Ibrahim REKOVIĆ: Znatiželjni turisti, koji dolaze u Plav, pored prirodnih ljepota, upućeni preko, nedavno, postavljene turističke siglalizacije, kojom je obuhvaćena Redžepagića kula sa Zavičajnim muzejom, dođu do Kule, na čijim vratima visi katanac. Vraćaju se, gunđajući, psujući i žaleći, što im se izjalovila ukazana prilika da nešto više saznaju o kulturno-historijskoj prošlosti Plava i okoline. Istini za volju, utamničeni eksponati se ne ljute na nove vlasnike, koji ih drže u kartonske kutije i džakove, kako su ih i primili. Zajedno su, i u tim paketima i džakovima im je «vruće». Ljute se na ranijeg vlasnika Zahida, zašto ih je ustupio onima koji nedovoljno znaju njihovu vrijednost.

Kada je nakon tri godine, od ustupanja, Opštini i Centru za kulturu Plav, veoma, vrijedne Etno zbirke, sa nekoliko hiljada, brižljivo, prikupljenih eksponata, vidio da ista, više zbog subjektivnih nego objektivnih razloga, nije dostupna građanima i posjetiocima, od pomenutih subjekata, Zahid Lalić, traži vraćanje Zbirke.

Zahid je veoma ljut, što se njegovi eksponati, koje je, oko šesdeset godina, strpljivo sakupljao i čuvao, tako «brižno čuvaju» u Redžepagića kuli, koju je Opština, prije tridesetak godina, otkupila od ranijih vlasnika, sa namjerom da se u njoj smjesti «Zavičajni muzej». Republički Zavod za zaštitu spomenika kulture je uložio znatna sredstva na rekonstrukciji i revitalizaciji pomenutog objekta, koji je, jedan od najstarijih kulturno-historijskih, stambenih i odbrambenih objekata u Crnoj Gori.

Etno zbirka je, za pravo čudo, «bolje čuvana» od očiju zainteresovanih, nego dok je bila u privatnoj Zahidovoj kući. U toj kući su, ti eksponati, često bili razlozi za divljenje onih koji su ih gledali. Sada, na žalost, bez razloga i svoje krivice, čame u zindanima Kule.

Znatiželjni turisti, koji dolaze u Plav, pored prirodnih ljepota, upućeni preko, nedavno, postavljene turističke siglalizacije, kojom je obuhvaćena Redžepagića kula sa Zavičajnim muzejom, dođu do Kule, na čijim vratima visi katanac. Vraćaju se, gunđajući, psujući i žaleći, što im se izjalovila ukazana prilika da nešto više saznaju o kulturno-historijskoj prošlosti Plava i okoline. Istini za volju, utamničeni eksponati se ne ljute na nove vlasnike, koji ih drže u kartonske kutije i džakove, kako su ih i primili. Zajedno su, i u tim paketima i džakovima im je «vruće». Ljute se na ranijeg vlasnika Zahida, zašto ih je ustupio onima koji nedovoljno znaju njihovu vrijednost.

Poslije nekoliko bezuspješnih usmenih razgovora i traženja da se ustupljeni eksponati učine vizuelno dostupni građanima i posjetiocima, i da se, po njegovim riječima, ne raznose i otuđuju, Zahida je izdalo strpljenje i, 21. januara se pismeno obratio predsjedniku Opštine, savjetniku za kulturu u organu lokalne uprave, Centru za kulturu Plav, kao i Ministru za kulturu, sport i medije u Vladi Crne Gore.

Etno muzej je nastao iz ljubavi prema zavičaju kliknite na sliku za uvećati Zahid Lalić, vlasnik mini etno zbirke Sofra Kotlići za kuhanje i pripremu hrane

Naravno, prvi odgovor Zahidu je stigao od ministra Mićunovića. Na zahtjev predsjednika Opštine, poslije «samo» tri i po godine, Sekretar sekretarijata za društvene djelatnosti je formirao «Komisiju za popis eksponata darodavca Zahida Lalića»! Ostali, kojima se Zahid, pismeno i usmeno, obraćao, nisu ga ni do sada, udostojili, odgovora!
Komisija je, u Izvještaju od 03. februara, između ostaloga konstatovala:
- «U prizemlju i prvom spratu, pronađene su police za smještaj eksponata,
- Na drugom spratu su prostorije privatnog preduzeća i
- Na trećem spratu su tri prostorije, u kojima su razbačani eksponati».
Pomenuti zapisnik završavaju riječima: «Da su kupili katanac i zatvorili objekat sa jednim ključem i katancem»!?! Halal vjera! To je «pravi» odnos prema našoj baštini!

