SERIJAL: Eglen bošnjaèki - (IX)
VODA MERTEK NOSILA....
Objavljeno: 15. May 2006. 00:05:00
- Lijepa rijeè je kao lijepo drvo. Korijen mu je èvrst u zemlji, a grane prema nebu i ono plod svoj daje u svako doba. (Kur\'an, II / 24)
 |
Jedan od brojeva lista „Behar“, koji je izlazio od 1900. do 1912. god. piše i o gore pomenutoj odluci bosanskog parlamenta i o primjeni razlièitih pisama u Bosni u Hercegovini toga doba. Znano je da je arebica orginalno bošnjaèko pismo, odnosno arapskim znacima pisan je bosanski jezik, odnosno bosanske rijeèi, izrazi, tekstovi, knjige....
 Arebica – pismo nastalo i upotrijebljavano samo meðu Bošnjacima |
Na arebici je nastao cijeli jedan ciklus književnih djela. To je alhamijado književnost kao jedna od specifiènosti i posebnih vrijednosti bošnjaèke kulturne baštine. Od strane bošnjaèkog alima Džemaludina Èauševiæa arebica je izuzetno uspješno reformisana u drugoj polovini XIX vijeka. Raèuna se da je arebicom štampano oko 50 knjiga.
 Bosanèica, latinica i arebica |
U gore pomenutom broju „Behara“ dat je jedan kratki tekst, napisan arebicom a potom je isti taj tekst napisan i latiniènim pismom. Istu tu pouku koristi i Enver Èolakoviæ u svojem djelu „Roaman o Alipaši“. To je jedna kratka, ali plaha, životna uputa. Ta uputa, latiniènim pismom napisana prije 90-tak godina, izgleda ovako:
Na èetiri merteka stoji cijeli èardak insanskoga saladžaka.
Prvi mertek - mertek džana, to je ibadet: beš-vakat namaza obdan i trides dana posta u mubarek Ramazanu.
Drugi mertek - mertek srca, to je ahlak, Ihtibar Allahu dž. š. èiniti, iæram bližnjima svojim i èuvanje sebe od harama.
Treæi mertek – mertek ðovde, to je išleisanje, amel kojim se idara stjeèe.
Èetvrti mertek – mertek kuæe i urtija njena to je ðul-kaduna.
Vajhaluna za oni èardak u kojemu je jedan od merteka eksik.
Isti ovaj tekst napisan današnjim jezikom bosanskim izgledao bi ovako:
Na èetiri direka stoji èitava zgrada ljudskog života.
Prvi direk - direk duše, to je ibadet, tj. bogobojaznost: pet vakat namaza na dan i trideset dana posta u èestitome Rmazanu.
Drugi direk - direk srca, to je moral, poštivanje Allaha dž.š., poštivanje bližnjih svojih i èuvanje sebe od nedozvoljenih, griješnih stvari.
Treæi direk - direk tijela jeste rad, poslovanje, kojim se imetak, oopskrba stjeèe.
Èetvrti direk - direk kuæe i površitelj, krov njezin - to je žena.
Teško onoj zgradi u kojoj jedan direk nedostaje!
Što se tièe ove životne pouke, napisane današnjim jezièkim izrazom, problem je jedino u tome što su i ovdje prisutne neke od rijeèi koje su orjentalizmi po svojem porijeklu. Takva rijeè je, na primjer, direk:
direk, m (tur.) < tur. direk.
- greda, stub, stožer, temelj; pod èadorom od srme direci (Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, Sarajevo, 1888.-1889. god. knj. I, str. 22)
- u prenosnom znaèenju: glavar, prvak; Serdar Mujo, d i r e k od Krajine; Hej aferim direk od Krajine. (Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, Sarajevo, 1888.-1889. god. knj. II, str. 25)
    |
mèrtek, m (tur.) < tur. mertek
- direk, greda, balvan; Voda m e r t e k nosila, /trime prosca prosila. (Rukopisna zbirka narodnih pjesama Matice Hrvatske (24), sabrao po Bosni i Hercegovini Ivan Zovko)
èårdāk -áka m (perz.) < tur. çardak < perz. èārtāq (èār-tāq) = zgrada na èetiri svoda (perz. èār = èetiri + tāq = svod, luk u graditeljstvu.
