivna kombinacija. Derviša je za svoju smionost izmamila veliki aplauz. Nije to bilo tehnički dobro, ali je bilo atraktivno. Međutim, Adem na taj nastup nije ponosan i o tome neće ni da govori. Sramota ga kazati da ga je daidža od Zumrine tetke Ifete nagovorio da nastupi u muslimanskoj gradskoj nošnji – veze Eso, a Goga hoće da zna još koji detalj više, pa pita:
– To ti je, Gogo, ona nepraktična nošnja s onim pantalonama što imaju onaj veliki tur čija mi funkcija nikad nije bila jasna. Onda je gore imao košulju od lana, pa binjiš, bensilah, a na nogama je imao tvrde kundure što mu ih je pravio obućar Zatija. Da, i ovo ti je kao balerini zanimljivo, imao je i kapu. Najprije je htio klizati sa fesom na glavi jer mu se činilo da bi žiri mogao namaknuti bolju ocjenu kad vidi kako se kićanka vihori dok on po klizalištu ganja tetku Dervišu. Međutim, odustao je jer mu je na probama nekoliko puta spao fes koji mu je za broj bio veći. To je bio slovački fes jer su u Trenčinu proizvodili samo broj 46. Kada je Turska uvodila fes kao dio vojničke nošnje, odredila je da se pretežno rade fesovi broj 46 i to je zajebalo našeg Adema. – I, šta je onda bilo? – zanima se dalje Goga. – Onda mu je Silvestar Nidogon dao svoju kapu. – Ko je sad Nidogon? – To je bio jedan Ukrajinac iz Kamičana. On je znao "namjestiti" slomljenu ruku, nogu, kuk, rame i sve što se slomi. U Sofiji je on bio dio ekipe umjesto ljekara, za slučaj da se Derviša ili Adem shorgaju i skrše. – Adem je, znači, ipak, imao i kapu? – Naravno, rekoh ti da mu je dao Nidogon. To je bila francuska kapa s onim pipkom na vrhu... Kako Eso reče za kapu s pipkom, Goga se ne mogaše dalje suzdržati, nego prasnu u smijeh, a za njom i ostali. Dok su se, tako, svi kocenili od smijeha, Eso je, mrtav hladan, značajno izustio: – Samo se vi smijte. Ja sam uvjeren sto posto da će Derviša, ipak, izganjati nacionalnu penziju. |