ENIGLISH

U posljednje vrijeme crteži kojima se uvrjedljivim karakterizacijama opisuju Islam i Muhammed s.a.v.s. su postali veoma moćno propagadno oružje. Namjere crtača karikatura u stvaranju karikatura, a ne imidži tih crteža, su ono što u biti čini te karikature mnogo moćnijim nego li sami imidž. Tu postoje dva pitanja; prvo i najvažnije jeste namjenska upotreba tih crteža. Drugo je reakcija na te karikature.

Mnogi crtači karikatura (postoji težnja da se isti nazivaju umjetnicima, ali razlika između to dvoje je nadasve jasna) već stoljećima koriste karikature kako bi napali one koji se nalaze na vlasti. U pojedinim periodima historije, a pogotovo za vrijeme kineske kulturne revolucije, prvog i drugog svjetskog rata, nacističke Njemačke, karikature su korištene kao propagandno oružje kako bi se ocrnila određena grupa ljudi koja je smatrana kao opasnost naciji.

U posljednje vrijeme crteži kojima se uvrjedljivim karakterizacijama opisuju Islam i Muhammed s.a.v.s. su postali veoma moćno propagadno oružje. Namjere crtača karikatura u stvaranju karikatura, a ne imidži tih crteža, su ono što u biti čini te karikature mnogo moćnijim nego li sami imidž. Tu postoje dva pitanja; prvo i najvažnije jeste namjenska upotreba tih crteža. Drugo je reakcija na te karikature.

U posljednjem broju New Yorkera (1) na naslovnoj stranici su Senator Obama i njegova hanuma predstavljeni kao “muslimanski terorirsti”. Na karikaturi se nalazi Obama u muslimaskoj nošnji, dok je njegova hanuma naslikana u kamuflažnoj uniformi sa kalašnjikovom na ramenu. Čitava scena je napravljena u ovalnom uredu Bijele kuće, dok na zidu visi portret Osame bin Ladena, a u kaminu gori američka zastava. Namjera efekta ove karikature jeste da se potcrta strah američkog glasačkog tijela da je Obama skriveni terorista i da bi se dobri amerikanci trebali da plaše da glasaju za njega. Poruka New Yorker magazina je jasna, čim senator Obama preuzme ovalni ured, njegovo pravo lice će se prikazati amerikancima.

U posljednjem broju New Yorkera na naslovnoj stranici su Senator Obama i njegova hanuma predstavljeni kao “muslimanski terorirsti”.

Ured za Obaminu izbornu kampanju je, sa pravom, reagirao ljutito na ovu karikaturu, nazivajući je uvredljivom i neukusnom. Ta rekacija je izazavla više simpatija za New Yorker nego li za Obamu. Nitko nije ukazao na stvarnu namjeru tih karikatura, a to je uvreda muslimanima a ne Obami. New Yorker je točno ukazao na to da su karikature samo malo satire na račun predrasuda o skrivenim vjerskim ubjeđenjima senatora Obame. Ali satira može biti smiješna samo zato što Obama i nije musliman. Osim ako poruka ove satire nije da se svi Muslimani, od kojih mnogi žive u SAD, označe kao teroristi.

Ista usporedba se može koristiti za karikature kojima se opisuju Muhamed s.a.v.s. i Islam nacrtane u pojedinim zapadno-europskim zemljama. Ljutite, i moram dodati nepotrebne žestoke reakcije muslimana po svijetu, su ostvarile željene rezultate – simpatije za one koji su nacrtali karikature umjesto simpatija za one koji su uvrijeđeni, dakle Muslimani . Oni koji su protestirali su možda zaboravili, da treba da se upitaju, da parafraziram frazu koju koriste američki krišćani u vezi Isa a.s., što bi Muhammed s.a.v.s. učinio? On bi vjerovatno samo slegnuo ramenima na sve ove pakosne, zlobne uvrede. Kao sto je Aiša, žena Muhammeda s.a.v.s. rekla da Muhammed “nikada na ružno nije uzvracao ružnim, i da je prastao.” Hadis

Allahova kazna se sprema za one koji griješe. Kao što nas Kur’an časni na to upućuje: “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti”. Sure Al-Ahzab 57
“A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh”. Sure Al-Ahzab 58

Dakle što bi onda trebali činiti u vezi ovih karikatura koje su tako uvredljive? U nekim situacijama moglo bi se ići zakonskim putem. Mnoge zapadne zemlje imaju zakone koji zabranjuju rasnu, religijsku i drugu diskriminaciju protiv manjina. U nedavno objavljenom članku Zašto Islam nije smiješan crtaču karikatura, the Wall Street Journal raspravlja nedavno hapšenje kontraverznog crtača karikatura iz Holandije, koji se krije iza pseudonima Gregorius Nekschot, i koji je poznat po svojim vulgarnim crtežima kojim prikazuje muslimane, crnce, islamske teme na veoma poremećen način. Članak ukazuje da on “nije optužen za bilo kakve kriminalne radnje, ali da je ured tužitelja već duže vrijeme istraživao rad crtača karikatura zbog sumnje da je prekršio holandske zakone koji zabranjuju diskriminaciju zasnovanu na rasnoj, religijskoj ili seksualnoj orijentaciji.” (2) Ovo je prvi korak u pravom smjeru.

Da budemo načisto. Karikature koje uvredljivo prikazuju časni Kur’an, portrete Muahammeda s.a.v.s. su uvredljive i odvratne. Te karikature imaju istu namjenu kao i portreti Jevreja za vrijeme nacističke Njemačke, kao što je primjer karikature iz “Lustige Blatter” njemačkog humorističkog hevtičnjaka iz 1943. Na posteru piše “Jedan drugog jedu, a Jevrej ih proždire sve". (3) Karikatura imaju namjeru da uvrijede muslimane i Obamu, i isti se imaju pravo osjećati uvrijeđenima. Ali najveća greška je pridavati takvim karikaturima dodatno izlaganje i protestirati, a pogotovo nasilno. Najbolji način da se obračunavamo sa ovakvim karikaturama je zakonskim putem, europskim, zapadnjačkim zakonima, i u islamskim zemljama, kojima bi se zabranilo širenje mržnje putem karikatura ili drugim načinima. Dakle punim progonom, tužbama, protiv onih koji namjerno pokušavaju da povrijede religijska vjerovanja kako bi ostvarili reakciju od druge strane.

Muslimanima je najbolje da pogledaju primjer Muhammeda s.a.v.s. kako bi bili uspješni. Allah će suditi i kazniti one koji to zaslužuju. Kao dobri Muslimani mi treba da tražimo zakonska rješenja kad je god to moguće. U protivnom, možda je bolje da samo slegnemo ramenima i ostavimo presude Allahu dž.š. Nasilje u vezi ovih karikatura će dovesti do željenog efekta i samo ohrabriti ljude da crtaju još više karikatura. U idealnoj situaciji, ove karikature će natjerati nacije da zabrane upotrebu ove takozvane umjetnosti kako bi se raspirivala rasna i religijska mržnja. Mi ne trebamo gledati dalje od nacističke Njemačke i njihovo portretiranje Jevreja i Roma da bi vidjeli zašto je to potrebno

Fussnote:
1) The New Yorker; http://www.newyorker.com/
2) The Wall Street Journal; Why Islam is Unfunny for a Cartoonist; online.wsj.com

3) German Propaganda Archive, WWII Nazi Cartoons http://www.bytwerk.com

Tekst našeg kolumniste možete pročitati i u listu Preporod.