Mr. sci. Fatmir Alispahić

U životu Fatmira Alispahića svaki mjesec je ispunjen događajima o kojima bi se imalo šta razgovarati. Recimo, samo u januaru ove godine Fatmir je imao desetak javnih istupa, među kojima dva govora u Sarajevu na masovnim protestima za Palestinu, tribinu u Jablanici, obraćanje na „svebosanskoj konferenciji“ u Sarajevu, predavanje za Dan ašure, intervju na OBN-u i komentar u Hayatovom Centralnom dnevniku, nastup u „Piramidi“, te nekoliko zapaženih tekstova. Takav je i februar, u kome je posjetio Goražde, gdje je u povodu Dana nezavisnosti održao predavanje, kao i mart u kome je održao predavanje studentima u Nedžarićima, te učestvovao na međunarodnoj konferenciji o Bosni i Hercegovini u okviru Austro-Ugarske. Fatmir je u martu i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te najavio izradu doktorske disertacije na temu bošnjačkih putopisa sa hadža. Time se zaokružuje veoma uspješan polugodišnji period u životu Fatmira Alispahića, koji je otvoren izdavanjem knjige „Teror antiterorizma“, kao prve knjige o fenomenu izmišljanja tzv. islamskog terorizma u BiH, da bi se nastavio sa Fatmirovim odlaskom na hadž, na poziv saudijskog kralja. Vrijedi pomenuti i da je u toku prošle 2008. godine Fatmir Alispahić imao 45 različitih javnih nastupa, promocija i predavanja širom BiH, od Srebrenice i Brčkog, preko Travnika i Visokog, do Bihaća i Cazina. Čini se da trenutno u Bošnjaka ne postoji intelektualac koji ovoliko putuje, susreće se i razgovara sa narodom.
Fatmir je uz Bošnjaci.Net od naših prvih koraka, i često imamo priliku čitati njegove tekstove. Ali dugo nismo s Fatmirom razgovarali, i priupitali ga neke stvari koje bismo voljeli znati izvan njegovih tekstova, pa smo u tom povodu upriličili ovaj intervju.

Tek sa ove uzvisine mogu osjetiti vonj ateizma
Bošnjaci.Net: Kad je objavljena vijest da te saudijski Kralj poziva na hadž, u „Avazu“ si izjavio da sebe ne smatraš dovoljno dobrim muslimanom praktičarem da baš sada obaviš hadž, ali da poziv na hadž doživljavaš kako Allahovu milost.
Mr. Alispahić: Rekao sam istinu, jer sam obavljanje hadža doživljavao kao krov na muslimanovoj kući. A ja ni kuću još nisam posve izgradio. Vjerujem u Boga od malena, postim ramazan, umijem ponešto proučiti, ali nisam posve spreman. Ili sam možda suviše samokritičan. Potom sam razumio da je poziv na hadž Allahova milost, da se ja tu više ništa ne pitam, i da trebam ubrzati praktičnu stranu svoga vjerovanja. Tako se i dogodilo. Inače mislim da insan ne može do 40. godine razumjeti život, jer nema predstavu o vremenu, o svojoj preostalosti, a time ne može ni u punom kapacitetu osjetiti potrebu za Stvoriteljem. Moj odlazak na hadž se poklopio sa mojim realnim duhovnim potrebama. Sa ove vremenske tačke, posve mi je nejasno kako sam prije mogao živjeti bez svijesti o vremenu, o njegovom kraju, a time i bez razumijevanja sedžde, kao jedinog mjesta koji ljudskom životu daje smisao. Tek sa ove uzvisine mogu osjetiti vonj ateizma na koji sam do prije koju godinu gledao kao na puki kontrast vjeri i vjerovanju. Danas vidim da su ateizam i barbarizam sinonimi koji označavaju niža ljudska stvorenja. Dakako, priznajem ljudska prava i ateista, i homoseksualaca, i alkoholičara, i svinjojeda, i komunista, ali ih ne mogu stavljati u istu ravan sa ljudima koji vjeruju u Boga.

