ŠTA NAS ČEKA U ČIKAGU? - POLICIJA?!
Autor: Semir Đulić, predsjednik KBSA 2000. - 2002. Objavljeno: 09. Nov 2008. 06:11:03
Onima koji su pratili i koji su upoznati sa svim onim što se u ovom post St. Louis periodu događa unutar bošnjačke zajednice, već na osnovu ovoga gore rečenog postaje jasno o kakvim je “izborima” riječ. Nije slučajno da riječ izbori stavljam u navodnike, jer na osnovu onog što je poznato i onog što javno nije poznato, u Chicagu i nisu planirani izbori, već ustoličenje tj. puč u vidu “savjetovanja”. Ova tvrdnja nije nikako produkt proročanskih sposobnosti pisca ovog teksta, već samo logičan zaključak dosadašnjeg slijeda događaja. Sve je počelo davno prije St. Louisa stvaranjem koalicija i interesnih grupa oko mogućih kandidata za novog predjednika UO KBSA. Koordinacija New York (Hot - ef. Mulić) uz podršku dijela čikaške koordinacije (ef. Senad Agić - Erović) za svog kandidata ističu gosp. Muhameda Šaćirbeya ignorirajući teret (opravdan ili neopravdan, na sudu je da odluči) koji gosp. Saćirbey nosi i koji bi mogao biti politički štetan po KBSA. Da se ne bi shvatilo pogrešno: “čovjek je nevin dok sud ne utvrdi drugačije”, pa i “teret” koji gore spomenuh nema pravnu već političku konotaciju koju bi neprijatelji KBSA svakako eksploatisali. Sa druge strane oni koji su razmišljali malo dublje i na duže staze bili su svjesni gore pomenutog “tereta” i tražili su način kako da zaštite KBSA od mogućih negativnih posljedica. Tu mogućnost našli su u izmjeni Statuta putem amandmana kroz legalnu i legitimnu skupštinsku proceduru i gospodinu Emiru Ramiću kao protukandidatu čiji dosadašnji rad i ugled, kako među Bošnjacima u Sjevernoj Americi tako i u BiH, a i šire, daje veoma veliku šansu za uspjeh njihove vizije KBSA. Skupštinsko zasjedanje u St. Louisu je potvrdilo ispravnost takvog razmišljanja. Nezadovoljna takvim ishodom pomenuta koalicija New York - Chicago pokreće nezapamćenu lavinu optužbi, šikaniranja, blaćenja i čega sve ne svih onih koji ne misle kao oni, istovremeno aktivirajući rezervni plan. Prije nego što kažem nešto o tom planu mislim da je ovdje, objektivnosti radi, neophodno reći da je svoj “poraz” gospodin Saćirbey podnio mnogo lakše i dostojanstvenije nego njegov izborni štab, što je potvrdio svojom diskusijom na Skupštini u St. Louisu. Obzirom da su pogrešno procijenili odnos snaga članovi “izbornog štaba” su pristali na glasanje a kada su doživjeli poraz užurbano se prišlo planu “sve što nije uz nas to je nelegalno” koji se počeo realizirati u fazama.
Posebno je zanimljivo kojim putem se ovo Saopštenje distribuira u “javnost” kojoj je namjenjeno. Slučajno ili namjerno za “distributera” je određen niko drugi do Glavni imam Senad ef. Agić (jer je glasnogovornik RG kupio novi computer “a sa starim su otišle i e-mail adrese”) kome je tako dat vruć krompir da on odredi kojim medijima, organizacijama i pojedincima Saopštenje treba da bude dostavljeno. Da li je ovo slučajnost? Može li se iz ovoga zaključiti da RG eksploatiše ugled i poziciju Glavnog imama istovremeno ga gurajući u situaciju da bude “krivac” svima onima koji to Saopštenje ne dobiju? Ili: da li sve odluke, saopštenja i sl. koje donosi nelegalna RG moraju prvo proći “cenzuru” Glavnog imama? Da li se ovim protvrđuje da iz RG stoji Glavni imam? Da li se podrška Radnoj grupi naplaćuje medijskim promoviranjem ideje Mešihata koja je dobila crveno svjetlo od Rijaseta i reisa Cerića? Zašto je uz pristanak Senada ef. Agića formirana nelegalna Koordinacija KBSA Chicago? Kako shvatiti i basmati po meni neprirodan savez Erović - ef. Agić? Samo iz poštovanja prema ugledu i funkciji Glavnog imama neću ovdje iznositi svoje odgovore na postavljena pitanja, već cu to prepustiti Senadu ef. Agiću, ukoliko želi i u koliko smatra da njegove džematlije