- kuæa, obièno dvospratna, lijepa i okružena bašèama, dvorac, ljetnjikovac; Na ~ardaku, na visoku, / kraj d`am p e n d` e r a (sevdal.)
- drvena zgrada na stubovima; ^ a r d a k mu je od trides’t direka; Nad avlijom ~ a r d a k od drveta (Narodne pjesme bosanske i hercegovaöke, skupio Ivan Franjo Jukiæ i Ljubomir Hercegovac (Fra G. Martiæ) , sv. I, Pjesme junaèke, Osijek 1858. god.
- velika soba na sprtu sa lijepim vidikom; soba na kuli; Na ~ a r d a k u, na visokoj kuli (Vlado M. – Bosanske narodne pjesme, I, str. 220, 1860. god. Banja Luka 1954.)
- U nekim dijoliva Balkana rijeèju èardak oznaèava se sporedna zgrada ili trijem (doksat)
Izvedenica: èardàklija = velika soba na spratu s dobrim vidikom; vinova loza koja se penje uz zidove kuæe.
salàdžak, m (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sağlicak »život; zdravlje«.
- život; Skoèio se iz begluk-mehane, / za njim Mujo, za njim Buniæani, / jer se boje saladžaku svome. (Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, Sarajevo, 1888.-1889. god. knj. II, str. 388)
džân, džána (džån -a) m i džána (džåna) f (perz.) < tur. can < perz. qān.
- duša; E, eto, ti si mi ukres’o u dž â n takav starmali... (I. Andriæ, Most na Žepi, str. 28)
Izvedenice: Džána, žensko ime; Džànan, muško ime; džånarika =šljiva ranka, plod joj crvenkast i okrugao; Prunus mirobalana, Prunus cerasifera; džanèæija = vrsta domaæe (kuæne) halve; Džáno, muško ime; džânsevdija = ( isto što i sevdidžan-baklava, v.); džân-tèslīm! = umrije! (Bogu) dušu predade!; džánum i džånum, (uzrjeèica) = dušo si mi draga, dušo moja.
ibádet, m (ar.) < tur. ibadet < ar. ibādä.
- molenje Bogu, klanjanje i uèenje;
(Izvedenica: ibádet èiniti = moliti se Allahu dž. Š., klanjati i uèiti.
bešvakat nàmāza (bos.-tur.) < bos. izved. od tur. tur. beš „pet, broj 5“ + vakat, v.
- pet dnevnih namaza (sabah, podne, ikindija, akšam, jacija); On nikad ne propušta bešvakat namaza (u obiènom govoru)
(Izvedenice: bÅšdort = izraz u igri tavle: kada u beèenim kockicama padne pet i èetiri; bešlija = konjanik, pripadnik plaæene vojne konjice. Bešlije su bile poseban odabran odred konjice, navalni konjanici, slièni maðarskim husarima. Za vrijeme mira bili su rasporeðeni u vojnim posadama; bèšluk = stari kovani osmanski novac od pet groša, petogrošnjak, ili od pet para, petoparac, petak; predmet u dužini 5 aršina, ili u vrijednosti pet groša, ili težine pet oka itd.
mubáreæ, mubárek (bumbáreæ) m (ar.) < tur. mübarek < ar. mubāräk.
- veselje, slavlje; (u ob. gov.); ; U Hasana je m u b a r e }, rodio mu se sin (u ob. gov.)
- sreæan, blagoslovljen; Bajram Šerif m u b a r e k olsun (u ob. gov.)
Izvedenice: mubarèæī! (bumbarèæī! bumbarèæ! ) = sretno! èestitam veselje!
mubarèæija = èestitanje; mubareælèisati, mubareklèisati = èestitati;
mubáreæōlā! mubárekōlā! = sretno! èestitam
àhlāk -áka, m (ar.) < tur. ahlâk < ar. pl. ahl‹q, sing. huluq, hulq = æud, narav, karakter, èovjeènost. Ar. pl. upotrijebljen u tur. i bosankom jeziku kao sing.
- æud, narav
- moral, vaspitanje, lijep odgoj; Njegov a h l a k je za primje ostalima... (u obi. gov.)
