Mr. Alija MUMUNOVIĆ Bosna i Hercegovina iz političkih razloga nije zatražila članstvo u OIC-u kako ne bi pružila argumente nekim političkim snagama u BiH i inostranstvu koji u svojim propagandnim nastupima žele prikazati BiH kao islamsku državu u kojoj pripadnici drugih naroda i religija ne mogu ostvariti suživot. Međutim, smatramo da je otvorenost OIC-a prema BiH velika prednost za našu zemlju i da će mogućnost njenog članstva u OIC-u vjerovatno ostati otvorena.

U pristupu i finalizaciji ovog rada opredijelili smo se za pozitivistički i normativni pristup. Kad kažemo pozitivistički, osim uobičajenog značenja on u našem radu znači da nismo nigdje svjesno uveličali ulogu članica OIC-a u procesu međunarodnog prizna(va)nja BiH, zatim poratnu ulogu sa jedne strane, ali također, sa druge strane trudili smo se da pronađemo sve dostupne relevantne izvore i poredamo ih hronološki u našem radu. Bosna i Hercegovina iz političkih razloga nije zatražila članstvo u OIC-u kako ne bi pružila argumente nekim političkim snagama u BiH i inostranstvu koji u svojim propagandnim nastupima žele prikazati BiH kao islamsku državu u kojoj pripadnici drugih naroda i religija ne mogu ostvariti suživot. Međutim, smatramo da je otvorenost OIC-a prema BiH velika prednost za našu zemlju i da će mogućnost njenog članstva u OIC-u vjerovatno ostati otvorena. Mnoge zemlje svijeta bi rado postale članice OIC-a i, uvjereni smo, da će kada se strasti smire i sa scene iščeznu političke snage koje su svoju politiku fundirale na nacionalnoj i vjerskoj mržnji, sva tri konstitutivna naroda u BiH postignuti konsenzus o učlanjenju u OIC. Potrebno je naglasiti da članice OIC-a nisu samo zemlje sa velikom većinom muslimanskog stanovništva, već ima i onih koji imaju polovinu pa i manje muslimanskog stanovništva (Liban i neke zemlje Afrike).
Bosna i Hercegovina ima solidne temelje za nastavljanje saradnje sa OIC-om, a posebno sa njenim članicama na bilateralnoj osnovi. Bosna i Hercegovina je od svog priznanja na unutrašnjem planu slijedila principijelnu politiku suživota svih naroda, kultura i vjera u BiH a na međunarodnom planu politiku miroljubive koegzistencije, nemiješanja u unutrašnja pitanja i druge principe sadržane u Povelji UN-a. Takva politika odgovara većini islamskih zemalja i BiH je zbog ovakve svoje politike dobrodošla u skoro svim islamskim zemljama.
Islamske zemlje su prihvatile tradiciju muslimana u BiH koja u sebi sadrži naglašen evropski segment. Stavovi zvanične politike BiH i naroda tokom agresije, kada su muslimani BiH očuvali islamsku tradiciju tolerancije, predstavljaju ponos u islamskom svijetu i argument da je islam vjera tolerancije.
Nesporno je da je islam u BiH jaka spona, koja će je povezivati sa islamskim svijetom. To je faktor koji ne treba niti uveličavati, niti, pak, minimizirati.
Bosna i Hercegovina se mora opredijeliti za određenu strategiju odnosa i saradnje sa islamskim svijetom, saradnje koja će biti prihvaćena od sva tri naroda u BiH. To neće sigurno biti teško, jer je BiH od početka razvijala principijelne odnose sa ovim zemljama na bazi međusobnog uvažavanja i nemiješanja u unutrašnje poslove. Politika BiH ne može ni u budućnosti biti drugačija. Posebno će BiH imati ekonomske interese da se povezuje sa ovim svijetom. Nažalost, dosada je naša saradnja i kontakti sa islamskim zemljama bili improvizirani pa bi ubuduće tom pitanju trebalo posvetiti više pažnje. To je veliki svijet i potrebno je organizirano djelovati i, prije svega, definirati naše ciljeve prema tim zemljama, sagledavajući objektivno oblasti u kojima se saradnja može ostvarivati.

Mnoge zemlje svijeta bi rado postale članice OIC-a i, uvjereni smo, da će kada se strasti smire i sa scene iščeznu političke snage koje su svoju politiku fundirale na nacionalnoj i vjerskoj mržnji, sva tri konstitutivna naroda u BiH postignuti konsenzus o učlanjenju u OIC. Potrebno je naglasiti da članice OIC-a nisu samo zemlje sa velikom većinom muslimanskog stanovništva, već ima i onih koji imaju polovinu pa i manje muslimanskog stanovništva (Liban i neke zemlje Afrike).