Bošnjaci.Net: Sad bi homoseksualci graknuli pa te upitali – a zar homoseksualac ne može biti dobar vjernik?
Mr. Alispahić: Allah najbolje zna i nije moje da se petljam u to ko jeste a ko nije vjernik. Postoje ljudi koji svojim ponašanjem demonstriraju nevjerništvo. Homoseksualizam je protivan reproduktivnoj funkciji prirode, što znači da je protuprirodan, kao što je protuprirodan i incest, pedofilija, sodomija i svaka druga vrsta izopačenosti koja nema veze sa reproduktivnom prirodom seksualnosti. Pretpostavljam da homoseksualac može biti dobar vjernik ali samo ako svoje seksualno opredjeljenje razumijeva i tretira kao bolest, kao grijeh, a ne kao vrlinu. Globalnim pritiscima nam se ova bolest nameće kao vrlina, jer kroz legalizaciju forsira njen razvoj. Čak su smislili i teoretski pravac kako bi ovu bolest pretvorili u nešto što je progresivno i poželjno. Globalna diktatura razvrata vremenom će proizvesti veći broj homoseksualaca nego što bi ih bilo da se ta bolest nastavila tretirati kao bolest.

Ateisti Sa ove vremenske tačke, posve mi je nejasno kako sam prije mogao živjeti bez svijesti o vremenu, o njegovom kraju, a time i bez razumijevanja sedžde, kao jedinog mjesta koji ljudskom životu daje smisao. Tek sa ove uzvisine mogu osjetiti vonj ateizma na koji sam do prije koju godinu gledao kao na puki kontrast vjeri i vjerovanju. Danas vidim da su ateizam i barbarizam sinonimi koji označavaju niža ljudska stvorenja. Dakako, priznajem ljudska prava i ateista, i homoseksualaca, i alkoholičara, i svinojeda, i komunista, ali ih ne mogu stavljati u istu ravan sa ljudima koji vjeruju u Boga. O homoseksualacima Pretpostavljam da homoseksualac može biti dobar vjernik ali samo ako svoje seksualno opredjeljenje razumijeva i tretira kao bolest, kao grijeh, a ne kao vrlinu. Globalnim pritiscima nam se ova bolest nameće kao vrlina, jer kroz legalizaciju forsira njen razvoj. Čak su smislili i teoretski pravac kako bi ovu bolest pretvorili u nešto što je progresivno i poželjno. Globalna diktatura razvrata vremenom će proizvesti veći broj homoseksualaca nego što bi ih bilo da se ta bolest nastavila tretirati kao bolest. Ateizam i razvrat Nema gore radikalizacije nego kad se radikalizacijom proglašavaju principijelni stavovi kojima se štiti i afirmira etički i moralni red. Ateizam je radikalan! Razvrat je radikalan! Najezda droge, prostitucije, svake vrste prevarantstva, danas se proglašavaju dometima demokratije. To je zamjena teza. Muzičar Hamza Ražnjatović je o ovoj temi rekao, otprilike – kada sam se drogirao, to je bilo normalno, a kada sam počeo ići u džamiju, odmah su se ljudi zapitali, a šta mu bi. Islamofobijski fašizam Islamofobijski fašizam danas je pojava koju treba svrstati uz antisemitizam, uz rasizam, uz sve druge oblike ugnjetavanja ljudi zbog njihove vjerske ili rasne pripadnosti. Bosna i Hercegovina je posljednjih godina inficirana ovim bjesnilom islamofobije, i što je najgore, u tom zloduhu djeluju državne institucije sistema, što govori da živimo u okupiranom društvu u kojem je naša ravnopravnost samo privid. Političari - estradne zvijezde Kroz desetine tekstova pisao sam da Bošnjacima ne treba lider, da je liderstvo neizvodljivo i štetno, jer može samo doprinijeti podjelama, već da Bošnjacima treba nacionalna akademija, kao liderska institucija. Političari sebe smatraju estradnim zvijezdama, najpametnijim, najvažnijim, i logično je što niko od njih ne želi podržati uspostavljanje akademskog liderstva, kakvo imaju sve zrele nacije. Zato je stanje gore nego jučer, i zato će sutra biti gore nego danas, jer mi trpimo svakodnevne, ljudske, ekonomske i kulturalne gubitke, zato što bošnjačka politika nije upravljena da ide u strateškom cilju, već leleputa k'o kokoš bez glave. Načelnikove književno-filozofske ambicije Moglo bi se o tome baška govoriti. Pokušavam se izdići iznad ove priče koja po svemu liči na one komunističke obračune sa nepodobnim pojedincima. Zasad uspijevam da o tome šutim, mada imam potrebu da opišem situaciju u kojoj jedan pisac, a eto i magistar književnosti, umjesto da u gradskoj administraciji radi poslove iz kulture i obrazovanja, dijeli potvrde o smrti. A zašto? Zato što načelnik tog grada ima književne i filozofske ambicije, ali ga niko ne uzima za ozbiljno. U to se uklopila i činjenica da je na vlasti u Tuzli SDP, a o čemu ne treba ništa dodatno reći. Ponekad sam sebi ličim na živi eksponat u muzeju komunističke diktature, koja jedino u Tuzli još uvijek vlada u kontinuitetu od 1944. do danas, iako je komunizam u Evropi srušen 1989. godine. 60-to minutni hohštapler Čuo sam da su se SDA-ovi vijećnici, simpatizeri i patriote bili dogovorili da napuste salu kada se Bakirčetu bude dodjeljivala ta plaketa, u znak protesta zbog nagrađivanja ovog islamofobijskog fašističkog 60-to minutnog magazina. Ali, kad se pojavilo lice sa tv ekrana njima je, haman, bilo žao da izađu iz sale, pa da propuste to što će Bakirče reći. Ostali su i frenetično aplaudirali. Vjerovatno nisu ni svjesni da su između reisa Cerića i hohštaplera Bakira, izabrali Bakira, odnosno da su za svog reisa izabrali Bakira Hadžiomerovića. „Reisofobija“ Na poslovnom planu, sakupljam materjal da prijavim doktorat, a od građe koju sam sakupljao proteklih mjeseci trenutno sklapam jedan esej koji ćemo, evo, na Bošnjaci.Net, ekskluzivno najaviti. Riječ je o rukopisu pod radnim naslovom „Reisofobija“, u kome ću predstaviti pojavu divljačkog proganjanja reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića u sarajevskim medijima.

