Prof. dr. Mehmed Meta Profesor Mehmed Meta rođen je u Gornjem Ljubinju, općina Prizren. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Prizrenu. Redovne studije završio je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1983. godine. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, 1991. godine, a doktorirao 1995. godine na Institutu za agrarnu ekonomiju Ukrajinske akademije agrarnih nauka u Kijevu. Po završetku magistarskih studija radio je kao predavač na Višoj ekonomskoj školi u Peći. Školske 1994./'95. i 1995./'96. godine bio je asistent na Fakultetu za trgovinu i bankarstvo u Peći. U zvanje vanrednog profesora izabran je 2004. godine. Predavanja je držao na matičnom fakultetu, najprije u Peći, a potom i u Beogradu i u gotovo svim njegovim konsultativnim centrima: Novom Sadu, Leskovcu, Kraljevu, Novom Pazaru, Mladenovcu, Užicu, Zaječaru. Pored angažmana na BK Univerzitetu, od školske 2002./'03. godine, dr. Mehmed Meta je angažiran i na Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazaru, a od 2007./2008. i na Edukativnom fakultetu u Prizrenu. Objavio je više desetina naučnih i stručnih radova od kojih su neki publikovani i u inostranstvu. Autor je dva univerzitetska udžbenika: „Investicioni projekti“ i „Mikroekonomija“. Profesor Meta je član izdavačkog savjeta časopisa za nauku, kulturu i umjetnost „Univerzitetska misao“ u izdanju Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Dugo godina je bio član redakcijskog kolegijuma međunarodnog časopisa „Ekonomika APK“, koga izdaje Institut za međunarodni biznis i upravljanje iz Kijeva. Profesor Meta je član predsjedništva Matice Bošnjaka Sandžaka, Foruma univerzitetskih profesora Sandžaka i Kulturno-informativnog udruženja Bošnjaka Kosova „Selam“. Glavni je urednik časopisa za društvo, nauku i kulturu „Bošnjački vidici“ koji izlazi u Prizrenu. Na višestranačkim izborima 2004. godine predvodio je „Prizrensko-dragašku inicijativu“, tada novoformiranu bošnjačku političku opciju na Kosovu.

U korpusu bošnjačkih problema pitanje obrazovanja je primarno i od esencijalnog je značaja. No problemi Bošnjaka zadiru gotovo u sve segmente njihovog identiteta, i imaju svoje izvorište u svim sferama kolektivnog života. Pored evidentnih ekonomskih problema (visoka nezaposlenost, neiskorišteni kapaciteti, nizak životni standard, i sl.), kojim je bremenita cjelokupna kosovska zajednica, postoji i čitav niz problema koji su specifični za bošnjački narod, kao jednog od konstituenata kosovskog društva. Spomenimo samo vrlo ozbiljne defekte u sferi informisanja, neadekvatnog i nezrelog politčkog predstavljanja, nedostatak jasno definisanih nacionalnih ciljeva i strategija za njihovo ostvarenje...

Profesore Meta, prošla su dva mjeseca od Konferencije o obrazovanju na bosanskom jeziku na Kosovu, koja je u organizaciji udruženja ASI održana u Prizrenu. Usvojena je i Deklaracija. Da li je nešto od zaključaka iz Deklaracije uspjelo da se realizira do sada?
Dr. Meta: Sama realizacija zaključaka iz Deklatracije koja je proizašla kao rezultat rada pomenute Konferencije, po logici stvari, podrazumijevala je integralni pristup njenoj praktičnoj implementaciji što pored volje i angažovanosti učesnika, kako organizatora tako i ostalih, podrazumijeva prvenstveno uključenost bošnjačkih političkih predstavnika u vlasti na Kosovu. Ja sam i prije održavanja Konferencije bio prilično skeptičan što se realizacije njenih zaključaka tiče, što se i pokazalo da sam, nažalost, i bio u pravu. Na osnovu ovoga može se zaključiti da do realizacije zahtjeva iz Deklaracije nije došlo a neće ni doći, zbog oportunosti bošnjačke političke „elite“ sa Kosova, kao i Bošnjaka koji su profesionalno angažirani u nastavi na bosanskom jeziku na Kosovu. Pozitivan ishod, u smislu realizovanja zahtjeva proklamovanih u Deklaraciji bi, naime, izazvalo eroziju pomenutih subjekata, njihove moći i utjecaja i okrnjilo bi njihovu olako stečenu profesinalnu i političku poziciju.

