Željko MILIĆEVIĆ: Nema “podjednake” krivice. Postoji samo apsolutna krivica koja apsolutno postoji na strani svih onih koji nastoje uništiti Bosnu i Hercegovinu. Tu, zajedno s ultranacionalističkim veliko-srpskim četnicima stoje, na žalost rame uz rame, ultranacionalističke veliko-hrvatske ustaše. O tome nema dvojbe. Kao što srpskim kokardama nije mjesto u Bosni i Hercegovini isto tako niti hrvatskim šahovnicama nije mjesto u Bosni i Hercegovini. Dobro se zna gdje ti nacionalni simboli pripadaju. Čemu se ogrnuti u simbol Republike Hrvatske, u Bosni i Hercegovini, i pljuvati po domovini, Bosni i Hercegovini?

Tužno je bilo čitati, u ranu zoru jutros, o jučerašnjim izgredima hrvatskih ekstremnih amoeba u Prozoru, gdje su Bošnjaci organizirali skup pamćenja o najgorem zločinu kojeg jedno ljudsko biće može počiniti protiv drugoga. Tužno je bilo gledati djecu onih koji su godine 1992. glasali za nezavisnu državu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, kako, ogrnuti u hrvatske šahovnice, pljuju po svojoj vlastitoj domovini Bosni i Hercegovini, po demokratski izraženom glasu svojih vlastitih predaka, po žrtvama Genocida, a na kraju i po časti i ugledu svih Hrvata, ma gdje oni bili i živjeli.

Ta je tuga tijekom dana prešla u gađenje kad sam se dosjetio Mate Bobana, Gojka Šuška i drugih “heroja Hrvata i Hrvatske” i kad su mi na pamet došle slikovite uspomene Bobana koji je u proljeće 1993. godine na stadion “Veleža” u Mostaru “isparadirao” stotine, ako ne i tisuće, Bošnjaka svezanih ruku. I kad sam se sjetio direktnog priznanja, kojeg su mi u vlaku iz Zagreba za Rijeku, u zimu 1993. godine, dala dvojica Hercegovaca, “hrabrih” Hrvata, o tome kako su počinili zločin u Ahmićima - “...mi bacili granate na krovove, a oni (Bošnjaci, opaska autora) istrčali van – pobili smo ih k'o zečeve!...” I kad sam se sjetio izreke Mila Šuška, brata ondašnjeg Ministra obrane Republike Hrvatske, Gojka Šuška, kad mi je, u jesen 1992. godine u lice rekao: ”Pa i mi (Hrvati, opaska autora) ćemo prigrabiti gdje što stignemo”.

Herojstvo Hrvata i Hrvatske je, izgleda, spalo na to da se “kao zečevi” istjeruju ne-Hrvati, ili ne-katolici iz svojih kuća i da se onda pobiju bez ikakvog povoda, uzroka, razloga. I da se onda prigrabi gdje se što može? Ili ja možda krivo sve ovo vidim i doživljavam?

Herojstvo Hrvata i Hrvatske je, izgleda, u formiranju “hrvatoidnih” političkih stranaka u Bosni i Hercegovini – HDZ taj, i ovaj, i onaj – koje, kad im zagusti zbog vlastite gluposti i domovinskog i političkog sljepila, organiziraju konvencije u drugoj zemlji, pardon, u Matici Hrvata, “Lijepoj Našoj”.

Ja mislim da Meštrovićeva “Majka Hrvata”, iako je samo kameni kip, roni suze gledajući tu svoju “djecu” kako počinjavaju povijesno, nacionalno, moralno, etičko i političko samoubojstvo.

Na početku Genocida slika je bila crno-bijela. Ultranacionalistički veliko-srpski ekstremisti, četnici iz Srbije i Crne Gore, su bili jedini kriminalci a svi drugi su bili žrtve. U tom je trenutku taj Genocid mogao biti zaustavljen na načelima morala, etike, prava, pravde, zakona i ljudskosti. Međutim, tu spremno priskočiše amoebae čiji je intelektualni i rodoljubni nivo ostao na dnu Mostarskog blata i, gle čuda, najednom se radi o “civilnom ratu” u kojem su svi nekako podjednako krivi.

Nema “podjednake” krivice. Postoji samo apsolutna krivica koja apsolutno postoji na strani svih onih koji nastoje uništiti Bosnu i Hercegovinu. Tu, zajedno s ultranacionalističkim veliko-srpskim četnicima stoje, na žalost rame uz rame, ultranacionalističke veliko-hrvatske ustaše. O tome nema dvojbe.

Kao što srpskim kokardama nije mjesto u Bosni i Hercegovini isto tako niti hrvatskim šahovnicama nije mjesto u Bosni i Hercegovini. Dobro se zna gdje ti nacionalni simboli pripadaju. Čemu se ogrnuti u simbol Republike Hrvatske, u Bosni i Hercegovini, i pljuvati po domovini, Bosni i Hercegovini?

Ako nemaš poštivanja prema domovini, đubre jedno đubretarsko, onda se pakuj i idi tamo gdje ti je ta šahovnica odrednica “herojske” povijesti i “svijetle” budućnosti! Blati svoje ime i ime svojih predaka, ali nećeš blatiti mojega!