Genocid može da počne! U ime krsta sa tri prsta: ”Spomen” na 12.000, srpsko-crnogorskom fašističkom rukom, ubijenih Sarajlija

Kad se u beogradskom pašaluku, početkom 19. vijeka grupa osmanlija toliko osilila da više nije slušala ni centralnu vlast nije bilo drugog načina da se oni obuzdaju nego da se ubiju. Da ne bi osmanska vlast morala to raditi nađen je Crni Đorđije – Karađorđe sa kojim su osmanske vlasti dogovorile da mu daju oružje i ostalo a da on i njegova družina ubiju osmanske silnike i da se tako narod umiri. Crni Đorđije je pristao uz jedan uslov a to je da mu Osmanlije dozvole da razvije bajrak kakav on hoće. To mu je dozvoljeno a kad je on razvio krstaš barjak, tj. bajrak na kojem je bio veliki krst više se dato obećanje nije moglo povući.

*****

Nakon što je Karađorđe obavio, od strane osmanske vlasti povjereni mu, zadatak on je, pod uticajem ruskih agenata, oglasio podizanje bune protiv centralne osmanske vlasti. I to sa istim onim oružjem koje je od osmanlija i dobio. Nije prošlo puno vakta a Karađorđe se uputio ka teritoriji tadašnje Bosne. Krenuo je prema Novom Pazaru i Sjenici. U zapisu jednog popa koji je bio u toj Karađorđevoj ordiji i danas se može pročitati ovo: „Dvije 'iljade turskijeg glava nabismo na kolje. Glava je bilo još al' kolja nestade..... Potom Vožd krstaš barjak iznese na tvrđavu.....“ Zapis se odnosi na zločin Krađorđeve rulje nad bošnjačkim stanovništvom Sjenice 1804. god. U to vrijeme osmanski garnizor u Sjenici imao je samo 75 askera i svi su se povukli bez borbe. Treba li onda pitati čijih je bilo onih „dvije 'iljade turskijeg glava“ ?
Kad je nešto kasnije Miloš Obrenović počeo isticati svoj bajrak upućen je protest Sultanu zbog toga što je ta zastava ličila na francusku zastavu. Knjaz se opravdavao da je zastavu isticao „samo đumruka radi“ pa je, kao i uvijek, uz traženje oprosta Sultanu poslao i vreću dukata. Tada je Sultan fermanom definisao srpsku zastavu navodeći da su srpske boje „crvena, plava i bijela“. Ta srbijanska zastava u upotrijebi je od 1835. god. pa do danas, stim što su danas objedinjene srpska državna i crkvena zastava. Tako se danas na srbijanskoj državnoj trobojci nalazi i crkveni ravnokraki krst, krstaš sa četiri ognjila (odscila) po uglovima. Krstaš je danas prisutan i na zastavi crnogorske, „građanske“ države.

*****

A eto, svjedoci smo i toga kako nam ovih dana stižu najave u kojima se Bošnjacima poručuje da bi se krstaš mogao i odvojiti od trobojke i „poniknuti“ nigdje drugo do na toliko opjevanom i obljubljenom Trebeviću iznad Saraj’va. Tačnije, na lokalitetu Zlatište sa kojeg su srpski fašisti, snajperima, tenkovima..... više od 1300 dana, što je najduža opsada jednog grada u historiji ratovanja, sijali smrt po Sarajevu. Nevjerovatno! Na ovaj „haber“ da velikosrpski mitomani namjeravaju postavljati kameni krstaš na Zlatištu već je izrečena ili napisana kamara komentara. Evo nekih:
*****

- Ova vijest u meni izaziva nagon na povraćanje i pitanje do kad više....?
*****

- Kad malo bolje razmislim, možda taj krst na Zlatištu i nije loše iz sljedećih razloga: On će, zapravo, predstavljati snajperski nišan i nije slučajno planirano da bude podignut na Zlatištu, odakle je snajper vrebao tri godine građane Sarajeva. Znači, taj snajperski nišan će zapravo biti spomenik jednoj agresiji, jednom genocidu, jednoj idiotskoj ideji. U isto vrijeme će biti tu da uvijek podsijeti sve gradjane Sarajeva na period 92-95, te na zvijer koja je i danas tu, iznad grada, i koja nažalost još uvijek vreba. I posljednji razlog zbog kojeg odobravam gradnju tog snajperskog nišana jeste što će time za vijek vijekova biti potvrdjen, u kamenu isklesan dokaz bezobrazluku, drskosti, neljudskosti..... onih koji će ga sagraditi.

*****

- Kad je srpsko-crnogorsko-hrvatska agresija na Bosnu i Hercegovinu prisilno zaustavljena i kad je, ko bajagi, nekakav „mir“ uspostavljen svima sam govorio da je granica „velike Serbije“ sad eno ondje, kod onoga releja na Trebaviću i na Zlatištu. Sa svakog mjesta u Saraj’vu to se vidi. Na tim mjestima, svima sam govorio, sad čuči četnik i čeka. Čeka da malo vremena protekne pa da nastavi dalje. Da nastavi gdje je stao. Da strči u Saraj’vo. Njaviše onih kojima sam ovo govorio meni se smijalo, odmahivalo glavom i govorilo: „Ma briga mi je.....“. Jedan mi je čak rek’o: „Ma kakav četnik na Trbeviću, eno pogledaj nema niđe nikoga“. Prije nekol’ke godine kad su neki od izbora kod njih bili za samo jednu noć sa paljanskog radija preko dvije stotine puta emitovana je pjesma „Sjedi četnik na kamenu/ drži pušku na ramenu“. E taj kamen je onaj kamen ondje na Zlatištu. A naš svijet ovdje u Saraj’vu udario otvara’t dućane, graditi kućerine, lokale.... naši političari udarili u punjenje svojih džepova i nikoga nije zanimalo, niti ga danas zanima što je na Zlatištu granica „velike Serbije“. E zato sad, sad poslije ovoliko godina, četnici su odlučili da nas podsjete na to da nas oni odozgo sa Trebevića svaki dan gledaju. Taj podsjetnik je taj krst što ga hoće na Zlatištu da postave. Taj će krst valjda sad svi vidjeti. Pitam se samo da li će i sad kazati: „Ma šta mi je briga......“?

*****

- Zaista tragikomično, ali šta je poruka postavljanja krstova i onoga u Mostaru i ovoga najavljenog nad Sarajevom?
Cilj i jednih i drugih je dokazivanje čija je to zemlja. Životinje to rade zapišavanjem teritorija a ovi podizanjem krstova ili križeva. Tako se to radi, što ce reći faktički gdje je krsta tu je vjere sa tri prsta ili tako nekako.

*****

- Da li nekoga zanima to zašto su ti ”spomenici” baš u obliku krsta?
I odgovor i poruka toga su jasni: Evo dovde smo došli, poručuju postavljači krstova – ”krstaši” i odavdje će mo nastaviti dalje. I sigurno će nastaviti. Samo ako im to mi dozvolimo. A dozvolit će mo im ako se budemo ponašali kao do sad. U stvari mi smo im to već dozvolili čim smo ih ostavili da na miru sve ove godine sjede i na Trebeviću i na Humu mostarskome i na svakom drugom brlogu odakle nas posmatraju i čekaju svoje vrijeme pa da krenu dalje.....

*****

- Postaviti krst na mjestu odakle se ubijalo znači samo jedno, a to je da se odatle i ubijalo u ime krsta.


- Kad mi za ovoliko godina nismo bili u stanju da u Sarajevu podignemo spomenik za više od deset hiljada ubijenih Sarajlija onda bi ovaj najavljeni fašistički krst na Zlatištu moga postati taj spomenik.

*****

- Od 12. 000, srpskom fašističkom rukom ubijenih, Sarajlija 2.000 su Srbi. Zamislite tu tragičnost srpskog naroda: Oni koji se, bar javno krstom kunu, ubili su toliki narod u Sarajevu a među njima i dvije hiljade Srba. I tim ubijenim Srbima krst je bio duhovni, vjerski simbol kao i njihovim ubicama. Sad se tim istim ubijenim sarajevskim Srbima na mjestu odakle su ubijeni hoće postaviti krst, vjerovatno kao simbol toga ko i ih je i za koga ubio.

*****

Jah. Bošnjačka mudrost veli: Pametnom je i išaret dovoljan. Išaret je indirektan znak, tj. išaretiti znači ukazati, upozoriti na nešto ali nekim indirektnim znakom. Najavljeno postavljanje krstaša na Trebeviću je daleko više od išareta. Za onoga ko razuma ima.
Ali naš Dobri Bošnjo ne bi bi to što jest kad i u najvećem belaju ne bi sebi olahnuo bar kroz malčice šale. Tako su, vele nedavno u Mostaru pitali Mujagu šta on misli o onome gore golemome krstu na Humu iznad Mostara.
- Ja mislim da je to jedan veliki PLUS za Bosnu i Hercegovinu, odgovorio je Mujaga.