Kliknite na sliku za uvećati Ismail ef. Fetić, Nedzad ef. Hafizović, Emir Ramić i Bakira Hasečić Bakira Hasečić Profesor Iain Guest Nejra Edrenić procitala je priču o Srebrenici iz svoje zbirke 'Huk sa drinskih hukova” Emir Ramić Ćilim sjećanja u izvedbi organizacija Bosfam, koga je dirljivo obrazložio profesor Iain Guest Emir Ramić uručuje Bakiri Hasečić monografiju "100 godina Bošnjaka u Americi" Bakira Hasečić uručuje majicu sjećanja i zahvalnosti KBSA za podršku Udruženju “Žena-žrtava rata”

Komemoraciju kanadskih Bošnjaka u organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, povodom 13. godišnjice od genocida u Srebrenici je otvorio profesor Emir Ramić, predsjednik Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ramić je između ostalog rekao:
“Većeras na komemoraciji kanadskih Bošnjaka povodom 11. jula Dana sjećanja na najveći zločin protiv čovječnosti u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, genocida u Srebrenici, mi – kanadski Bošnjaci svjedočimo sebi, svima koji vjeruju u istinu i pravdu za žrtve i čitavom svijetu:

- da će za nas zauvijek Srbija i Crna Gora ostati krivci za agresiju na međunarodno priznatu, nezavisnu, suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu,

- da je nad Bošnjacima izvršen zločin genocida u 20. vijeku, eri ljudskih prava i sloboda,

- da je Srebrenica simbol ne samo genocida nad Srebreničanima, već i genocida u Prijedoru, Banja Luci, Višegradu, Bihaću, i mnogim drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine,

- da je svijet dozvolio svojom pasivnošću zločine agresije i genocida,

- da bošnjački razdor prijeti da zaboravimo što nam se događalo, da otupljuje sjećenje na zločin, da otupljuje bošnjačku borbu za promjenu društvenog položaja bošnjačkog nacionalnog bića u matici i dijaspori, bića koje je največa žrtva zločina.

Bošnjaci i Kanađani na komemoraciji žrtvama genocida u Bošnjačkom centru Gazi Husrev beg

Prestanimo davati naše vratove zločincima, produkcijom bošnjačkog nejedinstva. Otmimo od zaborava bošnjačku duhovnost, historiju, tradiciju, jezik. Prihvatimu težinu energije majki Srebrenice u ime izbijanja zla razdora iz naših bošnjačkih duša koje truje naše međusobne odnose.
Izgradimo čistu i zdravu bošnjačku dušu na temeljima bošnjačkog jedinstva. Ujedinimo se oko zajedničke bošnjačke potrebe za jedinstvenom borbom za očuvanje i jačanje bošnjačkog bića i jedinstvene države Bosne i Hercegovine bez genocidnih tvorevina. Izbijmo sile egoizma koje truju naše nacionalno biće u vremenu velikih izazova. Dokažimo tako da smo izvukli pouke i poruke iz teškog vremena agresije i genocida, kada nam je prijetio nestanak.
Buduće generacije Bošnjaka će nam za to biti zahvalne. Tako čemo izvršiti našu duhuvnu i ljudsku obavezu prema žrtvama.
Bošnjačko jedinstvo mora pobjediti strah koji se uvlaći u nacionalno biće, i sječanje na žrtve”.

Ko ne svjedoči i ne priča istinu što je preživio i vidio - nije mu se ni desio zločin
U centralnom djelu komemoracije prisutnima se obratila bošnjčka herojina, Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtava rata”. Gospođa Bakira Hasečić je istakla:

“Ja sam Bakira Hasečić iz Višegrada. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu imala sam 39 godina. Ja sam samo jedna od hiljade i hiljade silovanih i seksualno zlostavljenih žena tokom agresije. Nakon najtežeg zločina prema ženi, priključila sam se TO VIšegrad, zatim Armiji republike Bosne i Hercegovine, jer sam željela da dam svoj doprinos u borbi protiv četnika. Udruženje “Žena - žrtve rata” je multietničko i ne stranačko, što znači da su u našem udruženju žene koje su preživjele seksualno zlostavljanje, bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost. U našoj bazi podataka se nalazi preko 20.000 silovanih i seksualno zlostavljenih žena.

Formiranjem Udruženja “Žena - žrtve rata” preživjele žrtve torture su pokušale i uspjele svoju individualnu patnju podići na viši nivo, te pokušati svojim svjedočenjima i aktivnostima pokrenuti postupak ozdravljenja čitavog društva, izlažeći svoju ranjenju dušu i krvareća srca pogledu javnosti, boreći se za pravdu i istinu.

