Kliknite na sliku za uvećati Savjesne bosanske ljepotice pomazu skupljanju peticija za Florens Hartman i online doniranja BOSFAM-u pored standa KBSA NY.

U petak 10.aprila 2009 u prostorima grčke fondacije “Chian” u Astoriji, udruženje Bošnjaka iz Crne Gore preuzelo je na sebe nimalo lahku zadaću organizovanja proslave Dana Armije RBiH pod supervizijom lokalne Koordinacije Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike a uz prisustvo bošnjačkih i bosanskohercegovačkih medija.
Vrsni ketering braće Agović koji su ovom prilikom donirali pečenu janjetinu, besplatno serviranu za 200 gostiju; prisjećanja gazija odbrambenog rata Bosne - Hercegovine uz nadasve lijepo inspirisano obraćanje nj.e. bivšeg prvog ambasadora BiH pri UN-u Muhameda Šaćirbeya, te konačno atraktivne plesačke vještine mladih Bošnjaka i Bošnjakinja okupljenih oko Kulturno-Umjetničkog Društva “Sedef” i Sidike Lemeš, svakako su doprinijeli brojnijem prisustvo roditelja Bošnjaka i Bošnjakinja iz Bosne-Hercegovine i Sandžaka na ovom okupljanju.

ARMIJA REPUBLIKE BIH - VITEZOVI ODBRAMBENOG RATA MORAJU JEDINI BITI U NAŠEM FOKUSU
Ključni momenat večeri - mimo lijepih narodnih igara bosanskohercegovacke i sandzhacke omladine te kako su mi rekli odlične janjetine, jer za degustaciju nisam imala vremena - je bilo pozivanje gazija odbrambenog rata u centar sale. Ovo sazivanje je još jednom pokazalo koliko je Armija RBiH istinski bila potekla iz slobodarskog bosanskohercegovačkog naroda koji više voli mi rod rata: ni nakon odslužene vojne obaveze, bosanske delije - za mene lično sve sami heroji, kako sam imala prilike vidjeti često i tokom agresije na BiH - ne čuvaju militaristički ili militantan karakter. Ne vole da ih prozivaju ili izdvajaju; ne vole da stoje onako u stroju; ni general ili pukovnik armije BiH ih baš na to ne može primorati. Ali znaju odlično djelovati onako timski - kad god Bosna-Hercegovina to zatreba i kad god je egzistencija bošnjaštva ugrožena. I vecina ih ne paradira. Ali svim veteranima bosanskohercegovačke borbe za opstanak i samoodržanje se na licu bez razlike očitavalo takvo dostojanstvo, samouvjerenje, čestitost, dobrota, svrsishodnost i lojalnost jednoj i jedinoj Bosni-Hercegovini da i bez kićenih govora i nafrkanih političkih fraza možete tu pouzdanost razumjeti srcem. Istim onim srcem kojim su oni goloruki pohrlili u odbranu nejači. svojih ljudskih prava i bosanskih civilizacijskih tekovina.
Goloruki - jer su znani i neznani izdali Teritorijalnu Odbranu BiH 1990 okupacijskoj vojsci.
Neizvježbani - jer se BiH 1991 nije pripremala za rat već za savremene evropske integracije, uz par časnih izuzetaka čiji je oprez i dalekovidost odbranila BIH.
Neorganizovani - jer 1992 nisu imali detaljnih vojnih struktura da ih usmjere u napad na neoružane civile ili genocide nego samo spretne i okretne građane čija je vjekovna samoodbrambena genetika sačuvala Bosnu-Hercegovinu i njenu čovječnost, milosrđe poznatije kao merhamet I trasirala put ka dobrim međuljudskim odnosima svih koji taj put izaberu sa Bošnjacima ne samo Bosne-Hercegovine već i Sandžaka te globalne dijaspore.