Od Centra za kulturu i Opštine, Zahid i dalje čeka odgovore: Kada će i zašto se Etno muzej ne otvara?, zašto se eksponati i dalje drže u pakete, kutije i razbacani po prostorija?, zašto se, davno, urađene police za eksponate, ne koriste?, da li se svi eksponati, nakon korištenja, od strane radnika Centra za kulturu, vraćaju?, kako se neki eksponati mogu naći tamo gdje im nije mjesto?, kako je neko mogao da otuđi i da mu, u noćnim sahatima, vrati stotinjak eksponata, koje je predao Centru za kulturu i Opštini, a da zvaničnici nisu znali kod koga je ključ od Kule i ...??

Kako se vidi, Zahid od pomenutih subjekata, nije tražio naknadu, niti očekivao nagradu. Od nekih je, nažalost, doživio i verbalna vrijeđanja, i , kako kaže, čak i tjeranje iz službenih prostorija. Ovakav odnos prema mene i mojoj Etno zbirci, nisam ni očekivao ni zaslužio, sa primijetnom dozom ogorčenosti, naglašavajući da će, ukoliko mu se, ubrzo, ne daju odgovori, zahtjevati povraćaj poklonjenih eksponata. Za neke je, to što traži, mnogo!

Koliku je medijsku pažnju izazvala ova problematika, najbolje svjedoče, novinski tekstovi i naslovi: «Poharana etnobaština», « Recite istinu», «Kula krije tajnu», «Zamandaljeni vrijedni eksponati», «Etnološki muzej u paketima», «Ostala samo sofra», «Pošteni lopov vratio eksponate» i dr., koji su, u prva dva mjeseca ove godine, objavljeni u dnevnim listovima: Pobjeda, Vijesti, Dan i dr.

Među brojnim predmetima, u ovoj, vjerovatno u Crnoj Gori, jedinoj privatnoj Etno zbirci se nalaze brojni, vrijedni, predmeti od drveta, gline i metala, i sve ono što su ljudi, nekada, koristili kao suđe u domaćinstvu, oruđe za rad a ima i primjeraka starog oružja. Tu su drvene kašike, vagani, štruglje, sofre, burila bucati, stapovi za pravljenje masla, kopanje, naćve, drveno ralo, točkovi od arabe, rukatke, crepulje, sačevi, sadžijaci, ćupovi, verige, kotlovi, tiganji, čuturice, kao i bukagije i lanci, stare sablje, jatagani, bajoneti, koplja i, još puno toga, što se, na drugom mjestu, ne može vidjeti.

Sedamdesetogodišnjeg Zahida sve ovo nije pokolebalo u njegovom, neiscrpnom entuzijazmu za prikupljanjem vrijednih starina. Ponovo je prionuo poslu i, uz pomoć građana i poznanika, prikupio nekoliko stotina «novih» eksponata. Držeći u ruke sviralu - «pirindžu», koju mu je, kao čobančetu, prije šesdeset godina, amidža njegovog oca, dao kao porodični amanet, da ju dobro čuva. Zahid se sjeća njegovih riječi: «Čuvaj mi, Zahide sine, etevu sviralju, k'a hamajljiju. Ona je ispratila mlogo našija. Mlogo je stara, alj smo ju, predajući ju ses koljena na koljeno, sečuvalji. Znadni da sve šta se čuva, i ima se» . «Kao da sem znao, sviralju nisem dao. Od nje se, ni dan danas, ne odvajam. Kada mi je bilo teško, ka sad, uz nju sem razbijao brigu. Ona je bila moj početak interesovanja za starine, koje svjedoče o našoj kulturno-historijskoj prošlosti, njihovo sakupljanje i čuvanje. I opet sem počeo, i kao što vidiš, već, imam, mini etno zbirku, koja, u nad Boga, neće završiti, kao ona, za koju me srce boli» - kaže brižno Zahid.

Tu se može vidjeti, dosta vrijednih, eksponata iz daleke i bliske prošlosti. Neki, kao što je tablja, koju su prvi plavski hadžije, idući pješke, do Mekke donijeli sa Bliskog Istoka, ratna torbica general majora Zufera Musića i dr. , datiraju, čak iz 18., 19. i 20. vijeka. U tim, skučenim i još nezavršenim prostorijama njegove kuće, pored pomenutih eksponata - mini etno zbirke, uporni Zahid, skuplja i sortira, od poljoprivrednih kultura, sjemena i proizvoda, različitih sorti voća, povrća i žitarica, primjerka domaće radinosi, pa do vrijednih starih knjiga, a posebno zavičajnih pisaca i dr.

Pomognimo Zahidu i poželimo mu više sreće, razumijevanja, istrajnosti i uspjeha na ovom, novom - starom, poslu.