DA SE NE ZABORAVI: 15 godina od srpsko-crnogosrke okupacije i zloèina u dobojskoj regiji - Spisak žrtva i imena zločinaca
DOBOJ – LOGORI, ŽRTVE, DŽELATI
Autor: Amil A. Bošnjak
Objavljeno: 30. Apr 2007. 00:04:00
Doboj nakon 15 g. nema popis žrtava stradalih u agresiji 1992 – 1995.g., kažnjen je samo jedan zločinac, dok ostali slobodno šetaju gradom i obavljaju važne općinske, entitetske i državne funkcije. Ovom prilikom donosimo kratak hronološki pregled pripreme srpsko-crnogorskog agresora za okupaciju dobojskog regiona, spisak imena nekoliko stotina ubijenih Dobojlija i spisak imena nekoliko desetina odgovornih za učinjene zločine u Doboju, u ime nedužnih žrtava. Žrtve općine Doboj ubijene tokom agresije 1992. – 1995. imaju svoja imena, svoja prava, ne bi trebale biti ignorisane niti zaboravljene. Mišljenja da od mrtvih nema koristi mogu biti pogrešna. Ako mrtvi ne dobiju mjesto koje im pripada nema istine. Bez istine i prihvatanja istine, nema napretka nikome. Da, žrtve imaju svoja imena, ali i zločinci također. Imena žrtva objavljujemo da se ne zaborave, a imena zločinaca da se pamte i izvedu pred licem pravde. Sada, na vlastima BiH je da što prije to urade i da ne dozvole da zločinci uživaju u blagodatima slobode. Ovaj tekst upozorava sve nas, da ne dozvolimo zločincima da mirno šetaju!!!
Za Bošnjaci net pripremio: Amil A. BOŠNJAK
Pregled sadržaja:
Uvod
Planiranje operacije ''Okomito odsijecanje Posavine'' tokom 1991.g.
Prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskom kraju – krajem 1990.g.
Obuka i stvaranje SDS militarnih jedinica na području Doboja
Realizacija plana ''Koridor'' u Posavini
Blokada Doboja
''Čišćenje'' Grapske i Ševarlija
Naredba za formiranje ''VRS''
Još o dobojskim strahotama
Dobojski logori abecedno
Spisak 388 dobojskih žrtava
Spisak odgovornih za zločine u dobojskom kraju - abecedno
Izvori informacija
Uvod
Grad Doboj, regionalni centar sjevernog dijela toka rijeke Bosne nakon 15 g., nema popis žrtava ubijenih tokom agresije 1992 – 1995. Postoji nekoliko internet stranica o gradu Doboju sa spiskovima Dobojlija razasutim širom svijeta, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti, ali popisa ubijenih Dobojlija nema. Bivši dobojski novinari, takođe razasuti po svijetu, u svojim člancima redovito ne spominju ni agresiju, ni žrtve, ni dželate. Istraživati zločine, pisati o stadanjima civila je opasno što pokazuje primjer banjalučkog novinara i urednika ''Nezavnisnih novina'' Kopanja Željka na kojeg izvršen atentat oktobra 1999.g. (nakon pisanja o zločinima i zločincima u Doboju). Dobojski trojac u vrijeme okupacije grada: predsjednik SDS-a Milan Ninković, načelnik CSB-a Andrija Bjelošević i ratni k-dant svih dobojskih srpskih vojnih i paravojnih formacija major Milovan Stanković pokušavaju izbjeći suočenje sa istinom i zakonom. Ovaj tekst pokušava, bar jednim dijelom popisati dobojske žrtve i dobojske dželate, u ime nedužnih žrtava. Donosimo imena, abecedno, ubijenih civila do kojih se moglo doći. Ovaj spisak ne obuhvaća ubijene ili poginule pripadnike bilo kakvih vojnih ili policijskih snaga. Na spisku su dvije vrste žrtava: ubijenih bliskim direktnim kontaktom ili ubijenih metkom - granatom sa distance. Svima je zajedničko, u trenutku ubistva nisu davali otpor i nisu nosili nikakvo oružje. Po svim međunarodnim normama nisu ništa krivi. Na spisku nedostaju imena ubijenih srpskih civila iz ove kategorije, njih prvih godina agresije skoro da nije ni bilo u Doboju i okolini. Takođe nedostaje većina ubijenih s područja Doboj Istok, gradskog jezgra Doboja i nekih naselja u dolini r. Usore. Do njihovih imena nismo uspjeli doći. Postoji nada da će ovaj tekst pokrenuti da se spisak ubijenih Dobojlija upotpuni bez gledanja na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Da se agresija pripremala mnogo ranije te da se lakše razumiju prilike koje vladale pred samu agresiju, donosimo kratak pregled opće situacije u dobojskom kraju i dijelu Posavine tokom 1991.g. i početka 1992.g.
Planiranje operacije ''Okomito odsijecanje Posavine'' tokom 1991.g.
Doboj je vojno-strateški važan region pa nije čudo da se ovdje agresija na BiH pripremala puno ranije nego se ostvarila i da je Doboj bio okružen vojnim objektima sa svih strana. Ti objekti su: veliki vojni garnizon Miljkovac, veliki vojni poligon s objektima Putnikovo brdo (jugozapadno), ogromni magacini Ševarlije, ogromni podzemni hangari Potočani (jugoistočno), limeni hangari u južnom predgrađu Usora te vojni magacini u sjevernom predgrađu Bare. Većina vojnih objekata je izgrađivana u blizini ili samim jezgrima naselja sa muslimanskom većinom. Gradovi dobojske regije, osim Tešnja i Gračanice, su takođe bili puni vojnih objekata i skladišta. Tokom 1991. na planini Ozren je napravljena velika vojna baza sa bolnicom i radio stanicom a izgrađivane su užurbano ''važnije'' dionice regionalnih i lokalnih puteva. Čak je bila planirana izgradnja ''poljoprivrednog'' aerodroma na PD ''Dr. Mujbegović'' u Modriči. Tokom druge polovice 1991.g.,
nakon rata u Sloveniji, bivša JNA je tokom pripremnog razdoblja za operaciju ''okomitog odsijecanja Bosanske posavine'' (B.Brod, Derventa) pravcem jug-sjever (znači od Doboja prema Savi) prebacila na dobojski teren značajan ljudski i tehnički potencijal iz tadašnjeg 17. tuzlanskog korpusa (k-dant general Savo Janković) i smjestila ga u dobojsko vojno-strateški vrlo važno naselje Podnovlje (između četiri općine: B.Brod, Derventa, Doboj i Modriča) gdje je uspostavljeno k. mjesto (k-dant ove operativno-taktičke grupe JNA bio pukovnik Stublinčević). U ovom mjestu na Vučjaku je rođen Nikola Kalabić, desna ruka četničkog vođe iz 2.svjetskog rata Draže Mihajlovića, pa ono dođe i nekakav simbol srpskom narodu. Odavdje se takođe moglo brzo intervenisati na Vukovar koji početkom aprila 1991. bio blokiran i okružen barikadama. Tih dana je prema Posavini, a naročito prema Ozrenu, svakodnevno i intezivno prevožen MTS, oružje i oruđe iz dobojskih kasarni.
Na planini Ozren i toponimu Preslica cijele godine uređivana je vojna baza sa bolnicom i radio stanicom na čijem uređenju radili isključivo Srbi. To ne čudi jer je SDS u mjestu Bos. Petrovo Selo kod Gračanice još 06.maja 1991.g. proglasila SAO Ozren. Mjeseca jula otpočela je u Doboju, kao i na teritoriji cijele BiH, nasilna i ''ilegalna'' obuka te ''tajno'' naoružavanja srpske populacije od strane JNA. Dana 16.oktobra 1991.g. JNA je zvanično prestala nositi obilježje zvijezde petokrake a tih dana je otpočela podjela oružja JNA srpskim selima Doboja i ostalih bh regija. K-dant garnizona Doboj potpukovnik Ćazim Hadžić je s majorom Milovanom Stankovićem i potporučnikom Miroslavom Ilićem srpskim ''dobrovoljačkim'' odredima na području Doboja, Gračanice, Maglaja i Tešnja (sa težištem na planinu Ozren) podijelio blizu 4.000 AP te mnogo raznovrsnog oruđa (minobacači, haubice, pamovi, topovi), kao i ostalih ubojitih sredstava. Osim ovoga u ozrensko selo Tumare (Tumarsko brdo, 10 km sjeveroistočno od Zavidovića), gdje uređen moderan vojni heliodrom, je samo iz dobojskih kasarni izmješteno 5270 cijevi naoružanja i 140 tona municije. Sve to u dogovoru sa k-dantom 4.korpusa JNA u Sarajevu gen. Vojislavom Đurđevcem. Po sličnom receptu je iz kasarne Derventa mjeseca oktobra 1991. na lokalitet Ribnjak kod Prnjavora prebačeno 12 haubica 122 mm, 12 topova 76 mm, 12 topova 100 mm, 10 topova 20 mm te veći broj transportera s protuoklopnim raketama, a koje u to vrijeme obezbjeđivala paravojna srpska jedinica ''Vukovi s Vučjaka'' čiji k-dir bio Milanković Veljko. Ne zaboravimo da su dana 22.11.1991. u Sarajevu uhvaćena 3 velika kamiona s raketama JNA na kojima bile naljepnice ''banane'' i ''ananas''. Iz dobojskog garnizona je takođe k-dant 11. partizanske divizije 17. korpusa JNA pukovnik Sreten Stošić uzeo bataljon tenkova. Ovim naoružanjem su tokom maja i juna1992. srpski ekstremisti srušili bošnjačka i hrvatska sela Doboja te u prvom naletu protjerali oko 20.000 stanovnika. Nakon upada ''vojnika JNA'' u Sekretarijat za narodnu odbranu Doboj i otimanja svih dokumenata vezanih za mobilizaciju stanovništva, dana 11.10.1991. u Domu JNA Doboj je vršena mobilizacija lokalnog stanovništva. Rezervisti srpske nacionalnosti se odazvali, plus veliki broj njihovih dobrovoljaca, dok većina pozvanih rezervista Muslimana i Hrvata vratila JNA uniforme i vojna zaduženja. Od srpskih oficira se tom prilikom moglo čuti ''Srešćemo se još''. Od muslimana je jedino tokom novembra u mjestu Poljice na ušću Spreče u Bosnu (MZ Svjetliča) formirana posadna četa od 156 muslimanskih dobrovoljaca naoružana pješadijskim i ručnim protuoklopnim naoružanjem zaduženim u kasarni ''4.juli'' Doboj čiji k-dir bio rezervni kapetan Durmić Mirsad iz Svjetliče, u to vrijeme bliski suradnik majora Milovana Stankovića, a koja se nakon godinu dana svog postojanja priključila jedinicama Armije BiH. Neraskidiv čvor SDS, CSB i JNA (Ninković, Bjelošević, Stanković) potvrdio sastanak SDS-a BiH održan 11.12.1991. u Doboju. (Tada je šef CSB Doboj, Andrija Bjelošević posebno podvukao važnost ''ovladavanjem mjestima na koridoru između Krajine i istočne Bosne''. To se potpuno poklapalo sa planom ''Operacija vertikalnog odsijecanja Posavine'' i planom stvaranja Velike Srbije). Nekoliko dana nakon ovog sastanka srpski poslanici tkz. Srpske skupštine su donijeli odluku o formiranju srpske BiH a svjetski mediji pisali da to BiH dovodi u poziciju ''bačve baruta'' te da se ''historija voli ponavljati u Jugoslaviji, posebno kad je tragična''. Važno je napomenuti da su se na cijeloj teritoriji BiH već ranije počele samoproglašaviti SAO. Npr. u Bijeljini je 19.09.1991. formirana SAO Sjeveroistočna Bosna kao ''neodvojivi dio SFRJ i sastavni dio federalne jedinice BiH koja će se pripojiti Jugoslaviji''. Na kakve su brutalnosti spremni zagovornici tih SAO pokazuje primjer ubistva predsjednika Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u Vražićima kod Lopara, Abdulaha Kovačevića, koji bio inicijator formiranja zasebne općine koja ne bi bila u sastavu SAO. Naime njega su ''rezervisti JNA'' odveli iz njegove kuće u Vražićima dana 29.11.1991. da bi njegovo mrtvo tijelo nakon više od mjesec dana izbacili iz helikoptera, tačnije dana 06.01.1992., i to u neposrednoj blizini njegove kuće. Zadnjih dana 1991.g., tačnije 30.12.1991. započela je užurbano glavna reorganizacija bivše JNA (nakon raspuštenja 5.VO čija k-da bila u Zagarebu) te finalne pripreme JNA za okupaciju BiH. Podvlačimo bivša JNA je BiH tretirala kao dio Srbije i Crne Gore, to postalo očigledno. Istočni dio Bosne (istočno od r. Bosne) dodijeljen 1.VO, južni dio BiH podređen novoformiranoj 4.VO a zapadni i srednji dio BiH ušao u nadliježnost 2.VO. K-da 2. VO je bila u Sarajevu, a 4.VO u Podgorici (vidi mapu). K-du činili 92,6 % Srbi, 7 % Crnogorci, a ostali samo 0,4 %.
Prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskom kraju – krajem 1990.g.
Daleko prije početka ovih priprema u dobojskom kraju pala prva žrtva srpskog nacionalizma. Samo 5 dana nakon prvih višestranačkih izbora u BiH održanih 18.11.1990.g. gdje je glasalo blizu 3 miliona građana i izbora predsjedništva BiH (F.Abdić, A. Izetbegović, B.Plavšić, N. Koljević, S.Kljujić, F.Boras i E.Ganić) u dobojskom kraju se desilo prvo ubistvo izazvano nacionalnom mržnjom. U pravoslavnom mjestu Jabučić Polje koje graniči sa muslimanskim mjestom Potočani 7-8 km južno od Doboja je od srpskih nacionalista dana 23.11.1990.g. napadnuta grupa muslimanskih omladinaca koja se vraćala sa igranke na lokalnu željezničku stanicu. Taj unaprijed pripremljeni napad bio vrlo žestok, mnogo omladinaca bilo povrijeđeno a mladić Grahić Fehre Mehmed (r.1969.) iz mjesta Pridjel je pretučen do smrti. Ubijen je u nepoznatim okolnistima, napad se desio u kasnim noćnim satima po mrklom mraku (upotrebljavano i vatreno oružje), pa očevidaca nije bilo. Među mladićima bio i mladi imam Ismail ef. Mehmedović koji uspio izbjeći i ostati nepovrijeđen. Razlog napada bio ''pjevanje muslimanskih pjesama'' na želj. stanici stanici i dijelu reg. puta u Jabučić Polju. Budući da su mladići pjevali pjesme pri dolasku, rano naveče, to znači da je ovaj napad organizovan istu veče s jasnom namjerom da se mladići sačekaju u mraku i bez obzira da li su to isti oni koji su pjevali ili nisu napadnu i pobiju. Činjenice govore da mladić Mehmed Grahić niti je znao da su pjesme pjevane niti je u dolasku uopće prolazio blizu tog srpskog sela. Srpski napad bio vrlo silovit, brutalan, stradali su mladići koji nisu razumjeli šta se dešava. Srpske komšije su znale da pogriješiti ne mogu, jer se radilo o muslimanima. Kasnije su svi mediji u BiH pisali o ovome, dobojski i maglajski SUP-ovi su radili na (ne)otkrivanju počinioca ovog napada i tijela nastradalog mladića. Nisu otkrili ni tijelo ni napadače (tijelo je kasnije slučajno pronađeno). Uzalud su rodbina i stanovnici Pridjela svojim tijelima zaustavljali međunarodni željeznički saobraćaj u svom mjestu tražeći razjašnjenje ovog slučaja. Ništa nije pomoglo
Obuka i stvaranje SDS militarnih jedinica na području Doboja
Srpski oficiri zaduženi za vojnu obuku srpskih SDS jedinica na području Doboja (M.Stanković, M.Ilić) su uz odobrenje gen. Đurđevca (M. Stanković je više puta boravio u Sarajevu kod gen. Đurđevca) potražili pomoć za taj posao. Tako su početkom 1992.g. na područje Doboja iz Srbije došli dijelovi paravojnih jedinica da vrše obuku srpskih dobrovoljaca. Među njima bilo ''Arkanovaca'' (vođa Željko Ražnjatović Arkan pod patronatom Srpske radikalne stranke), ''Šešeljevaca'' (vođa vojvoda Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta), ''Belih orlova'' (vođa Mirko Jović, predsjednik Srpske stranke narodne obrane), ''Rojalista'' (vođa Mihailo Mlađenović, predsjednik Srpskog rojalističkog bloka), ''Crvenih beretki'' (vođa Franko Simatović Frenki, profesionalni radnik SDB-a Srbije hrvatskog porijekla iz Boke Kotorske), kasnije ''Martićevaca'' ili ''Knindži'' (vođa Milan Martić). Rezultat tih obuka je bilo stvaranje ''domaćih'' paravojnih jedinica ''Jorgina grupa'' (vođa Nikola Jorgić), ''Predini vukovi'' (vođa Predrag Kujundžić Predo), ''Karagine grupe'' (vođa Slobodan Karagić Karaga), ''Miće'' (vođa Miroslav Pijunović Piko), ''Vukovi sa Vučjaka'' (vođa Veljko Milanković).