Uvijek je potrebno naglasiti da se unatoč jasnim provokacijama u formi genocida nad Bošnjacima Prijedora, Bijeljine, Brčkog, Doboja, Višegrada, Foče, Rogatice, Trebinja, Gacka, Nevesinja, Viteza, Stoca, Livna, Čapljine, Mostara, Cazina, Žepe, Goražda, Srebrenice i konačno Sarajeva - Armije Republike Bosne & Hercegovnie NIKADA nije organizovano s predumišljajem niti sistematski napala druge nacionalnosti unutar bosanskog naroda. Niti jedan historijski, forenzički ili vojni dokaz ne postoji u prilog ovakvih nebuloznih, islamofobicnih fasistickih tvrdnji koje samozvani eksperti prikrivenih anti-bosanskih nakana vole povremeno da bacaju po internetskim i drugim medijima. Da za to nije imala vremena, sredstava i logistike (za razliku od nekih drugih vojski) jasno je i pticama na grani; a činjenica da je izvjestan broj građana BiH napuštao teritorije pod kontrolom Armije BiH se pravilnije I jasnije može objasniti njihovim surovim ekonomskim propadanjem (započetim YU-krizom i srpsko-hrvatskim konfliktom 1991), strahom za bezbjednost porodica (od agresorskog granatiranja na civilne stambene zone BiH) razumljivo podjeljenom lojalnošću (zbog porodičnih veza sa Srbijom i Crnom Gorom) ili neopravdivom nezainteresovanošću za sudbinu BiH (zbog pripadnosti nekoj ne-bosanskoj etničkoj grupi, pacifističkog privatnog ubjeđenja ili migracionih tradicija).

Kako su Bošnjaci islamske vjerske tradicije iz BiH bili i ostali kičma odbrane i zaštite Bosne-Hercegovine na svim nivoima, a svi lojalni Bosanci koji su se uspjeli u prvi mah odbraniti od genocida i rasizma agresora, su 1992 sačinili vrlo važnu amorfnu masu iz koje je izrasla, obučila se, ispilila i vatrom okalila institucija kakva je bila Armija Republike Bosne & Hercegovine, danas ključni i najpouzdaniji elemenat suvremenih Oružanih Snaga Države Bosne & Hercegovine, na nama je da u ime bosanstva, bošnjaštva i Islama iz godine u godinu čuvamo njene tekovine, tradicije, dobro ime i prenosimo kroz okupljanja Bošnjaka kako u dijaspori tako i u matici isto na naše mlade i buduće generacije.

STO LJUDI, STO ČUDI I PUNO RAZLIČITIH INTERPRETACIJA

No u gradu koji nikad ne spava sve nije bilo idealno. Tako s postovanjem moram da se slozim sa g. Hotom da se po istim pitanjima nikako ne slazemo: posto je moju peticiju potpisalo oko 120 i nesto prisutnih odraslih lica, te je na skupu bio poprilican broj maloljetne djece, uz 20-tak gostiju i recimo 20-30 organizatora, ne znam odakle g. Hotu cifra od 650 osoba u sali koja je imala mozda maksimalno oko 200-250 prisutnih, jer se na ulazu nisu prodavale karte; mora da je rezultat proizasao iz na repete podijeljenih porcija janjetine. No necemo ulaziti u ove apsurdne detalje.

Kako su dr. političkih nauka ef. Bajram Mulić i prof. Džemo Hot iz svima znanih razloga više navikli da operišu na vanrednim-odradnim, familijarno-klanskim i religijskim nivoima a manje kroz adekvatnije suvremene kulturne, političke, vjerske, humanitarne, ukratko institucionalne metode kulturne razmjene i koncenzusa, to je ovaj put njihova uveliko isticana plavo-gusinjska organizacija napravila veliki propust: izostavila je da pozove SVE bosanskohercegovačke i bošnjačke organizacije regiona Njujorka i Nju Džerzija onako kako se pozivaju bh. i američke institucije na saradnju ili u goste u ovom vaktu i dunjaluku, a koje u svom clanstvu svakako da imaju zavidan broj veterana odbrane BiH. No kako je Dan Armije BiH Dan od velikog znacaja za BiH, sto dobro zna svaki Bošnjak i Bošnjakinja koju je ta armija odbranila, te jer je skup najavljen kao organizacija Kongresa Bosnjaka Sj. Amerike, naravno da je i Koordinacija Kongresa Bošnjaka Njujork uz clanicu UO KBSA Melihu Pihuru bila prisutna, dok ostali clanovi nisu stigli zbog brojnih obaveza. Nije manjkalo cijenjenih turskih zvanica iz vjersko-humanitarnih lokalnih organizacija, hvale vrijednih predstavnika ljutih Arnauta koji su usput kako nam je saopćeno u rodu sa g. Hotom. Zato se ni zastupnici Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, koji su se na skupu našli - osim odavanja pocasti Armiji RBiH - i u skromnoj radnoj zadaći sakupljanja podrške hvale vrijednom aktivistima iz BiH (BOSFAM-a), peticije osvjedocenoj prijateljici BiH Florens Hartman, razmjene mišljenja i nadzora aktivnosti organizatora - pošto je skup najavljen u ime KBSA - nisu mogli izostati jer se ipak radi o jednom od značajnih datuma iz novije bosanskohercegovačke historije.

