Pošta u centru Bugojna koju su zapalili pripadnici HVO-a

U periodu od 17. do 28. jula 1993. godine, na području bugojanske općine voðena je odlučujuća bitka za opstanak Bošnjaka Bugojna i legalnih institucija države Bosne i Hercegovine (BiH) na ovim prostorima.
Snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bugojno, inspirisane idejom instaliranja vlasti paradržavne tvorevine \"Hrvatske zajednice Herceg – Bosna\" (\"HZ HB\") i na području bugojanske općine i u konačnom pripajanju ovih prostora Republici Hrvatskoj (RH), 17. jula 1993. godine su otpočele otvorenu agresiju na Bošnjake Bugojna, njihovu imovinu i sve ono što je na ovim prostorima predstavljalo državu Bosnu i Hercegovinu.
U odlučujućoj bitki za odbranu života ljudi, njihove imovine, grada i općine Bugojno, pa u krajnjem i države BiH, snage Armije i MUP RBiH, potpomognute svima onima kojima je BiH bila u srcu, uspijevaju nakon teških i neprekidnih jedanaestodnevnih borbi da zaustave agresiju HVO, da poraze i protjeraju snage HVO lojalne paradržavnoj tvorevini \"HZ HB\" i RH, sa prostora općine Bugojno.
U toku realizacije agresorskih ciljeva – podčinjavanja Bošnjaka vlasti paradržavne tvorevine \"HZ HB\", odnosno njihovom \"eliminiranju\" sa ovih prostora, vojne i policijske formacije HVO Bugojno su počinile mnogobrojne i raznovrsne zločine nad Bošnjacima Bugojna. Najteži i najmnogobrojniji zločini su počinjeni u naseljima Vrbanja, Donjići i Čaušlije.
U naselju Vrbanja ubijeno je 45 lica – Bošnjaka, žena i muškaraca, uglavnom civila, starosti od 19 do 82 godine. Ubijeni su : Hamdija Alić, Hašim Alić, Raif Cetin, Ahmet Čizmo, Zenuh Čizmo, Zahid Čizmo, Emina Delić, Hajrudin Delić, Sulejman Delić, Refik Elkaz, Džemal Grižić, Rabija Grižić, Vehab Habibović, Sulejman Hadžibegović, Smail Hodžić, Mujo Hozić, Mirsad Huskić, Hajrija Karagić, Hatidža Karagić, Sadik Karagić, Samir Karagić, Nazif Krkić, Emin Ledenko, Sead Mastalić, Esad Mušić, Nermin Nuhić, Almir Šehić, Selmir Šehić, Elvedin Šeho, Amir Šošić, Muharem Šušić, Ekrem Talić, Mesud Talić, Senad Talić, Senad Teskeredžić, Sanija Učanbarlić, Ðulsa Ugarak, Rabija Ugarak, Juso Velagić, Muharem Velagić, Nuhan Velagić, Razija Velagić, Sadik Velagić, Sulejman Velić i Nedžad Zulić.
Ubistva su izvršena pojedinačno i masovno. Tijela su pronalažena u masovnim grobnicama, ali i na pojedinačnim lokacijama. Masovne grobnice su otkrivene na livadi vlasništvo Fehke Velagića, pored putne komunikacije Bugojno – Gornji Vakuf, na livadi vlasništvo Mustafe Čolića, dvije masovne grobnice, ispod bazena za vodu i neposredno uz makadamski put. Masovna grobnica je otkrivena i u rejonu Bagarića gaja, a rijeka Vrbas je takoðe predstavljala svojevrsnu masovnu grobnicu, jer su u i oko rijeke pronaðena tijela 11 žrtava zločina.
Gotovo na svim žrtvama zločina, uočeni su tragovi zlostavljanja prije smrti, odnosno tragovi masakriranja tijela nakon smrti. U kakvim su mukama tada umrli mnogi Bošnjaci, nama vjerovatno nikad neće biti poznato.
I u naselju Donjići, u blizini ATP \"Špedicija\" i Prve osnovne škole (tada OŠ \"Vojin Paleksić\"), je počinjen masovni zločin nad Bošnjacima. Pripadnici I bojne 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\" ubili su šestoro Bošnjaka. Ubijeni su: Bahrija Ćatić, Fahrudin Ćatić, Sulejman Fuka, Fahrija Haračić, Nejra Ramić i Nusret Ramić. Njihova tijela, u nekoliko slučajeva i masakrirana, pronaðena su, uglavnom, na mjestima ubistva.
U naselju Čaušlije, u rijeci Vrbas, pronaðena su tijela trojice ubijenih Bošnjaka, civila starije dobi, Nusreta Ćatića, Seada Ćatića i Huse Husića. Na tijelima žrtava su bili vidljivi tragovi teškog fizičkog zlostavljanja prije smrti.
Pored navedenih ubistava, pripadnici HVO Bugojno su počinili i još neka, u ostalim bugojanskim naseljima, ali smo ovdje pokušali spomenuti ona najbrutalnija i najmnogobrojnija.