Bošnjaci.Net: Taman će tvoji neprijatelji imati razloga da kažu – eno, vidite, kako je vjera uticala na radikalizaciju Fatmirovih stavova. Jeli te hadž promijenio?
Mr. Alispahić: Sad bih ja trebao da kažem – ma, nije, ja sam dosljedan. Znaš ko je dosljedan? Hajvan! Hajvan je vazda hajvan, koliko god godina da ima. Naravno da me je hadž upotpunio, i promijenio, nabolje. Nabolje me promijeni svaka dobra knjiga, dobar film, a gdje neće takav događaj, kakav je hadž. Samo se budale ne mijenjaju! To što sam danas bliže svojoj vjeri, nego što sam bio prije pet ili deset godina, pa to je za svaku pohvalu. Da sam Bogdom mogao prije vidjeti ovako dobro kako danas vidim! Ali, prije sam imao deset ili dvadeset godina manje, i imao sam silnu energiju koju je trebalo negdje ispucati. Zato velim da mlad čovjek ne može osjetiti vrijeme, a ni bliskost Stvoritelja. U mladom su huke, buke, virovi, slapovi, i dok se to hučanje ne smiri, nema ni bistrih vidika. A što se tiče radikalizacije, mislim da se taj termin pogrešno upotrebljava. Nema gore radikalizacije nego kad se radikalizacijom proglašavaju principijelni stavovi kojima se štiti i afirmira etički i moralni red. Ateizam je radikalan! Razvrat je radikalan! Najezda droge, prostitucije, svake vrste prevarantstva, danas se proglašavaju dometima demokratije. To je zamjena teza. Muzičar Hamza Ražnjatović je o ovoj temi rekao, otprilike – kada sam se drogirao, to je bilo normalno, a kada sam počeo ići u džamiju, odmah su se ljudi zapitali, a šta mu bi. Taj sistem vrijednosti u kome je vjerovanje u Boga radikalizam, a drogiranje demokratija i sloboda, neodrživ je. Naravno da ćemo se boriti protiv laži i nevjerništva. Svi ovi aspekti su u mome životu sa odlaskom na hadž izoštreni i produbljeni. Hadž me obavezuje.