Program je, kao i svake godine na isti nacin i na istom mjestu, uz apsolutno iste govornike, otvoren podužim govorom ef. Mulića o islamu i njegovom mjestu u životu Bošnjaka, zatim vatrenim istupanjima starog aktiviste i vrsnog zastupnika bošnjačkih interesa Plava i Gusinja Džemala Hota.
Lijepa narodna kola Bosne-Hercegovine uz atraktivne narodne nošnje Bošnjaka su zaista obasjala večer. Ali bilo bi bolje da se je vise mjesta (i aktivnosti, i sluha, i vremena za mikrofonom) dalo jedinstvu KBSA, buducnosti Bošnjaka Sj. Amerike, razvoju djelatnosti u SAD i saradnje sa maticom Bosnom i Hercegovinom, razvoju saradnje sa nesretnim rascjepkanim i ugrozenim Sandzakom, obrazovanju bosnjacke djece u skladu sa zemljom i vremenom u kojem zive, pravnom zastitom Bošnjaka u NY i NJ; a da se malo manje mahalo parama, plavo-gusinjskom velegradjanstinom i intimnim vezama sa ne-Bošnjacima.

ISTINSKO POŠTOVANJE TRADICIJE ARMIJE RBIH-NE ODBITI RUKU SARADNJE I POMIRENJA U JACKSONVILLE-U

No kako temperamentni Bosanci i ljuti Hercegovci te prave delije Sandzaklije ipak više vole mir u kući, iako ne bježe ni od kavge na putu - kako su to naše gazije i veterani uvijek nanovo odlično dokazivali kroz odbranu BiH - došli su listom u znak poštovanja i podrške BiH i njenim braniteljima koji svi zajedno trenutno prolaze kroz jedan vrlo kritičan period svog modernog postojanja. I prateći primjer Prvog Predsjednika suvremene demokratske BiH, rahmetli Alije Izetbegovića, ti isti Bosanci i Bošnjaci više nego jednom su dokazali spremnost da pruže ruku pomiranje i da sjednu za zajednički stol i pregovaraju, izdogovaraju metode I modele zajedničkog procesa u bolju budučnost koji se zasniva na koncenzusu ravnopravnih a ne na arogantnoj dominaciji jedne stranke nad drugom.

Jer prave gazije Armije RBiH su znale uvijek preci preko minornih neslaganja, zakasnjenja, neslaganja u misljenjima, i jedinstveno istupiti pred neprijateljem koji je ugrozio sve nas. Oni su primjer na koji se svi mi moramo ugledati.

Zato je lokalna koordinacija Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike ovom prilikom neformalnim putem - jer od ranije pripremljeni opširni program nije dao mjesta za mikrofonom i KBSA - informisala sve zainteresovane o nedavnoj posjeti BOSFAM-a BHICNY i aktivnostima ove izvanredne bosanskohercegovačke organizacije na izradi Memorijalnog Ćilima Srebrenica te apelirala na bošnjačku dijasporu iz Bosne-Hercegovine i Sandžaka da doniraju on-line ili kroz bosansko-američke institucije dijaspore u Njujorku i Vašingtonu. Također je to isto večer prikupila preko stotinu potpisa u peticiji podrške Florens Hartman, osvjedočenom prijatelju Bosne-Hercegovine i istine o genocidu nad Bošnjacima, te je KKBSANY skrenula paznju prisutnih na Hartmanovicinu izvanrednu knjigu “Mir i Kazna”.
A usput je uputila sve zainteresovane koji su se raspitivali da kontaktiraju Koordinaciju Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u Njujorku putem BHICNY, BAU i KKBSANY u vezi putovanja u Jacksonville, FL na Redovni Kongres Bosnjaka Sj. Amerike.