Izvedenice: ahlákli = lijepe æudi, lijepe naravi; lijepo odgojen, vaspitan, lijepog ponašanja; ahláksuz = nevaspitan, nemoralan ; ružne æudi, pogane naravi;
ahlaksùzluk = nevaspitanost, nemoralnost.
ihtìbār, iktìbār -ára, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. itibar »èast, ugled; poštovanje, uvaženost« < ar. itibār, osn. znaè. »pouèiti se«.
- èast, ugled; poštovanje, uvaženost; zato su je svugdje doèekivali i prièekivali sa velkim i h t i b a r o m; (S. Skariæ, Zembilj – šala i maskara, knj. III, Sarajevo 1936., str. 17); Svi su staroj i h t i b a r nosili, / šešer jila, na svili sjedila ((Rukopisna zbirka narodnih pjesama Matice Hrvatske (24), sabrao po Bosni i Hercegovini Ivan Zovko, knj. IV, str. 155)
Izvedenica: ihtibar èiniti, ihtibar uèiniti = iskazivati (iskazati) poštovanje, odavati (odati) èast.
ìærām, ikrām, -áma, m (ar.) tur. ikram < ar. ikrām.
- èast, poèast, doèek, pogošæenje; Fala, majko, na i æ r a m u tvome! (Izdanje Matice Hrvatske: Hrvatske narodne pjesme, III 1898. god., str. 551)
Izvedenica: ìæram uèiniti= ugostiti, poèastiti; iærámli, ikrámli = gostoljubiv, dòèekan.
hàrām -áma, m < tur. haram < ar. har‹m.
- sve ono što je nedozvoljeno, zabranjeno; H a r a m je ubiti, ukrasti, krivo se zakleti itd.
- ono što je griješno, nedopustivo, nepravedno.
- prokleto; H a r a m tebi moja hrana bila! direci (Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, Sarajevo, 1888.-1889. god. knj. I, str. 119)
H a r a m ti bilo materino mlijeko! (kad majka kune neposlušno dijete)
Izvedenica: hårambaša = voða hajduka, hajducki poglavica, starješina hajduèke èete;
voða odmetnika, voða razbojnika; harámija i hràmija = razbojnik, bandit; hajduk;
harámiti, hàrāmīm = prokleti, nedati oprosta (protivno od halaliti, v.) hàrām-mâl = na nepošten naèin steèena imovina; hàrāmōsum! = prokleto mu (ti, vam) bilo! Ne izdobrilo mu!; haramzáda, haramzáde = kopile, vnbraèno dijete; fig. razbojnik, nevaljalac, nitkov.
ðòvda, f (tur.) < tur. gövde »tijelo; trup«.
- organizam, tijelo, trup; a kroz šupljikastu bluzu vidi joj se pola | o v d e (S. Skariæ, Zembilj – šala i maskara, knj. III, Sarajevo 1936., str. 35); On je krupne | o v d e (o. g.)
Izvedenica: ðovdàli = korpulentan, krupna tijela.
išlèisati -išem (tur.-bos.) < tur. iºlemek »raditi, poslovati; curiti« + bos. nast. - isati.
- raditi, poslovati; Po cijeli dan nešta po kuæi išleiše (u obi. gov.)
- curiti (kaže se za ranu ili gnoj).
àmel m (ar.) < tur. amel < ar. amäl
- rad, posao, postupak; Nemaš dosta nikoga, izvan Boga dragoga i a m e l a svojega – bošnjaèka poslovica – Mehmed-beg Kapetanoviæ: Narodno blago, str. 311, Sarajevo, 1888. god.); Lijepoga je a m e l a = pošten je i èestit (o. g.)
Izvedenica: amelimànda = gotovan, neradnik.
idára, f. (ar.) tur. idare < ar. idārä.
- izdržavanje, egzistencija, alimentacija; snabdijevanje potrebnim za život; Da mu dadnem sto hiljada vojske, / uz tu vojsku hranu i i d a r (Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, Sarajevo, 1888.-1889. god. knj. II str. 560)
...da im, i kad se vrate i Beèa, po toliko godina šalju mjeseèno po pet forinti »i d a r e«, ili kako oni to kažu »lamentacije« (S. Skariæ, Zembilj – šala i maskara, knj. III, Sarajevo 1936., str. 70)
- uprava
Izvedenice: idáru èiniti = izdržavati, brinuti se o svim potrebama i troškovima;
idáretiti se = izdržavati se, brinuti se za potrebne troškove oko snabdijevanja.