Danas Udruženje broji preko 1.500 članova. Od toga su oko 1.500 članica Bošnjakinje, 27 bosanskih Hrvatica i 7 bosanskih Srpkinja. 13 djevojčica i djevojaka su rodile djecu kao plod silovanja, neke su ih dale na usvajanje, neke ih ostavile kod silovatelja, dok su pojedine zadržale djecu kod sebe. Udruženje također broje 28 muškaraca, žrtava zločina silovanja.

Zločin nad ženama Bošnjakinjama je bio planski juriš na obraz muslimana, na uništenje muslimanske biološke supstance u Bosni i Hercegovini. Taj zločin je ideologija onih koji su svoje ciljeve željeli ostvariti najgorom vrstom genocida. Žena predstavlja kičmeni stub bošnjačkog naroda. Stratezi i planeri agresije i genocida su veoma dobro poznavali žrtve. Znali su sve o njihovim moralnim, kulturnim vrijednostima, vjerskim nazorima, i psihosocijalnom ambijentu u kojem su živjele. Precizno su znali kakvu reakciju će izazvati čin silovanja kod neposrednog okruženja, porodice, rođaka, komšija.
Stalna prijetnja žrtvama je trebala držati žrtvu u stalnom zatočeništvu straha od izgovaranja istine. Bitka za istinu je u mnogim slučajevima dobivena, ali i pouzdano znamo da su ostale mnoge neispričane priče. Zbog toga smo i prekinule šutnju, jasno i argumentovano govorimo o izvršenom ratnom zločinu silovanja i zlostavljanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Zagledano u budućnost i dnevne probleme, prijeti nam opasnost da zaboravimo šta nam se događalo. Ali i obrnuto, samo s pogledom usmjerenim u prošlost zanemarujemo da postoje i problemi koje je rat prouzrokovao, ali će ih ova, kao i generacije koje dolaze, morati rješavati. Stoga je naš cilj podsjećati na nedavne događaje, o njima hrabro i argumentovano govoriti, ali istovremno se boriti za promjenu društvenog položaja žene – žrtve rata, koja je i nakon rat najveća žrtva njegovih posljedica.
Mi moramo ućinite sve da vratimo dostojanstvo ženi žrtvi rata.

Bakira Hasečić: Poručujemo cijelom svijetu da ne dozvoli da se ovako sramno i monstruozno zlodjelo više nigdje i nikome ne dogodi, kao što se to dogodilo nama Zagledano u budućnost i dnevne probleme, prijeti nam opasnost da zaboravimo šta nam se događalo. Ali i obrnuto, samo s pogledom usmjerenim u prošlost zanemarujemo da postoje i problemi koje je rat prouzrokovao, ali će ih ova, kao i generacije koje dolaze, morati rješavati. Stoga je naš cilj podsjećati na nedavne događaje, o njima hrabro i argumentovano govoriti, ali istovremno se boriti za promjenu društvenog položaja žene – žrtve rata, koja je i nakon rat najveća žrtva njegovih posljedica. Mi moramo učinite sve da vratimo dostojanstvo ženi žrtvi rata.

Hiljade ratnih zločinaca se nalaze na slobodi. Mnogi rade u policiji kao certificirani policajci, u pravosuđu i gradskim upravama. Za nas rat nije završen, osim što nas trenutno ne ubijaju, ne siluju i ne zlostavljaju. Međutim zločinci su etnički očistili manji bh entitet Republiku Srpsku od nesrpskog stanovništva, te smo zbog toga mi žrtve i u Dejtonskoj BiH.

Oprostit ne možemo, zaboraviti ne smijemo. Mi samo želimo da pobjedi pravda i istina.

Na kraju poručujemo cijelom svijetu da ne dozvoli da se ovako sramno i monstruozno zlodjelo više nigdje i nikome ne dogodi, kao što se to dogodilo nama” - zaključila je Bakira Hasečić.

Bosfam je zbir hrabrih prijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine koji se usuđuju boriti sa izazovima vremena koje dolazi
Na kraju se obratio Iain Guest, profesor na Georgetown Universitu Washibgtin DC, sa Advocacy net i predstavnik udruženja Bosanska Familija, skraćeno Bosfam.

Profesor Iain Guest je rekao:
“Bosfam je osnovan 1994. godine, uz pomoć OXFAM-a, nevladine organizacije iz Velike Britanije. Današnji Bosfam potiče od centara za pletenje u kojem su radile raseljene žene a koji su implementirali OXFAM i članovi lokalne zajednice. Kolektivni centri za pletenje su ženama, a u većini slučajeva i njihovim porodicama, pružali mjesto na kojem će biti zaokupljene poslom i na kojem neće previše razmišljati o tekućem konfliktu. Uspjeh projekta pletenja se razvio u mnogo veći projekat – stvaranje centara za žene-žrtve rata. U ovim centrima, žene su se okupljale ne samo da bi plele, nego i da razgovaraju, igraju se sa svojom djecom, i pomognu jedne drugima da se nose sa traumatskim ratnim događajima.

Godine 1994., tokom perioda svakodnevnih napada i granatiranja, mnoge međunarodne organizacije su se počele povlačiti iz regije. Postojala je opasnost da bi OXFAM povukao svoje osoblje, što bi raseljene žene u ovim centrima ostavilo bez podrške. Uvidjevši važnost ovih centara, lokalne žene koje su radile za OXFAM su odlučile same da nastave raditi sa raseljenim ženama. I, tako je osnovana Bosanska familija.
Uz početnu podršku i obuku OXFAM-a, kapacitet Bosfam-a je porastao. Bosfam je postao nezavisna organizacija. U kratkom vremenskom periodu Bosfam je uspio da organizira i mobilizira vrlo jaku mrežu prijatelja, porodica i susjeda. Snaga te mreže je postala vrlo očigledna prilikom pada Srebrenice 1995. godine. Žene Bosfam-a, zabrinute uništavanjem Srebrenice, pružile su dobrodošlicu ženama iz regije koje su izgubile mnoge članove porodice i prijatelje. Žene Bosfama-a su pružile su svoju podršku – dajući ženama Srebrenice mjesto za boravak, rad, razgovor, i način da lakše podnesu svoj gubitak. Od samog početka smo sarađivali sa mnogobrojnim domaćim i međunarodnim organizacijama kako bismo razvili svoje projekte. Naša organizacija je započela rad kroz program radne terapije, i od tada je izrasla u uspješan program za generiranje prihoda za naše žene. Cilj Bosfam-a je da radi na snalažljivosti svake pojedine žene a da im istovremeno omogući i zajednicu u kojoj će se one okupljati. U Bosni i Hercegovini je porodica sinonim za tradiciju. Porodica je osnova pripadanja, sigurnosti, lojalnosti, povjerenja i ponosa. Bosfam nastavlja sa mrežom porodične potpore za svoje žene-tkalje, a naši proizvodi pokazuju koliko smo ponosni na tradicije Bosne i Hercegovine. Mi radimo zajedno – bez obzira na dob, vjeru i etničko porijeklo”.
Podsječajuci da vremena u kojima živimo – doba obnove i tranzicije – zahtijevaju fleksibilnost, strpljenje, naporan rad i jaku volju da bi se uspjelo, te da Bosfam i dalje daje svoj doprinos tranziciji, putem svojih žena, proširenih porodica i zajednica putem projekata koji su usmjereni na one koji se usuđuju boriti se sa izazovima vremena koje dolazi, onih koji žele da se usavrše i pomognu drugima kroz svoj stručni rad i emocionalnu podršku, profesor Iain Guset je posebno naglasio:
“Ćilim sjećanja” je kolaž koga trenutno sačinjava 20 panoa od kojih svaki predstavlja sjećanje na žrtvu srebreničkog masakra. Porodice koje su izgubile svoje najbliže se pozivaju da naruće nove panoe. Dodavanjem novih panoa kolažu, “Ćilim sjećanja” će rasti i čuvati uspomenu na masakr, a koristiće se za pružanje veće materjalne i emocionalne podrške preživjelim Srebreničanima.
Ćilim sjećanja je prezentiran u američkom Kongresu i Senatu, Ambasadi Bosne i Hercegovine u Washingtonu, bošnjačkoj zajednici u Torontu. Projekat “Ćilim sjećanja” je osmislila Bosanska familija – Bosfam, ženska organizacija koja okuplja žene iz Istočne Bosne raseljene tokom rata. Mnoge članice Bosfam su izgubile svoje najdraže u masakru. Bosfam podržavaju Udruženje preživjelih srebreničkog genocida STL, Bosanska medijska grupa STL, Advocacy Preoject Washington i od sada Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike.
Paene koji su trenutni na raspolaganju su istkale članice Bosfam kojima je masakr odnio njihove najbliže. Tkalje Bosfam će vrlo rado istkati panoe i za druge porodice. One na ovaj projekat tkanja gledaju kao na način da ostanu u vezi sa ostalim preživjelima. Kolaž je posvećen svima koji su izgubili živote u genocidu u Srebrenici - istakao je profesor Guest.