Podržavam uvođenje vjeronauke u obdaništa
Bošnjaci.Net: U Sarajevu je mjesecima vođena hajka oko uvođenja vjeronauke u obdaništa. Šta ti o tome misliš?
Mr. Alispahić: Sarajevo je okupirano i oboljelo. Eto, to je slučaj na kome se vidi šta je u stanju uraditi diktatura ideologiziranih medija. Optužili su čestitu direktoricu obdaništa da djecu uvlači u vjeru, i da im time kvari djetinjstvo. Pošto nemamo medija, ni mogućnosti da se na ove gluposti odgovori, ostalo je na tome da je uvođenje vjeronauke u obdaništa neki grdan zločin. Dovoljna nam je samo jedna rečenica da u paramparčad razbijemo ovu, ko zna koju u nizu podvala, o tzv. radikalnim Bošnjacima. Evo te rečenice: otiđite u zapadni Mostar, u Zagreb ili Beograd, otiđite u ma koje obdanište u Evropi, da vidite koliko kršćanstva ima u svakom kutku tih obdaništa! Isus Hrist je glavni lik za dječije mašte. Dakle, nije problem u vjeronauci, već je problem u islamu. Dovođenje Djeda Mraza, odnosno Djeda Božićnjaka u obdaništa gdje su bošnjačka djeca u većini nikome ne smeta. Smeta mogućnost da muslimanska djeca od malena uče o svijetu kojem pripadaju, a iz kojega ih, evo, nastoje silom otrgnuti. Podržavam uvođenje vjeronauke u obdaništa, jer smatram da djeca imaju prirodnu potrebu za vjerovanjem u Višu Silu koja ih štiti od zla i strahova. Nisam se jednom u to uvjerio.

Islamofobijski fašizam danas je pojava koju treba svrstati uz antisemitizam, rasizam...
Bošnjaci.Net: Nekako dođosmo i do tvoje tematske opsesije, po kojoj si autorski najprepoznatljiviji, a to je fenomen izmišljanja tzv. islamskog terorizma ili tzv. bošnjačkog ekstremizma. Napisao si stotine tekstova na tu temu, a evo, prošle godine, i knjigu „Teror antiterorizma“.
Mr. Alispahić: Ne mogu ti o tome ništa reći u jednom odgovoru, u jednom intervjuu, jer za objašnjavanje tog fenomena čak nije dovoljno ni sve što sam ja napisao, o tome se trebaju pisati knjige i studije, taj fenomen treba u političku svijest ući kao što je ušao problem antisemitizma. Dakle, islamofobijski fašizam danas je pojava koju treba svrstati uz antisemitizam, uz rasizam, uz sve druge oblike ugnjetavanja ljudi zbog njihove vjerske ili rasne pripadnosti. Bosna i Hercegovina je posljednjih godina inficirana ovih bjesnilom islamofobije, i što je najgore, u tom zloduhu djeluju državne institucije sistema, što govori da živimo u okupiranom društvu u kojem je naša ravnopravnost samo privid. Mislim da će narednih godina u svijetu biti trend izučavanje različitih oblika zloupotrebe državnih institucija i medija u vrijeme zločinačke politike bivšeg američkog predsjednika, a što je imalo globalne domete. Naša zemlja je uvučena u taj planetarni zločin, i to dvostrukom inercijom, prvo prisilom da se učestvuje u tzv. svjetskom ratu protiv terorizma, a drugo, velikosrpskim i velikohrvatskim interesom da se ovdje izmisle tzv. islamski teroristi i da se time preoblikuje istina o genocidnoj agresiji. Moja knjiga „Teror antiterorizma“ prva je, na jednom mjestu, na preko stotinu slučajeva, razotkrila monstruoznu upetljanost bh. državnog sistema i medija koje podržava Zapad u zločine izmišljanja tzv. islamskog teorizma u BiH. Istraživanja na ovu temu treba nastaviti, bez obzira što bošnjačka politika uopće ne razumije koliko je ovo pitanje važno za Bosnu i Bošnjake.

Bošnjacima ne treba lider
Bošnjaci.Net: Kako procjenjuješ stanje u bošnjačkoj politici, s obzirom da su kulminirale podjele između Silajdžića i Tihića?
Mr. Alispahić: Ja sam to stanje vidio prije mnogo godina, kada sam kroz desetine tekstova pisao da Bošnjacima ne treba lider, da je liderstvo neizvodljivo i štetno, jer može samo doprinijeti podjelama, već da Bošnjacima treba nacionalna akademija, kao liderska institucija. Političari sebe smatraju estradnim zvijezdama, najpametnijim, najvažnijim, i logično je što niko od njih ne želi podržati uspostavljanje akademskog liderstva, kakvo imaju sve zrele nacije. Zato je stanje gore nego jučer, i zato će sutra biti gore nego danas, jer mi trpimo svakodnevne, ljudske, ekonomske i kulturalne gubitke, zato što bošnjačka politika nije upravljena da ide u strateškom cilju, već leleputa k'o kokoš bez glave. Taman sam se ponadao da će jedan intervju proći bez pominjanja bošnjačke politike i njenih pjevača.