Zloglasni logor HVO-a Motel Akvarijum u kojem su bili zatočeni bošnjački civili- Bojovnici HVO-a su ga, nakon što su bili prisiljeni da se povuku, zapalili kako bi prikrili tragove.

Pored zločina ubistva, pripadnici HVO Bugojno su veći broj Bošnjaka zatočili u logoru u Motelu \"Akvarijum\". Zatočeni Bošnjaci, njih 45, meðu kojima i djeca od dvije godine, žene i starije osobe, bili su žrtve različitih oblika zlostavljanja. Svi su bili izloženi psihičkom zlostavljanju, prisiljavani da posmatraju fizičko zlostavljanje ostalih zatočenika, da pjevaju ustaške pjesme, prijećeno im je smrću, a posebno su iznurivani glaðu i žeðu. Veći broj zatočenih Bošnjaka je fizički zlostavljan – premlaćivan, kao i odvoðen na prisilni rad na linije fronta izmeðu Armije RBiH i HVO. Od svih zatočenika je opljačkana sva imovina koju su posjedovali. Neki su od posljedica zlostavljanja umrli nedugo nakon oslobaðanja iz logora, a mnogi i danas osjećaju posljedice fizičkog zlostavljanja.
Nemoguće je nespomenuti i silovanje jedne zatočene Bošnjakinje, počinjeno od strane većeg broja pripadnika HVO Bugojno u više navrata.
I Bošnjaci prisiljeni na predaju snagama I bojne 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\", u naselju Donjići, bili su izloženi fizičkom i psihičkom maltretiranju. Prisiljavani su da drže ruke na vrelim zidovima prethodno zapaljenih kuća, a u slučaju pomjeranja bili su udarani.
Kako životi Bošnjaka, tako je i njihova imovina bila predmet činjenja zločina od strane zločinaca iz HVO Bugojno. U naselju Vrbanja, gdje su zločinci provodili politiku potpunog uništenja Bošnjaka i njihove imovine, namjerno je uništeno ili oštećeno preko 95 % stambenih i pratećih objekata, a materijalna šteta je procijenjena na više od 6,5 miliona KM. Zločinci nisu samo uništavali bošnjačku, već i društvenu imovinu. Da bi uništili dokaze o počinjenim zločinima, neposredno pred povlačenje sa teritorije Bugojna, minirali su i zapalili Vilu \"Gorica\" i Motel \"Akvarijum\". Materijalna šteta na ovim objektima je procijenjena na oko 6,5 miliona KM.
Na kraju, možemo zaključiti da su snage HVO Bugojno počinile brojne zločine nad Bošnjacima Bugojna, ubijali su ih, zarobljavali, držali u zatočeništvu, zlostavljali, silovali, pljačkali, uništavali njihovu imovinu, a sve sa ciljem njihovog potpunog uništenja na prostorima Bugojna. Stoga je neophodno identifikovati ideologe, planere, naredbodavce i neposredne izvršioce zločina i u što skorijem vremenu ih kazniti u skladu sa težinom počinjenih zločina.

Krivične prijave za počinjene ratne zločine i zločine protiv čovječnosti su davno podnesene, u više navrata od strane žrtava, porodica žrtava, različitih boračkih udruženja sa prostora Bugojna, ali i institucija vlasti, vršene su urgencije, ali Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine i dalje šute.

