Mustafa BALJE: Postavlja se pitanje što Republika Kosovo kao najmlađa država na svijetu, koju su do sada priznale 52 države, (među kojima 22 države EU) te SAD, može očekivati nakon insistiranja centara moći da vlasti u Prištini prihvate plan u šest tačaka koji želi da anulira i Ahtisarijev plan i najviši pravni akt države, čije je kreiranje pomogla i sama međunarodna zajednica.

Toliko najavljivana i očekivana, uz velika odugovlačenja, Misija EULEX-a na Kosovu, te predložene šest tačke nastale kao proizvod sporazuma između Ujedinjenih nacija i Srbije, sve više liče na najobičniju farsu, licemjerje i već viđeni scenario međunarodne zajednice primjenjen Bosni i Hercegovini nakon priznanja 1992, te nakon rata, 1995. godine.

Dakle, na pomolu je pokušaj bosnizacije nedavno uspostavljene Republike Kosovo.
Ovo okretanje pramca pod kormilom Ban Ki Moona i UN-a, i to odmah poslije predsjedničkih izbora u SAD-u, sve više ide na ruku srpskoj politici, podržanoj ruskim političkim i ekonomskim faktorom i neodlučnošću EU, koja svjesno učestvuje u „betoniranje“ etničke podjele Kosova.

Po tome bi kosovski Srbi, kako gubitnici poslije svih ratova, bili nagrađeni sjevernim kosovskim općinama koje bi, pravno i politički bile pripojene Srbiji. Iako nije van opticaja i uspostavljanje distrikta sa srpskom većinom. Udovoljilo bi se, praktično, etničkoj podjeli koja je u suprotnosti Ahtisarijevom planu te Ustavu Republike Kosovo!

Pravedno riješenje jeste razmještanje Euleksa na cijeloj teritoriji Kosova, uz poštivanje suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Kosova, kao i Ahtisarijevog plana i Ustava Kosova, smatraju kosovski dužnosnici i opozicija.
Sve ovo nekako miriše na bosanski postratni scenarij.

Podsjetimo se samo kako je VS UN-a od međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine stvorilo frankeštajnski konglomerat gdje je međunarodnim sudom dokazana žrtva (Bošnjaci) postala Daytonskim taocem vještačko stvorenoj genocidnoj tvorevini - RS.

Što danas, od tadašnjeg priznanja i vijorenja bosanske zastave na East Riveru, imaju građani Bosne i Hercegovine, nije teško odgonetnuti.
Može li se takav scenario dogoditi i Kosovu i koliko će to uticati na usložnjavanje sigurnosne situacije u ionako rovitom području zapadnog Balkana!?

Međunarodni pritisci na Kosovo ne vode ničem drugom nego ka stvaranju tvorevine poput one u BiH, kojim je, na neki način nagrađen agresor. Stvaranje državnih jedinica etničkih Srba na sjeveru Kosova i tako rušenje multietničkog koncepta Kosova te anuliranje ili zaustavljanje integracionih prcesa kod drugih nesrpskih i nealbanskih zajednica.

No, podsjetimo se Bosne i Hercegovine...
Zapadne zemlje su 6. aprila 1992. godine priznale nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, kao međunarodnog subjekta sa svim pravima i obavezama koja pripadaju državama. Ali istoga dana, uprkos toj činjenici, izvršena je agresija na nju. I sada već odlazeći predsjednik SAD-a George Bush, je dan kasnije, 7. aprila, nakon država Evropske zajednice, potpisao odluku o priznanju BiH.

Šta je kasnije usljedilo poznata je činjenica. Agresija na BiH, genocid, ubijanje više stotina hiljada Bošnjaka, protjerivanje blizu milion ljudi. Jednom riječju, uništavanje međunarodno priznate države, pred očima civiliziranog svijeta. Šta su Ujedinjeni narodi povodom agresije učinili iako su shodno Povelji imale obavezu da je brane. Bukvalno ništa. Čak se pred njihovim očima, u zaštićenoj zoni Srebrenice, desio i najveći genocid i zločin poslije Drugog Svijetskog rata, pokrenut i podržan od susjedne Srbije.

Nakon rata je uspostavljen i Ured visokog predstavnika (OHR) međunarodna institucija ad hoc, na osnovama Daytona kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, odgovorna za nadgledanje implementacije civilnih aspekata sporazuma. Pomirenja na tom području nema, tako da napori Visokog predstavnika OHR-a, Slovaka Miroslava Lajčeka, u ovoj podjeljenoj zemlji, idu na ruku postavljanja kineskog zida između dva bh. entiteta. Nerijetko favorizujući genocidnu tvorevinu RS.

Postavlja se pitanje što Republika Kosovo kao najmlađa država na svijetu, koju su do sada priznale 52 države, (među kojima 22 države EU) te SAD, može očekivati nakon insistiranja centara moći da vlasti u Prištini prihvate plan u šest tačaka koji želi da anulira i Ahtisarijev plan i najviši pravni akt države, čije je kreiranje pomogla i sama međunarodna zajednica.

Međunarodni pritisci na Kosovo ne vode ničem drugom nego ka stvaranju tvorevine poput one u BiH, kojim je, na neki način nagrađen agresor. Stvaranje državnih jedinica etničkih Srba na sjeveru Kosova i tako rušenje multietničkog koncepta Kosova te anuliranje ili zaustavljanje integracionih prcesa kod drugih nesrpskih i nealbanskih zajednica.

Mada ne treba podcjeniti i dalje aktivnosti Koordinacionog centra Vlade Srbije na području gdje nema Srba, na području dragaške općine, u Gori. Već se nosioci paralelnih struktura na tom području pripremaju da ustoliče i učvrste paralelnu vlast.
Ovdje se, tačkama koje život znače hegemonističke srpske politike i njenih pomagača, ne narušava samo državnost Kosova, nego i svi integracioni procesi ostalih zajednica, Bošnjaka, Turaka i Roma koji su sastavni dio sistema života i vlasti.

BiH podjeljena na dva entiteta, koji su po ovlastima prave države u fiktivnoj državi, skoro nikada neće profunkcionirati. Neko je rekao da država zaslužuje to ime, samo ako je sposobna da u svakom momentu, na svakom dijelu svoje teritorije efektivno uvede vanredno stanje. Kome je, nakon skoro deset godina od svršetka rata na Kosovu, još potrebno da dijeli ono što se, po prirodi stvari ne da podijeliti.
Jedini "faktor integracije" u sadašnjoj BiH, su međunarodne vojne snage. Šta bi se dogodilo njihovim odlaskom, nije teško pretpostaviti. Takva je stvar i sa Kosovom.
Najnoviji Plan VS UN-a i Srbije, koji se odnosi na policiju, sudstvo, granicu, carinu, promet i kulturno nasljeđe, nije zvanično objavljen u Prištini, glavnom gradu države koja je ophrvana velikom nezapošljenošću i korupcijom.

Iako sa zakašnjenjem, kosovske institucije, građani Kosova, računajući sve (integrisane) zajednice koje žive u njemu, ni pod razno ne treba da prihvate ovu neukusnu čorbu.
Mada, neprihvatanje plana o šest tačaka u pogledu uspostavljanja Eulexa od strane kosovskih institucija, može biti i velika prijetnja teritorijalnom integritetu Kosova.
A što se jednom pocjepa, kaže narodna, teško se da ponovo sastaviti.