Realizacija plana ''Koridor'' u Posavini
Nakon pomenutih priprema ujedinjenog srpskog agresora, totalne srpske kontrole vojske i policije Doboja i izjave (29.januar 1992.) general-majora Ratka Mladića da se ''9. korpus JA transformiše u regularnu vojsku Republike srpske krajine'' otpočela je otvorena agresija na Posavinu u proljeće 1992.g. Već u februaru su zlostavljani bosanski Hrvati u naselju Dragalovci koje leži na pruzi Doboj – B.Luka kada su ih naoružani pripadnici srpskih formacija počeli zaustavljati te oduzimati stvari i novac. Marta mjeseca je srpska vojska počela ukopavati teška naoružanja u mjestu Kladari prema Derventi te mnogim drugim lokalitetima. U pravcu Dervente su se kretale kolone tenkova i drugih vojnih vozila a prostor su nadlijetali i avioni bivše JNA. Po planu ''Vertikalno odsijecanje Posavine'' prvo je blokiran Bosanski Brod na r. Savi (03.03.92.) čija blokada izabrana upravo nakon objavljivanja zvaničnih rezultata održanog referenduma za nezavisnosti R BiH. Od strane ''Martićevaca'', koji tokom februara pristigli na područje Derventa, u mjestu Lužani Bosanski dana 15.03.1992. presreten je u svom autu Katavić Ivica, Hrvat iz Komarice, općina Doboj, gdje je ubijen na licu mjesta a njegovo auto otuđeno. Već dana 26.marta pukovnik Sreten Stošić sa pečatom 11. partizanske divizije je otvoreno dao naredbu za pokret tenkova iz Doboja prema B.Brodu. Time aktiviran ranije pripremljeni plan ''Drina'' i izvršen otvoren armijski udar na RBiH. U medijima ovaj dolazak tenkova u Posavinu, od strane predstavnika bivše JNA obrazložen ''redovitom obukom mladih vozača''. Tragičan bilans od 30 ubijenih i preko 100 ranjenih u B.Brodu se desio 28.marta 1992.g. Već 30.marta naveče u Bijeljini je bačena bomba u kafić ''Istambul'' blizu autobuske stanice koju bacio Zekić Aleksandar iz Gojsovca kom prilikom je ranjeno 6 gostiju a već sutradan ranim jutrom su ''Arkanovci'', ''Beli orlovi'' i domaće srpske jedinice napale Bijeljinu načinivši neviđene masakre. Tih dana hiljadama izbjeglica Posavine nahrlilo na područje Slavonskog Broda. U Doboju je 03. aprila 1992.g. SDS tajno osnovao srpski KŠ Doboja dok se javno vršili taktički pregovori o mogućnosti suživota i humane podjele Doboja na tri nacionalno utjecajne zone. Tog istog dana u bijeljinskog džamiji izvršen masakr a gradovi Tuzla i Brčko opkoljeni srpskom jugovojskom. Na prvi dan Bajrama 4.aprila 1992. započela otvorena agresija na Derventu a tog istog dana je bez vidnog razloga u svom autu na regionalnom putu Doboj – Maglaj ubijen Grahić Huseina Adil iz Pridjela dok se s posla vraćao kući. Tada je srpska vojska bila već ukopana u predjelu Lipca, Pridjela i Željezničke stanice Doboj Novi a 11.aprila su tenkovi i topovi otvoreno izašli iz dobojskih kasarni i stacionirali se po brdima oko Doboja. Srbi su tih dana zauzeli TV odašiljač na Majevici a slijedeći grad koji došao na red je bio Bosanski Šamac u kojem pucnjava i zatvaranje mosta preko Save započela 17.aprila. Već 19.aprila započela agresija na Odžak, 30.aprila na Orašje na Savi a 1.maja na Brčko. Masakr nad Muslimanima i Hrvatima u Gornjim Kolibama kod B.Broda i zauzimanje tog mjesta u Posavini se desio u ponedjeljak na Uskrs dana 20.04.1992. Dana 23.aprila u dobojsku kasarnu stiglo 250 pripadnika ''Belih orlova'' a tog istog dana je k-da 2.VO izdala naredbu da se iz 904.pazadinske baze Ševarlije – Potočani u 993. pozadinsku bazu Krčmarice prebaci 450 tona municija, jedan dio intendantskog materijala prebaci u B.Luku a dio rezervi iz skadišta u Loznicu u Srbiji. Tad je zapaljena rafinerija B.Brod, a Derventa zasuta napalm-bombama. A onda je na red došao Doboj.
Blokada Doboja
Po popisu iz 1991.g. općinu Doboj naseljavalo 102 549 stanovnika od kojih: Bošnjaka 41 164, Srba 39 820, Hrvata 13 264, Jugoslovena 5765 te ostalih 2536. Za vrijeme agresije ukupno je protjerano 46230 stanovnika dobojskih naselja od čega 35422 Bošnjaka i 10808 Hrvata plus određen broj ostalih. Većina Dobojlija iz mješovitih brakova kao i dio Srba je napustio teritoriju. Barikade od vreća u Doboju postavljene su u utorak 28.aprila na svim važnijim punktovima na ulazu i izlazu iz grada. Tih dana Doboj imao 1844 srpska dobrovoljca na spisku koje predvodili k-dant četničkog odreda Drago Ljubičić i njegov zamjenik Tihomir Gligorić, plus sve ostale paravojne, policijske i vojne jedinice. Otvoreni napad na muslimansko naselje Miljkovac, gdje lociran glavni
dobojski garnizon, bio u petak 1.maja naveče, kad ubijen veći broj nenaoružanih civila muslimanske nacionalnosti. Drugom maja 1992. grad osvanuo pun vojske, vršine kontrole na ulazu i izlazu iz grada. Glavna k-da srpskog KŠ bila u zgradi ŽTP Doboj. Isti dan naveče fizički zauzete zgrade važnijih gradskih i regionalnih institucija, prekinute telefonske linije te uzurpiran radio Doboj i ostali mediji. Oko 5000 Muslimana i Hrvata je samo tog dana izbjeglo prema Tešnju i Maglaju. Ipak nedjelja, 03.maj 1992., se uzima kao dan totalne blokade Doboja. Nakon jutarnjeg napada iz ozrenskih naselja, zgrade ŽTP gdje su tokom noći dajčevima doveženi naoružani vojnici i kasarne Miljkovac i nepruženog otpora (grad nije imao ko braniti) u grad umarširali pripadnici bivše JNA, pješadija, srpski dobrovoljci, četnici koje predvodili profesor Drago Ljubičić, Goran Radojčić i Slobodan Karagić dajući prvo megafonom ultimatum za predaju oružja nesrpskih mještanima Doboja, Orašja, Miljkovca, Čaršije, Čaira, Krčevina, Šušnjara, a kasnije bošnjačkim naseljima Pridjel, Ševarlije i Potočani. Zatim su oko 13:30 sati započeli jaku pucnjava po gradu i žestoko granatiranje zapadnih uzvisina Doboja. Sa Ozrena je takođe ispaljeno nekoliko projektila na skelu u Pridjelu Gornjem, most na ušću r. Usore i Londžu u Makljenovcu na narod koji se povlačio prema Tešnju. Nemoćni braniti se pred takovom silom mještani zapadnih uzvišica se povukli jedinim mogućim južnim pravcem preko Miljkovca, Prisada, Ularica i Makljenovca prema Tešnju (kasnije su na padinama ispod Putnikova brda uspostavili liniju odbrane južnih dobojskih naselja i Tešnja). U Miljkovcu je tada viđeno nekoliko staraca ubijenih krampovima a na Putnikovom brdu dovedeni zarobljeni civili kako kopaju srpske rovove. I dio mještana južnih ozrenskih naselja bošnjačke nacionalnosti (Pridjel, Ševarlije, Potočani) se preko skele na r. Bosni povukao prema Tešnju. Okupirani Radio Doboj cijeli dan objavljivao zahtjev ''oružje bezuvjetno predati'' te obavijest ''grad Doboj je oslobođen od ustaša'' pozivajući ''sve'' medicinske sestre da dođu na posao. Nesrpsko stanovništo užeg dijela grada je tako ostalo u svojevrsnom logoru zvanom Doboj. Zvjerstva i tortura u samom gradu, gdje nije bilo nikakvog oružja niti otpora, su vršena tokom više godina. Hapšenja Bošnjaka i Hrvata su vršena bez povoda, ljudi ponižavani, ubijani, silovani, zatvarani u logore, radne vodove a kasnije i mobilisani u srpske vojne jedinice. Sretniji su uspjeli, uz velike novce, izbjeći preko Svjetliče gdje djelovala jedinica rez. kapetana Mirse Durmića, ili biti razmijenjeni. Hapšenja značajnih, uglednih i imućnijih Dobojlija nesrpske nacionalnosti, te i samih ''neposlušnih Srba'', je otpočelo odmah 4.maja 1992. Pohapšeni su svi aktivisti SDA, HDZ, te direktori, radnici SUP-a, drugi funkcioneri. Među njima i načelnik SUP-a Doboj prof.dr. Ilija Tipura, koji tučen, ponižavan i odvođen u Rudanku na prisilni rad da bi od posljedica tortura umro u banjalučkoj bolnici. Bivši k-dir milicije Doboj Karlo Grgić je uhapšen pred ulazom u zgradu MUP-a, kasnije likvidiran zajedno s Dragom Martinovićem. Dobojski novinar Salih Begović je takođe bio uhapšen, nakon premlaćivanja i dva dana zatvora srećom pušten dok novinar ''Glasa željezničara'' Ismet Grahić je, nakon teških tortura, brutalno likvidiran. Dobojski imam Humić ef. Džemal je takođe brutalno likvidiran. Bilo ubistava po ulicama naočigled ljudi, neki su ljudi tjerani da goli hodaju po gradu. Ubiparipović Mirko se isticao hapšenjem, ponižavanjem i odvođenjem civila (često bosonogih) u logor na Usoru. Silovane su djevojke i žene naočigled njihovih familija, u njihovim stanovima a neke ubijene na monstruozne načine. Organizirani su i ženski logori u dobojskim školama odakle su odvođene na silovanja. Ubijeno je dosta ljudi, kako u gradu tako i okolnim okupiranim naseljima. Prvih majskih dana ''Srpski radio Doboj’’ puštao četničke pjesme, Milovan Stanković govorio: "Sad smo sastavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni građani’’, te obavijesti ''Vukovi s Vučjaka čiste teritoriju''. Uskoro napadnuta bošnjačka i hrvatska sela sjeverno od Doboja, izvšen masakr u Grapskoj, te protjerano stanovništvo Ševarlija i okoline.
''Čišćenje'' Grapske i Ševarlija
Grapska sa svojih 2271 stanovnikom je bila jedno od većih muslimanskih nasela općine Doboj smješteno 7 km sjeveroistočno od Doboja na desnoj obali r. Bosne uz prugu Doboj – Šamac.
Do detalja razrađen srpski napad svim sredstvima na ovo trebavsko naselje opkoljeno srpskim selima: Kostajnica, Čivčije, Kladari, se desio 10. maja 1992.g. pod komandom k-danta OG Doboj pukovnika Milivoja Simića i njegovog sina, majora Milovana Stankovića, predsjednika srpskog KŠ Doboj i IO SDS-a Doboj Bore Paravca (rodom iz susjednog sela Kostajnica), vojvode Predraga Kujundžića, Nikole Jorgića i drugih a sve uz odobravanje k-danta 1. KK general-majora Momira Talića. Nakon uobičajenih ''megafon ulitimatuma'' i roka od svega nekoliko desetaka minuta da se preda oružje, naselje je žestoko napadnuto pješadijom uz nemilosrdnu artiljerijsku potporu. Najmanje 34 civila su ubijena samo u prvom naletu, prema izjavama mnogih svjedoka nakon ubistva je 27 spaljeno u jednoj kući. Svega 250 stanovnika ovog naselja se kroz šume i srpski obruč uspjelo probiti prema Gračanici Po zauzeću Grapske neki od zarobljenika su odmah pobijeni, neki zadržani nekoliko dana pa pobijeni, dok većina zatvorena u sabirne logore ''Dom'' i ''Osnovna škola Kostajnica''. U bjesomučnom granatiranju stradalo dosta djece i žena u privremenom skloništu gdje boravila grupa od 50-tak mještana a svjetska štampa pisala o slučaju ubistva Alić Kemale (r.1955) i njeno dvoje djece, sina Amela (r.1974) i kćerke Amele (r.1978) a naročito živog svjedoka tog događaja, 13-togodišnje djevojčice Edine Hidić koja preživjela to granatiranje ali ostala bez obje noge. Edina Hidić je prilikom oporavka u Kanadi ljeta 1993.g. medijima izjavila o nehumanom tretmanu u ''dušmanskoj'' bolnici Doboj, gdje nakon ranjavanja prevežena, u kojoj operisana bez anestezije uz ogromne patnje i bolove. Nakon porobljavanja Grapske mlađi muškarci su pritvoreni u ''Centralni zatvor'' Doboj i logor ''Bare'' odakle su neki odvedeni na Ozren, neki u trebavsko naselje Osječani, gdje su likvidirani, a neki su prebačeni u druge logore. Nakon totalnog ''čišćenja'' ovo naselje opljačkano te sve do zadnje kuće spaljeno uključujući zgradu škole i omladinskog doma. Logoraši sa najdužim stažom provedenim u srpskim kazamatima su upravo Grapćani, jedan od njih, Husaković Sakiba Jasmin je proveo tačno 1342 dana u 10-tak srpskih logora na teritoriji cijele BiH (O tome je 1996.g. detaljno pisala ''Arena''). Hodža iz Grapske Fehrić ef. Redžo je takođe dugo bio u srpskim logorima o čemu svjedoči njegova knjiga. Nakon Grapske ''očišćena'' je Sjenina Rijeka (hodža Vehabović ef. Muhamed i njegov otac Ibrahim ef., penzionisani imam, takođe dospjeli u dobojske logore) te sva ozrenska muslimanska naselja u dobojskoj općini a to su: Bos. Suho Polje, Potkamen, Pridjel, Ševarlije, Potočani. Ova posljednja tri (oko 4000 stanovnika) su napadnuta 18.06.1992. u vrijeme visokog vodostaja r. Bosne, kom prilikom ubijeno 59 mještana od kojih 8 nakon ubistva spaljeno u jednoj štali. Oko 400 civila Ševarlija i Potočana, uključujući žene i djecu, zatvoreno u podrume kasarne Ševarlije a veći dio se uspio spasiti preko r. Bosne na područje tešanjske općine. Nakon nekoliko dana žene, djeca i starci pušteni prema Gračanici a muškarci ostavljeni u ovom logoru. Očevici ovih događanja pričali stravične priče o brutalnosti srpskih napadača i granatiranju jednog malog čamca na nabujaloj r. Bosni kojim narod pokušavao preći na lijevu obalu.
Naredba za formiranje ''VRS''
Isti dan, kada učinjen masakr u Grapskoj, tj. 10.05.1992., izdata je Naredba za formiranje ''Vojske republike srpske'' koju potpisao general pukovnik Blagoja Adžić. U naredbi stojalo: ''Formira se Glavni štab VRS u sljedećem sastavu: k-dant gen. potpukovinik Ratko Mladić, načelnik štaba gen.major Manojlo Milovanović, pomoćnik za moral i informisanje gen. major Milan Gvero, pomoćnik za pozadinu gen. major Đorđe Đukić, načelnik sigurnosti pukovnik Zdravko Tolimir i načelnik za mobilizaciju pukovnik Mićo Grubor''. Već 19.05.1992. počeo je djelovati Generalštab VRS kao glavna k-da, Ratko Mladić pristupio reorganizaciji VRS: 5. korpus iz Banja Luke pretvoren u 1.KK (krajiški korpus) čiji k-dant postao general-major Momir Talić, 9. i 10. korpus u 2.KK, 17. korpus u IBK (istočno-bosanski korpus), 4. korpus u Sarajevsko-romanijski korpus i 13.korpus u Hercegovački korpus (vidi mapu). Dakle u BiH djelovalo 6 korpusa sa 135 000 vojnika, 550 tenkova, više od 1300 topova i 430 oklopnih transportera, povrh toga Vojska Jugoslavije (SCG) raspoređena na lijevoj i desnoj obali Drine, pominjane paravojne jedinice, ''vikendaši'' iz Srbije, dobrovoljci i plaćenici Rusije, Ukrajine, Rumunije, Grčke. Operativna grupa Doboj (OG Doboj) je od rukovodstva VRS reorganizovana 03.07.1992.g. koju uskoro nakon toga lično posjetio gen. Ratko Mladić. Ovom naredbom, reogranizacijom i Mladićevom posjetom zločini na terenu se nastavili žešćim tempom.
Još o dobojskim strahotama
Neopisivo je šta se u Doboju dešavalo tokom prvih nekoliko mjeseci nakon okupacije grada. Hapšenja, proganjanja, ubistva, silovanja. Srušene su sve džamije i katolička crkva, uveden je policijski sat, kretanje bilo dozvoljeno samo od 8:00 do 11:00 sati prije podne. I to ne u grupi većoj od tri osobe. Vršene su organizovane pljačke svih okupiranih i ''očišćenih'' naselja, zarobljeni logoraši su natjeravani da opljačkano utovaraju u vojne kamione. Punom parom djelovale paravojne srpske jedinice ranije spomenute. ''Crvene beretke'' su u zatvoru Doboj vršili mučenja i silovanje Muslimanki, neke od silovanih su zbog ''neposlušnosti'' ubili. Takođe mučili zatvorenike logora ''Bare'' i ''Perčin disko''. U Doboju je bilo organizovano krštenje nekrštenih Srba (komunista) a od Muslimana i Hrvata je traženo da pređu na pravoslavnu vjeru što su neki morali učiniti. U prostorijama Srednjoškolskog centra ''23.august'' Doboj i logoru ''Hangar Usora'' organizovani su ženski logori čija upraviteljica bila bivša profesorica S-H jezika, Mirjana Šainović, koja srpske vojnike dovodila da sebi proberu zatočenicu za silovanje. Jednu profesoricu silovalo pet njenih bivših učenika a silovane su i medicinske sestre koje nastavile raditi u bolnici. Nakon jednog silovanja u bolnici silovane su bile izvrgnute ruglu Srpkinja koje govorile: ''Da su bili jedan ili dvojica, to bi vam dobro došlo, ali sedam, nije li to malo previše''. Dobojski regionalni centar i bolnicu su godinama zajedno gradili građani dobojskog regiona ali prvih dana okupacije Doboja ova bolnica je postala ekskluzivno srpska. Dobila je kasnije ime ''Sveti apostol Luka'' koje ostalo do danas. Čak ni bolesnici nisu mogli biti druge nacije. To potvrđuje podatak da je djevojčica Edina Hidić 10. maja operisana bez anestezije te da je jutra 29.05.1992. pred dobojsku bolnicu došao kombi marke TAM 2001 (na kom pisalo ''KPD Spreča'') i odvezao jedan dio bolesnika nesrpske nacionalnosti u nepoznatom pravcu. Spisak nesprskih pacijenata sačinila dr. Branka Vuković a sve odobrio tadašnji šef bolnice dr. Čedomir Lalić (rodom iz Prijepolja, Srbija). Uskoro su srpske vlasti na čelo ove medicinske ustanove postavile dr. Miodraga Joldića nazvanog ''Dobojski Mengele'' koji odmah otpustio sve ljekare i ostalo medicinsko osoblje nesrpske nacionalnosti a angažovao srpske ljekare. Nasilno su vršili transfuziju krvi zarobljenih civila. ''Martićevci'' ili ''Knindže'' s područja Knina (oko 30 hiljada) predvođeni lično Milanom Martićem, koji na područje Doboja došli početkom ofanzive na Posavski koridor (jedna od njihovih baza bila smještena u Maloj Sočanici kod Dervente) su bili posebno okrutni. Tijesno su surađivali sa Veljkom Milankovićem tokom operacije ''Koridor'' kada su srpske snage potpomognute pripadnicima JNA i tri združena korpusa: Banjalučki, Kninski i Tuzlanski (oko 8000 vojnika) otpočele žestoku ofanzivu na prostor Bosanske posavine. (Prvo su na udaru bila sela dobojske općine: Johovac, Kotorsko, Foča, Veliki Prnjavor, Vranduk, Velika, Komarica, Bukovac a zatim sela derventske općine: Velika Sočanica, Modran, Cer, Plehan, Omeragići). Poznat je slučaj silovanja kad su Martićevci silovali dvije sestre naočigled roditelja a zatim ih zaklali u kupatilu njihova stana. U Doboju bilo nekoliko punktova vezanih za silovanje. Osim pomenutog SŠC bila to i kuća Kerkez Milana i Zahide u Doboju koja pretvorena u mali privatni konc-logor u koji nasilno dovođene mlade, čak i maloljetne Muslimanke, na sadističke orgije srpskih zločinaca. Takođe bio logor-bordel osnovan u jednoj osnovnoj školi, čiji upravitelj bila Nikolić Nada, bivši trgovac varaždinske ''Koke'' gdje je nakon odupiranja silovanju brutalno zaklana Hidić Sejda iz Doboja. Dvije kćerke Hadžimahović Ramiza iz Doboja su silovane u njihovom stanu, zatim ubijene te na kraju zapaljene u požaru izazvanom eksplozijom plina. Primjer okrutnosti je i slučaj Begović Derviša, kog su strpali u zamrzivač-škrinju na kojoj sjedili dok nije izdahnuo a njegovu suprugu su tom prilikom zaklali u kupatilu. U Ševarlijama je osam civila nakon ubistva zapaljeno u jednoj štali (slično kao u Grapskoj), u Pridjelu četvoro staraca ubijeno pa zapaljeno u kući Suhopoljac Rame Hozić Omer i Mrkanović Avdo sa njihovim ženama ), u Potočanima je svirepo ubijen Ahmetović Omera Mehmedalija koji dugo umirao iskrižanog stomaka u obliku krsta, u Makljenovcu je sredinom jula svirepo ubijen Hadžikadunić Saliha Nurudin, invalid bivše JNA, tako što je zaklan pa bačen u bunar pored rodne kuće. Na Putnikovom brdu je 12.jula 1992. (Petrovdan), prilikom napada oslobodilaca Doboja iz pravca Tešnja postavljen ''živi zid'' od logoraša iz logora ''Perčin disko” kom prilikom poginulo njih 24, većinom stanovnika naselja Bukovačke Čivčije. Još je mnogo sličnih primjera, detalje pogledajte u opisima logora, te spiskovima žrtava i dželata.
