Sjedomanija: Šta stoji iza zbližavanja Ugljanina i Ljajića? UJEDINJENJE PROTIV SVOG NARODA
Autor: Almir Mehonić Objavljeno: 30. Jul 2009. 09:07:23
Nakon ovoga nameće se logično pitanje, a šta to smije Poturak, Omerović, Ljajić, Ugljanin, Džudžević, Omeragić i ostali brojni kvazi zastupnici bošnjačkog naroda u Beogradu? Za šta oni imaju mandat, ako ga nemaju za zaštitu ugroženosti Bošnjaka i Sandžaka? I ko im taj mandat daje, ako to nisu Bošnjaci Sandžaka? Šta je zapravo cilj i šta stoji iza zbližavanja Ugljanina i Ljajića? Plan nacionalističkih beogradskih intelektualni krugova i srbijanskih vlasti je zaista lukav. Prvo, svima je jasno da Beogradu u sadašnjem momentu ne odgovara priča o ugroženosti prava Bošnjaka u Sandžaku i zahtjev o Sandžaku kao zasebnom i nedjeljivom regionu. Pošto, ni u snu, oni neće dobrovoljno ispuniti ove uslove, pribjegli su sljedećem scenariju. Prvo su puštene priče da se navodno u predstojećoj statističkoj regionalizaciji Sandžak dijeli na dva regiona, tako što Novi Pazar i Tutin pripadaju Centralnom a Prijepolje, Priboj, Sjenica i Nova Varoš Zapadnom regionu, iako nema nikakve logike da Tutin i Novi Pazar, koji su na jugo-zapadu zemlje uđu u centralnu Srbiju.
I vidi čuda, Ugljanin i Ljajić i njegovi poslanici kao ucjenjuju Vladu, iako su i jedan i drugi glasali za ovaj Prijedlog zakona na Vladi, i vidi čuda poslanici ove dvije partije kao neće glasati za ovaj zakon, ako opštine Sandžaka ne budu dio jednog regiona, iako, nisu ništa loše rekli u raspravi u Skupštini o ovom Prijedlogu zakona i vidi čuda Vlada im kao popušta i prihvata njihov zahtjev. Lijepa predstava, nema šta. Međutim, deklaracija je pokazala da mi ipak nismo toliko naivni, da ne pristajemo na kozmetičke promjene i da priča o ugroženosti i o Sandžaku kao zasebnom regionu zaista nema alternativu i da je toga Beograd svjestan. To što su oni glasali da Sandžak bude u jednom velikom regionu sa centrom, negdje van Sandžaka, to što su gospoda izjavljivala da Mešihat nije mjesto gdje se treba voditi diskusija o ključnim pitanjima za naš narod, to što svi u glas kažu da nam nisu ugrožena ljudska i vjerska prava, je izdajnička retorika sejdonizovane politike Ugljanina i Ljajića. U izjavama koje su uslijedile poslije ovog sastanka već pominjani poslanik Poturak kaže da nije potpisao Deklaraciju bošnjačkih organizacija, institucija i ustanova zato što on kao poslanik ima specifičnu odgovornost. Ova rečenica je ili neviđena drskost ili neviđena glupost. Ako gospodin Poturak i njegove kolege iz SDP imaju odgovornost i obavezu prema nekom drugom osim Bošnjaka neka nam to jasno kažu. Ako ne, onda trebaju znati da odgovornost imaju jedino prema Bošnjacima, odnosno ljudima koji su ih glasali. A kakvo je raspoloženje ljudi, može se vidjeti zalaskom u bilo koju sandžačku mahalu, ili ne moraju čak ni to, nego treba samo da vide ko je sve potpisao ovu Deklaraciju, pa će tu naći i svoje funkcionere iz Tutina, Sjenice, Pazara, Prijepolja... Usvojena Deklaracija od 04. jula u Mešihatu u Novom Pazaru predstavlja svojevrsnu mjeru, odnosno donju crtu patriotizma prema nacionalnoj politici i Sandžaku. Ne prihvativši je Ugljanin i Ljajić su jasno stali uz beogradski režim i politiku režiranu u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti. Onaj, svakako postojeći, svjesni dio ovih partija napokon može ogoljeno i razobličeno da vidi „golog cara“ odnosno stvarnu politiku ova dva političara. Ovim je stvoren neophodan ambijent za stvaranje jedne autentične, sandžačke, umjerene, evropske politike koja će biti na ravni saradnje a ne u poniženju poltronstva sa zvaničnim Beogradom. |