Šta ili koga vidite kao najveći problem u efikasnom i kvalitetnom rješavanju pitanja obrazovanja Bošnjaka Kosova na bosanskom jeziku? Čini mi se da dosta problema dolazi od samih kosovskih Bošnjaka, odnosno, nekih pojedinaca?
Dr. Meta: Vizija obrazovanja Bošnjaka Kosova na bosanskom jeziku datira s kraja jula 1999. godine. Ona je, između ostalog, podrazumijevala istinski oslonac na obrazovne i naučne institucije Bosne i Hercegovine, kako u pogledu obezbjeđivanja potrebne udžbeničke literature tako i stručnu pomoć pri izradi nastavnih planova i programa za osnovne i srednje škole, kao i pomoć u deficitarnim kadrovima na pokrenutim smjerovima na bosanskom jeziku na dva fakulteta, Fakultetu biznisa u Peći i Edukativnom fakultetu u Prizrenu. Kada ovaj problem posmatramo sa ove, gotovo jednodecenijske, vremenske distance, od proklamovanih zamisli gotovo ništa nije urađeno. Umjesto traženja prijeko potrebne pomoći od bošnjačkih institucija u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, vladajuća bošnjačka politička i obrazovna elita na Kosovu svo vrijeme protežira jedan koncept samodovoljnosti pri implementiranju pokrenutog bošnjačkog obrazovnog projekta na Kosovu. Kao rezultanta takvog njihovog pristupa, napravljene su neviđene improvizacije u svim obrazovnim domenima: izradi udžbenika od strane pedagoški i stručno nekompetentnih ljudi, nekvalitetno izrađeni nastavni planovi i programi, pa sve do činjenice da na spomenutim Fakultetima na kojima studiraju Bošnjaci Kosova nastavni proces izvode ljudi bez minimuma stručnih i naučnih referenci.

Da li ste zadovoljni odnosom Bosne i Hercegovine prema vama, i šta je to što bi bh. vlasti, kulturne, intelektualne, vjerske i dr. institucije mogle učiniti za Bošnjake Kosova kada je u pitanju obrazovanje, ali i druge stvari?
Dr. Meta: Da bi se uopće mogao donijeti sud o ovome podrazumijeva se da ti odnosi budu de facto i uspostavljeni, odnosno da ta saradnja funkcionira. Meni nije poznato da je bilo koja politička ili druga bošnjačka institucija sa Kosova, ako ništa drugo, barem pokušala da uspostavi te modele saradnje. No, moramo priznati da bilo koji kontakti sa bh. institucijama, prvenstveno onim iz sfere obrazovanja, koji su uspostavljeni od strane pojedinih bošnjačkih intelektualaca su instinski i funkcionisali i od njih su Bošnjaci Kosova imali koristi. Navodimo samo primjer oko uvoza udžbenika za bošnjačke učenike sa Kosova iz Sarajeva 1999./2000. godine. Također i gostovanja viđenijih bošnjačkih inteketualaca iz Bosne na simpozijumima i tribinama koji su održavani u gradu Prizrenu: dr. Džemaludin Latić, Akademik Muhamed Filipović, dr. Munib Maglajlić, dr. Hasnija Muratagić-Tuna, dr. Šaćir Filandra... do zadnjeg gostovanja na Konferenciji o obrazovanju na bosanskom jeziku na Kosovu, održanoj 16. 02. 2008. godine dr. Džemal Najetović i dr. Husein Zvrko. Što se odgovora na drugi dio vašeg pitanja tiče, mišljenja sam da bošnjačke institucije iz Bosne i Hercegovine za nas mogu mnogo toga učiniti, što je i njihova, ne samo profesionalna, već i nacionalna, politička a iznad svega – moralna obaveza. Ako ta pomoć iz različitih razloga izostane, politički i nacionalni opstanak Bošnjaka na Kosovu se ozbiljno dovodi u pitanje.

Sa kojim se problemima još susreću Bošnjaci Kosova?
Meta: U korpusu bošnjačkih problema pitanje obrazovanja je primarno i od esencijalnog je značaja. No problemi Bošnjaka zadiru gotovo u sve segmente njihovog identiteta, i imaju svoje izvorište u svim sferama kolektivnog života. Pored evidentnih ekonomskih problema (visoka nezaposlenost, neiskorišteni kapaciteti, nizak životni standard, i sl.), kojim je bremenita cjelokupna kosovska zajednica, postoji i čitav niz problema koji su specifični za bošnjački narod, kao jednog od konstituenata kosovskog društva. Spomenimo samo vrlo ozbiljne defekte u sferi informisanja, neadekvatnog i nezrelog politčkog predstavljanja, nedostatak jasno definisanih nacionalnih ciljeva i strategija za njihovo ostvarenje...

