PROKLETIJE: OSVAJANJE VRHA MAJA E SHENIKUT Kliknite na sliku

Ideja da se osvoji ovaj gorostast Prokletija Maja e Shenikut (Albanija) odavno je prisutna, ali su se zelje ostvarile tek 31. jula 2005. godine, oko 12:00 èasova. Prvi zvanièni ekspedicioni uspon izveli su planinari \"Karanfila\" Gusinje 30. i 31. jula 2005. godine. Istina nezvanièno se pominje grupa austriskih planinara, koja je izvršila uspon 1931. godine, na èelu sa Hofmanom ali to nije potvrðeno. U sastav ekspedicije bili su devet planinara iz Gusinja i Plava, tri planinara iz Podgorice, pet planinara iz Novog Pazara i dva albanska èobanina. Njega su mnogi planinari sa neizmjemom željom posmatrali sa kuèkih planina, Surdupa, Štitana, Mojana, Magliæa, Vile i drugo: sa Komova, sa Moraèkih planina, sa Hajle, sa Ðeravice, Kolate, Rosija, a posebno sa Karanfila i sve su to bile samo želje do 30. i 31. jula, kada su ka njemu po prvi put krenuli uporni planinari \"Karanfila\" Gusinje. Ovaj vrh je postao još veæi predmet njihovog interesovanja takoðer od njihovog prvog uspona na Maja jezerce (2694 mnv) kada su bili njemu najbliži i postali znatnoželjniji.
Dugo su se pripremali i po pribavljanju odobrenja nadležnih graniènih organa država (Cme Gore i Albanije) na put se uputili 30. 07 2005. godine, prešavši državnu granicu u reonu Vusanja preko Leqeni Geshtares oko 10 èasova, provlaèeæi se izmeðu jugo-istoènih padina Karanfila i sjeveno-zapadnih padina Qkishtes. Tu smo vrlo ljubazno saèekani od graniènih organa Republike Albanije. Poslije razmjene uobièajnih protokularnih formalnosti izražavajuæi zadovoljstvo što se ponovo nalazimo u Albanskim Prokletijama, od domaæina je izražena želja za ugodan boravak u Albaniji kao i uspjeh u osvajanju vrha. Nastavili smo putovanje teritorijom Albanije starim karavanskim putem Peæ-Skadar koji vodi preko prevoja Qafe Pejes. Zadržali smo se u Fusha e Runices kod ljubaznih domaæina (Albanaca koji su izdigli na ljetnji katun) gdje smo i planirali logor kod 1590 mnv. Tu smo se osvježili pijaæom vodom, poèašæeni smo od domaæina a i sa poneèim iz svojih ranaca. Brzo smo podigli šatore i formirali logor na zato izabranom mjestu.
Nas petnestak nešto poslije 15 èasova uputili smo se u šetnju i razgledanje po ljepoti nenadmašnog amfiteatra izmeðu stijena skupine vrhova koji okružiju Maja Jezerce sa sjevemo-zapadne strane i skupine vrhova koji okružuju Maja e Shnikut sa njegove jugo-istoène strane. Svi nam ovi vrhovi prkose i izazivaju kao da nas èekaju i govore \"mi smo tu a vi ako ste spremni izvolite\". Želje postaju sve veæe, a motivi sve jaèi jer je ogromna veæina njih iznad 2500 mnv.
Prolazimo pored izvora Sheu i Bardh, kota 1680 mnv. Uobièajno osvježenje i razmjena utisaka. Neuobièajan susret sa albanskim èobanima, bunkerima i karaulom Enverove vojske - još je veæi izazov. Od èobana prikupljamo potrebne informacije o vrhu nastavljamo kretanje dolinom, starim karavanskim putem Peæ-Skadar i dolazimo do prevoja Qaf Pejes (1600 mnv).
Kakvo iznaneðenje ispod nas kao u kotlu ogromni amfiteatar selo Thethi (1000 mnv) sa zaseocima: Okl, Djecajt, Nik Ðonaj i Ðelaj. A istoèno Maja e Jezerces (2694 mnv) i Maja Popluk (2659 mnv), a izmeðu njih divan katun Gropa Bukur (1680 mnv) kako joj samo ime kaže lijepa groga.
Vrijeme tako leti da je veæ 18 èasova; moramo nazad u logor i ubrzanim koracima istim putem prolazimo pored prelijepih ledenih gorskih oèi (tri jezerca).
Stižemo u logor, pali se logorska vatra; èuje se pjesma planinara i ljubaznih domaæina sve do 22:30 èasova. Pada dogovor za sutra i upuæujemo se u svoje šatore, nebili zaspali ali sna nema. Veliko je oèekivanje od sutrašnjeg dana. Èuju se laveži pasa a i po koji rafal iz automatskog oružja domaæina s ciljem prestrašivanja divljaèi. I pored svega toga ipak se dremucalo. Taj mir je najviše remetilo neèije piljenje borovine motornom testerom, èije ne zna se, ali se zna da je borovina bila tvrda i imala mnogo èvorova a testera veoma jaka sa ošteæenim auspuhom.
I ako je bio odreðen èlan ekspedicije za buðenje, nije trebalo svi smo bili na noge u 04:30 casova 31.07 2005. godine i spremni za pokret. Mrak je, malo mjeseèine, odsjaji vrhova. Kolona je formirana, kreæe se istom stazom kojom smo juèer

