Narodna bošnjačka stranka je uputila pismo generalnom sekretaru UN-a Ban Ki-munu
IZRAELSKI REŽIM JE TERORISTIČKI
Autor: Nedžad Latić
Objavljeno: 18. Jan 2009. 07:01:03
Izraelska pobjeda nad palestinskim civilima













U višedecenijskoj krizi na Bliskom istoku država Izrael, kontinuirano provodi najokrutniji i najbrutalniji teror nad Palestincima. Formalno, država Izrael je demokratska, ali stvarno, to je teroristička država. Usljed brutalne terorističke prakse za državu Izrael, treba primjenjivati naziv „teroristički Izrael“. U tome bi bila utjeha za milione žrtava izraelskog državnog terora. Ako bi javnost u svijetu državu Izrael tretirala i nazivala terorističkom, doprinijelo bi se zaštiti miliona ugroženih ljudi od izraelskog državnog terora, što znači da bi nazivanje države Izrael terorističkom, bilo humano postupanje. To bi bilo korisno za epohalnu zadaću čovječanstva u pogledu borbe protiv terorizma u svijetu, jer tretiranje Izraela kao „demokratske“ države kompromitira borbu protiv terorizma.

Izraelski državni terorizmom ili humano djelo

Neće se svakome dopadati ideja da se Izrael proglasi terorističkom državom. Neko će reći da je to radikalna kritika i da je kao takva uznemirujuća. A šta onda reći za ono što radi država Izrael? Da li je otimanje tuđe zemlje i razaranje imovine, pljačka i teror, djelo koje treba osuditi, bar tako što će se nazvati pravim imenom – državnim terorizmom ili je to humano djelo koje treba nagraditi, bar ćutanjem? Da li je progon Palestinaca sa njihove zemlje i iz njihovih domova ustvari teror koga treba osuditi ili je to humano djelo koje treba nagraditi? Da li je sistematsko, višedecenijsko ubijanje palestinskih civila od strane vojske i policije Izraela nešto što treba prećutno posmatrati, jer smo na to decenijama navikli, ili je to ono što treba zauvijek iskorijeniti? Kako se može nazvati višedecenijska praksa izraelskog režima u primjeni državne sile tenkvima, raketama, artiljerijom, avijacijom..., protjerujući i ubijajući palestinski narod? Da li u takvim uslovima očajni Palestinci imaju pravo na nužnu odbranu? Kako da se brane očajni Palestinci prepušteni sami sebi, kad nemaju borbenih sredstava, za adekvatan odgovor izraelskoj avijaciji, artiljeriji, tenkovima, raketama...? Kako razumjeti kad se očajni Palestinci, prepušteni sami sebi, bez sredstava za pariranje savremenim izraelskim oružanim snagama, u nužnoj samodbrani, posluže klasičnim metodama terorizma, što se od strane izraelskog terorističkog režima dodatno koristi kao „opravdanje“ za nastavak izraelskog državnog terora? U nedogled se mogu postavljati slična pitanja, na koja se može dati odgovor, ali, nažalost, niko ih relevantno ne daje usljed moralne krize u kojoj se nalazi čitavo čovječanstvo. Kako se može probuditi savjest čovječanstva da se stane na put izraelskom državnom terorizmu? To je nužno pitanje, koje niko od odgovornih u međunarodnoj zajednici neće da postavi na pravom mjestu i na pravi način.