Kako gledate na bošnjačke političke predstavnike na Kosovu, da li ste zadovoljni njihovim radom, šta im zamjerate, a šta bi kod njih pohvalili?
Meta: Tri su centralne političke figure u bošnjačkom političkom pokretu na Kosovu u periodu poslije 1999. godine: gospoda dr. Numan Balić, Džezair Murati i Sadik Idrizi. Iako u formalnom smislu oni personificiraju tri različite bošnjačke političke opcije, s obzirom da su predsjednici triju različitih stranaka, u suštinskom smislu radi se o ljudima potpuno istovjetnog ideološkog i „političkog“ profila. Model rezervisanih mjesta za manjinske zajednice u Parlamentu Kosova, gdje Bošnjacima pripadaju tri poslaničke stolice, pomenutoj trojici savršeno odgovara, pa u kontekstu toga i izbori za poslanike kosovske Skupštine, što se Bošnjaka tiče, njima služe kao konkurs za izbor ili reizbor na poslanička radna mjesta. Da je to tako, najbolje govori činjenica da su oni permanentno zastupljeni u Parlamentu Kosova, već u tri uzastopna poslanička mandata.
Također, stalno odsustvo volje oko svebošnjačkog koalicionog nastupa na izborima, povezano sa geografskom parcelizacijom bošnjačkog političkog tržišta, gdje na svakom od tih tržišta gazduje samo jedan od njih, dovoljno govori o stepenu ozbiljnosti njihovog zalaganja za interese Bošnjaka Kosova. Meni nije poznato da su oni inicirali i realizirali neki za bošnjake iole ozbiljan projekat, ili da su uradili neku suštinski značajnu stvar za Bošnjake. Volio bih da griješim.

Kako su Bošnjaci organizirani u kulturnom i intelektualnom pogledu na Kosovu?
Meta: Što se kulturnog i intelektualnog organizovanja Bošnjaka Kosova tiče, možemo slobodno kazati da je ono u svojoj embrionalnoj fazi, bez neke ozbiljne institucionalne podloge. Prisutna je pojava da ingerencije nekih kulturnih, obrazovnih i intelektualnih institucija preuzimaju nevladine organizacije, odnosno civilni sektor, koji nema potrebnih resursa za njihovo održavanje i razvoj. Poznato je da nacionalne institucije predstavljaju neophodnost za afirmaciju intelektualnog, obrazovnog i kulturnog razvoja svakog naroda, pa prema tome i – bošnjačkog na Kosovu. Možda je jedino valjano rješenje na ovom planu, da odgovarajuće nacionalne institucije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i Sandžaku instaliraju svoje afilijacije na Kosovu u kojima bi bili angažirani relevantni kosovski Bošnjaci.

Kako ocjenjujete odnos kosovskih vlasti prema Bošnjacima?
Dr. Meta: Biološka supstanca bošnjačkog nacionalnog bića na Kosovu se, nažalost, sve više smanjuje. Razlozi tome su vrlo različiti i specifični: od ekonomskih kao najvažnijih, pa sve do gubljenja nade bošnjačkog stanovništva za perspektivnu budućnost. Odnos oficijelne kosovske vlasti prema Bošnjacima je uglavnom korektan. Ustavna i zakonska pozicija bošnjačke zajednice također je zadovoljavajuća. Institucionalno je zagarantovano pravo na korištenje bosanskog jezika, adekvatna zastupljenost u organima javne administacije, sloboda vjerovanja, sloboda štampe, kolektivna prava. i sl. No, praktična implementacija tih prava je u nekim domenima i sferama daleko od proklamovanih načela. Očekujemo da će se to ispraviti. Nadu nam daje kako korektan odnos albanske većine prema nama, tako i prisustvo međunarodnog monitoringa na Kosovu.

Vi ste profesor na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, pored toga što predajete i na Edukativnom fakultetu u Prizrenu. Kako ocjenjujete rad IU, s obzirom na činjenicu da se radi o novoj visokoškolskoj instituciji u Sandžaku, te također rad na Edukativnom Fakultetu U Prizrenu, u nastavi na bosanskom jeziku?
Dr. Meta: Za jedan izuzetno kratak vremenski period, od samo nekoliko mjeseci, 2002. godine, u Novom Pazaru je realizovan najveći projekat u čitavoj historiji njegovog postojanja - formiran je Univerzitet sa četiri fakulteta i tridesetak smjerova. Univerzitet je formiran zahvaljujući viziji i agilnosti muftije sandžačkog Muamer ef. Zukorlića i njegovih bliskih saradnika, poput dr. Mevluda ef. Dudića, dr Saita Kačapora... Ja sam angažiran na njegovom Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju od osnivanja Univerziteta. Zahvaljujući IU Novi Pazar je od jedne obrazovne kasabe prerastao u univerzitetsku metropolu kojoj po kvalitetu nastave mogu pozavidjeti brojni univerziteti sa višedecenijskom tradicijom koji su locirani u bližem i daljem okruženju. Na Edukativnom Fakultetu u Prizenu angažiran sam od školske 2006./2007. godine, na mjestu predavača Menadžmenta obrazovanja. Nastava na bosanskom jeziku na ovom Fakultetu otpočela je 2003. godine i ona, nažalost, u kadrovskom i programskom smislu nije gotovo uopće evoluirala. Moram vam reći da njegova pedagoška održivost podrazumijeva kadrovsku i stručnu pomoć odgovarajućih fakulteta iz Bosne ili pak Internacionalnog univerziteta iz Novog Pazara.