ODGOVORNOSTI ZA POČINJENE ZLOČINE

Odgovornost za počinjene zločine, od strane pripadnika HVO Bugojno, na području općine Bugojno, a samim time i naselja Vrbanja, prvenstveno leži u Hrvatskoj demokratskoj zajednici za Bosnu i Hercegovinu (HDZ za BiH), koja je još u novembru 1991, svojim odlukama i zaključcima zacrtala stvaranje \"Hrvatske države\" na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), te pripremanje za borbu protiv onih koji ih pokušaju zaustaviti u ostvarivanju te ideje („...Vojnički se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske države....“). Meðu potpisnicima te Odluke nalazio se i predsjednik SO Bugojno, Vladimir Šoljić, koji je time, već tada predodredio dešavanja u bugojanskoj općini.

Bugojansko naselje Vrbanja nakon što su kroz njega u svom monstruoznom pohodu prošli bojovnici HVO-a

Svakako da donošenje Odluke o formiranju \"Hrvatske zajednice Herceg – Bosna\" (\"HZ HB\") 18. novembra 1991, na teritoriji 30 općina RBiH, meðu kojima i Bugojna, ima veliki utjecaj na kasnija dešavanja na prostoru Bugojna.
Organi paradržavne tvorevine \"HZ HB\", u cilju ustrojavanja izvršne vlasti i uprave u aprilu 1992. formiraju Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a odmah nakon i općinske odbore HVO. U Bugojnu, HVO, kao vojno – politička struktura djeluje od 14. aprila 1992, kada su predstavnici HDZ napustili legalne organe vlasti općine Bugojno. Zvanično, Općinski HVO Bugojno je imenovan 07. jula 1992. godine, od strane Predsjednika \"HZ HB\", Mate Bobana.

Općinski HVO Bugojno su sačinjavala sljedeća lica :
1. Vladimir Šoljić, predsjednik HVO Bugojno,
2. Ante Bagarić, dopredsjednik HVO,
3. Pavo Pavlović, zamjenik predstojnika ureda za opću upravu,
4. Leon Ćosić, predstojnik ureda za gospodarstvo,
5. Branko Šarić, predstojnik ureda za obranu,
6. Mihovil Strujić, predstojnik ureda za društvene djelatnosti,
7. Željko Zelić, zapovjednik policije,
8. Zvonko Brajković, zamjenik predstojnika ureda za financije, a potom i predstojnik.
U periodu od imenovanja općinskog HVO Bugojno, 07. jula 1992, pa do brutalnog napada HVO Bugojno na Bošnjake i snage Armije RBiH u Bugojnu, 17. jula 1993, članovi predsjedništva općinskog HVO Bugojno bili su i :
9. Nedim Ajanović, predstojnik ureda za izgradnju i komunalne djelatnosti,
10. Ivica Bodrušić, predstojnik podureda namjenske industrije,
11. Ivica Dumančić, podured za poljoprivredu i šumarstvo,
12. Ante Krajinić, tajnik predsjedništva,
13. Mladen Pavlović, predstojnik ureda za gospodarstvo,
14. Branka Raguz, predstojnik ureda društvenih djelatnosti, pravosuða i opće uprave i
15. Pavo Dragun, predstojnik ureda za obranu.

Pored predsjedništva općinskog HVO Bugojno egzistirao je i Savjet za sigurnost HVO Bugojno, koji je formiran od strane predsjednika HVO Bugojno, Vladimira Šoljića, a njega su sačinjavali :
1. Vladimir Šoljić, predsjednik HVO,
2. Ante Bagarić, dopredsjednik HVO,
3. Pavo Dragun, predstojnik za obranu,
4. Branka Raguz, predstojnik ureda društvenih djelatnosti, pravosuða i opće uprave,
5. Ivica Lučić, zapovjednik brigade \"ugen Kvaternik\"i
6. Zdenko Klepić, zapovjednik Policijske stanice Bugojno.

Provoðenjem politike zacrtane u Odlukama HDZ za BiH sa kraja 1991. godine, koje su u konačnom trebale imati posljedicu priključenje teritorija paradržavne tvorevine \"HZ HB\" Republici Hrvatskoj, Predsjedništvo općinskog HVO Bugojno je inspirisalo i odobrilo činjenje zločina u svrhu realizacije \"stoljetnog sna\" – priključenja Republici Hrvatskoj, te stoga treba da snosi punu političku, ali i krivičnu odgovornost za zločine počinjene od strane pripadnika HVO Bugojno na teritoriji općine Bugojno. Pored političke odgovornosti, moguće je izvesti i neposrednu odgovornost za zločine počinjene od vojnih i policijskih formacija paradržavne tvorevine \"HZ HB\" na prostoru općine Bugojno, jer su zapovjednici tih formacija istovremeno bili i članovi Predsjedništva općinskog HVO Bugojno.

