Almir Mehonić: Ljajićevi funkcioneri objašnjavaju koaliciju sa radikalima kao prirodnu, jer su radikali autentični predstavnici srpskog naroda. A to što ta autentičnost znači ideologiju Velike Srbije, ideologiju krvi i zla, ideologiju na kojoj su mnoge bošnjačke majke izgubile svoju djecu, na kojoj su na hiljade djevojaka i žena Bošnjakinja silovane, a mi kao narod doživjeli genocid, je sasvim normalna po njima, „jer, Bože moj, tako hoće srpski narod“.

U Prijepolju poslije 11. maja, odnosno poslije lokalnih izbora Koalicija „Složno“ koju su činile Radikali Vojislava Šešelja, Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice i Nova Srbija Velimira Ilića je uzela 25 odborničkih mandata od 61 koliko broji prijepoljska skupština.
Novoformirana Demokratska partija Sandžaka je uzela 17 mandata, Demokratska stranka 5, SDA 5, SDP 5 i SPS 4 odbornika.
Stvorila se jedinstvena prilika da poslije ovih izbora Prijepolje u pravom smislu te riječi postane i bošnjački grad, tako što bi u vlast ušle DPS, SDA, SDP i DS. Pregovori su i vođeni u okviru ovih partija. I sasvim je bilo izvjesno da će kandidat DPS biti predsjednik Opštine i da je moguće da se na primjeru Prijepolja pokaže kako bošnjačke stranke mogu sarađivati jedna sa drugom. Međutim, ubrzo se pokazalo da je to iluzija koju je jedino Demokratska partija Sandžaka gajila.
SDA Ugljanina i SDP Ljajića prekinuli su pregovore i otpočeli razgovore sa koalicijom SLOŽNO koju predvode Šešeljevi radikali, sa jednim ciljem, da spriječe bošnjačkog kandidata DPS-a da postane predsjednik opštine Prijepolje.
Dogovor je pao i svečano potpisivanje je zakazano za 11. jul, dobro čitate, na dan kada je upravo ideologija sa kojom su željeli koalirati poklala i ubila preko 8.000 Bošnjaka u genocidu u Srebrenici.
Međutim, pred samo potpisivanja tog dogovora, po naredbi Sulejmana Ugljanina, SDA je istupila iz pripremljene koalicije. Jedini razlog za ovu odluku Ugljanin je imao zato što bi ovom koalicijom izgubio temu u Novom Pazaru, odnosno sve kritike na račun Ljajićeve koalicije sa Šešeljevcima u skupštini Novog Pazara bi bile besmislene kada je on to isto uradio u Prijepolju.
Tako dogovor nije postignut.
Ponovljeni izbori za opštinu Prijepolje su raspisani za 9. novembar. Ostaje pitanje koje je već godinama aktuelno u političkom životu Sandžaka, a koje glasi “šta je politika koju vode dvije najznačajnije partije Bošnjaka SDA i SDP“?

Ugljanin i Ljajić: Njima je stalo samo do sebe! Nemoralna je to politika, a još je nemoralnije sa takvim bošnjačkim političarima sjediti u prvom redu vjerskih manifestacija, jer oni su ti koji su profitirali na pokušaju puča u Islamskoj zajednici. Niti je njima stalo do Bošnjaka, niti do Islamske zajednice, to je svakom razumnom Sandžakliji jasno.

Da li u ovoj politici postoji donja granica koja se naziva dostojanstvo? I da li postoje neki nacionalni interesi? Ili se sve svelo na prodaju i zadnjeg ponosa koji smo imali u grudima, a koji je govorio da ako ne možemo ništa, makar možemo prezirati svoje dželate. Ne. Danas se sasvim javno i bez imalo stida govori o koaliciji Radikala i Ljajića u Pazaru. Taj model Ljajić preslikava na sve sandžačke opštine, a bošnjački intelektualci, a moram reći i vjerske vođe, šute o tome. Kao da je to prirodno. Kao da je prirodno da pucamo jedni na druge, a da pravimo saveze sa onima koji su podržavali, a neki i učestvovali u onome što nam se kao narodu dešavalo devedesetih godina. Ljajićevi funkcioneri objašnjavaju koaliciju sa radikalima kao prirodnu, jer su radikali autentični predstavnici srpskog naroda. A to što ta autentičnost znači ideologiju Velike Srbije, ideologiju krvi i zla, ideologiju na kojoj su mnoge bošnjačke majke izgubile svoju djecu, na kojoj su na hiljade djevojaka i žena Bošnjakinja silovane, a mi kao narod doživjeli genocid, je sasvim normalna po njima, „jer, Bože moj, tako hoće srpski narod“.
Nemoralna je to politika, a još je nemoralnije sa takvim bošnjačkim političarima sjediti u prvom redu vjerskih manifestacija, jer oni su ti koji su profitirali na pokušaju puča u Islamskoj zajednici. Niti je njima stalo do Bošnjaka, niti do Islamske zajednice, to je svakom razumnom Sandžakliji jasno.
Jer da jeste, Ljajić je mogao napraviti koaliciju sa Ugljaninom u Novom Pazaru, samo pod jednim uslovom, da se prestane sa dualizmom (navodnim) u vjerskim institucijama. Ali to nije u političkom interesu Ljajića, jer jedino na potpunoj polarizaciji Bošnjaka i u političkom i vjerskom smislu on može graditi svoju karijeru.
Zato, jačanje treće političke opcije, koja će biti utemeljena na autentičnim sandžačkim osnovama je od ključnog strateškog interesa bošnjačkog naroda u srbijanskom dijelu Sandžaka.
Dok god SDA i SDP budu dominantne partije, dotle će na Bošnjake u Sandžaku Beograd gledati kao na beskičmenjake, koji nisu svjesni svojih nacionalnih interesa i koji se skinu sa dnevnog reda onog momenta kad im ustupite ministarsko mjesto Ugljaninu i Ljajiću, koji za uzvrat neće pominjati ni Sandžak ni Bošnjake.