Bošnjaci.Net: Na facebooku postoji grupa sa tvojim imenom koju administriraju ljudi koji cijene tvoje tekstove. Tu sam u tvojoj biografiji pročitao da si zaposlen u Općini Tuzla, gdje si bio šef Press centra od 1993. do 2003., ali da danas, kao magistar književnosti, izdaješ potvrde o smrti za lica koja su umrla na cesti. Je li to moguće? Znam da si napisao sedam knjiga o Tuzli, da si jedan od najpoznatijih Tuzlaka, pa mi je zato nevjerovatno da ti je Tuzla vratila tako što izdaješ potvrde o smrti. Napisao si prve knjige u BiH o civilnim žrtvama jednog grada, pa o šehidima Tuzle, napisao si monografiju grada, ali nikad od Tuzle nisi dobio nikakvu zahvalu, kao što je nedavno dobio Bakir Hadžiomerović i „60 minuta“ za zasluge u razvoju Tuzle. Sve to izgleda nevjerovatno.

Slike iz naše arhive Dova na mezaru Poslanika Muhammeda a.s. Fatmir na hadžu sa zastavom Bošnjaka Sandžaka U Goraždu, herojskom gradu na Drini U Konjicu U Srednjem

Mr. Alispahić: Ja se ne stidim svoga posla, pošteno ga obavljam, zarađujem platu, pristojno živim, i smatram da moj posao izdavanja potvrda o smrti nije moja sramota. Moglo bi se o tome baška govoriti. Pokušavam se izdići iznad ove priče koja po svemu liči na one komunističke obračune sa nepodobnim pojedincima. Zasad uspijevam da o tome šutim, mada imam potrebu da opišem situaciju u kojoj jedan pisac, a eto i magistar književnosti, umjesto da u gradskoj administraciji radi poslove iz kulture i obrazovanja, dijeli potvrde o smrti. A zašto? Zato što načelnik tog grada ima književne i filozofske ambicije, ali ga niko ne uzima za ozbiljno. U to se uklopila i činjenica da je na vlasti u Tuzli SDP, a o čemu ne treba ništa dodatno reći. Ponekad sam sebi ličim na živi eksponat u muzeju komunističke diktature, koja jedino u Tuzli još uvijek vlada u kontinuitetu od 1944. do danas, iako je komunizam u Evropi srušen 1989. godine. Ali, nisam ja jedini pisac koji je zaposlen u tuzlanskoj administraciji i na ovaj način marginaliziran. U Tuzli živi, i u Općini radi, jedan od najboljih bošnjačkih pjesnika svih vremena, autor pet zbirki poezije, prošlogodišnji dobitnik nagrade „Zija Dizdarević“, evo, čije ime ne smijem spomenuti, da mu štogod ne naškodim. Umjesto da radi poslove iz kulture, on ispravlja tačke i zareze na općinskim odlukama. Možda će nam obojici svanuti kad dobijemo načelnika koji nema mesijanskih ambicija. Zasad ne postoji šansa da bi nas neko mogao izbaviti. I, vratimo se časkom na početak priče. Šta misliš kako bih podnio silna poniženja kojima sam izložen da ne vjerujem u Boga? Ovako te tuzlanske gadosti pored mene prolaze kao vaške.

Tuzlanski SDA-ovi vijećnici između reisa Cerića i hohštaplera Bakira, izabrali Bakira
Bošnjaci.Net: Ne reče mi ništa što je Općinsko vijeće Tuzle najvišim priznanjem nagradilo Bakira Hadžiomerovića i „60 minuta“.
Mr. Alispahić: Na tu temu sve sam rekao svojim tekstom „Bošnjački život pod okupacijom“, koji se može pročitati i na Bošnjaci.Net. Ima tu nešto zanimljivije. Čuo sam da su se SDA-ovi vijećnici, simpatizeri i patriote bili dogovorili da napuste salu kada se Bakirčetu bude dodjeljivala ta plaketa, u znak protesta zbog nagrađivanja ovog islamofobijskog fašističkog 60-to minutnog magazina. Ali, kad se pojavilo lice sa tv ekrana njima je, haman, bilo žao da izađu iz sale, pa da propuste to što će Bakirče reći. Ostali su i frenetično aplaudirali. Vjerovatno nisu ni svjesni da su između reisa Cerića i hohštaplera Bakira, izabrali Bakira, odnosno da su za svog reisa izabrali Bakira Hadžiomerovića. Na ovom primjeru se vidi dokle je zglajzala patriotska svijest u samoj SDA.