treba da znaju odgovore. Ono sto ću ovdje reći jeste činjenica sa kojom će se vjerovatno složiti većina, a to je: bez javne podrške UO IABNA (jednog dijela) i glavnog imama ef. Agića gospoda Saračević, Erović, Krupić, Nikočević, ef. Kaljanac i ef. Cerić bili bi politički mrtvi i poslije St. Louisa kao i prije njega. Dvoličnost je konstanta koja prati RG od njenog osnivanja i koja se svakodnevno potvrđuje. Pod idejom jedinstva Bošnjaka dovela je do cijepanja kako na kontinentalnom tako i na lokalnom (koordinacijskom) nivou. U ime opštih ciljeva zadovoljavju se lične ambicije, a u ime javnosti kuju tajni planovi. Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i najavljeno Savjetovanje “REINTEGRACIJA KBSA” koje je zakazano od strane nelegalne KKBSA Chicago za 22. novembar ove godine. Svi se sjećamo kako je nekrunisani glasnogovornik RG gosp. Erović putem medija naglašavao važnost javnosti i demokratičnosti rasprave o “krizi” KBSA. Pa da vidimo kako tu javnost i demokratičnost gosp. Erović vidi u jeku priprema tog Savjetovanja u Chicagu. Obzirom da ga je nelegalna “KKBSA Chicago imenovala za predsjednika obora za pripremu Savjetovanja”, sav sretan što je napokon predsjednik nečega, on svoje saučesnike planiranog puča zasipa prijedlozima na čijoj demokratičnosti bi mu i sam Staljin zavidio. Tako Mujko demokratski u tački 7. predlaže da se na Savjetovanje pozovu “predstavnici koordinacija KBSA po našem spisku koordinacija koje su se izjasnile protiv kršenja statuta KBSA …” sa posebnim naglaskom da se iz St. Louisa pozovu samo BiH zajednice na čelu sa Ibrahimom Vajzovićem (dakle, ne koordincacija KBSA St. Louis). Da bi pokazao svoju velikodušnost Mujko predlaže da se pozovu i članovi legalnog UO KBSA kao i predstavnici koordinacija koje su podržale gosp. Ramića i legalni UO ali “pod uslovom da pismeno izjave da više ne priznaju legitimnost UO” tj. legalno izabranog UO na IX Skupštini KBSA. Sve je Mujko dobro proračunao, možda čak već i napisao tekst za svoju Tribinu Bošnjaka o rezultatima Savjetovanja koje tek treba da se održi. Zna on dobro da ljudi sa kičmom, stavom i principom neće ulaznicu na Savjetovanje platiti pljuvanjem po sebi, pa će mu to dobro doći da ih optuži kako nisu imali hrabrosti da se u ime jedinstva Bošnjaka pojave na Savjetovanju, iz čega po Mujkinoj logici proizilazi da su krivi. Da bi se sve ovo prezentovalo javnosti Mujko će pozvati “medije po spisku, bez onih koji su se neprincipijelno stavili na stranu nelegalnog (legalnog op. a.) UO KBSA….. “ što će reći samo one koji ce aminovati ono što Mujko & Co. kažu, a ukoliko ni ti mediji ne dođu Mujko će se postarati da im pošalje svoje tekstove - parole. Ukoliko se pak neko drzne da pokuša ući na Savjetovanje, a nije dobio poziv po “precizno i strogo utvrđenim spiskovima” ili ne pristane da potpiše gore pomenutu kapitulaciju i samoizdaju morat će da se suoči sa organima bezbjednosti jer ”na ulazu u svečanu salu ICC (BACA) stajaće dva policajca u civilu i dozvoliće ulaz samo onim osobama koje imaju originalni poziv“. Kako su već svi ili velika većina Mujkinih neistomišljenika eliminisani prije nego je Savjetovanje i počelo, to neće biti problema da se usvoji “tekst Rezolucije kao obavezujućeg dokumenta koja … bi dala dodatni mandat nasoj radnoj grupi ….”