Očistiti Ujedinjene nacije od terorističkih organizacija

Ujedinjene nacije su najvažnije mjesto gdje treba postaviti naprijed navedeno pitanje i relevantno odgovoriti na njega. Mnoge zemlje članice Ujedinjenih nacija su priznale državu Izrael i sa tom državom normalno komuniciraju. Istovremeno, one u klupama Ujedinjenih nacija, terorizam razmatraju kao veliku opasnost za sigurnost čovječanstva u 21. stoljeću. Raspravljaju o identificiranju i iskorjenjivanju terorističkih organizacija, njihovih članova i izvršilaca teških terorističkih djela koja su, nažalost, sve češća pojava. Dok o tome u Ujedinjenim nacijama opravdano razmišljaju, prvo trebaju očistiti Ujedinjene nacije od terorističkih organizacija, s obzirom da je teroristička država Izrael članica te najveće svjetske organizacije odgovorne za sigurnost, mir, ljudska prava i slobode u svijetu. Treba odgovoriti na pitanje da li teroristička država Izrael može biti članica Ujedinjenih nacija, ako se zna da upotrebom policijskih i vojnih snaga decenijama progoni palestinski narod sa njegove zemlje, a zatim isti taj prognani i ojađeni narod u milionskim izbjegličkim logorima uznemirava eksplozijama artiljerijskih granata, topova, raketa, avionskih bombi, hapšenjima, zatvaranjima i raznim drugim metodima i sadržajima ponižavanja. Nemoć Ujedinjenih nacija da o terorističkoj praksi države Izrael, na pravom mjestu i na pravi način postavi adekvatno pitanje kako bi se na njega adekvatno odgovorilo je izraz duboke krize međunarodnog poretka, krize čovječanstva, krize morala, duhovne krize, pa tek onda političke i sigurnosne krize, što se mora uzeti kao jasan znak propadanja čovječanstva.

Prekinuti diplomatske, ekonomske i druge odnose sa državom Izrael

Izolacija Izraela i sankcioniranje od strane svih članica Ujedinjenih nacija bi bio adekvatan odgovor na izraelski državni terorizam. Sve države svijeta koje istinski drže do ideje o potrebi borbe protiv terorizma kao velike opasnosti za čovječanstvo u 21. stoljeću, trebaju prekinuti diplomatske, ekonomske i druge odnose sa državom Izrael. To trebaju učiniiti sve zemlje EU, SAD, muslimanske zemlje ... Lokalne i državne lidere političkih partija i sve državne funkcionere Izraela koji su lojalni terorističkoj praksi Izraela protiv Palestinaca treba proglasiti nepoželjnim i zabraniti im ulazak u zemlje koje su na čelu sa SAD ušle u veliku Alijansu borbe protiv terorizma. Sve račune države Izrael, njenih političkih lidera i raznih organizacija koje podržavaju njenu terorističku praksu protiv Palestinaca treba blokirati, a kasnije sve sa tih računa iskoristiti za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je teroristička država Izrael počinila milionima muslimana na Bliskom istoku. Ovo zvuči previše maštovito, spekulativno, upravo srazmjerno vrlo slaboj organiziranosti međunarodne zajednice čija je kriza toliko duboka da se u korist toleriranja terorističke prakse, ono što je ispravno i potrebno, tretira maštovitim, spekulativnim i nerealnim.
U borbi protiv terorizma, međunarodna zajednica mora biti organizirana u pogledu obaveza svake države da poduzima mjere kako naoružanje, eksplotiv, opasne hemijske materije, nuklearno oružje i nuklearni materijal ne bi došli u ruke terorista. Od Izraela treba oduzeti nuklearno oružje, jer je zastrašujuće saznanje da se takva opasna sredstva već nalaze u posjedu države koja je na očigled međunarodne zajednice organizator terorističke prakse. Državu Izrael treba prinuditi da se okani svoje terorističke prakse i pomoći joj da se demokratizira, jer se u protivnom povećava rizik upotrebe nuklearnog oružja za postizanje izraelskih teroristički ciljeva.