Danas bh. privredi trebaju partneri, a ne klasični donatori, iako će se na planu infrastrukture zadugo još osjećati potreba za donatorstvom. Težište naših interesa treba etablirati u pravcu intenzivnije aktivnosti na osiguranju materijalne pomoći zemalja – članica OIC-a putem multipliciranih vidova ekonomske saradnje, počevši od zajedničkih ulaganja, proizvodne kooperacije, investicionih projekata do najprostijih izvozno-uvoznih transakcija kroz aktivniji odnos prema programima banaka, fondova i institucija OIC-a.
Također, angažiranje na plasiranju projekata rehabilitacije, rekonstrukcije i razvoja BiH i osiguranju uvjeta za dobijanje projekata za naše firme u zemljama OIC-a trebao bi biti primarni zadatak u kreiranju ekonomske diplomatije putem naše diplomatsko-konzularne mreže.
Proces privatizacije državnog kapitala koji je u toku nije i ne može biti prepreka toj saradnji. Neka od tih državnih preduzeća nikada nisu ni prekidala privrednu saradnju, pa čak ni tokom agresije. Mnoga od njih su bila ili su još uvijek uspješna na tržištima zemalja OIC-a. Pored toga, u Bosni i Hercegovini već su stasala i neka privatna preduzeća koja sa novim menadžmentom mogu biti konkurentna i imaju šta ponuditi, budući da su se već potvrdili kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu, te da njihovi proizvodi nose međunarodne potvrde kvalitete i da odgovaraju međunarodnim standardima (ISO). Na privrednom planu saradnja između zemalja članica OIC-a i BiH mogla bi se razvijati u sljedećim konkretnim oblastima:

1. Poslovna saradnja sa bh. preduzećima uz veći i svestraniji angažman vlada zemalja OIC-a kao i Vlade BiH.
2. Učešće u tekućem procesu privatizacije u strateška područja i grane kao što su: proizvodnja i distribucija energije, snabdijevanje vodom, telefonija, mediji i sl., kao i učešća u privatizaciji BiH banaka sa većinskim državnim kapitalom.
3. Direktno ulaganje na osnovu ekonomskih interesa u profitabilne projekte iz sljedećih oblasti; industrije, poljoprivrede (“zdrava” hrana), obrazovanja, turizma, infrastrukture, i sl.

Bosna i Hercegovina ima solidne temelje za nastavljanje saradnje sa OIC-om, a posebno sa njenim članicama na bilateralnoj osnovi. Bosna i Hercegovina je od svog priznanja na unutrašnjem planu slijedila principijelnu politiku suživota svih naroda, kultura i vjera u BiH a na međunarodnom planu politiku miroljubive koegzistencije, nemiješanja u unutrašnja pitanja i druge principe sadržane u Povelji UN-a.

4. GSP^[1] Tretman koji bi vlade razvijenih zemalja članica OIC-a mogle odobriti proizvodima bh. porijekla (Republika Turska je već odobrila takav tretman proizvodima bh. porijekla).
5. Intenziviranje aktivnosti oko zaključivanja bilateralnih sporazuma na nivou država, privrednih komora, kao i ugovora između velikih kompanija.
6. Organiziranje prezentacija privreda zemalja, izložbe, sajmovi i sl.
7. Jačanje saradnje u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
8. Multilateralni sporazumi (OPEC Fond za međunarodni razvoj kao eksteritorijalna multirateralna finansijska organizacija već je izrazila interes za potpisivanje Sporazuma o unapređenju i zaštiti investicija).

Na političkom nivou ostvarenje daljnje kontinuirane bilateralne saradnje sa zemljama – članicama OIC-a, podrazumijeva održavanje političkih konsultacija sa zemljama OIC-a i preduzimanje koordiniranih aktivnosti na međunarodnom planu, zatim dodatno angažiranje na realizaciji odluka iz Deklaracije o Bosni i Hercegovini sa samita OIC-a u Dohi, budući da na njenoj realizaciji nije skoro ništa konkretizirano, izuzev unilateralnih djelovanja pojednih zemalja OIC-a, odnosno akreditiranih ambasadora u Sarajevu.
Na vanjskopolitičkom nivou nužno je koordinirati i usmjeravati aktivnosti naših predstavnika na traženju i preduzimanju efektivnih mjera zemalja OIC-a u zaštiti BiH – materijalizacija deklarativnih političkih akcija kroz osiguranje finansijske podrške za rad Međunarodnog suda za ratne zločine, kako bi se osigurala politička samostalnost Suda.
Dakle, naš je interes da produbljujemo i jačamo naše veze sa islamskim svijetom, da ih njegujemo i unapređujemo. Principijelnim odnosom prema njima mogli bismo osigurati da pomoć i saradnja budu korisni i blagovremeni a da ove zemlje održe legalitet i konzistentnost svog djelovanja. Naš jasan i politički fundiran odnos prema islamskom svijetu bit će respektiran i od našeg užeg i šireg okruženja. Na taj način ćemo lakše prezentirati i valorizirati pitanje BiH, još uvijek možda za duži rok, kao svjetski problem na čijem rješavanju se moraju uključiti svi relevantni svjetski faktori pa i Organizacija islamske konferencije.

Fussnote:
¹⁾Global System of Preferences (Preferencijalni globalni sistem).

UZ KRAJ SERIJALA ZAHVALNOST AUTORU I ČITATELJIMA

Napomena: Nakon 9 objavljenih nastavka došli smo do kraja serijala “Uloga arapsko-islamskog svijeta u procesu međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine” autora mr. Alije Muminovića. Redakcija web magazina Bošnjaci.Net iskreno se zahvaljuje autoru као i čitateljima koji su sa nestrpljenjem čekаli objavu novog dijela serijala. Iskreno se nadamo da ste se obogatili ovim naučnim i istraživačkim radom. Da vas podsjetimo da je cjelokupan istraživački rad integralni dio knjige koju mr. Alija Muminović uskoro planira objaviti. Svakako bit ćete blagovremeno obaviješteni i na koji način da dođete do primjerka knjige.

Redakcija!