Skandalozno: Marku Vešoviću dodijeljena književna nagrada „Risto Ratković“ AFERIM, ČOVJEČE I PJESNIČE!
Autor: Šemso Agović Objavljeno: 01. Sep 2008. 08:09:04
Sama po sebi ova informacija bi zvučala prozaično kada ne bi bili u stvar upleteni oni koji jesu, zato ona zvuči užasno i sablasno. Upravo tako kao da je scenario napisao mag srpskog fašizma – Zlobrica Ćosić. (Ne radi se o štamparskoj grešci – pravo ime stratega srpskih zločina u agresiji na BiH i Hrvatsku je Zlobrica Ćosić). Isto tako, u književnim krugovima na prostoru bivše SFRJ užasno je odjeknula vijest da je Savjet Ratkovićevih večeri poezije dodijelio prvu nagradu Radovanu Karadžiću. Tim činom je ova institucija ukinula samu sebe kao kulturnu instancu, a postala je dio orkestrirane mašinerije koja je mljela BiH i Hrvatsku. Na tu zlobnu bedastoću i na pitanje da li bi i sam učestvovao na konkursu, Marko Vešović je kazao: „Iz Ratkovićeve nagrade nije istjeran đavo zvani Hromi Dabić. U današnjoj Crnoj Gori, uporno i metodično, šuti se o svemu što se događalo u ratu, pa i o Ratkovićevoj nagradi kojom je okićen durmitorski Istrebljivač. Protiv te činjenice potpisnik ovih redova ne može ništa, ali odbija da bude umiješan u bilo koji oblik crnogorskog besramlja. Ukoliko bih primio tu nagradu, javno bih podržao dogovorenu šutnju iza koje stoji najmanje devedeset posto crnogorskih pravoslavaca. Što me ne čudi. Jer u ratu je najmanje devedeset posto tih pravoslavaca zdušno podržavalo ono što se danas mora zaboraviti.
Tu Crnu Goru neću pustiti da odumre u meni. Zato neću da išta zaboravim ... da je Istrebljivaču data nagrada koja nosi ime jednog od pjesnika iz čijih stihova sam u mladosti učio šta je čarolija poezije. Dali dželatu nagradu, i nakon toga – nikom ništa! Riječ je o onom Ništa koje bije iz gotovo svega što nudi Suverena (Crna Gora, p.a.). I Ratkovićeva nagrada, kakva je danas, spada u to Ništa. Moje odbijanje nagrade je i izraz prezira prema Crnoj Gori koja svoju samobitnost temelji na zaboravu. A još Seneka je znao: gdje prestaje pamćenje, tu počinje barbarstvo. Crna Gora je danas barbarskija no u doba vladike Danila“. „Nikad ne bih došao na Ratkovićeve večeri poezije dok ne istjeraju đavola”, rekao je Vešović drugom prilikom. „Time je ta nagrada opoganjena“. Ali, ako je tako, kako je uopšte Marko Vešović konkurirao za „Ratkovića“?, upitao bi se dobronamjernik. E, moramo se vratiti na scenario s početka priče. Logično je da srbofašistički književni krugovi ne mogu podnijeti istinoljubivo ponašanje Marka Vešovića, pa su mu priredili zamku. Ponadali su se da će se polakomiti za novce, ako ne za pjesničku slavu. Ponadali su se da će ga ugasiti kao čovjeka. Našli su i predlagača, jer postupak dodjeljivanja nagrade ima strogo utvrđenu proceduru. Odlučili su: Mile Stojić će biti taj. Vjerovali su: njega Marko neće moći odbiti. Okusio je i on pakao koji im je uprizorio monstruozni psihijatar sa sarajevskih brda.
Preostaje zatim samo da žiri, puleni „crnogorskog Šešelja“ – Novaka Kilibarde, u čijim glavama caruje konfuzija cinizma, oholosti i bezumlja, jednoglasnom odlukom pokuša pjesniku Marku Vešoviću oduzeti ljudsko dostojanstvo i gurnuti ga u društvo istrebitelja s Durmitora. I to baš za zbirku antiratnih pjesama »Rastanak sa Arencanom« , čime bi inicirali Vešovićev pjesnički i ljudski suicid. To nije prošlo. Aferim, Marko Vešoviću, čovječe i pjesniče! |