Neke nevladine organizacije su se pojavljivale kao „jedni od organizatora protesnog okupljanja građanja“, ali, na zadnjim skupovima - ne ističu se više njihova uloga javno - mada se zna da su oni tu bili od starta, jer godinama su angažovani u afirmaciji glasa građana, i da su još tu negdje u svemu ovome. Šta to govori?
To mnogo govori - jer faktički, vlast nema s kime da razgovara - gledajući to formalno, a suštinski, postavlja se pitanje da li se taj razgovor istinski želi.. jer vlast ima sve društvene resurse na raspolaganju... oni daju zakone.. a i sprovode ih... zna se kolika je i dokle sve može doprijeti snaga vlasti - ali to nije dobro za građane ako je to STRAHOVLADA.
|
Na Dan nezavisnosti BiH, 01.03.2008. godine, održan je novi protesni skup građana Sarajeva, gdje se okupilo nekoliko stotina građana, uglavnom mladih i tokom kojih je izraženo nezadovoljstvo na stanje u glavnom gradu po pitanju - sigurnosti, neadekvatnog sankcionisanja kriminalnih radnji, neefikasnosti u pogledu prevencije i suzbijanju maloljetničke delikvencije, tolerisanja visokog stepena korupcije u društvenim strukturama, nepostojanju prakse preuzimanja odgovornosti za posao koji se obnaša u ime građana, kao i ignorisanju građanskih zahtijeva za unapređenje društvene efikasnosti i poboljšanja ukupnog stanja u društvu - a tokom kojih su upućeni zahtjevi za odstupanje od položaja čelnih funkcionera gradske i kantonalne vlade. Novo protesno okupljanje je napravilo iskorak u artikulisanju građanskog nezadovoljstva i istrajavanju na uvažavanju postavljenih zahtijeva prema strukturama vlasti kroz prikupljanje potpisa za peticiju - kojom se želi argumentovati da iza ovih zahtijeva stoji volja velikog broja glavnog grada, što je u duhu demokratske prakse slobodnog ispoljavanja stavova i mišljenja. Organizator protesnih skupova u glavnom gradu, koji se javno predstavlja kao „grupa forumaša okupljena oko web-portala Sarajevo-x“, još jednom je pokazao da se ovaj vid javnog i slobodnog manifestovanja mišljenja i raspoloženja građana organizira u namjeri upražnjavanja legitimnih građanskih prava i sloboda koja građanima stoje na raspolaganju u demokratskom društvu, kao i prava za javnim ispoljavanjem ličnog mišljenja i stavova o pitanjima od vitalnog, egzistencijalnog i općeg značaja i interesa. Svakako da se kroz ove proteste popunjava praznina koja već dugi niz godina se osjeća kao grozničavo pomanjkanje za kanalisanjem čisto građanski zahtijeva prema društvenim strukturama - oslobođenih ideološke obojenosti političkih centara moći, koji javnom šutnjom žele prekriti neminovnu nerovozu koja ih mora uznemiriti uslijed pomisli - da se nije grudva zakotrljala niz brijeg opće građanske frustracije i nezadovoljstva stanjem u koje se društvo nalazi. Protekle sedmice su praktično indikativne u pogledu jedne stvari - kad se hoće i može se biti efikasan, jer su pokrenute aktivnosti i pitanja stavljena na dnevni red a što je godinama skupljalo prašinu na policama i u ladicama. Stanje sigurnosti se znatno poboljšano zadnjih dana u gradu a svakodnevno se može čuti da su pokrenuti procesi koji treba u kratkom vremenskom roku da obezbjede znatno efikasniji sistem u bezbjednosnom kontekstu - što govori da se „glas građana“ shvatio veoma ozbiljno.
Kliknite na sliku za uvećati
Mirnes Ajanović, predsjednik BOSS-a na protestu
|
Pitanje je zašto se tek pod „javnim pritiskom“ pokrenuo taj proces?