Dobojski logori abecedno
Bare – vojni hangari u sjevernom dobojskom predgrađu
Vojni magacini za MTS su jednim dijelom pretvoreni u logor a drugim nastavili služiti istoj svrsi. Tu su zatvarani Bošnjaci i Hrvati okolnih dobojskih naselja (Dragalovci, Bukovačke Čivčije) od kojih su organizirani radni vodovi za pretovar doveženog MTS, poljoprivredne poslove na područjima sjeverno od Doboja te utovar opljačkane robe u kamione. U ovom logoru su vršena brutalna mučenja zatočenika, a prva mučenja su osjetili pripadnici rezervnog sastava MUP RBiH s područja Doboja koji zatvoreni u ovaj logor da se uskoro o njima ništa nije znalo. I kasnije su zatvorenici često premlaćivani i na razne načine ponižavani. Uprava logora se mijenjala. Jedan od upravnika logora Bare (period od 12.06.92 do 15.01.93) je bio bivši nastavnik historije i geografije OŠ ''Josip Jovanović'' Tadić Milan (njegov sin Tadić Jovo bio magacioner) a zamjenici mu bili nastavnik filskulture iz Dervente Slavko Nogo i Jeftić Aco. Jedno vrijeme upravnik logora je bio raniji k-dir straže Zatvora Doboj Vidović Stevo. Različite srpske oružane formacije su deportovale Bošnjake i Hrvate u ovaj logor, jedan dio logoraša logora ''Perčin disko'' je prebačen ovdje.
Centralni zatvor Spreča u Doboju
U ovom logoru (istražni zatvor) zatočenike nesrpske nacionalnosti su mučili pripadnici ''Crvenih beretki'', a često i Nikola Jorgić. Isti su vršili mučenja i silovanja Muslimanki, neke od tih zatočenica su zbog ''neposlušnosti'' ubili. Mnoge zatočenike su odvodili na prisilni rad kao moderno roblje bez ikakve nadoknade uz vrlo slabu ishranu. Poznato je da je nekoliko zarobljenih Bošnjaka iz Grapske iz ovog zatvora odvedeno na srpsku bazu Ozren gdje su likvidirani 25.maja 1992. Takođe je veliki broj uglednijih Dobojlija, bivših funkcionera, novinara prošao torture ovog zatvora. Osnivač ovog okrutnog logora bio Mandić Momčilo.
Čivčije Bukovačke – bošnjačko naselje sjeverno od Doboja
Ovo ravničarsko poljoprivredno naselje leži na lijevoj obali r.Bosne uz M – 17 desetak kilometara sjeverno od Doboja. Prvih dana maja selo je okupirano, oduzeto je od muslimanskog stanovništva svo oružje (manje od 30 dugih i kratkih cijevi), nekoliko mještana ubijeno (Begović Halima Salih kog nožem ubio Mikerević Nenad sin Milke iz Lužana, te pištoljem na pumpi ispred kuće Hamidović Hazim) a cijelo naselje pretvoreno u svojevstan logor bez prava kretanja i komunikacije bilo s kime. Kasnije su žene, djeca i starci protjerani a svi sposobni muškarci pohapšeni od strane Crvenih beretki i deportovani prvo u logor ''Hangari Usora'', zatim logor ''Perčin disko'' i logor ''Bare''. Među njima i hodža Bečić ef. Nezir i njegov sin Haris, učenik medrese. Kasnije je samo za jedan dan u živom zidu na Putnikovom brdu ubijeno 17 muškaraca iz ovog naselja (tri brata Omerčića, dva brata Mujanovića, harmonikaš Hamidović Ramiz i njegov sin, Ahmić Ešef i njegov sin itd.).
Doboj Novi – podzemne prostorije željezničke stanice i prosor ložione
Sabirni logor. Pošto je željeznički saobraćaj bio obustavljen, masivne zgrade dobojskog čvora poslužile su kao idealni sabirni konc-logori za nesrpsko stanovništvo.
Duga njiva na Trebavi
Na ovom lokalitetu, na planini Trebavi (između Doboja i Modriče), srpski su zločinci dovodili Bošnjakinje i seksualno ih zlostavljali. Samo u jednom danu iz Modriče su doveli 15 djevojaka za koje se više nikada nije ništa čulo. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovdje je bila četnička komanda.
Hangari Usora – vojni limeni hangari kod tvornice ''Bosanka''
Vojni hangari u južnom predgrađu Usora su bili mjesto torture mnogih civila nesrpske nacionalnosti a jedan dio organiziran kao ženski logor. Veliki broj Bošnjaka i Bošnjakinja užeg dijela Doboja, Čivčija, Grapske, Pridjela zatim Modriče i Dervente, Hrvata iz okolnih hrvatskih naselja i Dragalovaca je provelo u ovom kazamatu više od 8 mjeseci. Prema izvještaju Human Rights Watcha Mirko Ubiparipović je iz kuća i sa dobojskih ulica hapsio po svom nahođenju nesrpsko stanovništvo i dovodio u ovaj logor, često bosonoge, usput ih tukao, otimao novac a neke i ubio. Ishrane u ovom logoru skoro da nije ni bilo, a takođe ni vode nisu dovoljno davali. Crveni križ je djelimično intervenisao da logoraši ne pomru od gladi. Šainović Mirjana je dovodila srpske vojnike koji probirali zatvorenice i odvodili na silovanje. Ovdje su zatvarani takođe dobojski nastavnici i profesori a njihovo hapšenje su podsticali bivše kolege iz SŠC Doboj: Radovan Petrović, Pero Ozrenac, Vasilije Šainović, Pero Tomić, Bogdan Jovanović i Radenko Krulj, kao povjerinici SDS-a za srednje školstvo. Odgovorni su za stradanje profesora Nedžada Šalića, Smaila Avdića i drugih koje rukometaš Đoko Lavrnić deportovao u ovaj logor.
Kostajnica – prostorije Osnovne škole
Ovo pravoslavno naselje (rodno mjesto Borislava Paravca) se nalazi na desnoj obali r. Bosne na regionalnom putu Doboj – Modriča. U osnovnoj školi organiziran sabirni logor za porobljeno stanovništvo Grapske Gornje koja graniči s ovim naseljem. Zatvarane su žene, djeca, starci i mlade djevojke. Dio pušten a dio prebačen u druge logore.
Kuća Kerkez Milana i Zahide u Doboju
Kerkez Milan i Zahida su u svojoj kući otvorili privatni konc-logor u koji nasilno dovodili Bošnjakinje, čak i maloljetne, na sadističke orgije srpskih zločinaca.
Miljkovac - Kasarna ''4. juli''
Glavni dobojski garnizon u Miljkovcu je jednim dijelom pretvoren u logor i mučilište.
Nogometni stadion FK Sloga Doboj
Najveći sabirni logor gdje je bilo zatvoreno oko 4000 civila nesrpske nacionalnosti odmah po okupaciji Doboja. K-dant ovog logora je bio Radivoje Rađa.
Osnovna škola Doboj
U jednoj osnovnoj školi u užem dijelu Doboja organiziran je ženski zatvor. Nekoliko stotina Bošnjakinja je sabijano u jednu salu gdje su ih pripadnici srpskih oružanih jedinica sistematski silovali, prebijali, pljuvali i urinirali po njima i na razne druge načine ponižavali. Prema HRW za ove zločine najodgovorniji su Nikola Jorgić, dr. Obrad Filipović i dr. Miodrag Joldić te upraviteljica logora Nada Nikolić, bivši trgovac varaždinske ''Koke'', koja bila saučesnik u mnogim sadističkim orgijama i ubistvima zarobljenih Bošnjakinja (među kojima svakako i Sejde Hidić koju srpski zločinci zaklali jer se odupirala) Kroz ovaj logor prošlo oko 1400 logorašica.
Perčin disko – Kuća Kasima Perče blizu ušća Usore u Bosnu
Ova bivša diskoteka je organizirana kao logor za zarobljene muškarce okolnih dobojskih naselja, naročito Bošnjaka iz Čivčija Bukovačkih i Hrvata iz Dragalovaca. Logoraši su nemilosrdno premlaćivani zbog banalnih povoda, ishrana bila vrlo slaba a najveći problem bio skučenost prostora bez ventilacije. U ovom logoru bilo zatvoreno 360 logoraša, od njih su organizirani radni vodovi koji radili na kopanju tranšea, poljoprivredne radove sjeverno od Doboja, sječu šume na Ozrenu. Od 50-tak logoraša skinutih do pasa i poredanih u redove po deset je dana 12.07.1992. postavljen ''živi zid'' na Putnikovom brdu od kojih 24 ubijena. Poznato je da na prisilnom radu u Dragalovcima na željezničkoj stanici ubijen Ahmić Hadžan z. Djed iz B.Čivčija.
Preslica na Ozrenu
Preslica je brdo na Ozrenu 10 km jugoistočno od Doboja. Ova srpska baza sa bolnicom i radio stanicom je uređivana tokom 1991.g., a mjesto inače poznato iz 2.svjetskog rata. Urednik srpskog radija ''Ozren'' je bio Ozren Jorganović, dugogodišnji novinar i radio reporter radio Gračanice koji početkom agresije iz Gračanice ''izbjegao” na Ozren da propagira velikosrpsku ideju. Ova baza je povremeno služila za dovođenje zarobljenika i civila na ispitivanje i mučenje. Većina dovedenih brutalno likvidirana među kojima dosta Grapćana dovedenih iz dobojskih logora ‘’Centralni zatvor’’ i ‘’Bare’’ krajem maja 1992.g.
Pridjel Gornji, Ševarlije, Potočani
Tri muslimanska naselja južno od Doboja, na desnoj obali r. Bosne uz magistralnu prugu Šamac – Sarajevo su kao jedna cjelina bila svojevstan logor od 03.05.1992. – 18.06.1992.g. Zabrana kretanja, odsijecanje skele na r. Bosni i kontrola obala, prekid telefonskih linija, stalne patrole srpske policije činila su ova naselja pravim logorom. Mještanin Ševarlija Jupić Mehmeda Kasim je uhvaćen u rejonu pravoslavnog sela Jabučić polje da više nikada nije viđen. Finalni udar srpskih snaga na ova tri mjesta uslijedio 18.juna 1992. u vrijeme velikog vodostaja r. Bosne kad većina stanovništva protjerana preko jednog malog čamca na lijevu obalu, 59 nenaoružanih civila ubijeno a preko 400 stotine zatvoreno u podrume kasarne bivše JNA Ševarlije.
Rukometni stadion Doboj
Ovo je bio sabirni, privremeni logor.
Spreča - prostorije kamenoloma na ušću r. Spreče
Ovaj logor služio svrsi slično kao i Centralni zatvor Doboj.
Srednjoškolski centar ''23. avgust''
Prema izvještaju HRW-a kroz ovaj logor prošlo preko 1000 žena nesrpske nacionalnosti. Glavna potkazivačica je bila Mirjana Šainović koja tu dovodila srpske vojnike radi silovanja.
Ševarlije – podrumi vojnih magacina bivše kasarne JNA i prostorije tvornice kreča
Oko 400 civila, većinom stanovnika Ševarlija i Potočana koji nisu uspjeli izbeći na čamac je zatvorena u ovaj logor dana 18.06.1992. Ranije su ovdje bili zatvoreni stanovnici muslimanskog naselja Rječica Stara, općina Maglaj. U logoru istog dana umrla Čanić Mustafe Umihana a sutradan su sve žene i djeca pušteni na Sprečanskom mostu prema Gračanici. U logoru zadržano 120 muškaraca Bošnjaka a 20-tak ih prebačeno u dobojske logore. Prisiljavani su raditi na ranije zasijanim muslimanksim poljima. Logor Ševarlije je nakon 56 dana raspušten (13. avgust 1992.) da bi svi logoraši bili prebačeni u druge srpske logore na području Posavine. Najveći broj je prebačen u modričke logore ''Pustara'' i ''Sportska dvorana''. Danas vlasti RS žele ovu kasarnu pretvoriti u Centalni zatvore RS iako ti objekti leže u samom centru bošnjačkih naselja pored osnovne škole, željezničke i autobuske stanice te tvornice kreča.
Spisak 388 dobojskih žrtava
Žrtve općine Doboj ubijene tokom agresije 1992 – 1995 imaju svoja imena, svoja prava, ne bi trebale biti ignorisane niti zaboravljene. Mišljenja da od mrtvih nema koristi mogu biti pogrešna. Ako mrtvi ne dobiju mjesto koje im pripada nema ni pomirenja. Bez pomirenja, bez istine i pravde, nema napretka nikome. Sreća se ne gradi na nesreći drugog i drukčijeg. Ograde mržnje koje uzdižu vođe srpskog naroda ništa dobro ne donose tom narodu. Spisak koji donosimo ide abecedno a ne hronološki, mnogo je ubijenih daleko nakon hapšenja, mnogo je onih čija sudbina još nije poznata a neke žrtve imaju ista imena i prezimena.
Ačkar Jure Zoran, Hrvat iz Vranduka, općina Doboj (21.04.1970), zadnji put viđen u Derventi 06.07.1992. Sudbina nepoznata.
Ademović Elvis iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ademović Fadil iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ademović Ibrahim iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ahmetović Omera Mehmedalija Dale iz Potočana, od strane srpskih napadača svirepo ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu, iskrižanog stomaka u obliku krsta ostavljen da umre.
Ahmetović Rame Bego iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu pištoljskim hicem kroz usta od strane srpkih napadača.
Ahmić Alije Bego z. Begica iz B. Čivčija (r. 25.05.1968), ubijen u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih snaga.
Ahmić Ešef, bivši taksista iz B. Čivčija, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Ahmić Ešefa Senad iz B. Čivčija (r. 08.02.1974), kao logoraš logora ''Perčin disko'' nestao na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g. Zadnji put viđen u Makljenovcu.
Ahmić Alije Jusuf iz B. Čivčija(r.28.02.1968), ubijen u Grapskoj 10.05.92.
Ahmić Muhamed iz B. Čivčija , vozač gradskog autobusa u Doboju, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Ahmić Hadžan z. Djed iz B.Čivčija, ubijen u Dragalovcima na željezničničkoj stanici na prisilnom radu gdje odveden kao logoraš logora ‘’Perčin disko’’.
Ahmić Mehmeda Denis Deno iz B. Čivčija, kao logoraš u Kuli poginuo u rejonu kasarne Lukavica kod Sarajeva.
Ahmić Vahida Senad iz B. Čivčija (r. 23.03.1973), ubijen 10.05.92 u Grapskoj.
Ahmić Muje Zijad iz B. Čivčija (r.1939), radnik Bosnaprijevoza Doboj, kao logoraš logora Perčin disko ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Alagić dr. Sejo iz Doboja, radio u željezničkoj ambulanti, poginuo u Sarajevu od granate na ulici dana 26.07.1992.
Alibašić ? rođ. Sprečo, Bošnjakinja iz Ševarlija, supruga Aziza Alibašića rodom iz Mravića, kao prognanik ubijena granatom dana 23.05.1994.g. u Mravićima, općina Doboj Jug od koje poginule ukupno 3 osobe a 4 ranjene (Poginuli: njen brat i njegova kćerka; ranjeni: njen sin Nedžad Alibašić (u stomak), bratić Nijaz Šećić (bez noge), snaha i još jedna bratišna. Sve od iste granate.
Alić Fejze Bajrudin iz Grapske (r.14.05.1962). Od strane srpskih snaga uhvaćen 07.05.92. u Grapskoj, minibusom je prebačen u srpsko selo Osječane gdje kasnije likvidiran. Oženjen, otac dvoje djece: sin Arnes, kćerka Arnesa. Tijelo ekshumirano 1998. u mjestu Koprivna kod Modriče i sahranjeno u Grapskoj.
Alić Hanka starica iz Grapske (r.1900), ubijena 10.05.1992.god. od strane srpskih snaga u rodnom mjestu.
Alić Mirsad iz Grapske, od strane srpskih snaga ubijen 10.05.1992. u rodnom mjestu.
Alić Muje Alema, starica iz Grapske, (r.1910), strijeljana u Grapskoj 15.06.1992.
Alić Omera Osman iz Grapske(r.20.04.1928), strijeljan 15.05.1992 u Grapskoj sa ostalim mještanima.
Alić Rešida Fahir iz Grapske (r. 17.11.1949), ubijen 10.05.1992. u rodnom mjestu.
Alić Safeta Amel iz Gapske (r. 17.03.1974), tek svršeni mašinbravar, ubijen 10.05.92. od strane srpskih snaga u rodnom mjestu zajedno s majkom Kemalom i sestrom Amelom.
Alić Safeta Amela, 14-godišnja djevojčica iz Grapske (r. 19.04.1978), ubijena s bratom Amelom i majkom Kemalom u Grapskoj dana 10.05.1992.g.
Alić Safeta Kemala iz Grapske (r. 03.08.1955), od strane srpskih snaga ubijena u Grapskoj zajedno sa dvoje svoje djece, sinom Amelom i kćerkom Amelom.
Avdaković Galiba Omer iz Doboja (r. 06.05.1942), zadnji put viđen u Doboju maja 1992. Sudbina nepoznata.