U Bugojnu je 1993. fašizam ponovo reinkarniran u duhu pripadnika postrojbi Hrvatskog vijeća obrane. Pripadnici HVO-a Bugojno uz fašističku zastavu. Mnogi od njih se i danas nalaze na čelnim pozicijama u Oružanim snagama BiH, za zločine u Bugojnu i Vrbanji još niko nije odgovarao.

Možemo reći da najznačajniji dio odgovornosti za zločine počinjene na teritoriji općine Bugojno, a naročito one u naselju Vrbanja, u periodu 17. – 28.jula 1993, snosi Zapovjedništvo 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\". Neosporna je činjenica da su sva borbena djelovanja jedinica HVO, kako brigadnih, tako i jedinica domobrana voðena iz ove komande, kao i činjenica, da je ova komanda imala odgovornost za postupke sebi podčinjenih jedinica u toku izvoðenja borbenih djelovanja. Pripadnici Zapovjedništva 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\", bila su sljedeća lica :

1. Ivica Lučić, zapovjednik brigade
2. Zdravko Babić, Načelnik stožera, ujedno zamjenik zapovjednika
3. Ilija Živko, Načelnik odsjeka za operativno nastavne poslove
4. Ivica Pavić, Savjetnik za operativno nastavne poslove
5. Berislav Kalaica, Savjetnik za operativno nastavne poslove
6. Mladen Kajić, Savjetnik za operativno nastavne poslove
7. Zdenko Mikulić, Načelnik za obavještajne poslove
8. Saša Kelava, Savjetnik za obavještajne poslove
9. Ivica Grlić, Savjetnik za obavještajne poslove
10. Velimir Dropuljić, Načelnik za ONK
11. Ante Renjić, Savjetnik za ONK
12. Vinko Lučić, Načelnik topništva
13. Frano Petričević, Načelnik PZO
14. Boris Lozančić, Načelnik inžinjerije
15. Pero Turalija, Načelnik veze
16. Frano Jezidžić, Pomoćnik zapovjednika za IPD
17. Vesna Korić, Savjetnik za IPD
18. Miroslav Klepić, Načelnik za SIS
19. Daniel Planinić, Savjetnik za SIS
20. Miroslav Nikolić, Pomoćnik zapovjednika za logistiku
21. Mario Nevjestić, Savjetnik za op.log.poslove
22. Nikola Pavlović, Savjetnik za op.log.poslove
23. Mijo Granić, Savjetnik za op.log.poslove
24. Niko Jazvić, Načelnik tehničke službe
25. Jadranko Gvozden, Načelnik intendantske službe
26. Zdravko Zelić, Načelnik sanitetske službe
27. Ivica Kasalo, Načelnik prometne službe
28. Tomislav Pavlović, Šef financijske službe
29. Niko Džaja, Zapovjednik 1. bojne
30. Mladen Miličević, Zamjenik zapovjednika 1. bojne
31. Dragan Erkapić, Zapovjednik 2. bojne
32. Mario Crnjac, Zamjenik zapovjednika 2. bojne (do formiranja jedinice za posebne namjene pri stožeru domobranstva)
33. Miroslav Dilber, Zapovjednik 3. bojne
34. Josip Pocrnja, Zamjenik zapovjednika 3. bojne
35. Ante Bijader, Zapovjednik topničko-raketnog diviziona.

Pored Zapovjedništva brigade “Eugen Kvaternik”, neophodno je spomenuti i Zapovjedništvo domobranske bojne (Stožer domobranstva) u općini Bugojno, koje su sačinjavali :
1. Frano Bodrušić, Zapovjednik
2. Rudolf Farkaš, pripadnik stožera
3. Frano Vujević, pripadnik stožera.

Oni snose odgovornost za počinjene zločine u naselju Vrbanja, od strane neposredno podčinjenih jedinica : jedinice za posebne namjene, poznatije kao “ATG“ i domobranske jedinice stacionirane u krugu preduzeća D.D. “Mlinpek“. Naime, navedene jedinice su odgovorne za zarobljavanje, zlostavljanje i ubistvo više od deset Bošnjaka, te silovanje jedne zarobljene Bošnjakinje.

Neposredne izvršioce, odnosno počinioce zločina u naselju Vrbanja je teško izdvojiti, ali to su svakako bile sljedeće jedinice, odnosno pojedinci:

• Jedinica za posebne namjene pri Stožeru domobranstva, poznatija kao ATG, formirana 07.jula 1993, locirana na vikendicama u rejonu Bagarića gaja, Gornja Vrbanja. Pripadnici ove jedinice su odgovorni za ubistvo i zlostavljanje policajaca Esada Mušića, Muje Hozića i Elvedina Šeho, zlostavljanje i ubistvo Ahmeta i Zahida Čizme, Smaila Hodžića i Refika Elkaza, ubistvo i zlostavljanje Nazifa Krkića, Muharema Šušića i Nedžada Zulića i silovanje uhapšene Bošnjakinje Š.S.

• Jedinica vojne policije iz sastava 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\", poznatija kao brigadna policija, locirana u Motelu \"Akvarijum\". Ova jedinica, odnosno njeni pripadnici, snosi odgovornost za hapšenje, zadržavanje, pljačku, prisiljavanje na fizički rad, iznurivanje glaðu i žeðu, fizičko i psihičko zlostavljanje Bošnjaka, te ubistvo Selmira Šehića. Pored ovoga, ova jedinica je imala značajnu ulogu u samom napadu na Zeleni put – Vrbanja.

• Protivoklopni vod iz sastava 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\", lociran u Motelu \"Akvarijum\". Ova jedinca snosi odgovornost za zločine počinjene u toku napada na naselje Vrbanja – Zeleni put, kada je stradao veliki broj civila.

• Domobranska jedinica namijenjena za obezbjeðenje preduzeća \"Mlinpek\", locirana u krugu spomenutog preduzeća. Ova jedinica snosi odgovornost za ubistvo civila -Bošnjaka u Zelenom putu – Donjoj Vrbanji, snajperskim djelovanjima sa silosa iz kruga preduzeća DD”Mlinpek”, kojom prilikom su ubijeni : Muharem Velagić, Razija Velagić, Mina Delić, Sanija Učanbarlić i još neki Bošnjaci.

• Topničko-raketni divizion 104. HVO brigade \"Eugen Kvaternik\", odnosno dio ove jedinice koji je tenkovima i artiljerijom neposredno djelovao po civilima Vrbanje i njihovim kućama. Naročita odgovornost se odnosi na neposredno djelovanje većim brojem artiljerijskih i tenkovskih projektila po kući vlasništvo Fehke Velagića, u kojoj je u tom trenutku bilo sklonjeno oko 150 civila, uglavnom starijih lica, žena i djece, te rušenje te kuće.

Da li je agresija na Bosnu i Hercegovinu još uvijek u toku, da li su i organi pravosuða Bosne i Hercegovine u funkciji te agresije? U ovakav zaključak je teško povjerovati, ali imajući u vidu činjenicu da se za zločine počinjene na prostoru Bugojna procesuiraju isključivo Bošnjaci, dok se odgovorni za zločine nad njima slobodno šetaju, čak i po Bugojno, teško je se oteti takvom dojmu.

Ovim zahtjevom želimo da predstavimo naša saznanja o odgovornima za počinjene zločine, te da konačno iniciramo rad domaćih i meðunarodnih pravosudnih organa nadležnih za procesuiranje ratnih zločina. Nadamo se da će naša saznanja doprinijeti bržem i efikasnijem utvrðivanju odgovornosti za zločine počinjene nad Bošnjacima Vrbanje i još nekih bugojanskih naselja, u julu 1993, od strane pripadnika HVO Bugojno.

Ne pozivamo na mržnju i osvetu, već upravo suprotno. Smatramo da bi utvrðivanje odgovornih za počinjene zločine i njihovo kažnjavanje doprinijelo skidanju kolektivne krivice sa hrvatskog naroda Bugojna i dalo doprinos daljoj izgradnji suživota i prevazilaženju meðusobnog nepovjerenja.