Od fašističkog holokausta nad Jevrejima do jevrejskog genocida nad Palestincima

Bliskoistočna kriza je prepuna raznih apsurda. Jevrejski narod koji je u Drugom svjetskom ratu podnio strahote holokausta, dobio je lidere, političke i državne institucije koje realiziraju strahote genocida i urbicida, intenzivnim, masovnim, kontinuiranim, zastrašujućim zločinima nad Palestincima. Fašistički holokaust nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu je upozorenje čitavom čovječanstvu, da nikada ubuduće, niko, nikome ne čini ni približno slično onome što su fašisti činili Jevrejima. Zato, zapanjujuće djeluje činjenica da se iz jevrejskog naroda decenijama regrutiraju lideri, politički i državni faktori koji su bezobzirni prema užasnim iskustvima svoga naroda, pa organiziraju zločinačku, genocidnu praksu prema Palestincima, iz jednog jedinog razloga što su muslimani, sa kojima bi, na Bliskom istoku trebali živjeti zajedno, u miru, toleranciji i razumijevanju.

SAD čine nepravdu

Sigurno, to je najveći, zapanjujući apsurd, ali, nažalost, nije jedini. Političko uređenje SAD je demokratsko, sa ambicijama da brine o društvenim i političkim pitanjima širom svijeta, afirmirajući demokratske principe i standarde, svugdje gdje se u tom pogledu ukaže potreba. Ko god i gdje god vrši pozitivan utjecaj, to treba smatrati poželjnim, potrebnim, a često i nužnim. Međuutjecaj je nužnost i smisao nezaustavljivog procesa globalizacije. Veći utjecaj mogu i trebaju ostvarivati oni faktori međunarodne zajednice koji imaju veću moć, jer se i odgovornost pozitvnog utjecaja mora cijeniti u srazmjeri sa nivoom ekonomske i političke moći. U tom smislu, kao nužna komponenta međuutjecaja u procesu globalizacije, naročit značaj imaju utjecaji SAD. Nije opravdano dovoditi u pitanje pozitivne utjecaje od strane SAD, gdje god ih ima, ali u sredinama savremenog čovječanstva gdje je utjecaj SAD pogrešan, štetan, suprostavljen demokratskoj prirodi američkog društva, to treba otvoreno, kritički istaći, ne samo radi onih prema kojima SAD čine nepravdu, nego i radi samih SAD, radi zaštite njenog demokratskog identiteta i kapaciteta koji je potreban i koristan čovječanstvu. U tom smislu je dobronamjerna kritika zato što SAD podržavaju terorističku državu Izrael. Podrškom Izraelu, SAD protiv sebe izazivaju sumnju da učestvuju u terorizmu. Pomaganje onome ko čini zlo je blisko zlu. Pomaganje organizatorima, nosiocima i izvršiocima terorizma je blisko terorizmu. Nekada je pomaganje onome ko čini zlo teži grijeh od direktnog činjenja zla. Da država Izrael ne dobija i da ne koristi pažnju i pomoć zapadnih zemalja, onda se ona ne bi, bar ne u tolikoj mjeri, ponašala oholo dok metodama terorizma provodi teror nad Palestincima. Uz briljantne demokratske vrijednosti američkog društva, pomaganje izraelskom državnom terorizmu djeluje kao ogroman apsurd, koga treba prevazići ne samo u intersu zaštite ugroženih muslimana na Bliskom istoku, nego i u korist čitavog američkog društva, čovječanstva u cjelini, uključujući Izrael i jevrejski narod kome je također potrebna pomoć u smislu zaštite od velikih grijeha koje čine izraelski lideri i izraelske državne institucije. Amerikanci ne smiju dozvoliti da se unedogled, pozitivne vrijednosti američkog društva blate nepotrebnim, besmislenim i štetnim ponašanjima za cijelo čovječanstvo pa i za veliki američki narod.
Krizu na Bliskom istoku neće moći riješiti Ujedinjene nacije, sve dok države koje su članice te najveće međunarodne organizacije ne poduzmu mjere koje će biti srazmjerne dubini te krize. Glavni ton u rješavanju krize na Bliskom istoku trebaju dati SAD. To se s pravom i očekuje, upravo imajući u vidu demokratske potencijale i vrijednosti u američkom i drugim zapadnim društvima.

Nedžad Latić,
predsjednik Narodne bošnjačke stranke
Sarajevo