Avdić Aziza Nihad iz Doboja (r. 23.11.1960.), zadnji put viđen na Grbavici kod Sarajeva dana 23.06.1992.god.
Bačinović ? , djevojčica prognanik iz Bosanskog Suhog Polja, ubijena granatom u mjestu Samarić, Klokotnica, općina Doboj Istok, prilikom srpskog granatiranja sa Ozrena dana 03.05.1994.g. dok se narodu dijelio sjemenski krompir. Tri dana se doktori tuzlanske bolnice borili za život ove 13-togodišnje djevojčice, da bi umrla u teškim mukama jer bila ranjena u crijeva. Od iste granate ranjeno još 5 osoba.
Bajramović Ibrahima Hasan iz Miljkovca (r.1924), zarobljen 01.10.1993. u Miljkovcu otkad mu se gubi svaki trag.
Bajro ?, stariji Bošnjak iz Matuzića, u pucnjavi na Vidovdan 02.07.1994. ubijen metkom dok kupio sijeno u svojoj njivi u Matuzićima.
Barukčić Ante, Hrvat, 70-togodišnji starac iz Dragalovaca, ubijen na stubištu njegove kuće juna 1992. od strane pripadnika srpskih snaga.
Barukčić Ivica, Hrvat iz Dragalovaca, naoružani pripadnici srpskih jedinica ga uhapsili aprila 1992., zatvorili u logor ''Bare'' da bi ga nakon raznih brutalnosti i premlaćivanja ubili maja 1992.
Barukčić Ivica, Hrvat iz Dragalovaca (r.1973.) strijeljan 02.06.1992. uz zid grobljanske kapelica na mjesnom katoličkom groblju od strane srpskih snaga nakon bezuspješnog prekopavanja nekoliko grobova u kojima tražili zakopano oružje.
Barukčić Jozo, Hrvat iz Dragalovaca (r.1952), živ zapaljen u njegovoj kući.
Barukčić Jozo z.Brljak, Hrvat iz Dragalovaca, ubijen u Dragalovcima tokom februara 1994.
Barukčić Mato z.Bijeli, Hrvat, 74-godišnji starac iz Dragalovaca, tokom februara 1994. ubijen u svojoj kući od strane srpskih snaga.
Barukčić ?, Hrvat iz Dragalovaca, pripadnici srpskih snaga ga ubili juna 1992. u njegovoj kući.
Bečić Mehmeda Sejad iz Kotorska (r.08.06.1962), nestao 01.07.1992.god u Kotorsku.
Bečić Mina iz Grapske, od strane srpskog napadača ubijena 10.05.1992. u Grapskoj.
Bečić Osmana Nedžad iz Kotorska, ubijen srpskom granatom u Kotorsku krajem maja 1992.g.
Bečić Ševke Safet iz Kotorska (r. 07.01.1961), trag mu se gubi od 17.06.1992 u Kotorsku.
Begičević Mehe Ismet iz Bukovice Male(r. 15.06.1954), nestao jula 1992. u Johovcu.
Begić Mehe Smail iz Ševarlija, mučki ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu.
Begić Osmana Amela, djevojčica iz Ševarlija, ubijena srpskom granatom na obali r. Bosne prilikom progona od strane srpkih napadača 18.06.1992. na mjestu zvanom Kulina.
Begić Osmana Haris, dječak iz Ševarlija (r. 1986.), kao prognanik ubijen srpskom granatom 29.10.93. u centru Maglaja.
Begović Mehmedlije Alija iz Bukovice Male, ubijen 12.06.1992.god u rodnom mjestu.
Begović Derviš iz Doboja, od strane pripadnika srpskih jedinica mučki ubijen u svom stanu juna 1992.god. kad je strpan u zamrzivač-škrinju dok nije izdahnuo. Tom prilikom u kupatilu zaklana njegova supruga.
Begović ? , supruga Derviša Begovića, juna 1992.g. zaklana u svom stanu u kadi nakon što su njenog muža ugušili u škrinji zamrzivaču.
Begović Idriza Mihrudin z.Mirče iz Bukovačkih Čivčija, kao logoraš logora Kula kod Sarajeva poginuo na prisilnom radu.
Begović Murata Muradif iz Bukovice Male, dana 12.06.1992., pretučen od srpkih napadača u rodnom mjestu, nakon čega psihički rastrojen izvršio samoubistvo vješanjem.
Begović Halima Salih iz Bukovačkih Čivčija (18.g), prvih dana maja ubio ga nožem ispred njegove kuće u Čivčijama bivši poznanik Mikerević Nenad sin Milke iz Lužana.
Bekavac Anuša, Hrvatica iz Dragalovaca, ubijena ručnom bombom koju nepoznata osoba ubacila u njenu kući.
Bešić Ahmeta Esad iz Grapske (r.1965), nakon zarobljavanja u Grapskoj i tortura u Centralnom zatvoru Doboj, likvidiran na Ozrenu 25.05.1992., tijelo nije pronađeno.
Bešić Hasan Safet iz Grapske, dugogodišnji logoraš srpskih logora, kao logoraš logora Kula poginuo na prinudnom radu u Šućurima na Dobrinji u Sarajevu.
Bešić Mehmeda Šerif iz Grapske (r.12.07.1964), radio u GP ‘’Radnik’’ Doboj, nakon zarobljavanja u Grapskoj bio zatvaran u logore ‘’OŠ Kostajnica’’ i ‘’Centralni zatvor Doboj’’ da bi 24.maja 1992.god. bio odveden na Ozren i likvidiran.
Bešić Muje Kasim iz Grapske (r.12.11.1950), vozač autobusa u Bosnaprijevozu Doboj, predsjednik SDA Grapska, oženjen, otac dvoje djece (sin Nihad, kćerka Emina), nakon zarobljavanja u Grapskoj i torture u Centralnom zatvoru Doboj, likvidiran na Ozrenu dana 25.05.1992., tijelo nije pronađeno.
Bešić Muradifa Ramiz iz Grapske (15.07.1971), autoprijevoznik, nakon hapšenja u rodnom mjestu i torture u Centralnom zatvoru Doboj, dana 24.05.1992. sa ostalima odveden na Ozren gdje je likvidiran.
Bešić Ramiz iz Grapske, nakon zarobljavanja u Grapskoj odveden u Sremsku Mitrovicu gdje je likvidiran.
Bešić Nedžad iz Grapske kod Doboja, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu i torture u Centralnom zatvoru Doboj, dana 24.05.1992. sa ostalima odveden na Ozren gdje je likvidiran.
Bešić Rešida Rešida, rođ. Hidić, Bošnjakinja iz Grapske(r. 17.06.1952), nestala u Grapskoj dana 10.05.1992.god. Sudbina nepoznata.
Bešić Salih iz Grapske kod Doboja, sudbina nepoznata.
Bešić Samir iz Grapske, kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva natjeran kopati tranšeje na Zlatištu kod Sarajeva gdje poginuo dana 27.10.1993.god.
Bešić Sida rođ. Hidić, Bošnjakinja iz Grapske (r. 27.08.1952), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Bešić Verner iz Grapske, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je likvidiran juna 1992. zajedno sa Bešić Zijadom.
Bešić Vernera Nahid iz Grapske (r. 01.01.1968), građ. tehničar, bio zaposlen u OŠ ‘’Ismet Kapatenović’’ u Grapskoj, ubijen u Grapskoj 10.05.1992.god. gdje ga na lokalnom mezarju nakon 5 dana sahranila njegova majka Fatima da bi i ona nakon par dana takođe bila ubijena.
Bešić Zijad iz Grapske, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je likvidiran juna 1992. zajedno sa Bešić Vernerom.
Bešlagić ?, Bošnjak iz Doboja, (suprug Nade Bešlagić) nakon ponižavanja i tjeranja da potpuno gol hoda gradom zaklan dana 04.05.1992. god u Doboju na očigled komšiluka.
Bešlagić Nada, iz Doboja, pripadnici srpskih snaga ubili ju juna 1992 u Doboju zajedno s mužem.
Bešlagić Agana Mirhada, rođ. Hozić, Bošnjakinja iz Pridjela (r.1960), ubijena granatom u Matuzićima dana 03.03.1994. god. zajedno sa mužem Ševkom i dvoje djece.
Bešlagić Ragiba Muradif iz Stanić Rijeke kod Doboja (r.1925), nestao maja 1992. u Jakešu kod Modriče.
Bešlagić Ševke Aldin dječak (r.1988), u Matuzićima ubijen granatom na spavanju dana 03.03.1994. god. zajedno sa ocem, majkom i sestrom.
Bešlagić Ševke Edina, djevojčica (r.1980), u Matuzićima ubijena granatom na spavanju dana 03.03.1994. god. zajedno sa ocem, majkom i bratom.
Buljubašić Avde Ramiz iz Miljkovca kod Doboja (r. 05.12.1937), zadnji put viđen u Doboju 20.07.1992.god. Sudbina nepoznata.
Buljubašić Ibrahima Mehmed iz Doboja (r. 13.11.1942), zadnji put viđen u Doboju 03.03.1993.
Čabrić ?, Bošnjakinja iz Makljenovca, zaseok Plana iznad Vile, općina Doboj, dana 15.09.1992.god. ubijena granatom u mjestu Lepenica južno od Doboja. Od iste granate poginuo još jedan civil a njen muž ranjen.
Čabrić Nedžada Nihada iz Makljenovca (r.1978), općina Doboj, djevojčica prognanik, ubijena u Tešanjci velikom kasetnom bombom koja izbačena na Tešanjku iz srpskog aviona dana 08.10.1995.g. i kom prilikom poginulo 9 osoba a 51 ranjena.
Čajić Hasana Enes iz Potočana (r. 1972), poginuo u Dubravama kod Tuzle.
Čajić Huse Alema iz Potočana, ubijena kod svoje kuće u Potočanima dana 18.06.92. prilikom progona koji vršili pripadnici srpskih jedinica.
Čalić Franjo, Hrvat, predsjednik HDZ Usora, geler ispaljene granate ga pogodio tačno u srce u Kraševu ispred dobojskog DC magacina dana 17.04.1994.god. u momentu dok Unproforcima pokušavao naći adekvatan smještaj.
Čalić Marko, rimokatolički svećenik iz Dragalovaca, star oko 58 godina, odmah nakon mise dana 31.maja 1992.god. pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili i strpali u logor gdje ga izložili najtežim oblicima fizičkog i psihičkog maltretiranja (udaranja, gladovanja, guranje crijeva ‘’šlaufa’’ u debelo crijevo i dr.). Od posljedica torture u logoru preminuo u Njemačkoj gdje bio na liječenju.
Čampara Ibrahima Hata, rođ. Hajrić, starica iz Kotorska (r. 09.11.1911), nestala u Derventi 01.05.1992. Sudbina nepoznata.
Čanić Mustafe Ibro (1936) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlije te sa još 7 ubijenih zapaljen u štali Čanić Bege.
Čanić Mustafe Umihana iz Ševarlija, umrla u podrumima logora Kasarna JNA Ševarlije 18.06.92., prvog dana kad zatvorena.
Čavalić Muje Salih iz Kotorska (r. 29.11.1916), poginuo 15.06.1992. u rodnom mjestu od ispaljene granate s položaja srpskih snaga.
Čehić Ibrahima Sakib iz Grapske Gornje kod Doboja (r. 28.12.1958) ubijen 10.maja 1992. u rodnom mjestu, oženjen, otac dvoje djece (Ibrahim, Bilal), bio zaposlen u RKTK ‘’Ševarlije’’, vanredni student treće godine prava u Doboju. Svirao gitaru i bio dobar sportaš. Ukopan je 14.maja 1992, kod porušene džamije, a ukop obavili zarobljeni Grapćani.
Čičak Filipa Stipo, Hrvat iz Doboja, srpska policija ga juna 1992. zatvorila u Centralni zatvor Doboj, toliko je pretučen da je krvav umro na rukama zatvorenika Marka Čalića.
Čolić Jozo, Hrvat iz Dragalovaca, kao logoraš logora ''Bare'' poginuo pri obavljanju prisilnih fizičkih radova na Putnikovom brdu.
Ćosatović Sakiba Sanita iz Doboja (r. 1977.), smrtno stradala na području Tešnja dana 03.11.1993.g.
Ćosić Jure Mato, Hrvat (r.06.11.1954), kao logoraš logora ‘’Bare’’ ubijen dana 11.07.1992.g.
Delić Esada Denis (r.17.04.1981) iz B.Čivčija, ubijen u Grapskoj 10.05.92.
Delić Omera Benjamin, dijete iz Mravića (r.1992),ubijeno granatom dana 03.05.1994.god. u Mravićima.
Delić Osmana Suljo iz Makljenovca (r. 24.08.1938), zarobljen u Makljenovcu 03.05.1992. od kad mu se gubi trag.
Durmić Omera Rašid iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Durmić Salke Smail iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. pa zapaljen u štali sa ostalima.
Durmić Smaila Salih iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Duvnjak Petra Stipo, Hrvat iz Doboja (r. 15.05.1961), nestao 05.05.1992. u Makljenovcu kod Doboja. Sudbina nepoznata.
Džanić Alije Sakib iz Pridjela G. (1958), mučki ubijen 18.06. 1992. u svom rodnom mjestu pa bačen u nabujalu rijeku Bosnu.
Džanić Halila Amira, 20-godišnja djevojka iz Pridjela G., ubijena u Jelahu na radnom mjestu dana 05.10.1994. u lokalnoj pucnjavi.
Džanić Huske Šefik iz Pridjela G. (1947), mučki ubijen 18.06.1992. u svom rodnom mjestu prilikom hajke srpskih jedinica.
Džanić Ibrahima Ibro iz Pridjela G. (1956), stradao 17.06.1992. u rodnom mjestu prilikom progona srpskih vojnih i paravojnih snaga utopio se u nabujaloj r. Bosni.
Dželilović Abdulaha Sead iz Kotorska (r. 02.10.1966), nestao 17.06.1992. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Dželilović Senad iz Kotorska, ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa srpskih položaja, proljeća 1992. god.
Đogić Murata Hasan iz Doboja (r. 23.09.1952), nestao 18.06.1992.god. u Komarici, općina Doboj. Sudbina nepoznata
Đuherić Muharema Adil iz Kotorska (r.28.04.1952), dana 16.06.1992., nastradao u Kotorsku. Sudbina nepoznata
Eminović Hasana Emsar, prognanik iz Doboja (r.1978), dana 08.05.1995.g. smrtno stradao na podrjučju Tešnja.
Esegović Ante Jure, Hrvat iz Foče kod Doboja (r. 27.12.1958), nastradao 16.06.1992. u rodnom mjestu. Tijelo nije pronađeno.
Fehrić Mehe Mustafa (1965) iz Ševarlija, zaklan 18.06.92. u Ševarlijama pa bačen u nabujalu r.Bosnu.
Fetić Osmana Abdulah iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Fetić Sadika Salih (1954) iz Ševarlija, na dan progona stjeran dana 18.06.92 u nabujalu r. Bosnu gdje se utopio. Od strane Amora Mašovića dana 15.11.2005.god. tijelo preuzeto na graničnom prijelazu Rača kod Bijeljine koje ekshumirano na jednom groblju u Srbiji zajedno sa ostalih pet tijela (Zec Durme Mirsad rođ. 1970.god. iz Sarajeva, Lubić Osman rođ. 1929 iz Sarajeva, Aljić Osmo rođ. 1964 iz Bijeljine, Ramić Saliha Hajro, rođ. 1968.godine iz Hrance kod Bratunca, te Mramorac Hasan Osman, rođen 1964.godine iz Gračanice)
Galić Jakov, Hrvat iz Dervente, ubijen u logoru Bare dana 12.07.1992.g.
Gogić Mijata Bariša, Hrvat iz Bukovca (r. 06.08.1931), nastradao u Bukovcu juna 1992.god. Sudbina nepoznata.
Grahić ?, starica iz Pridjela, majka ubijenog Grahić Fehre, poginula od granate ispaljene sa Ozrena dana 08.10.1992.god. u rejonu Mravića, Doboj Jug.
Grahić Fehre Mehmed, mladić iz Pridjela G., općina Doboj r.1969), prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskoj okolici, u hajci na bošnjačku omladinu mučki ubijen 11.05.1991 u Jabučić Polju, tada općina Maglaj, prilikom povratka sa omladinske igranke iz mjesta Potočani.
Grahić h. Huseina Adil, iz Pridjela G. (r.1960.) – u svom autu mučki ubijen, bez vidnog razloga, na regionalnoj cesti Doboj – Maglaj od srpskih rezervista u mjestu Pridjel Donji na južnom dijelu Željezničke stanice Doboj na prvi dan Bajrama 04.04.1992.
Grahić Mehmeda Fehro iz Pridjela G. (1944), otac ranije ubijenog mladića, mučki ubijen 18.06.1992. ispod brda Šibovi u rodnom mjestu. U trenutku ubistva na sebi imao kožun, patike, hlače i kaput. Njegov skelet pronađen dana 29.10.1992. na mjestu ubistva.
Grahić Mešina Omer iz Pridjela G.(1937), mučki ubijen 18.06.1992. u rodnom mjestu.
Grahić Muharema Hasan iz Pridjela G.(1929), mučki ubijen 18.06.1992. ispod brda Šibovi iznad vojne kasarne Ševarlije. U trenutku ubistva imao novčanik sa ličnom kartom i uplatnicom za hodžarinu, a od odjeće gumene čizme, 2 hlače i pulover.
Grahić Saliha Edhem (1924), iz Pridjela G., mučki ubijen 18.06.1992. u rodnom mejstu prilikom hajke srpskih jedinica.
Grgić ?, Hrvatica iz Doboja, majka načelnika Grgić Karla, pripadnici srpskih snaga su je silovali, neutvrđenog dana 1992., nakon čega je odmah umrla.
Grgić Karlo, Hrvat iz Doboja, penzionisani načelnik MUP-a Doboj. Srpske vlasti ga zarobile i zatvorile u Centralni zatvor, a potom ga i ubili na području Doboja, neutvrđenog dana 1992. god., zajedno sa Dragom Martinovićem.
Gvozden Muharema Benjamin iz Kotorska kod Doboja, ubijen je u Kotorsku granatom ispaljenom s položaja srpskih snaga, u proljeća 1992. god.
Hadžić Ahmeta Ibrahim Baja (1951) iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžić Bećira Adel, dječak iz Doboja (r.1991), dana 20.08.1993.god. poginuo u Tešnju.
Hadžić Envera Hamzalija iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. pa zapaljen u štali sa ostalima.
Hadžić Fatima, žena Mustafe Hadžića (r. 01.12.1924), strijeljana zajedno s mužem u Grapskoj.
Hadžić Hasana Salim iz Grapske (r. 04.04.1961), uhvaćen 07.05.1992. u Grapskoj, odveden u srpsko selo Osječane gdje kasnije likvidiran. Tijelo ekshumirano 1998. u mjestu Koprivna kod Modriče i sahranjeno u Grapskoj.