ùrtija, f (tur.) < tur. örtü.
- pokrivka, pokrivaè; krov.
ðªl-kàduna, f (perz.-tur.-bos.) < tur. gül-kadin »ružica-gospoða«, v. ðul i kaduna. Bos. oblik ove rijeèi dobijen je zamjenom glasa -i- u tur. kadin, sa glasom -u- + bos. nast. za ž. rod -a.
- ružica-gospoða; \\ u l-k a d u n a mobu namobila: / sve je kade na mobu sazvala. (Bosanska narodna pjesma)
Izvedenice: ðªl = ruža, ružica; Ъla, žensko ime; ðulábija = vrsta slatke crvene jabuke koja je veoma soèna; ðªlad = isto što i ðunle, v.; ðùlan-bašèèjik = bahèica sa puno ružica; ðªl-baklàva, ðulbaklàva = baklava koja je izrezana »na ðulove«, tj. izrezana tako da u sredini ima zaseban krug (kao ružin cvijet) sa polumjesecom; ðªlbastija, ðulbàstija i æªlbastija, æulbàstija = tucano meso peèeno na žaru, biftek; ðªl-bášèa = bašèa zasaðena ružama, ružiènjak; ðulbèdān = isto što i ðulevden, v.; ðùlbe-dòva = isto što i ðulbek-dova.; Ðùlbeg, muško ime; Ðulbègija (Ъl-Bègija) žensko ime; ðªl-bèhār = ružin cvijet, ružica; Ðulbehára, žensko ime; ðùlbek, ðùlpek (ðùbe) = ukrasni predmet u obliku jabuke koji stoji na sredini tavanice (stropa) u velikim sobama (halvatima) starih bosanskih kuæa; ukrasna toka ili jabuka na prsima ili na èelu opremljenog konja (dio konjske opreme; ðùlbek-dòva, ðùlbe-dòva, ðùlbend-dòva, f ili samo ðùlbek, m (æuldètlji dòva) = dova koja se uèi u jedan glas, od množine prisutnih, pod voðstvom hodže, prilikom odlaska vojnika u boj, prilikom prvog polaska djeteta u mekteb i sl. sluèajevima; ðùlbend-dòva = isto što i ðulbek-dova, v.; ðulbešèæer i ðùlbešeæer = slatko, (recelj) od ružièinog cvijetnog lista; ðùle = isto što i ðule; Ðulèsma, žensko ime; ðulèvden, ðulèvder, ðulbèd‹n, ðulvèden, ðilvèden = lijepo ukrašena metalna posuda duguljastog oblika u kojoj se drži ðulsija ili kakva druga mirišljava tekuæina. Ima ih raznog oblika: oblik surahije, ribe itd. Neki ðulevdeni imaju na grliæu malu šupljinu za prskanje. Prilikom mevluda ili neke druge sveèanosti, domaæin iz ðulevdena prska goste ružinom vodicom (ðulsijom); Ðulfàtma, Ъl-Fàtma, žensko ime; ðulfàtme, ðªl-fatme, ðulfàtma) = vrsta slatka: zaljevene gurabije; ðùlija, ðªl-ðùlija = ružica, lijepa djevojka kao da je sva od ružice; ðùlijān i ðùlijāni = momak kao ruža, lijep momak; dobrovoljaèki osmanski vojnik u toku I sv. rata. Nazivom »ðulijani« oznaèavani su dobrovoljci koji su od 1912.god. do 1918. u osmansku vojsku regrutirani na prostoru Sandžaka (komune: Prijepolje, Pljevlje, Sjenica, Novi Pazar, Tutin). Pored ovog naziva, za ovu dobrovoljaèku vojsku postojao je i naziv »ðuruntije«, v.; ðulìstān = ružiènjak; Ðulìzār = muško ime; Ðulizára, Ðulizára, žensko ime; ðªl-jåg = ružino ulje koje se upotrebljava kao mirisno sredstvo; ðùlpek = isto što i ðulbek, v.; ðùln‹ri = isto što i ðunlari, v.; ðùlne = isto što i ðunle, v.; ðªl-rúža = mirisna ruža Rosa damascena iz fam. Rosaceae, od koje se dobija èuveno ružino ulje; ðªls = isto što i ðulsija; Ðúlsa, žensko ime; ðùlsija = razvodnjeni ekstrat od ruže; ružina voda koju domaæice dobijaju na taj naèin što ružine cvijetne listove pokisele u vodu, u zatvorenoj boci, koju ostave izvjesno vrijeme izloženu suncu; e«, izft., v. kompon. pod ðul i siræe; siræe (ocat) od ružice koje se pravi na taj naèin što se u obièno vinsko siræe stave cijeli cvjetovi od ruže ili samo cvjetne latice. Upotrebljava se u narodu kao lijek; Ðulsúma, žensko ime; ðulvèzija, ðulvèzlija = od ðuvezlija, v.
