Edit AGOVIĆ: Tzv. Herceg-Bosna prestala je postojati 1994. godine kada je potpisan Vašingtonski sporazum. Ubrzo zatim i tzv. AP Zapadna Bosna vojnički je poražena, a njezin osnivač, Fikret Abdić Babo, zbog počinjenih zločina našao se u zatvoru. Međutim, najbrutalnija od tri tvorevine, tzv. Republika srpska, iako su njezini tvorci optuženi, sudilo im se, ili im se sudi zbog počinjenih zločina, uključujući i sudski potvrđeni genocid, još uvijek egzistira na skoro 50% okupirane teritorije Bosne i Hercegovine. Srbija, zemlja agresor, koja je po presudi Međunarodnog suda pravde toj tvorevini pomagala u izvršenju genocida, i dalje, otvoreno, podržava opstojnost Miloševićevog projekta.

Bosnu su branili svi njezini građani, ali ju je i napadao sav njezin ološ, što dokazuju tri kvislinške tvorevine formirane tokom agresije, kojoj je prethodila duga ideološka priprema, čiji počeci u prošlost sežu do polovine XIX stoljeća, kada dolazi do slabljenja Turske i rasta velikoruskih aspiracija prema Balkanu. Tada se javlja i Načertanije Ilije Garašanina, rodni list velikoruskog retardiranog kopileta, velikosrpstva. Na nedavnom obilježavanju datuma kada je divljak s Durmitora, Radovan Karadžić, proglasio formiranje tzv. republike srpske, Dodik nije mogao sakriti svoje ushićenje bolom i patnjom koju je ta primitivna i retrogradna tvorevina prouzročila, pa je na Radojičićevom ramenu radosnicama oplakao Srebrenicu, Bratunac, Višegrad, Prijedor, Sarajevo…

DOGOVOR MILOŠEVIĆ-TUĐMAN U KARAĐORĐEVU
Milošević i Tuđman su se uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu dogovorili o njezinoj podjeli, o čemu je pred Međunarodnim sudom u Den Haagu svjedočio i bivši premijer bivše SFRJ, Ante Marković. On je tada izjavio, citiram: Još u ožujku/martu 1991. godine Milošević i Tuđman postigli su dogovor u Karađorđevu o podjeli Bosne i time udarili temelje za balkanski rat koji je uslijedio. Markovićev iskaz u svom svjedočenju na suđenju Slobodanu Miloševiću, potvrdio je i bliski suradnik Franje Tuđmana, Hrvoje Šarinić, priznavši da se u periodu od 1993. do 1995. godine više puta tajno susreo s Miloševićem, što je opisao i u svojoj knjizi Svi moji tajni susreti sa Slobodanom Miloševićem. Šarinić je potanko opisao sastanke na kojima su crtane karte razgraničenja između Srbije i Hrvatske, a na račun BiH.

Fašisti koji su pokušali i pokušavaju da unište BiH Dva balkanska kasapina Zločinci: Abdić, Milošević, Karadžić... Prekrajanje granica BiH nije uspjelo fašistima - neće ni njihovim sljedbenicima!

NASTANAK KVISLINŠKIH TVOREVINA
- U skladu sa dogovorom Tuđmana i Miloševića, 25. juna 1991. godine, Karadžićevi sljedbenici su osnovali sopstvenu skupštinu, a nešto kasnije, 9. januara 1992. godine, ta skupština je usvojila deklaraciju proglašenja tzv. Republike Srpske Bosne i Hercegovine.
- 18. novembra 1991. godine - opet u skladu s dogovorom Milošević-Tuđman - i sljedbenici Mate Bobana osnivaju svoju tvorevinu, tzv. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, koja je nakon otvorenog angažmana Republike Hrvatske u ratu protiv BiH, preimenovana u tzv. Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Glavni grad te tvorevine bio je zapadni dio Mostara.
- 29. septembra 1993, Fikret Abdić preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši, nakon čega je u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, odnosno Matom Bobanom i Radovanom Karadžićem, i on uspostavio kvislinšku tvorevinu, tzv. Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, čime je proces izdaje Bosne od svih njezinih konfesionalnih grupa zaokružen. Tri kvislinške tvorevine, uz blagoslov dvije okupatorske države, sklopile su potom međusobne sporazume, pa su tako Mate Boban i Fikret Abdić, kao dio prethodnog dogovora sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tuđmana, u Zagrebu, potpisali tzv. Zajedničku izjavu. Tim dokumentom jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridružile su se snagama tzv. Narodne odbrane, to jest vojsci Fikreta Abdića, a neprijatelj im je sada bila Armija RBiH. Dan kasnije - 22. oktobra - Fikret Abdić putuje u Beograd, gdje i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisuje tzv. Deklaraciju, koja obje strane obavezuje na suradnju, nakon čega Armija RBiH protiv sebe ima dva agresora i tri kolaboracionistička pokreta.
- 7. novembra 1993. godine - u Velikoj Kladuši - sastali su se premijeri tri tvorevine: Jadranko Prlić, Vladimir Lukić i Zlatko Jušić, koji su tanačili međuizdajničko razgraničenje unutar BiH. Svaka sličnost sa Prudom je indikativna!