Službena stranica Alispahic.net
Bošnjaci.Net: Nedavno je pokrenuta stranica alispahic.net. Hoćemo li uskoro sve što si napisao moći imati na ovoj stranici?
Mr. Alispahić: To je bila plemenita zamisao moga jarana Harisa, koji je zakupio ovaj prostor kako bi se u njega poslagalo sve što sam radio. Za početak tu su besplatni pdf-ovi moje četiri knjige, a naći će se i mnogi drugi tekstovi, tv emisije i intervjui. Konačno, ko god bude želio da raspravlja o meni, ili da donosi ocjene, moći će se na jednom mjestu uvjeriti šta sam i kako sam pisao, umjesto što se sada barata za poluinformacijama, lažnim citatima i isječcima. Konkretno, prije pet godina je Ozren Kebo napisao feljton o meni i lažnim citatima dokazivao da u tekstovima koristim vulgarne riječi, kako je on rekao – fekalno-kanalizacioni rječnik. Radi se o totalnoj izmišljotini koju je on razaslao na mnogo adresa, pa je ispalo da je ta njegova laž istina. Sa ovom stranicom alispahic.net sve eventualne laži će se moći provjeriti u mojim tekstovima. Recimo, stalno se forsira laž da sam desničarski novinar, ekstremista, nacionalista, pa, bujrum, da vidimo ima li tom traga i u jednom mome tekstu. Drugo, drago mi je i što postoji ta grupa na facebooku, na žalost, ja nisam bio u prilici da se priključim, ali učinit ću to čim prije.

Bošnjaci.Net: Opet su te prozivali za negiranje holokausta?
Mr. Alispahić: U „Danima“ je objavljen neki tekst u kome se opet pominje da sam ja negirao holokaust. Poslao sam im reagiranje gdje sam rekao da bi, da sam ja stvarno taj koji negira holokaust, dosad valjda napisao kamaru tekstova na tu temu, umjesto što se evo već godinama uporno branim od upornih kleveta za jedan tekst koji se zlonamjerno tumači. Onda su oni upravo sa Bošnjaci.Net pokupili citate iz mog teksta „Marketing tragedije“, da dokažu svoju laž, ali su se preračunali, jer u tom citatu se šest-sedam puta pominje riječ navodno, čime postaje jasno da se ne radi o mojim stavovima, već o navodima onih koji negiraju holokaust, a koje sam pominjao kako bih problematizirao pojavu negiranja genocida nad Bošnjacima.

Rukopis „Reisofobija“
Bošnjaci.Net: Na čemu trenutno radiš?
Mr. Alispahić: Ovih dana radim na farbanju ograde na balkonima kuće, a što mi je promaklo u jesen. Prije sam radio sa čistim sadolinom, a sada sam kupio mješavinu sa lakom, jer je valjda dugotrajnije. Na poslovnom planu, sakupljam materjal da prijavim doktorat, a od građe koju sam sakupljao proteklih mjeseci trenutno sklapam jedan esej koji ćemo, evo, na Bošnjaci.Net, ekskluzivno najaviti. Riječ je o rukopisu pod radnim naslovom „Reisofobija“, u kome ću predstaviti pojavu divljačkog proganjanja reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića u sarajevskim medijima. Zasad toliko, a uskoro više.

Za vas koji budete čitali ovaj interview u našoj arhivi smo potražili slike sa Fatmirovog gostovanja u BiH, Hrvatskoj i sa hadža
Kliknite na sliku za uvećati

Tribina na FIN-u	Intervju za Al Jazeeru	Intervju za tursku državnu tv TRT	Na Bijeljinskoj TV
Pobjeda u game show Piramida	U Bihaću	U Brčkom	U Bugojnu

U Cazinu	U Čeliću	U Janji	U Kaknju
U Konjicu	U Maglaju	U Mostaru	U Odžaku

U Olovu	U Rijeci (Hrvatska)	U Tešnju	U Travniku
U Visokom	U Vogošći	U Živinicama	I na kraju: Nakon hadžskog tavafa na Kjabi