Hadžić Hilme Osman (1930) iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžić Ibrahima Mustafa iz Grapske (r. 29.10.1920), strijeljan zajedno sa suprugom Fatimom i osalim mještanim Grapske.
Hadžić Muhameda Osman iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžić Senad iz Kotorska, ubijen granataom u proljećnoj srpskoj ofanzivi 1992. u rodnom mjestu.
Hadžić Šabana Ramiz iz Grapske, (r. 06.05.1955), oženjen, otac troje djece (Šaban, Sanel, Sanela). Ubijen 10. maja 1992.god. u rodnom mjestu prilikom progona stanovništva od pripadnika srpskih snaga.
Hadžić Senad iz Kotorska, ubijen granatom u rodnom mjestu u proljećnoj srpskoj ofanzivi 1992.
Hadžikadunić Dževada Ramiz iz Makljenovca (r. 04.01.1967), zarobljen u Makljenovcu dana 04.05.1992. od kad mu se gubi trag.
Hadžikadunić Hase Midhat, dobojski hirurg svjetskog glasa (r.1953), nesretnim slučajem s 15 metaka ispaljenim iz zagija ubijen na radnom mjestu u Ratnoj bolnici Tešanj dana 24.07.1993.g. od strane sina direktora bolnice i poznatog političara dr. Ekrema Ajanovića.
Hadžikadunić Osmana Mujo iz Makljenovca (r. 1914), zarobljen u Makljenovcu 09.05.1992.god od kad mu se gubi trag.
Hadžikadunić Saliha Nurudin Picija iz Makljenovca (rođ. 15.11.1958), proglašen vojnim invalidom maja 1983. zbog nezgode u bivšoj JNA, zaklan 12.07.1992.god. u Makljenovcu i bačen u bunar pored rodne kuće. Trodnevno vađenje posmrtnih ostataka završeno 06.11.1998. u Makljenovicu (Plane) na licu mjesta od strane Amora Mašovića i predstavnika Crvenog krsta Daniela D'Esposito-a.
Hadžimahović Ramiza prva kćerka? Bošnjakinja iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su je zajedno sa sestrom prvo silovali, a zatim ubili izazvavši požar eksplozijom plina kad su obe izgorjele.
Hadžimahović Ramiza druga kćerka? Bošnjakinja iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su je zajedno sa sestrom prvo silovali, a zatim ubili izazvavši požar eksplozijom plina kad su obe izgorjele.
Hajdić Saliha Refik iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama od srpkih napadača.
Hajrić Adema Nusret iz Kotorska (r. 02.10.1972), kao civil poginuo jula 1992. u selu Bosanski Lužani kod Bosanskog Broda prilikom napada srpskih borbenih aviona na kolonu. Tijelo nije pronađeno.
Halilovilć Saliha Amir, Bošnjak iz Tešnja (r. 22.06.1968), nestao 27.04.1992. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Halilović Muharema Meho iz Kotorska (r.26.09.1969) ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa srpskih položaja.
Hamidović Ramiza Safet iz B. Čivčija (r. 02.01.1970), logoraš logora ''Perčin disko'', ubijen u živom zidu 12.07.1992. na Putnikovom brdu zajedno sa ocem Ramizom.
Hamidović Ramiz iz B. Čivčija (r.1939), poznati harmonikaš, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen zajedno sa sinom Safetom u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.
Hamidović Saliha Ramiz iz Bukovice Male, izvšio samoubistvo vješanjem nakon što je dana 12.06.1992. bio primoran gledati silovanje njegove supruge koje izvršilo nekoliko pripadnika srpskih jedinica.
Harić Rasima Ibrahim iz Doboja (r. 1954), posljednji put viđen dana 09.10.1992. u Gornjim Šušnjarima, općina Doboj. Sudbina nepoznata.
Hasančević Jusufa Suvad Suta iz Grapske (r. 16.07.1973), neoženjen, kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva poginuo 08.06.1993.godine na prinudnom radu kopanja srpskih rovova od gelera granate u Nedžarićima kod Ilidže. On je tokom progona u Grapskoj zatvoren prvo u logoru ‘’Bare’’ a zatim u više različitih logora diljem BiH.
Hasančević Mehmeda Senad Prsko, rodom iz Grapske, kao logoraš logora ''Kula'' ubijen u Dobrinji 4, dana 06.01.1994.
Hasančević Redže Šemsudin iz Grapske (r. 01.01.1968), nakon zarobljavanja i prebacivanja u dobojski zatvor, 07.05.1992 godine, prebačen u srpsko selo Osječane na Trebavi, sa još nekoliko Grapćana i drugih zarobljenika mu se od tada gubi svaki trag.
Hasica Bege Sead iz Miljkovca (r. 22.02.1944), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Hasiba Muharem iz Kotorska (r. 1953), dana 26.06.1992. nestao u Blažuju kod Sarajeva od kad mu se gubi svaki trag.
Hasičić Memeda Taib iz Miljkovca (r. 25.02.1951), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Mustafe Bego iz Miljkovca (r. 1912), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Omera Mehmed iz Miljkovca (r. 30.11.1919), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Saliha Mustafa iz Miljkovca (r. 22.01.1931), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hedžić Fahira Hajrudin iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja neutvrđenog dana 1992. u rodnom mjestu.
Hedžić Hajrudin, starac iz Grapske (r.1904), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih jedinica.
Hedžić Mehmeda Jusuf iz Kotorska, ubijen od strane srpskih snaga u Kotorsku, neutvrđenog dana 1992.
Hedžić Vejsila Ibrahim iz Komarice kod Doboja (r. 09.07.1962), ubijen u Kotorsku granatom 18.06.1992. ispaljenom sa srpskih položaja.
Herceg Osmana Ibrahim iz Doboja, poginuo 13.10.1992 u mjestu Jovići kod Maglaja.
Hidić Salima Ismet iz Grapske (r. 21.01.1954), oženjen, otac dvoje djece (Edin, Džana), vozač zavidovićke ‘’Krivaje’’, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača a 15.05.1992. ukopan na mezarju pored srušene džamije u Grapskoj.
Hidić Smaila Husein iz Grapske, ubijen u Grapskoj 10.05.1992., od strane srpskih snaga.
Hidić Smaila Senija iz Grapske (r.15.10.1924), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Hidić Amila Ismet iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidić Atifa Esed iz Grapske (r. 06.02.1958), oženjen, otac dvoje djece (Sevdin, Edin), zarobljen u Grapskoj, zatvoren u Centralni zatvor Doboj odakle je 25.05.1992. odveden u nepoznatom pravcu, otkad mu se guvi svaki trag.
Hidić Huse Abdulah iz Grapske (r. 1936), nakon zarobljavanja u Grapskoj sudbina nepoznata.
Hidić Huske Avdija iz Grapske (r.03.08.1930), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hidić Huske Salim iz Grapske (r. 01.11.1927), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Hidić Ibrahima Mevludin Mali iz Grapske (r. 24.07.1964), oženjen bez djece, ubijen u rodnom mjestu 10.05.1992.god. od strane srpskih napadača.
Hidić Ibrahima Munever, kao logoraš logora ''Kula'' ubijen u kasarni Lukavica kod Sarajeva
Hidić Ibrahima Samir, kao logoraš logora ''Kula'' poginuo prilikom prisilnog rada na kopanju tranšea na Zlatištu kod Sarajeva od nagazne mine dana 27.10.1993..
Hidić Irfan iz Grapske (r. 21.10.1962), oženjen, otac jednog djeteta (Jasmin), strijeljan u Grapskoj 15.06.1992. zajedno sa ostalima.
Hidić Jusufa Senija rođ. Hadžić, porijekom iz Kotorska (r. 1923), živjela u Grapskoj, ubijena 11.05.1992. u Grapskoj.
Hidić Muhameda Ajša iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidić Nahid iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Hidić Rešida Fatima iz Grapske (r. 27.12.1946), strijeljana 10.05.1992. u Grapskoj.
Hidić Rešida Muhamed Duga iz Grapske (r. 04.08.1944), strijeljan u Grapskoj 15.06.1992. sa ostalima.
Hidić Saliha Mirzet iz Grapske (r. 16.10.1958), oženjen, otac dvoje djece (Amel, Amela), manervista na željezničkoj stanici u Rijeci, strijeljan 15.06.1992. u Grapskoj sa ostalima.
Hidić Samir iz Grapske kod Doboja, zarobljen u Grapskoj, prošao kroz nekoliko srpskih logora, poginuo od nagazne mine dana 27.10.1993.god. kao logoraš logora ‘’Kula’’ prilikom kopanja srpskih tranšea na koje bio primoran.
Hidić Sejda iz Doboja, ‘’neustrašiva Dobojka’’, koju su srpski zlocinci zaklali, jer se energično oduprla njihovom silovanju u logoru – bordelu organizovanom u jednoj dobojskoj osnovnoj školi čiji upravitelj bila Nikolić Nada, bivši trgovac varaždinske ‘’Koke’’.
Hidić Smaila Husein iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidić Sulejmana Ajša iz Grapske (r. 11.08.1957), ubijena u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih snaga.
Hidić Šerifa Ismet Ićo iz Grapske (r. 17.06.1955), radnik sarajevske Hidrogradnje, ubijen kod Sarajeva u logoru Butmir 28.02.1993.god. gdje dospio nakon prolaska kroz logore Centralni zatvor Doboj, Gradiška, Manjača, Batković. Nakon razmjene juna 1994. njegovi ostaci sahranjeni na šehidskom mezarju Klokotnica kod Doboja.
Hodžić Ahmeta Nedžad iz Ševarlija (r. 17.03.1965), ubijen 26.06.1992. u rejonu Dervente, sahranjen u katoličkom naselju Plehan.
Hodžić Bećira Džemal iz Ševarlija, ubijen 18.06.1992. u Ševarlijama prilikom srpskog progona stanovništva.
Hodžić Ibrahima Ramo z.Liston iz Pridjela G., zarobljen i ubijen u Doboju, sudbina nepoznata.
Hodžić Mehmeda Rifat iz Ševarlija (r.20.03.1956), maja 1992.god. odveden sa radnom mjestu iz ‘’Apatinske pivare’’ Doboj gdje mu se gubi svaki trag.
Hodžić Rame Mehmed iz Pridjela G. r.1938), utopio se u r. Bosni 02.06.1992. prilikom pokušaja prelaska na drugu obalu.
Hodžić Redže Nisvet iz Ševarlija, ubijen 18.06.1992. u Ševarlijama pa zapaljen u štali Čanić Bege.
Hodžić Uzeira Izudin z.Gulit iz Grapske (r. 29.03.1971), neoženjen, poginuo 02.02.1993.god. kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajevo na Zlatištu kod Sarajeva. Nakon zarobljavanja 10.05.92. u Grapskoj prošao kroz logore ‘’Centralni zatvor Dobo’’, ‘’Gradiška’’, ‘’Manjača’’, ‘’Butmir’’. Godinu dana nakon pogibije razmijenjen i sahranjen u Klokotnici na šehidskom mezarju.
Hodžić Zaima Rusmir z.Suma (r.1950), kao zarobljenika ubili su ga, neutvrđenog dana 1992. god. pripadnici srpskih snaga.
Hozić Agana Hajrudin Pudo iz Pridjela G. (r.1947), prvo zlostavljan u jednoj garaži u rodnom mjestu a onda mučki ubijen 18.06.1992.g. od strane pripadnika srpskih snaga.
Hozić Huseina Malka, starica iz Pridjela G. (r.1919), žena Hozić Omera, mučki ubijena 18.06.1992. u Pridjelu zajedno s mužem i još dvoje staraca. Ostaci nađeni ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame u Pridjelu G. (Amor Mašović izvršio identifikaciju). Sahranjena na mezarju ‘’Zemine’’ u Pridjelu.
Hozić Tahira Omer starac iz Pridjela G. (r.1910), star 82 godine, mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem zajedno sa ženom i još dvoje staraca. Ostaci nađeni ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame u Pridjelu G. (Amor Mašović izvršio identifikaciju). Sahranjen na mezarju ‘’Zemine’’ u Pridjelu.
Hrnjičić Arifa Sead iz Doboja (r. 28.04.1964), nastradao 09.06.1992 u Jablanici kod Maglaja. Nepoznato.
Humić ef. Džemal, imam u Doboju, rodom iz Stanić Rijeke, nakon svakojakih tortura likvidiran tokom maja 1992. god. u nepoznatim okolnostima.
Hurtić Ibrahima Admir iz Grapske (r. 1978), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hurtić Bajre Zarif iz Grapske (r. 11.07.1938), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od strane srpskih napadača.
Hurtić Hajrudina Mustafa Brato iz Grapske (r. 1947), kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva natjeran kopati tranšeje u minskim poljima na srpskim linijama oko Sarajeva gdje je od nagazne mine poginuo dana 27.10.1993.god.
Hurtić Hasana Ibrahim iz Grapske (r. 01.07.1947), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od strane srpskih napadača.
Hurtić Huseina Ibrahim Brajko iz Grapske (r. 01.06.1943), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Hurtić Huseina Šerif iz Grapske (r.01.01.1939), ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskog napadača.
Hurtić Medžida Ferzeta iz Grapske, (r. 17.02.1949), udata (muž Brajko), strijeljana u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hurtić Muje Kasim iz Grapske (r. 25.10.1970), neoženjen, radnik dobojske Montaže, ubijen direktnim kontaktom od srpske ruke u kasarni Lukavica kao logoraš logora ‘’Kula’’ dana 18.07.1993. Nakon godinu dana tijelo razmijenjeno i sahranjeno na šehidskom mezarju ‘’Debelo brdo’’ u Klokotnici, Doboj Istok.
Hurtić Mustafe Amela iz Grapske (r. 31.03.1977), ubijena 10.05.1992. godine u Grapskoj od srpskih napadača.
Hurtić Mustafe Esad Eso iz Grapske (r. 17.01.1954), ubijen 10.05.1992. god. u Grapskoj od pripadnika srpskih snaga.
Hurtić Osmana Mehmed iz Grapske (r. 15.06.1938), zadnji put viđen u Grapskoj 15.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Hurtić Šefika Hadžib iz Grapske (r. 24.04.1964), ubijen 10.05.1992 u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Hurtić Šefika Trumbe iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hurtić Šerifa Izet iz Grapske (r. 20.06.1961), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od srpskih napadača.
Hurtić Šerifa Salih iz Grapske (r. 04.04.1968), kao logoraš logora ''Kula'' ubijen dana 29.04.1993 kod Pala, na Poljinama.
Husaković Hazima Nedžad iz Grapske (r. 26.08.1969), neoženjen, radnik dobojske ‘’Montaže’’, ubijen u večernjim satima dana 10.05.1992. u Grapskoj prilikom progona stanovništva od strane srpskih napadača.
Husaković Muje Mehmed iz Grapske (r. 22.06.1942), ubijen 10.05.1992.u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Husaković Muje Salih iz Grapske (r. . 01.01.1930), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Husaković Sulejmana Nusret z.Topuz iz Grapske, kao srpski zarobljenik prisilno mobilisan, poginuo na Becnju iznad Doboja.
Husanović Muhamed iz Doboja, ubili ga pripadnici srpskih snaga tokom juna 1992. Huseinbašić Smaje Haris, dječak, prognanik iz Ševarlija (r.1981), ubijen granatom dana 29.10.93. u centru Maglaja.
Huskić Atifa Hakija iz Kotorska (r. 20.08.1939), ubijen srpskom granatom u Derventi blizu Auto-moto društva.
Huskić Haskija iz Kotorska, zarobljen u Derventi i zatvaran u logore ‘’Kasarna JNA Derventa’’ i ‘’Stari mlin’’ na rijeci Vijaki blizu Prnjavora gdje ga krajem aprila 1992. ubili pripadnici srpske paravojne jedinice ‘’Vukovi s Vučjaka’’.
Huskić Muharema Sabrija, iz Makljenovca (r. 05.06.1956), uhvaćen 27.05.1992. u Makljenovcu otkad mu se gubi trag.
Huskić Sulje Asim iz Doboja, porijeklom iz Kotorska, poznati dobojski ženski frizer, ubijen u Kotorsku granatom ispaljenom sa srpskih položaja, u proljećnoj srpskoj ofanzivi 1992.god.
Huskić Zijada Mujo iz Kotorska, ubijen u Kotorsku proljeća 1992.
Ibrahimović Hasana Fadil iz Grapske (r. 10.05.1960), radnik RO ‘’Bitas’’ Sarajevo, oženjen, otac troje djece: Edina, Nermina, Vahida, svirao gitaru, ubijen u Grapskoj 10.05.1992., sahranjen u Grapskoj 15.05.1992. na mezarju uz džamiju.
Ibrahimović Hasana Muhamed Sudo iz Grapske (r. 05.03.1937), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Ibrahimović Hasana Muhamed iz Grapske (r. 05.03.1937), zarobljen u Grapskoj te nakon tortura u dobojskom zatvoru gubi mu se trag.
Ibrahimović Hasana Salih Džebo iz Grapske (r. 02.08.1935), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Ibrahimović Ibrahima Sulejman iz Makljenovca, početkom maja 1992. umro u bolnici Doboj za vrijeme okupacije grada u nepoznatim okolnostima.
Imamović Agana Muhamed iz Kotorska (r. 15.09.1959), ubijen 08.06.1992. u Ritešiću od pripadnika srpskih snaga.
Imširović Idriza Ismet iz Orahovice Donje kod Gračanice, zarobljen 16.05.1992. u Barama kod Doboja od kad mu se gubi trag
Isić Huse Smail iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja proljeća 1992.
Isić Saliha Sadeta, rođ. Mehinović iz Ševarlija (r. 25.05.1953). Zadnji put viđena u Hadžićima kod Sarajeva 23.08.1992.god. od kad joj se gubi trag.
Jacić Smaje Smail iz Miljkovca(r. 13.04.1953), zadnji put viđen u Miljkovocu 19.07.1992.god. od kad mu se gubi trag.
Jašarević Huseina Safet iz Čaira kod Doboja (r. 20.03.1956), zarobljen 10.jula 1992. na Čairama, otkad mu se gubi trag.
Jukić Huseina Sadeta rođ. Suljkanović, iz Lukavice kod Doboja (r. 17.03.1961), nestala 26.05.1992. u Odžaku otkad joj se gubi trag.
Jupić Adema Omer iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga.
Jupić Avde Mujko iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga.
Jupić Hasana Kasim iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga
Jupić Hasana Muharem iz Potočana (r. 1917), ubijen 18.06.92. u Potočanima od strane srpskih napadača.
Jupić Mahmuta Amir iz Ševarlija (r. 18.02.1973), kao logoraš srpskih logora prilikom prisilnog rada stradao septembra 1992. u Kotorsku.
Jupić Mehmeda Kasim iz Ševarlija (r. 15.06.1953), uhvaćen dana 08.06.1992.g. na regionalnom putu Doboj - Maglaj u srpskom selu Jabučić polje, gdje mu se gubi svaki trag.