Hako Olevic i vodja ekspedicije Rifat Mulic na vrhu Maja e Shenikut Hako Oleviæ, urednik web portala Plav.net, zaljubljenik prirodnih ljepota plavskog kraja i jedan od uèesnika planinarske ekspedicije koji su osvojili gorostast Prokletija Maja e Shenikut za naš web magazine je izjavio: “Ovo je veliki uspjeh za planinare Plava i Gusinja i planinare Novog Pazara, odnosno za èlanove na daleko poznatog Planinarskog društva “Sandžak”, kao što je poznato, oni su vaoma iskusni planinari koji su se upustali u pohode vrhovima visokim preko 5000 metara nadmorske visine, poput Kilamanjara, Iranskih planinina…, i koji su “pali” pred njihovim ekspedistièkim naletima. Sa nama u ekspediciji je bila i gupa planinara iz Podgorice \"Komovi\". Ovaj dogaðaj, osvajanje najveæih vrhova Prokletija, ostat æe nam u dugom sjeæanju i kao i lijepo druženje. Mislim da ni sami nismo svjesni sa kakvim prirodnim ljepotama raspolaže plavski kraj i koje dobrim dijelom dijeli sa pograniènim mjestima Republike Albanije. Na nama je da ih istražujemo, pohodimo i osvajamo, i da ta ljepota našeg kraja živi u nama, - istakao je Oleviæ kojem se zahvaljujemo na ustupljenom prilogu i fotografijama.

prošli prema Sheu i Bardh. Uzimamo potrebnu kolièinu vode, naš vodiè Muftar pokušava zviždukom uspostaviti kontakt sa èobanima pored èijih koliba prolazimo jer nam to ometaju brižni èuvari njegovog stada. Što mu i uspijeva.
Odvajamo se od juèeranje staze, skreæemo dolinom zapadno i upuæujemo se prema vrhu Maja e Harapit (2218 mnv). Prolazimo uz samu njegovu okomitu sjevernu stijenu visoku oko 250 m i upuæujemo se na Qafa Dezhve (1880 mnv), nešto duži odmor. Skreæemo sa dosta zapuštene staze i kreæemo se sa zapadne strane vododjelnice koja vodi od Qafa e Dezhve prema Qafa Sjapit (2150 mnv) ispod Maja Sjapit (2450 mnv). Sa naše lijeve strane, to jest zapadno, su katuni Stani Vishnjes i Buni Lul Sokoles, kao i skupina vrhova Maja Radohines.
Odjednom se iznad nas pojavi Maja Sjapit (2450 mnv) a mi smo na Qafa Sjapit (2150 mnv), troje iz ekspedicije odustaje od daljeg uspona usljed nedostatka kondicije i problema sa visinom, a nas 16 nastavljamo kretanje sjeverno-zapadno, vrhom siparista sa zapadne strane a ispod stijena Maja Sjapit i Maja Prozhit (2452 mnv), dosta otežano kretanje zbog klizanja šiparista ali pošto je pred nama Maja e Shenikut nema problema, ubrzo se hvatamo njegovih padina, ulazimo u travnate police, pretrazujuæi najpogodniji i najsigumiji pravac. Sve ide dobro, uz maksimalnu predustrožnost stižemo do snježnika na (2250 mnv ). Osvježavamo se snježnicom pošto su rezerve vode za piæe pri kraju, punimo èuturice sa vodom kako bi imali dovoljno do vrha. Zbog problema sa visinom pada dogovor da još jedan èlan ekspedicije odustane tako da put nastavlja 15 èlanova ekspedicije. Uz malu žurbu ko æe prvi, na vrh stižemo oko 12 èasova. Veliko oduševljenje, èestitke, po koja èašica, škljocaju fotoaparti, kamere neprestano rade, jednom rijeèju pravo slavlje. Proradiše mobiteli, javljanje \"ljubomornim\" drugovima i porodici o uspjehu. Èestitke sa svih strana. Na vrhu pored trigonometra naših
GPS ureðaji pokazuju visinu (2557-8mnv). Ostavljamo plastiènu kutiju koju smo ponijeli sa sobom sa knjigom za upisivanjem i peèatom. Prvi se upisujem u svesku i peèatiramo planinarske knjižice, kartu, opremu i drugo.
Na samom vrhu po prvi put ostaše uklesana imena: Rifat, Ratko, Tanja, Hako, Miæo, Zoki, Zuvdo, Ramiz, Šeko, Metko, Mirsad, Sead, Sabit, Muftar i Afrim.
Poslije odmora i ruèka, razgledanja ogromnog vidokruga i preslišavanja izmeðu nas šta sve prepoznajemo po dubini daleko stižu pogledi. Tu su: Kuèke i Moraèke planine, Durmitor, Hajla, Rugovske Planine, Ðeravica, Maja Hekurave, Maja Radohines, nenadmasni Maja e Jezerca, Maja Popluk, prelijepi Karanfili, najviši vrhovi Crne Gore Zla Kolata (2534 mnv), Maja Kolata (2528 mnv) i Maja Rosit (2525 mnv), a odmah ispod nas na zapadnoj strani su albanska sela Vuklji i Nikèi, zaista prelijepa. Sa sjeverne strane želimo vidjeti dolinu Grebaja, ali je to nemoguæe jer su se isprijeèili izmeðu nas vrhovi Maja Shkurc (2499 mnv), Maja Lagojv (2466 mnv), Maja Vukoèes (2450 mnv), Maja Nigavèit (2412 mnv), a izmeðu njih i nas koji smo na vrhu je ogromni amfiteatar Stani Koprisht (1927 mnv). Oduševljeni smo okolo. Ostali bi tu dugo i uživali ali moramo nazad. Polazak nazad oko 13 èasova, vraæamo se istim putem od Qafa Sjapit (2150 mnv) gdje se odluèujemo zbog vremena na skraæenje puta i pronalaženja novog pravca za silazak. Kreæemo dolinom prema istoku koja vodi na Sheu e Bardh. Zaista strmo ali izvodljivo. Ubrzo stižemo kod izvora. Kratko osveženje na domaku logora. Oko 17 sati stižemo u logor uz sreðivanje utisaka, razvaljujemo šatore, pakujemo rance i spremni smo za pokret.
Sa domaæinima se pozdravljamo sa željom da se ponovo vratimo i osvojimo neki novi vrh, takoðer dosad neosvojen a ima ih dosta u ovom dijelu albanskih Prokletija. Dogovor je pao, ali zasad neka to ostane tajna.


Voða ekspedicije,

Rifat MULIÆ, èlan planinarskog društva \"KARANFIL\" Gusinje
Photos: Hako OLEVIÆ

U Plavu, 05. avgusta 2005. godine