ULOGA BIVŠE JNA U AGRESIJI NA BOSNU
Uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu tadašnja JNA počela je s naoružavanjem domicilnog pravoslavnog življa, te istovremenim novačenjem dobrovoljaca iz okruženja, ali i iz pravoslavnih zemalja /Rusije, Rumunije, Grčke…/ Prema procjeni generala Kukanjca (od 20.3.1992.), koju je uputio načelniku Generalštaba Blagoju Adžiću, brojno stanje tih formacija iznosilo je 69.198. Da bi se kompletirala slika o zastrašujućoj vojnoj sili i tehnici kojom su raspolagale četničke horde - treba dodati i 90.000 pušaka, te oko 5.000 komada raznog artiljerijskog oruđa, u posjedu 9. korpusa bivše JNA, koji je u sadejstvu sa drugim korpusima, te sa tzv. četničkim dobrovoljačkim formacijama okupirao velike djelove Bosne, nakon čega su uslijedila neviđena zvjerstva, logori i genocid. Bivša JNA je kasnije, a u skladu sa dogovorom Karadžića, Bobana i Abdića, logistički i materijalno-tehnički pomagala i takozvane AP Zapadnu Bosnu i HR Herceg Bosnu.

DEMONTIRANJE KVISLINŠKIH TVOREVINA
Tzv. Herceg-Bosna prestala je postojati 1994. godine kada je potpisan Vašingtonski sporazum. Ubrzo zatim i tzv. AP Zapadna Bosna vojnički je poražena, a njezin osnivač, Fikret Abdić Babo, zbog počinjenih zločina našao se u zatvoru. Međutim, najbrutalnija od tri tvorevine, tzv. Republika srpska, iako su njezini tvorci optuženi, sudilo im se, ili im se sudi zbog počinjenih zločina, uključujući i sudski potvrđeni genocid, još uvijek egzistira na skoro 50% okupirane teritorije Bosne i Hercegovine. Srbija, zemlja agresor koja je po presudi Međunarodnog suda pravde toj tvorevini pomagala u izvršenju genocida, i dalje, otvoreno, podržava opstojnost Miloševićevog projekta. Koordinacija u radu struktura iz Srbije i tzv. republike srpske naročito je došla do izražaja ovih dana, nakon što je, zbog kriminala, pokrenuta istraga protiv Milorada Dodika. Uslijedila je reakcija Srbije u vidu raspisivanja potjernice za vodećim političkim i vojnim bh. zvaničnicima iz vremena agresije te zemlje na BiH. Da ne namjeravaju skrenuti s puta Slobodana Miloševića potvrdio je nedavno prvi čovjek Srbije, Boris Tadić, kada je izjavio da se od njega ne može očekivati dovođenje tzv. republike srpske u pitanje. U istom intervjuu je zatražio da se izvinimo Srbiji!?... - te dodao: Našu decu opterećujemo nečim što je sasvim izlišno, čak veoma kontraproduktivno…
Za Tadića je izlišno i kontraproduktivno govoriti o zvjerstvima koje je država na čijem je čelu počinila, što je nečuveni bezobrazluk, no njegova izjava je u skladu, a i u kontinuitetu s provokacijom koju je priredio 2004. godine, kada je svoju predsjedničku inauguraciju, sračunato, održao – u nedjelju, 11. jula – na dan komemoracije u Srebrenici, čime je htio omalovažiti obilježavanje tog zločina. Tada se odlučio dodatno se iživljavati i bošnjačku patnju ismijati bošnjačkim licima, pa je, za potrebe tog svog nauma, doveo nekoliko moralno skrhanih osoba /Ljajića, Zukorlića i Jusufspahića/ čiji zadatak je bio da razdragano plješću i krevelje se, čime je htio nadglasati plač majki i sestara, koje su nekoliko stotina kilometara dalje, oplakivale i sahranjivale svoje najmilije! Slike nasmijanog trojca, posebno dvojca s ahmedijama na glavama - Zukorlića i Jusufspahića – naizmjenično sa slikama patnje iz Srebrenice, obišle su tada svijet, što je bila i svrha čitavog igrokaza priređenog u Beogradu s tim nemoralnim marionetama.
Napomena: U tekstu spomenuti bh. gradovi nisu, niti će ikada biti, tzv. republika srpska… ta tvorevina je samo pusta želja u glavama bolesnika koji radosnicama oplakuju zločine, a njih ćemo u sudnice i ludnice!