Jupić Muharema Mustafa iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu od strane srpskih napadača.
Jupić Mujke Senad Jupi iz Ševarlija, zarobljenik u Doboju koji prisilno mobiliziran u jedinicu srpske ‘’Devete mještovite brigade’’, čiji k-dir bio Nijemčević Edin iz Kotorska, je prilikom srpskog napada na bošnjačko-hrvatsku liniju Križ kod Miljanovaca, općina Tešanj-Usora, poginuo dana 04.03.1994.g. U toj jedinici prisilno bilo mobilisano ukupno 215 nesrba: 162 Bošnjaka i 53 Hrvata.
Jupić Mujke Umka, ženska osoba iz Ševarlija, ubijena 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadača.
Jupić Rame Mehmed iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu tokom srpske hajke na civilno stanovništvo.
Jupić Saliha Samil iz Ševarlija, uhapšen u Doboju i ubijen oktobra 1992 u Doboju, sahranjen na mezarju ‘’Humka’’ u Doboju.
Jurkić Mije Marko, Hrvat iz Doboja (r. 08.09.1966), nestao 05.11.1993 u Gornjem Svilaju kod Odžaka otkad mu se gubi trag.
Kadrić Safet iz Potočana, ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu prikom srpske hajke na civilno stanovništvo Potočana, Ševarlija i Pridjela.
Kadrić Selima Ševal iz Grapske (r.05.05.1958), oženjen, dvoje djece: Amela i Belma, ubijen 10.05.1992.godine u Grapskoj.
Kahrimanović Osmana Izet iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 20.02.1967), ubijen 07.05.1992 u Crkvini kod Bos. Šamca.
Kahrimanović Šefik iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj.
Kaić Goran, Hrvat iz Doboja, nakon zarobljavanja ubili ga 28.07.1992. pripadnici srpskih snaga (niški specijalci i banjalučki diverzanti).
Kalem Ante, Hrvat iz sela Raškovaca, općina Doboj, od strane srpskih snaga uhvaćen i zatvoren u logor ‘’Bare’’ odakle je tjeran na prinudni rad na prvim vatrenim linijama na lokalitetu Putnikovo Brdo iznad Makljenovca gdje je dana 12.07.1992.god. smrtno stradao.
Kamarić Muje Armin, dijete iz Ševarlija (r.1987) ubijen granatom 29.10.93. u centru Maglaja.
Karalić Mehmeda Husein iz Grapske (r.13.11.1929.), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992.
Karalić Omera Šefik iz Grapske (r.28.10.1940.), oženjen, dvoje djece: Muhamed i Nahid, strijeljan 15.06.1992.
Karalić Saliha Rabija iz Grapske r.(08.11.1929.), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Karamatić Mijata Jure z. Janjić, Hrvat iz Komarice (r.1934), nestao tokom 1992., vjeruje se da su ga tokom 1992. ubili pripadnici srpskih formacija.
Karamatić, Hrvat iz Johovca, civil, star 19 g., pripadnici srpskih snaga su ga masakrirali i ubili dana 06.07.1992. u Johovcu, općina Doboj.
Karamehić Huseina Mesud iz Kotorska, ubijen 1992.god. u Kotorsku od pripadnka srpskih snaga.
Katavić ? Hrvat iz Komarice, općina Doboj, ubijen tokom aprila 1992. u Komarici od strane pripadnika srpskih snaga.
Katavić Ivica, Hrvat is Komarice, općina Doboj, presreten 15.03.1992. na mag. putu Derventa – B. Brod u mjestu Lužanima Bosanskim u svom autu od strane Martićevaca, koji u Posavinu pristigli iz Hrvatske tokom februara 1992., gdje je ubijen na licu mjesta a njegov auto otuđen.
Katavić Luke Pejo, Hrvat iz Komarice (r. 26.05.1961), stradao u Kostrešu kod Dervente dana 06.09.1992.god.
Klobodanović Alije Agan iz Doboja (r.14.02.1959), od 20.maja 1992. kad je zadnji put viđen u Doboju gubi mu se trag.
Knežević Ivana Filip, Hrvat iz Makljenovca (r. 26.03.1958), zadnji put viđen 06.maja 1992. u Makljenovcu od kad mu se gubi trag.
Kojić Dragića Željko, Hrvat iz Doboja (r. 28.10.1975), nastradao u Sitnici kod Ključa dana 25.09.1995.
Kokić ?, otac Kokić Bore, Hrvat iz Doboja, juna 1992.god., ubijen (zaklan) od strane srpskih snaga u Doboju zajedno sa suprugom.
Kokić ?, Hrvatica iz Doboja, majka Kokić Bore, pripadnici srpskih snaga su je tokom juna 1992.god. zaklali zajedno sa njenim mužem.
Kopčić Jakova Pejo, Hrvat iz Makljenovca (r. 12.05.1962), zarobljen 05.05.1992 u Makljenovcu otkad mu se gubi trag.
Kopčić Karlo, bivši penzionisani k-dir milice Doboj. Ljeta 1992. toliko su ga tukli pripadnici srpske vlasti da je podlegao batinama.
Kotorić Ćazima Nijaz iz Kotorska, općina Doboj, ubijen granatom ispaljenom s položaja srpskih snaga u Kotorsku, proljeća 1992.god.
Krajina Jakova Doma, rođ. Lukić, Hrvatica iz Žabljaka (17.05.1907), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu.
Krajina Joze Anica, Hrvatica iz Makljenovca (r. 05.04.1920), stradala 12.07.1992. god u Makljenovcu.
Krajina Nikole Katica, Hrvatica iz Makljenovca (13.10.1935), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu.
Krajina Nikole Marica, Hrvatica iz Makljenovca (04.07.1934), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu
Krdžalić Salke Ferzet iz Grapske (r. 27.11.1961), radnik ‘’Energoinvesta’’ Rudanka, oženjen, otac dvoje djece: Mina i Zlata, strijeljan u Grapskoj sa ostalim mještanima.
Krnjić Iva, Hrvatica iz Donjih Božinaca, općina Doboj, ubijena oktobra 1992.god. u Donjim Božincima od strane pripadnika srpskih snaga.
Kruško Omera Ćazim iz Šija kod Doboja (r. 31.10.1930), nestao u Doboju 05.12.1992. otkad mu se gubi trag.
Kruško Mehmeda Šerif iz Šija (r.20.06.1963) poginuo u Kotorsku dana 11.06.1992. prilikom jakog napada srpskih jedinica. U Kotorsku je i sahranjen.
Kurtović Mustafe Avdulah iz Miričine kod Gračanice (r. 19.05.1934), uhvaćen u Doboju 03.05.1992 od kad mu se gubi svaki trag.
Kurtušić Ivana Pera, rođ. Bilandžić, Hrvatica iz Johovca kod Doboja (r. 1909), stradala jula 1992 u mjestu Foča, općina Doboj.
Letić Hasana Adem iz Potočana, ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu prilikom hajke srpskih napadača na civile ovog mjesta.
Letić Huse Hasiba, ženska osoba iz Ševarlija, juna 1992. u vrijeme totalne okupacije i blokade Ševarlija, Potočana i Pridjela preminula u svojoj kući u nepoznatim uslovima.
Mahmutović Selima Sabahudin iz Ševarija, ubijen 18.06.92. pa zapaljen sa ostalima u štali Čanić Bege.
Majetić Franjo, Hrvat iz Doboja, ubijen u Doboju.
Maleškić Ibrahima Husein iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 26.07.1965), zadnji put viđen 17.11.1992. u rejonu Doboja.
Marić Mate Marko, Hrvat iz Komarice kod Doboja (r. 19.06.1945), stradao u Komarici 17.06.1992.
Marić Mirka Božo, Hrvat iz Vranduka kod Doboja (r. 11.07.1968), stradao u Komarici 18.06.1992.
Martinović Drago, Hrvat iz Doboja, nakon zarobljavanja i raznih tortura u logoru ''Centralni zatvor'' Doboj, odveden iz logora i likvidiran zajedno sa Grgić Karlom.
Matanović Jozo, Hrvat iz Doboja, električar u Regionalnoj bolnici Doboj, nakon brutalnih tortura juna 1992. u ''Centralnom zatvoru Doboj'', preminuo u bolnici Banja Luka od posljedica te tortura i zadobijenih rana.
Matić Ivana Anica, rođ. Matanović, Hrvatica iz Johovca kod Doboja (r. 26.06.1915), od strane pripadnika srpskih snaga ubijena 10.08.1992. u Johovcu na nogometnom igralištu.
Mehić Hasana Ševko iz Bušletića kod Doboja (r. 18.01.1958), stradao 19.04.1993. u mjestu Svjetliča kod Doboja.
Mehić Senad iz Grapske, ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane pripadnika srpskih snaga.
Mehinagić Delije Delija iz Jablanice kod Maglaja (r. 09.04.1971), nestao u Doboju 18.06.1992.god.
Mehinović Agana Bahrija iz Ševarlija (r.1954), bivši radnik ‘’Bosnaprijevoza’’, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu sa bratom Rukibom. Manojlović Kosta iz Pridjela Donjeg je očevidac njegovog ubistva.
Mehinović Agana Rukib iz Ševarlija (r. 1938), ubijen 18.06.92. u Ševarlijama zajedno sa bratom Bahrijom.
Mehinović Mustafe Suad Beneš iz Ševarlija (r. 1971), ubijen granataom 18.06.92. prilikom srpskog granatarinja mjesta Kulina na desnoj obali r. Bosne prilikom prisilne evakuacije stanovništva.
Mehmedović Mustafe Mustafa iz Doboja (r. 14.09.1970), nestao u Zvorniku 24.02.1992.god.
Memagić Muharema Alija (1936) iz Makljenovca, ubijen u džamiji.
Mešić Huse Esad iz Potočana kod Doboja (r. 07.07.1959), stradao 18.06.1992. u mjestu Kulina na desnoj obali r. Bosne. Utopio se u nabujaloj vodi bježeći ispred srpskih napadača.
Mešić Huseina Sejdo iz Potočana, ubijen 18.06.92. u Potočanima od strane srpskih napadača.
Mešić Ibrahima Jusuf iz Svjetliče (r. 20.05.1926), ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Mešić Saliha Smail iz Potočana, poginuo 23.05.1992.god., nepoznato.
Mešinović Dževad iz Doboja, jedan od bivših rukovodilaca PTT Doboj, nesretnim slučajem poginuo na Krdniji kod Tešnja dana 19.06.1994.g.
Mrkaljević Mustafe Bajro iz Kotorska, ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa položaja srpskih snaga.
Mrkanović Ibrahima Avdo iz Pridjela G. (r. 1913) – mučki ubijen 18.06.1992. u rodnom mestu, zajedno sa suprugom Hanifom, ostatke nađene ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame iz Pridjela identifikovao Amor Mašović.
Mrkanović Sabita Hanifa iz Pridjela G. (r. 1919), zajedno s mužem ubijena 18.06.1992. u Pridjelu G. Ostatke, nađene ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame iz Pridjela identifikovao Amor Mašović.
Mujadžić Mešina Mehmed iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu prilikom progona stanovništva od strane srpskih napadača.
Mujaković Jusuf iz Grapske (r.1920), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj Gornjoj od strane srpskih napadača.
Mujaković Mehe Husein iz Grapske (r. 01.09.1945.) ubijen u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih napadača.
Mujaković Sejfudina Safet iz Grapske (r. 20.06.1971), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj Gornjoj od strane srpskih snaga.
Mujanović Muje Halid iz B. Čivčija, bivši radnik GP ''Radnik'' Doboj, kao logoraš logora ''Perčin disko'' zajedno s bratom Mehom ubijen u živom zidu na Putnikovu brdu dana 12.07.1992.
Mujanović Muje Meho, iz B. Čivčija, bivši radnik GP ''Radnik'' Doboj, kao logoraš logora ''Perčin disko'' zajedno s bratom Halidom ubijen u živom zidu na Putnikovu brdu dana 12.07.1992.
Mujkanović Hazim iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Mehe Husein iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Mehmed iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Nijaz iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Rifet iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Sejfudina Safet iz Grapske (r.20.07.1971) ubijen snajperom u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Mujkanović Smail iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkić Mahmuta Hajdo iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa ocem i bratom.
Mujkić Mahmuta Izet (1960) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa ocem i bratom.
Mujkić Mahmuta Mahmut (1934) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa dva sina.
Muratčehajić Avdo iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Muratović Hasana Adem iz Grapske, bio invalid bez nogu (r.15.05.1930.), stijeljan u Grapskoj 15.06. 1992. sa ostalima.
Muratović Ibrahima Mevla rođ. Mulalić iz Grapske (r. 13.07.1933), porijekom iz Lukavica Rijeke, supruga Adema Muratovića, ubijena u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Muratović Omera Rešid Rašo iz Grapske (r.15.07.1928), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Muratović Saliha Zlata, rođ. Bjelobrković, starica iz B. Čivčija (r. 1908), nestala u Doboju 13.05.1992. otkad joj se gubi trag.
Mustafić Huse Rešad iz Doboja, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadača pa potom zapaljen u štali Čanić Bege sa ostalima.
Mustafić Ibro iz Sjenine kod Doboja, ubijen u Grapskog 10.05.1992. od strane srpskih napadača.
Nikić Mate Vinko, Hrvat iz Doboja (r. 13.08.1965), zarobljen u Makljenovcu kod Doboja 05.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Nikoleti Alojzija Hrvoje, Hrvat iz Doboja (r. 27.01.1954), zadnji put viđen 12.06.1993. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Nukičić Hasiba Safet iz Grapske (r. 20.02.1965), ubijen 25.05. 1992., dan nakon što je odveden iz ‘’Centralnog zatvora’’ Doboj gdje bio zatvoren.
Nukičić Saliha Rifat iz Grapske (r. 19.07.1952), oženjen, otac dvoje djece: Amira i Amir, ubijen u Grapskoj 10.05.1992.god. od strane srpskih snaga.
Odobašić Ibrahima Dževad iz Kotorska kod Doboja (r. 01.08.1951), zadnji put viđen 10.jula 1992. u rejonu Doboja otkad mu se gubi trag.
Omerčić Osme Arif iz B. Čivčija, autoprijevoznik, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu zajedno s braćom Haskom i Mehom dana 12.07.1992.
Omerčić Osme Hasko, iz B. Čivčija, autoprijevoznik, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu zajedno s braćom Arifom i Mehom dana 12.07.1992.
Omerčić Osme Meho iz B. Čivčija, autoprijevoznik, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu zajedno s braćom Arifom i Haskom dana 12.07.1992.
Omerčić Omera Mehmedalija iz Doboja (r. 25.06.1939), zarobljen jula 1992. u Doboju otkad mu se gubi trag.
Osmanbegović Alije Fikret iz Ševarlija (r.20.06.1955), likvidiran 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadača.
Osmanbegović Avde Esma, ženska osoba iz Ševarlija, prognanik, ubijena granatom u Zavidovićima.
Osmanbegović Mustafe Mustafa iz Ševarija (r.1960), bez vidnog razloga uhapšen 20.05.2005. na regionalnom putu između naselja Jabučić Polje i Trbuk, općina Maglaj, te prebačen u jedan od dobojskih logora. Zadnji put je viđen 10.06.1992. u Doboju otkad mu se gubi svaki trag.
Palislamović Refik iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Palislamović Tidža iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Peleš Behadera Fehim iz Doboja (r. 1941), stradao 18.09.1995. u Donjim Šušnjarima kod Doboja. Sudbina nepoznata.
Pličanić Sulejman z. Sule iz Doboja (oko 50 g.), građ. tehničar, prisilno mobilisan u srpsku vojsku, poginuo prilikom srpskog napada na muslimansko naselje Kalošević, općina Teslić, u momentu pokušaja prebjega na slobodnu teritoriju 11.03.1994.g.
Pranjić ?, Hrvat, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga maja 1992. u selu Komarica.
Pranjić Doma, Hrvatica iz Dragalovaca (oko 70 g.), pripadnici srpskih snaga su se 15.07.1992. u njezinoj kući na njoj iživljavali; u ranim jutarnjim satima je umrla od zadobivenih ozljeda.
Pranjić Pajo, Hrvat iz Dragalovaca, ubijen ručnom bombom koju pripadnici srpskih snaga ubacili u njegovu kuću.
Radović Slavko, Hrvat iz Johovca, općina Doboj, tokom redovnog služenja JNA februara 1992. pripadnici bivše JNA su ga zaklali u jednom selu kod Vinkovaca u Hrvatskoj. Prije tog zločina njegov pretpostavljeni oficir JNA je pred svim vojnicima izjavio da će "sve ustaše u kasarni pobiti".
Redžić Asima Nedžad iz Doboja (r. 15.06.1967), stradao 27.06.1992. u rejonu Doboja. Sudbina nepoznata.
Salatić Zlatana Amir, mladić iz Pridela G., uhapšen mjeseca maja 1992. u Doboju, zatvoren u jedan od logora, sudbina nepoznata.
Seksan Žarka Severin iz Doboja (r. 16.07.1971), nestao 29.05.1992 u Modriči.
Selimbašić ?, Bošnjak iz Doboja, muž Nisvete Selimbašić rođene Skula i rodom iz Matuzića, ubijen, nepoznato. Takođe ubijen njegov brat.
Sinanović Mehe Fikret iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu od strane srpskog napadača.
Slijepčević Ahmeta Senad, porijeklom iz Kotorska, novinar ‘’Derventskog radija’’ (r. 21.05.1960.), pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili u Derventi u ulici ‘’Ilije Grbića’’ skupa s bratom i nekoliko civila da bi nakon tortura u logorima ‘’Kasarna JNA Derventa, ‘’Stari mlin’’ na r. Vijaki u blizini Prnjavora krajem 1992. bio ubijen od strane srpske jedinice ‘’Vukovi s Vučjaka’’.
Slijepčević Ahmeta Suad, porijeklom iz Kotorska (r. 08.06.1957), pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili u Derventi u ulici ‘’Ilije Grbića’’ skupa s bratom i nekoliko civila da bi nakon tortura u logorima ‘’Kasarna JNA Derventa, ‘’Stari mlin’’ na r. Vijaki u blizini Prnjavora krajem 1992. bio ubijen od strane srpske jedinice ‘’Vukovi s Vučjaka’’.
Smajlović Ekrem iz Pridjela G. (r. 1941.), epileptičar, umro 07.05.1992 na dan prvog granatiranja srpskih minobacača s područja Pridjela Donjeg na skelu Pridjel, Matuziće, most Ušće i Londžu u Makljenovcu .
Smajlović Muje Delista, djevojčica iz Pridjela G. (r.1978) ubijena granatom u Maglaju ispaljenom sa srpskih položaja.
Smajlović Mustafe Šerifa, starica – prognanik iz Pridjela G., ubijena granatom u Lepenici ispaljenom sa srpskih položaja.
Spahić Juse Šemso iz Kotorska kod Doboja (r. 1940.), stradao u Kotorsku 16.06.1992. Tijelo nije pronađeno.
Spahić Muharema Almir iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja u mjestu Kotorsko kod Doboja proljeća 1992.
Spahić Muharema Amir iz Kotorska kod Doboja (r. 30.04.1970), stradao u Komarici 18.06.1992. Tijelo nije pronađeno.
Suljić Ibrahima Omer iz Grapske (r. 08.01.1959 ), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Suljić Sulejmana Alija iz Grapske (r. 06.05.1944), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Šahman Zaima Hanija, rođ. Bavrk, Bošnjakinja iz Jablanice kod Tešnja (r. 1920), nestala 03.05.1992. u Rječici Donjoj kod Doboja.
Šečić ? , Bošnjak iz Mravića, općina Doboj Jug, poginuo od granate ispaljene sa Ozrena u njegovo dvorište dana 23.05.1994.g. Od iste granate poginula njegova kćerka i njegova sestra, udata Alibašić. Od iste granate ranjeni: sin, snaha i druga kćerka, te sestrić Nedžad Alibašić.
Šečić ?, Bošnjakinja iz Mravića, općina Doboj Jug, poginula dana 23.05.1994.g. u dvorištu porodične kuće od srpske granate ispaljene sa Ozrena. Od iste granate poginuo njen otac i tetka a ranjen brat Nijaz, snaha, sestra i tečić Nedžad Alibašić iz Ševarlija.
Šišić Jakuba Nedžad iz Doboja (r. 06.10.1950), nestao 11.10.1992. u Doboju.
Škiljo Ejuba Elvir iz Mravića, sin lokalnog mesara, ubijen dana 07.06.1993. snajperom dok pecao ribu na obali r. Bosne u rodnom mjestu.
Škrebo Ejuba Ibrahim iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 1969), likvidiran u Posušju juna 1992, od strane hrvatskih snaga. Tijelo nije pronađeno.
Tabaković Muharem Harika, bivši dobojski kinooperater, ubijen u svojoj kući na Čaršiji, iznad mezarja zvanog ''Humka'' u maju 1992.g.
Tipura Ilija, Hrvat iz Ritešića kod Doboja, (r. 26.05.1935), bivši načelnik SUP-a Doboj, od strane srpskih vlasti uhapšen 03.05.1992. u Doboju i zatvoren u logor. Teško maltretiran, više puta premlaćivan, na njemu vršene razne vrste torture. Od posljedica torture teško se razbolio na prinudnom radu u Rudanci odakle je 30.08. vraćen u ''Centralni zatvor'' a na intervenciju Crvenog krsta je pušten da bi 12. 09.1992. u komi dospio u Dobojsku bolnicu a dva dana kasnije operisan u Banja Luci. Preminuo 20.09. 1992. u Banjalučkoj bolnici gdje je i sahranjen.
Titorić Ševala Alenko, Bošnjak iz Doboja (r. 16.03.1963), nestao 26.05.1992 u Bratuncu. Tijelo nije pronađeno.
Topić Muhameda Smajo iz Doboja (r. 14.06.1932), zarobljen u Doboju septembra 1992. otkad mu se gubi trag. Tijelo nije pronađeno.
Tranjanin Ćama iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Tranjanin Emka iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Tukić Ibrahima Osman iz Mravića kod Doboja (r. 02.04.1944), stradao u rejonu Žepča 23.06.1993. Tijelo nije pronađeno, sudbina nepoznata.
Tuljić Ivo, Hrvat iz Dragalovaca kod Doboja (oko 70 g.), ubijen 02.06.1992. ručnom bombom u svojoj kući.
Vidak Šime Mato, Hrvat iz Bukovca, općina Doboj (r. 25.03.1965), ubijen 18.06.1992. u Komarici od strane srpskih snaga.
Vidović Jose Jozo, Hrvat iz Prisada kod Doboja (r. 14.08.1959), zarobljen u Prisadama 05.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Zaimović Kemala Jasmin iz Matuzića (r.1985), ubijen u Tešanjci velikom kasetnom bombom koja izbačena na Tešanjku iz srpskog aviona dana 08.10.1995. i kom prilikom poginulo 9 osoba a 51 ranjena.
Zečević ?, Bošnjak iz Grapske, pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili i zatvorili u logor ’’Bare’’ gdje je tokom juna 1992. podlegao od zadobijenih rana nakon premlaćivanja.
Zečević Ejuba Zehrudin iz Kotorska, kao civil ubijen u srpskoj ofanzivi na Posavinu 1992.u selu Lužani Bosanski, općina Derventa, prilikom bombardovanja kolone prognanika koje izveli borbeni avioni sprskih snaga.
Zečević Nusreta Nijaz iz B. Čivčija (r. 17.05.1966), nestao u Grapskoj, 20. maja 1992. otkad mu se gubi trag.
Zirdum Vida Stipo, Hrvat iz Komarice kod Doboja (r. 12.05.1962), stradao u Komarici dana 18.06.1992.god. Sudbina nepoznata.
Zulić Ćiro, magistar iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su ga zaklali juna 1992.god. u Doboju. Bili su ga prvo pustili iz zatvora da bi ga nakon toga drugi uhapsili i zaklali.
Spisak odgovornih za zločine u dobojskom kraju - abecedno
Bjelošević Andrija
Kantonalni sud Zenica je još augusta 1997.g. podigao optužnicu protiv Andrije Bjeloševića (takođe Ninkovića i Stankovića) tereteći ga za krivična djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništa počinjena na području dobojske regije od maja 1992.g. do decembra 1994.g. Na osnovu reporta HRW-a (Human Rigts Watch), smatra se odgovornim za masovna ubistva, mučenja, silovanja žena, te prinudno raseljavanja stanovništva, pljačkanje i uništavanje imovine koje izvršili pripadnici CSB-a Doboj. On je bio regionalni načelnik CSB Doboj i savjetnik ministra unutrašnji poslova RS za pitanja policije na regionalnom nivou. Policijske snage pod njegovom kontrolom učestvovale u etničkom čišćenju, okupiranju i razaranju dobojskih naselja te protjerivanju nesrpskog stanovništva prema Tešnju i Gračanici. Vršili su ubistva, odvođenja i zlostavljanja nesrpskog stanovništva u logorima ''Bare'', ''Hangari Usora'', ''Kasarna Ševarlije'', ''Perčin disko'' te naročito ''Centralni zatvor''. Imao je jak utjecaj i kontrolu nad policijskim snagama Doboja, Teslića, Derventa, B. Broda, Modriče, B. Šamca i Odžaka, te tijesnu suranju sa rukovodstvom SDS-a Doboja, SDS RS te pripadnicima bivše JNA i srpskim paravojnim formacijama s namjerom uništenja nesrpskog, naročito bošnjačkog civilnog stanovništva. Smatra se odgovornim za ''Živi štit'' od logoraša iz logora ''Perčin disko'' na Putnikovom brdu dana 12.07.1992. i likvidiranje većeg broja civila iz logora ''Kasarna 4. juli Miljkovac'', slanje srpske paravojne jedinice ''Miće'' iz Doboja u Teslić početkm maja 1992.g., naredbe izdate paravojnim formacijama ''Ubijte muslimane gdje god ih nađete'', likvidiranje najmanje 15 zatvorenih civila iz logora ''Centralni zatvor'' krajem maja 1992., masovna trodnevna ubijanja civila Pridjela, Ševarlija i Potočana na obalama r. Bosne koje trajalo od 17. do 19. juna 1992.g. Nakon rata bio savjetnik za sigurnost u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS. Pojavio se ljeta 2003. pred istražnim sudijom Kantonalnog suda u Zenici, izjavio da se ne osjeća krivim i odlučio se braniti šutnjom. Sud mu dozvolio da se brani sa slobode a njegov advokat Danilo Stijović tvrdi da će dokazati nevinost njegovog kandidata.
Dostanić Rado
Veći dio ratnog perioda bio k-dir jednog od najjačih artiljerijskih uporišta VRS na planini Ozren kao jedan od eksperata za civilne ciljeve odakle je svakodnevno bombardovao okolna nesrpska naselja uključujući mjesta Doboj jug, Doboj istok te gradove Gračanica, Lukavac, Tuzla, Živinice, Banoviće, Olovo, Zavidoviće, Maglaj i Tešanj. Najpoznatiji masakr je tuzlanska Kapija, a bilo je sličnih po Zavidovićima, Maglaju, Tešnju, Brijesnici. Nakon Daytonskog sporazuma, umjesto da bude optužen za ratne zločine, dobio visoku funkciju načelnika sektora za operacije DGS-a (Državne granične službe BiH).
Đurđević Vlado
Naslijedio je 1993. Andriju Bjeloševića na poziciji regionalnog šefa policije Doboj. Na toj poziciji ostao sve do 1998.g. HRW ima dokaze da je učestvovao u organizaciji etničkog čišćenja. Trenutno direktor ''Dobojinvesta''. Član je SNSD stranke.
Đuričić Predrag
Četnički vojvoda sa Ozrena. Jedan od glavnih organizatora i izvršilaca pokolja bošnjačkog stanovništva južnih dobojskih naselja na desnoj obali r. Bosne (Ševarlije) sredinom juna 1992.
Gligorić Milenko, direktor radija ''Srpski radio Doboj''
Dugogodišnji direktor radija ''Srpski radio Doboj'', sekretar SDS-a Doboj, širio mržnju i propagandu, na radiju ugošćavao zločince poput Vojislava Šešelja, Ratka Mladića, Milana Martića, Radovana Karadžića, k-dire srbijanskih, krajiških i lokalnih paravojnih zločinačkih jedinica. Aktivno pomagao Milanu Ninkoviću u organizovanju zločinačke jedinice ''Miće''. Rodom je iz Pridjela kod Doboja, ranije radio u ŽTP Doboj.
Gligorić Tihomir, potpredsjedik SDS-a Doboj
U doba izvšenja najvećih zločina u dobojskoj regiji bio zamjenik SDS-a, bio jedan od planera akcije progona stanovnštva Pridjel, Ševarlije, Potočani. Kasnije prešao u Socijalističku partiju, bio potpredsjednik Vlade RS a dana 01.09.1998.g. je imao čast pustiti prvi srpski voz na relaciji Doboj Novi – Paklenica. Zastupnik je u Parlamentu BiH i predsjedavajući Parlamentarne komisije za utvđivanje iznosa i trošenja donatorskog novca. Autor knjige o zloupotrebi crkve i nacionalnih osjećanja pod nazivom ''Velika prevara'', izdate 2005.g.
Ilić Miroslav
Na listi Haškog tribunala zbog učinjenih ratnih zločina u okolici Doboja. Bliski suradnik majora Milovana Stankovića, naročito se isticao u prvim danima okupacije Doboja.
Joldić dr. Miodag
Dobojski Mengele, od strane SDS-a početkom agresije 1992. postavljen za šefa dobojske bolnice. Otpustio sve ljekare i radnike bolnice nesrpske nacionalnosti a postavio srpske ljekare. Nasilno transfuzirali ogromne količine krvi zarobljenim Bošnjacima. Mnoge medicinske sestre su silovane u bolnici. Na spisku je zabrane ulaska u USA.
Jorganović Ozren, novinar
Dugogodišnji novinar i voditelj programa ''Radio Gračanica''. Bio poznati ljubitelj i kolekcionar bosanske sevdalinke. Iznenada iz Gračanice otišao na planinu Ozren te postao glavni urednik novoosnovanog srpskog radija ''Radio Ozren'' koji širio mržnju, laži i velikosrpsku propagandu tokom cijele agresije na BiH, a bio je jedan od urednika radija ''Srpski radio Doboj'' uz Gligorić Milanka. Poslije rata imao problema sa srpskim vlastima, povukao se.
Jorgić Nikola Jorga
Joja od Doboja (r.1964) je bio vođa krajnje ekstremne grupe srpskih zločinaca zvane ''Jorgina grupa'' koji činili neviđene zločine u Doboju i okolici. Osnovao logor ''OŠ Kostajnica'' gdje je rođen, (rodno mjesto Borislava Paravaca) u koji nakon masakra zatvoreni civili Grapske. Vršio ubistva u logoru ''Bare'' o čemu ''Slobodna Bosna'' objavila članak ''Samo u jendom danu Jorgić je ubio 23 Bošnjaka'', a takođe u skoro svim ostalim logorima. Tokom maja na Sprečanskom mostu u dobojskom predgrađu Poljice vršio pljačkanje protjeranih Bošnjaka deportovanih stočnim vagonima iz banjalučke regije koji bili pušteni dolinom Spreče
prema Gračanici. Tih dana je uhapsio 21 Bošnjaka, deportovao ih u logor ''Kasarna 4.juli'' u Miljkovcu da bi osmoricu nakon 3 dana sproveo u ''Centalni zatvor'' gdje im na krovu zatvorske garaže naredio da se međusobno tuku željeznim šipkama i bokserima. Jednom Bošnjaku je u Centralnom zatovoru lično stavio kantu na glavu i udarao gredom dok ga nije ubio. U Dusseldorfu na aerodromu je 1995. uhapšen od njemačkih vlasti te zbog 11 slučajeva učestvovanja u genocidu, 30 ubistava i učestvovanja u napadima i silovanjima osuđen na nekoliko doživotnih robija od strane sudije Guenter Krantz-a. On je njemački državljanin gdje živio od 1969., oženjen Njemicom Petrom, otac je šestoro djece. Kaznu izdržava u zatvoru Bohum, Njemačka, ima TV u sobi i pravo posjete.
Karagić Slobodan Karaga
Vođa paravojne formacije ''Karagina grupa'' kao dio ''Crvenih beretki'' a bio pripadnik i formacije ''Miće'' i bliski suradnik ekstremiste Milana Mrkonjića iz Teslića. Megafonom Bošnjacima Doboja i okoline davao ultimatum da predaju oružje. Tukao zatvorenike po dobojskim logorima, naročito logoru ''Perčin disko'' i činio razne druge zločine. Zbog ratnih zasluga postao menadžer ''Zanatproma'' te suvlasnik dijela tvornice ''Bosanka'', a dugo živio u kući jednog protjeranog Bošnjaka (dr.Kruškić). Vlasnik je kafića ''Tango'' u Doboju, na slobodi.
Kerkez Milan i Zahida
U svojoj kući u Doboju otvorili privatni konc-logor u koji nasilno dovodili Bošnjakinje, čak i maloljetne, na sadističke orgije srpskih zločinaca.
Knežević Savo, pravoslavni pop u Tesliću
U doba agresije bio predsjednik teslićkog SDS-a te član Narodne skupštine RS na Palama te jedan od glavnih organizatora etničkog čišćenja Teslića i okoline. Bio desna ruka Milanu Ninkoviću Mići iz Doboja, idejnom tvorcu dobojske paravojne formacije ''Miće'' koja vršila monstruozne zločine u okolici Teslića. Po izvještajima HRW-a proglašen je jednim od najekstremnijih ličnosti budući da brutalno likvidirao svoje političke oponente. Sada je pravoslavni pop u Tesliću.
Kujundžić Predrag Predo
Vođa paramilitarne grupe ''Predini vukovi'', bivši bravar dobojskog ''Trudbenika'' rodom iz B. Suhog Polja na Ozrenu. Od samog početka po naređenju SDS-a Doboj vršio naoružavanje i obuku po srpskim selima. Učestvovao je u okupaciji Doboja, proterivanju nesrpskog stanovništva iz nekoliko sela (Grapska, Ševarlije) a posebno Bukovačkih Čivčija gdje je mještane dugo primoravao na prisilni rad u njegovu korist. Poslije rata dovođen u vezu sa tajnom organizacijom ‘’Gavrilo Princip’’ poznatijoj kao ‘’Crna ruka’’ koja nabavljala novac za Karadžićevo obezbjeđenje iznuđivanjem i reketom imućnijih ljudi. Po okončanju agresije na BiH imenovan je direktorom ‘’Auto-moto društva’’ Doboj, otvorio je lanac picerija po Doboju, vlasnik je disko kluba u Barama. Tokom 2000.g. dobijena je saglasnost od Haškog tribunala za njegovo procesuiranje, na listi je zabrana ulaska u USA i zemlje EU. Na slobodi.
Lavrnić Đoko, bivši rukometni reprezentativac
Rukometni reprezentativac bivše Jugoslavije, rođen 06.juna 1946.g. Dana 03.05.1992., tačno u 16:00 sati (po isteku ultimatuma) kad Doboj okupiran, viđen za PAM-om 12.7 mm montiranim na kamionu a cijevi uperenih prema muslimanskom naselju Orašje iznad Doboja. Deportovao viđenije Dobojlije nesrpske nacionalnostu u logor ''Hangari Usora''. Cijelo vrijeme tokom agresije bio u ratnoj uniformi, vatreni je član SDS-a. Vlasnik kafića ''Žorž'' u Doboju.
Lisica Slavko, k-dant TOG Doboj
Prvo pukovnik JNA a kasnije general VRS. Tokom agresije bio k-dant TOG Doboj (taktičko-operativne grupe), planer i realizator većine taktičko-operativnih manevara i prodora, naročito tenkovskih tokom operacije ''Koridior'' u Posavini ljeta 1992.g., slobodnih južnih i istočnih područja općine Doboj i susjednih općina (Tešanj, Maglaj, Gradačac). U dobojskom kraju poznat po neuspjelom tenkovsko-pješadijskom napada izvšenom 20.marta 1993.g. na ušću Usore u Bosnu.
Ljubičić Drago, ratni načelnik općine Doboj
Srednjoškolski profesor, kao član SDS-a od 1990.g. do 1998.g. bio načelnik općine Doboj. Direktno je tokom 1991.g. učestvovao u stvaranju srpskih vojnih i paravojnih jedinica, bio k-dant jednog četničkog odreda. Na istoj poziciji bio tokom cijele agresije. Od prvog dana učestvovao u okupaciji Doboja te etničkim čišćenjima okolnih naselja. Prvog dana okupacije užeg dijela grada predvodio pripadnike srpskih snaga u društvu sa Goranom Radojčićem i Slobodanom Karagićem kada su u grad ušli tenkovi sa jugoslavenskim zastavama i započela žestoka pucnjava po dijelovima grada sa bošnjačkom većinom. Imao jak utjecaj na upravnike dobojskih logora. SDS je napustio 1997. i priključio se SNS-u Biljane Plavšić. Poslije bio direktor Uprave prihoda Doboj i poslanik SNS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Miće
Paravojna formacija formirana kao specijalna jedinica dobojskog CSB-a koja vršila zločine po Tesliću i okolnim dobojskim naseljima, izvšila masakr u mjestu Ranković a kasnije strijeljali logoraše na Klupama u planini Borja. Naziv dobila po nadimku Miće svog mentora Milana Ninkovića iz Doboja a djelolave su kao dio ''Crvenih beretki''. Uz vođe Pijunović Miroslava z. Piko i Karagić Slobodana z. Karaga poznata su imena: Ćulibrk Dušana Dobrivoje Braco (r.1956 u Doboju), Dević Vitomir, Đurić Riste Stojan (r.1952. u Buletiću kod Teslića), Gavranović Saša, Kezunović Dragomir, Momić Ranko, Slavuljica Mirka Dario, Spasojević Bože Slavko Bata (r 1957. u Doboju), Subotić Predrag, Šljivić Rodoljub, Šljuka Ranko, Šljuka Zoran, Tadić Steve Zoran (r.1960. u Doboju, živio u Maglaju), Tekić Mihalila Slobodan Rako (r.1953. u Doboju). Neki pripadnici ove jedinice su bili uhapšeni u hotelu ''Kardijal'' Teslić, ali su na intervenciju svojih mentora pušteni na slobodu. S ''Mićama'' su tijesno surađivali predsjenik općine Teslić Nikola Perišić te pravoslavni pop i narodni poslanik Savo Knežević.
Mihajlović Tomislav Kuka
Bio pripadnik rezervnog sastava ''srpskog MUP-a'' a zajedno sa ''Mićama'' i ''Crvenim beretkama'' učestvovao u progonu stanovništva Teslića i okoline. Protiv njega uz hašku suglasnost pokrenut krivični postupak u Kantonalnom sudu Zenica januara 2003. u trenutku kada bio direktor firme ''Sirovina-produkt'' Teslić.
Milanković Veljko
Na ratnoj obuci bio kod Kapetana Dragana u selu Golubić kod Knina, vrativši se oktobra 1991.g. osnovao paravojnu jedinicu ''Prnjavorske knindže'' a zatim jedinicu ''Vukovi s Vučjaka'' (baza bila u mjestu Kremna kod Prnjavora) s kojom tada osiguravao lokalitet Ribnjaka kod Prnjavora gdje tada bilo izmješteno preko 50 raznih artiljerijskih oruđa iz kasarne Derventa. Predvodio u suradnji sa k-dantom garnizona Derventa Ljubomirom Obradovićem i oficirom JNA Brankom Ratićem ovu jedinicu 12.05.1992. u oružanom napadu na derventsko naselje ''Kineska četvrt'' kada ubijen veći broj Bošnjaka i Hrvata (Bjelkanović Drago, Majstorović Ivica, Huseinčehajić Senad, sin Age Memića zvani Žaba, a lično je iz pištolja ubio dječaka Halilović Salke Admira). Očistili su bošnjačko selo Lišnja gdje vršili ubistva i paljevine a naročito se istakli u akciji ''Koridor'' u Posavini koja započela 14.06.1992. gdje su tijesno surađivali sa pridošlim Martićevcima. Vršili napade na Johovac, Kotorsko i Foču te kontrolisali put Doboj – Podnovlje. Nakon pada Posavine, ratovao po Slavoniji i Kninskoj krajini gdje je kod Kasića i poginuo. Dobio spomenik, srpski narod Vučjaka slavi ga vitezom i herojem.
Nikolić Nada
Bivši trgovac varaždinske ''Koke'', bila upravitelj logora-bordela u osnovnoj školi Doboj. Svjedok je i saučesnik mnogih sadističkih ubistava zarobljenih žena nesrpske nacionalnosti među kojima i Sejde Hidić koja brutalno ubijena (zaklana) jer se odupirala silovanju.
Ninković Milan Miće
Predratni, ratni i poratni predsjednik SDS-a Doboj i član KŠ Srpski Doboj, jedan od najodgovornijih organizatora učinjenih zločina u dobojskom regionu (uz Bjeloševića i majora Stankovića). Rođen 15.06.1943. u mjestu Bukovica Mala, općina Doboj. Ranije bio profesor u Saobraćajnoj školi, 1990.g. postao predsjednik SDS-a Doboj. Po izvještajima HRW-a odgovoran je za formiranje specijalne jedinice dobojskog CSB-a nazvane ''Miće'' koja vršila zločine po Tesliću i okolnim dobojskim naseljima. Poznat po izjavi iz 1993. na srpkom radiju Doboj: ''Sve muslimane treba pobiti da grad ostane srpski''. Takođe se tereti za krivična djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjena na području Doboja od maja 1992. do decembra 1994. U nekoliko saziva je bio skupštinski poslanik, od 1996. do 1998. obavljano dužnost ministra odbrane RS, bio direktor dobojskog ''Tehnogasa'' te vođa poratnih ilegalnih paramilitarnih grupa koje pomagale haške bjegunce. Protiv njega je nakon smjene vlade Gojka Krličevića, u kojoj bio ministar odbrane, poveden krivični postupak za pronevjeru oko 2 miliona KM. Nije se odazvao sudskom pozivu zbog ''srčanih problema'' koje liječi na VMA Beograd, protiv njega 2003. raspisana potjernica i određen pritvor.
Paravac Borislav
Tokom 1992. predsjednik KŠ Srpski Doboj i predsjednik IO SDS-a Doboj. Zovu ga ''poslušnik Milana Ninkovića''. Jedan je od organizatora logora Duga njiva, OŠ Kostajnica, prostorija kamenoloma kod ušća Spreče te napada na Grapsku. Bio poslijeratni član Predsjedništva R BiH.
Perišić Nikola
Predsjednik SO Teslić i ratnog KŠ Teslić, prema izvještajima HRW-a jedan od glavnih organizatora etničkog čišćenja na području Teslića kao i tijesni suradnik paravojne jedinice ''Miće'' iz Doboja. Napustio politiku, okrenuo se biznisu, još je u Tesliću.
Petrović Obren
Dugogodišnji još aktualni načelnik SO Doboj. Svjedok hapšenja mnogih civila nesrpske nacionalnosti. Potpisivao rješenja o pritvoru. Trenutno mirotvorac, čest gost na otvaranjima vjerskih objekata uključujući i džamije. Za primjer evo jednog takvog rješenja: ''Rješenje o pritvoru br.13-5/02-230/2-132/92 od 29.08.1992.god.: OBRAZLOŽENJE: Postoji osnovana sumnja da je A.A. u aprilu 1992.god. izvršio K.D. oružane pobune iz čl.124 stav 1. preuzetog iz KZ SFRJ. Naime, imenovani je sa dugim naoružanjem držao stražu na području M., čime je ugrožavao Ustavom utvrđeno društveno i državno uređenje. Kako oružje sa kojim je imenovani držao straže do današnjeg dana nije pronađeno, postoji bojazan da bi boravkom na slobodi uništio tragove K.D., što je riješeno kao u dispozitivu. Načelnik. (potpis) Petrović Obren.'' (Činjenice govore da je svo pješadijsko naoružanja, kog bilo vrlo malo po muslimanskim selima, predato srpskim vlastima daleko prije datuma sa ovog rješenja tj. prvih dana mjeseca maja nakon datog ultimatuma).
Pijunović Milana Miroslav Piko
Jean od vođa zloglasne paravojne jedinice dobojskog CSB zvane ''Miće'' nazvane po idejnom tvorcu Milanu Ninkoviću zvanom Miće iz Doboja. Odgovan za zločine na području Teslića i Doboja. Vlasnik kafića ''Piko'' u Doboju. Rođen 1956. u Zenici a živio u Maglaju.
Radojčić Goran
Aktivni učesnik okupacije Doboja, 3.maja 1992. bio na čelu srpskih formacija u društvu sa Nikolom Ljubičićem i Slobodanom Karagićem.
Rađa Radivoje
K-dant sabirnog logora na nogometnom stadionu FK ''Sloga'' Doboj gdje bilo slučeno oko 4000 civila nesrpske nacionalnosti, većinom Bošnjaka.
Savić Milan
Kao zamjenik načelnika CSB Doboj Andrije Bjeloševića svjedok je svih zločina i genocida učinjenog u Doboju i okolici.
SDS Doboj – aktivni članovi užeg rukovodstva
U vrijeme učinjenih najvećih zločina prema nesrpskom stanovništvu Doboja i okolice utjecajni i aktivni članovi SDS-a su, osim predsjednika SDS-a Milana Ninkovića, predsjednika IO SDS-a Borislava Paravca, Andrije Bjeloševića, dr. Miodraga Joldića, bili i: Danilović Novak, Filipović dr. Obrad, Gligorić Milorad, Gojković Rade, Gojković Zorica, Ivošević Miodrag (uzimao novac za oslobađanje logoraša), Kovačević Ljubomir, Krivokapić Savo, Lukić Dušan, Mitrović Nada ''ženski policajac'', Paravac Duško, Radanić Milovoje, Stojić Rajko, Živković Dušan i još mnogi.
SDS Doboj – Povjerenici za srednje školstvo
Podsticali hapšenje bošnjačkih intelektualaca i nastavnika. Izravno odgovorni za stradanje dobojskih profesora Nedžada Šalića, Smaila Avdića i drugih. Evo njihovih imena: Jovanović Bogdan, Krulj Radenko (postao kasnije upravitelj Umjetničke galerije Doboj), Ozrenac Pero, Petrović Radovan, Šainović Vasilije i Tomić Pero.
Simić Milivoje, pukovnik bivše JNA
K-dant OG Doboj u sklopu Prvog krajiškog korpusa, jedan je od direktnih izvšilaca genocida učinjenog u Grapskoj 10.maja 1992. Smijenio majora Stankovića koji postao vojni k-dant Ozrena.
Slavuljica Mirko
U vrijeme okupacije Doboja bio oficir za sigurnost pod nadleštvom majora Milovana Stankovića. Kasnije postao šef policije Doboj. Zaustavio istragu uhapšenih pripadnika zloglasne paravojne srpske formacije ''Miće'' i pustio ih na slobodu (njegov sin Dario bio pripadnik te formacije). I dalje je šef Stanice javne bezbjednosti Doboj.
Stanković Milovan, major bivše JNA
Kao pomoćnik k-danta dobojskog garnizona Ćazima Hadžića uskoro postao ratni k-dant Doboja, scenarista okupacije Doboja, jedna od najjačih i najodgovornijih figura organizovanih i učinjenih zločina u dobojskom regionu (uz Bjeloševića i Ninkovića). Na dan okupacije Doboja na radiju objavio ''Sada smo sasavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni građani''. Direktni učesnik genocida u Grapskoj, Pridjelu, Ševarlijama, Potočanima, Bukovice Male i Bukovačkih Čivčija. Nakon postavljanja pukovnika Simić Milovoja za k-danta OG Doboj, postao vojni k-dant Ozrena. Tereti se za krivična djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na regionu Doboja od maja 1992. do decembra 1994. Jedan je od osnivača paramilitarne jedinice ''Miće''. Bio vlasnik nezavisnih novina ''Alternativa''. Smijenjen je (penzionisan) 1999. sa mjesta ministra policije u vladi Milorada Dodika te odselio u Beograd.
Šainović Mirjana
Srednjoškolska profesorica S-H jezika koja još 1991.g. u razredu postavila sliku Svetog Save i pozdravljala učenike sa ''pomoz Bog''. U ženski logor ''SŠC 23. avgusti'' i ženski dio logora ''Hangari Usora'' u Doboju dovodila srpke vojnike koji probirali zatvorenice i odvodili na silovanje. Aktivni član Srpske radikalne stranke (SRS).
Talić Momir, k-dant 1.KK
General-pukovnik Talić Momir (r.15.07.1942. u Piskavici, R BiH) je tokom agresije cijelo vrijeme bio k-dant 1.KK (1. krajiškog korpusa) koji nastao od bivšeg 5. korupusa JNA u Banja Luci u čijem su sastavu bile jedinice koje vršile masakre po Posavini. Nakon zauzimanja Posavine od čina general-majora (ovaj čin dobio 26.07.1991., ranije je bio pukovnik) napredovao do general-potpukovnika (31.12.1992), a nakon rata je dobio najveći čin i najveću dužnost u VRS. Dužnost načelnika generalštaba primio 16.02.1998.g.
Ubiparipović Mirko
U privatnim kućama i na dobojskim ulicama po svom nahođenju tukao i zarobljavao civile Doboja nesrpske nacionalnosti (često bosonoge i gole izvučene iz kreveta) tražeći od njih novac i sprovodio u logor ''Hangari Usora'' gdje su bili izloženi brutalnim batinanjima, poniženjima a danima im uskraćivana voda i hrana.
Živković Duško
Šef SDB (službe državne bezbjednosti) Doboj. Dovodi se u vezu sa organiziranjem paravojnih formacija, naročito formacije ''Miće'' koja vršila zločine u Tesliću i dobojskoj okolini.
Izvori informacija
- Aldobašić Mirudin: ‘’Pljačke i ubistva, vrline opančarsko-guslarskih hordi''
- Dnevne novine, 23.07.1992.,''Zloglasne Miće na slobodi''.
- Domazet Davor Lošo: ''Hrvatska i veliko ratište''
- Džanko Muhidin, ''Genocid nad muslimanskim stanovništvom u Doboju''.
- Bašić Nedžad: ''Children in Bosnian Tragedy'', kanadsko izdanje.
- Gušić Bedrudin: ''Koncentracioni logori u BiH za vrijeme agresije 1992 – 1995''
- Hasančević dr.Esad: ''Žrtve rata 1992 – 1995'',Tešanj
- ICG Balkan Report no. 103 ''War criminals in Bosnia's Republika Srpska'', 02.11.2000.
- Izvještaji HRW-a (Human Rights Watch) iz Helsinkija
- Izvještaji sa suđenja: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu
- Kulenović Tarik: ''Pripreme za rat i početak rata u Bosni i Hercegovini 1992.godine''
- Lazić dr. Miodrag: ''Dnevnik ratnog hirurga''
- Lukač Dragan: ''Ratni zločini u Bosanskoj posavini''
- Mrkić Vlado, članak ''Četa poštenih agresora'', Dani, 03.03.2000.
- Nezavisne novine 29.09.1999.''Ask Milovan Stankovic and Dusko Zivkovic who Mobilized and Sent ''Mice''''.
- Omerdić Muharem: ''Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima 1992 – 1995''
- Oslobođenje, 14.07.1994. str.5.: ''Dvadeset osam mjeseci kazamata''
- Oslobođenje, 30.12.1996. str.13 ''Gosporadi rata u Doboju i Tesliću''
- Radović Bora: Jugoslovenski ratovi 1991 – 1999 i neke od njihovih drušvenih posledica''
- Slobodna Bosna br 55, str 27. ''Samo u jednom danu Jorgić je ubio 23 Bošnjaka''
- Sofić Sejfudin, Lindenblatt – Bratislava, ''Susreti i sjećanja'' str.51.
- Web magazin ''Bošnjaci net'': Arhiva 2005, 17.06.2005.' 'Ubistva i progoni Bošnjaka južno od Doboja''.
- Web stranica ''Ratni zločini u BiH''
- Web stranica: ''Tipura.com''
Za Bošnjaci net pripremio: Amil A. BOŠNJAK
Pregled sadržaja:
Uvod
Planiranje operacije ''Okomito odsijecanje Posavine'' tokom 1991.g.
Prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskom kraju – krajem 1990.g.
Obuka i stvaranje SDS militarnih jedinica na području Doboja
Realizacija plana ''Koridor'' u Posavini
Blokada Doboja
''Čišćenje'' Grapske i Ševarlija
Naredba za formiranje ''VRS''
Još o dobojskim strahotama
Dobojski logori abecedno
Spisak 388 dobojskih žrtava
Spisak odgovornih za zločine u dobojskom kraju - abecedno
Izvori informacija
 Mapa dobojske regije  Doboj - pogled sa tvrđave prema jugu  Doboj - pogled prema istoku na gl. ulicu Želj. stanicu i pl. Ozren |
Grad Doboj, regionalni centar sjevernog dijela toka rijeke Bosne nakon 15 g., nema popis žrtava ubijenih tokom agresije 1992 – 1995. Postoji nekoliko internet stranica o gradu Doboju sa spiskovima Dobojlija razasutim širom svijeta, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti, ali popisa ubijenih Dobojlija nema. Bivši dobojski novinari, takođe razasuti po svijetu, u svojim člancima redovito ne spominju ni agresiju, ni žrtve, ni dželate. Istraživati zločine, pisati o stadanjima civila je opasno što pokazuje primjer banjalučkog novinara i urednika ''Nezavnisnih novina'' Kopanja Željka na kojeg izvršen atentat oktobra 1999.g. (nakon pisanja o zločinima i zločincima u Doboju). Dobojski trojac u vrijeme okupacije grada: predsjednik SDS-a Milan Ninković, načelnik CSB-a Andrija Bjelošević i ratni k-dant svih dobojskih srpskih vojnih i paravojnih formacija major Milovan Stanković pokušavaju izbjeći suočenje sa istinom i zakonom. Ovaj tekst pokušava, bar jednim dijelom popisati dobojske žrtve i dobojske dželate, u ime nedužnih žrtava. Donosimo imena, abecedno, ubijenih civila do kojih se moglo doći. Ovaj spisak ne obuhvaća ubijene ili poginule pripadnike bilo kakvih vojnih ili policijskih snaga. Na spisku su dvije vrste žrtava: ubijenih bliskim direktnim kontaktom ili ubijenih metkom - granatom sa distance. Svima je zajedničko, u trenutku ubistva nisu davali otpor i nisu nosili nikakvo oružje. Po svim međunarodnim normama nisu ništa krivi. Na spisku nedostaju imena ubijenih srpskih civila iz ove kategorije, njih prvih godina agresije skoro da nije ni bilo u Doboju i okolini. Takođe nedostaje većina ubijenih s područja Doboj Istok, gradskog jezgra Doboja i nekih naselja u dolini r. Usore. Do njihovih imena nismo uspjeli doći. Postoji nada da će ovaj tekst pokrenuti da se spisak ubijenih Dobojlija upotpuni bez gledanja na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Da se agresija pripremala mnogo ranije te da se lakše razumiju prilike koje vladale pred samu agresiju, donosimo kratak pregled opće situacije u dobojskom kraju i dijelu Posavine tokom 1991.g. i početka 1992.g.
Doboj je vojno-strateški važan region pa nije čudo da se ovdje agresija na BiH pripremala puno ranije nego se ostvarila i da je Doboj bio okružen vojnim objektima sa svih strana. Ti objekti su: veliki vojni garnizon Miljkovac, veliki vojni poligon s objektima Putnikovo brdo (jugozapadno), ogromni magacini Ševarlije, ogromni podzemni hangari Potočani (jugoistočno), limeni hangari u južnom predgrađu Usora te vojni magacini u sjevernom predgrađu Bare. Većina vojnih objekata je izgrađivana u blizini ili samim jezgrima naselja sa muslimanskom većinom. Gradovi dobojske regije, osim Tešnja i Gračanice, su takođe bili puni vojnih objekata i skladišta. Tokom 1991. na planini Ozren je napravljena velika vojna baza sa bolnicom i radio stanicom a izgrađivane su užurbano ''važnije'' dionice regionalnih i lokalnih puteva. Čak je bila planirana izgradnja ''poljoprivrednog'' aerodroma na PD ''Dr. Mujbegović'' u Modriči. Tokom druge polovice 1991.g.,
nakon rata u Sloveniji, bivša JNA je tokom pripremnog razdoblja za operaciju ''okomitog odsijecanja Bosanske posavine'' (B.Brod, