Na prostorima tzv genocidne tvorevine, tačnije u gradu Prijedoru, oficijalne vlasti vjerovali ili ne slave 'Dan ddbrane'. Slave ga već punih evo, 16 godina. Ništa neobično, reći će neupućeni ili pak oni kojima više i nije stalo šta se dešava oko njih. Nije stalo niti onima koje smo birali da bi nas predstavljali a pogotovo onima koje neki još uvijek nastoje izabrati i kao umrle - pa oživljene zombije, dovesti ponovo na političku scenu. I to na 'velika vrata'.

A šta se to dešavalo maja ’92 godine u Prijedoru, i od koga se to branio srpski 'ugroženi' narod? Po ustaljenom, unaprijed pomno pripremljenom scenariju do tada neviđenom na našim prostorima, preko medija javnog informiranja koja su prešla u vlasništvo SDS-a potpuno nelegalno, pozivao se muslimanski i hrvatski narod da 'preda oruzje', izvjesi bijele zastave, i na koncu kao smišljen čin apsolutnog poniženja, sveže oko ruke bijele trake.

SDS -ovska propagadna mašinerija je također nastojala dovesti do usijanja novonastalu situaciju, lansirajući svakodnevno upozorenja od opasnosti masovnog napada 'muslimanskih ekstermista'. U tu svrhu angažirani su svi oni 'pravi' koji su bili spremni braniti svoj 'ugroženi' srpski narod. A onda su počela upadanja u stanove i kuće, i odvođenja u novoformirane logore smrti, najuglednijih prijedorskih intelektualaca, privrednika i privatnih obrtnika. Velika većina se nikada nije vratila svojim obiteljima. Tim elitocidom, odnosno likvidiranjem prijedorske elite, zlikovci su uradili pola od svog krvavog plana. Druga polovina genocidnog plana završena je za samo nekoliko mjeseci. Rezultat najmanje 4150 ubijenih, hiljade raseljenih i nestalih kojima se još uvijek traga za posmrtnim ostacima. Eto takav 30. maj se danas slavi u Prijedoru.

Allahovom voljom, nikako koincidencijom, desio se upravo 30. maja ove godine, završetak sudskog procesa zločincima, bivšem upravitelju logora Omarska kao i njegovim suradnicima. Ova bratija je zajedno osuđena na 63 godine robije. Ovodunjalučka kazna biti će samo kap u moru onome što ih još čeka nakon njihovih mizernih života.

Za to vrijeme će školarce u Prijedoru voditi na časove historije, gdje će im i dalje vrli profesori 'guslajući' o Kosovu, Turcima i ugroženosti, spremajući ih za neke nove 'odbrane Prijedora'.