A iza tog pitanja je niz logičnih pitanja koja mogu u potpunosti razložiti ukupno stanje i odnose koji su aktuelni u glavnom gradu - ali neka bitna pitanja, od interesa za građane, trebaju da ostanu u trajnom fokusu građanskog angažmana sve dok ne budu zaživjela na način koji je u duhu pozitivne demokratske prakse i tradicije. Jedno od tih pitanja je
dijalog građana i društvenih struktuta, na način koji će biti respektovan i na koji se treba blagovremeno i adekvatno reagirati; dijalog radi informisanja i objašnjavanja namjera, planova i aktivnosti; dijalog koji će biti praktično konzekventan - a ne samo verbalno „nadmudrivanje“. Svakako da se putem nevladinog sektora treba unaprijediti taj dijalog između građana i društvenih struktura - a on u ovom momentu na tom nivou da nemože odgovoriti zahtijevima vremena, dakle, dijalog i programska saradnja vladinog i nevladinog sektora ne daje neophodne rezultate koji bi kroz sistemska rješenja i programske angažmane otvarali prostor za angažman građana, kao i za razmatranje građanskih inicijativa. Nevladin sektor optužuje strukture vlasti za korupciju i nepostojanje kriterija za programsku suranju na bazi kvaliteta, već se proizvoljno raspoređuju sredstva bez značajne javne kontrole i nadzora, dok vladin sektor smatra da nema ozbiljnog partnera i sagovornika u nevladinom sektoru, pa ga angažuje prema ličnom nahođenju i potrebama - bez postojanja obavezujućih strateških dokumenata i funkcionalnih sistema, a čime bi se stvarale pretpostavke za kvalitetnu programsku saradnju. Svakako da je u toj relaciji vlada u znatno boljem položaju - jer raspolaže društvenim sredstvima i finansijama, i može donositi odluke na koje, ipak, NVO sektor ne može imati ujecaj, niti može postavljati pitanja u tom kontekstu, a što bi imalo bilo kakvu praktičnu vrijednost. Dakle- odgovornost vlade ne postoji za stanje i ambijentu u kojem djeluje NVO-sektor, u konkretnom smislu, osim u formalnom, i kada se govori o NVO, govori se o rukovodstvu istih, a zanemaruju se i članovi, a kamoli da se dođe do ozbiljnih analiza o izvršavanju ciljeva koji stoje pred nevladinom sektorom.
Šta rade udruženja građana u glavom gradu?
Ne može se govoriti o građanima, o njihovim pravima i slobodama ako se ne uzme u obzir UDRUŽENJA GRAĐANA, koja su forma koja se u demokratskom društvu pruža građanim, koji treba prvi da artikulišu interese i nastojanja, svojih članova, dakle građana, i da ih putem inicijativa, programa i projekata proslijede u redovne institucionalne procedure.
Neke nevladine organizacije su se pojavljivale kao „jedni od organizatora protesnog okupljanja građanja“, ali, na zadnjim skupovima - ne ističu se više njihova uloga javno - mada se zna da su oni tu bili od starta, jer godinama su angažovani u afirmaciji
glasa građana, i da su još tu negdje u svemu ovome. Šta to govori?
To mnogo govori - jer faktički, vlast nema s kime da razgovara - gledajući to formalno, a suštinski, postavlja se pitanje da li se taj razgovor istinski želi.. jer vlast ima sve društvene resurse na raspolaganju... oni daju zakone.. a i sprovode ih... zna se kolika je i dokle sve može doprijeti snaga vlasti - ali to nije dobro za građane ako je to StRAHOVLADA.
Otvoreno je pitanje, a i dileme - da li su se NVO povukle u drugi plan, u sjenku, ne izlaze u javnost, ne talasaju, jer im je priprećeno? To je vrlo moguće, ali to je nešto što je prisutno u odnosima kada se priča o vlasti..
Znači, sa javnim obezglavljivanjem, sve je prenešeno u sjenke društvene stvarnosti - jer na medijima se ne može čuti ni jedna ozbiljna diskusija između vladinih i nevladinih prestavnika, a prije je toga, nekako i bilo...Mediji definitivno u Sarajevu ne poklanjaju dovoljno požnje ovim građanskim protestima jer - ko zna, možda, u tome ne vide, ili ne žele da vide neku društveno konstruktivnu činjenicu ili mogućnost. Opet otvoreno pitanje - koje bi opet razotkrilo stvarno stanje i odnose u glavnom gradu - po pitanju želje, volje i nastojanja da se NEŠTO u društvu mijenja, bilo na bolje ili gore - ali mislim da je riječ PROMJENA, bilo kakva, ono čega se grad plaši po najviše - jer mnogima je dobro tako da su promjene, neke dublje, ono što bi prememetilo mnogo toga - a što bi dovelo upitnosti stvorenog konfora i privilegija elitiziranog sloja duštva.
Da li je moguće da u Sarajevu, gradu koji je duboko podjeljen - sa niz aspekata, može imati jednu GRAĐANKU PLATFORMU oko koje bi se okupile zainteresovane nevladine organizacije, u cilju organizovanog i programskog djelovanja na afirmaciji građanskih sloboda i mogućnosti u demokratskom društvu, upražnjavajući osnovne demokratske principe kao svoja načela pri javnom djelovanju? Nedostatak jasne, kvalitetne i integrativne građanske platforme - koja bi se izražavala kroz programske angažmane dugoročnog karaktera i davala konstruktivni doprinos u društvenoj nadogradnji i iznalaženju funkcionalnih rješenja u društvenoj praksi, a gdje se otvara prostor za građanske inicijative i angažmane, je REALNA ANOMALIJA u svakodnevnim životnim tokovima glavnog grada - a ta činjenica producira i multiplicira osjećaj otuđenosti i beskorisnosti, pa i suvišnosti i nepoželjnosti, u svome gradu, a manifestuje se kroz svakodnevni odliv i neiskorištenost kreativnih potencijala i energije koju ovaj grad, kao i cijelo društvo, realno posjeduje.
Da li je grad na Miljacki postao „nedosanjano carstvo babinih sinova“? - je pitanje koje, ako je realnost, onda sva priča o demokratskim slobodama i mogućnostima pada u vodu, kao i o NVO sektoru, pa i snazi argumenata a i samog Zakona, jer to je definicija koja podrazumjeva suštinsko stanje
„zakonskog vakuma“ koje se javno podmeće pod neopstojna
demokratska načela.
Dakle, ovdje u gradu, postoje „dežurne face“ šta trebaju putem javnog mjenja „masama“ da „objasni i pojasni“ sve javne akutne dileme, na način koji će stvoriti apsolutni košmar i gdje se gasi svaka iskra nade.
Nevladin sektor niko ništa ne pita - u suštinskom smislu, već se ignoriše od strane bahatih vlastodržaca, što su za sebe prigrabili i obilato koriste prava koja im stoje na raspolaganju, a marginaliziraju i prećutkuju sve ono što taj isti Zakon otvara mogućnosti i za druge. Kadkad je šutnja najefikasnije oružje za odbranu javnog primata.
Novi protesti su zakazani za slijedeći vikend i otvoren je prostor za meditacije o bolnim i tužnim realitetima koji su mnogima već prerasle u egzistencijalne more, a nekima luksuz stavljaju pod znak pitanja. Svakako da je teže smisliti pravo pitanje nego dati kvalitetan odgovor - a otvoreni demokratski procesi trebaju, a i moraju, kroz formu dijaloga da iznađu prihvatljive i efikasne društvene modalitete koji će se pretočiti u nastavak kontinuiteta prema pravdoljubivoj i slobodoljubivoj tradiciji glavnog grada, a koji u tom smislu ne bi trebao u ovom vremenu da zaostaje za svijetlim kursom povijesnog iskustva.