våjhaluna! interj! (perz.-ar.-tur.) < tur. vayhalina!, v. vaj + tur. halina »njegovom stanju, tvom stanju« (v. hal + tur. posv. zamj. i dat. suf. –ina.
- teško njemu! teško tebi!; Vajhaluna Avdija (Mehmed-beg Kapetanoviæ: Narodno blago, str. 314, Sarajevo, 1888. god.);
èksik (jèksik) adj. (tur.) < tur. eksik »manjkav, nepotpun«.
- nepotpun, manjkav, falièan, neprav, naèet; Vojske mlogo e k s i k ostanulo (Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, Sarajevo, 1888.-1889. god. knj. I str. 249)
Izvedenice: eksik (jeksik) para = novac nepotpune vrijednosti; eksìkluk = nepotpunost, manjkavost; kob, nesreæa, Božija kazna koja brzo stigne u vidu nesreæe za uèinjeno zlo dijelo, za grijeh; eksik mjera = nepotpuna mjera; eksik hadžija = koji nije pravi hadžija.
Kao što se vidi, iako je u pitanju samo 20-tak rijeèi iz gornjeg teksta, spisak je poprilièno dug jer je veliki broj izvedenica od pojedinih rijeèi. Samo od rijeèi „ðul“ ima preko 50 izvedenica a eto, hasli, ni jedna više nije prisutna u današnjem našem govoru. No, to da jedne rijeèi prestaju biti u upotrijebi a druge rijeèi nastaju i postaju svakodnevne, je jezièka zakonitost koja važi na cijelu dunjaluku pa i meðu nama Bošnjacima.
Vrijeme bosanèice i arebice, kao autentiènih bošnjaèkih pisama kao i vrijeme masovne upotrijebe orjentalizama, zauvjek je prošlo. Jednostavno, nestalo je životnog, radnog i svakog drugog miljea u kojem su ti oblici nastajali i „živjeli“. Bilo bi anahrono i neprirodno bilo šta od toga na silu i na vještaèki naèin nametati i uvoditi u ponovno upotrijebu. Meðutim, drugu krajnost i poseban ahmakluk, tj. mahnituluk predstavlja nastojanje da se svo to jezièko blago, kao dijo bošnjaèke kulturne baštine, „izbriše“, odbaci, zaboravi, omalovaži.... O tome se ne treba ništa posebno govoriti onima koji razuma imaju. Onima drugim, kojima je eksik razum, recimo samo vajhaluna. Vajhaluna za one pojedince, grupe.... i za onaj narod koji odbacuju svoje kulturno naslijeðe.
Na kraju, umjesto gore pomenutog merteka i onog „Voda mertek nosila / tri me prosca prosila“ dodajmo i ovo: Više „niti voda mertek nosi / nit djevojku kogod prosi“. Doduše, plaha voda ponese ali direk, stub, jal bandijeru a dilber svoju dilberku, umjesto prosidbom, izabere u kafiæu, u diskoteci, u firmi, na plaži, oglasom, internetom.... Zeman donio, zeman odnio, kako bi se reklo u nas Bošnjaka. Ili još kraæe: sve u svoj vakat.