. Dalje Mujko kaže: ”Naša Radna grupa bi izradila tekst prijedloga Rezolucije najdalje do 12. novembra koji bi kao povjerljiv dokument dobili legitimni (Mujkini & Co. op. a.) predstavnici KBSA I IZBSA sa zadatkom da pravilno (po Mujkinom ćeifu op. a.) protumače svaki u svojoj sredini ciljeve (puč op. a.) koji se žele postići Savjetovanjem i Rezolucijom”. E, moj Mujko, ciljevi RG, Savjetovanja i Rezolucije koja će (je već davno) biti napisana, odavno su poznati bošnjačkoj javnosti Sjeverne Amerike i to onog trenutka kada je objavljen spisak članova nelegalne RG i onih koji je podržavaju (pojedinci, a ne nikako svi članovi organizacija koje se nabrajaju). Čak i ono što nam nije bilo poznato, ti si pokazao ovim prijedlozima. Već odavno sam te (vas) upozorio kako ste sebi najveći neprijatelji, a ovim se to samo potvrđuje. Sretno vam savjetovanje istomišljenika, a oni kojima je stalo prije svega do boljitka Bošnjačke zajednice otići će tamo gdje će moći slobodno iznijeti svoje misljenje bez ikakvih uslova i prijetnja policijom. Da je Mujko pretjerao u svojim prijedlozima primjećuje i njegov šef gosp. Saračević, pa mu predlaže da svoje prijedloge (sa kojima se u suštini slaže) upakuje tako da budu “politically correct” kako se narod ne bi ohaviz’o šta mu se stvarno sprema. Gosp. Saračević samo demonstrira svoje iskustovo bivšeg političara, potvrđujući tezu da se političari uvijek kriju iza “u ime i za narod” predlažući da na pozivnicama za Savjetovanje “u potpisu bi trebalo da stoji Odbor za realizaciju i predsjedavanje Savjetovanja, ali bez imena, da bi se izbjegle lične neprijatnosti …..”. Zamisli koliko ste sami ubjeđeni u ispravnost onoga što radite i čiji ste tvorci, da ispod toga ne smijete staviti ni svoje ime. Ja ću svakako potpisati svoj tekst i biti spreman da podnesem pozitivne i negativne komentare, pa čak i komentare kako ih g. Saračević nazva “primitivaca pod nick-names u bošnjaci.net”. No, prije nego stavim svoj potpis ispod teksta, ne mogu, a da ne kažem nekoliko riječi. Nikad nisam bio za to da se interna korespondencija javno eksploatiše, a kao potvrdu toga uz ovaj tekst će biti objavljena i kopija mog e-maila davno upućenog glasnogovorniku nelegalne RG gosp. Krupiću, upozoravajući ga da će njihovo eksponiranje privatne korespondencije Ramić -Alispahić otvoriti Pandorinu kutiju koja će progutati sve. Nažalost, savjet nije prihvaćen i time je otvoren put da se i ovi gore navedeni citati prezentuju javnosti. Citirana korespodencija članova RG ogoljava iskrenost njihove “dobre” namjere i želje da se KBSA postavi na prave osnove. Jedino do čega je njima stalo, jeste da smjeste svoje zadnjice. Oni su nesposobni da shvate da se liderom zajednice ne postaje sjedanjem u fotelju, već predanim i iskrenim radom za zajednicu i njeno unapređenje, za što su potrebni sposobnost, znanje i iskren nijet koji njima svakako nedostaje. Svi ćemo se složiti da je kompromis potreban, no ovdje se, svakako, treba upitati kakav kompromis i sa kime i da li taj kompromis daje osnova za nadu da će sutra biti bolje svima.
KBSA svakako treba uraditi isto i uskladiti svoje pravne akte sa vremenom i novim izazovima koji pred njim stoje.To se sigurno neće desiti kompromisom sa nelegalnom RG već kroz legalnu proceduru koju predviđaju sadašnja, još uvijek važeća, dokumenta, a koja svakako pružaju takvu mogućnost. Nama, Bošnjacima Sjeverne Amerike, članovima jedne ili obiju organizacija treba da bude jasno, da će mogućnost manipulacije nama biti upravo proporcionalna našem neučešću u radu istih. Prvi korak bi možda mogao biti da vidimo kako se to naši predstavnici lokalnih organizacija ili džemata odnose prema Savjetovanju u Chicagu, kako se ne bi desilo da se u naše ime, a bez našeg pristanka donose nekakve Rezolucije i ustoličuju ljudi koji to ničim ne zaslužuju. Najbolji način da obilježimo Dan Državnosti BiH jeste da odemo na koncert koji organizuje legalna KKBSA Chicago a Savjetovanje prepustimo onima koji su i tako dovoljni sami sebi, zadovoljni u svome jednoumlju. Ukoliko ne želite imati posla sa policijom, idite na koncert - muzika je mnogo prijatnija uhu, već šuplje priče. Na kraju krajeva, proslava Dana Državnosti BiH je svečanost, a ne politikanstvo u vidu Savjetovanja. Semir Djulić Predsjednik KBSA 2000.-2003. |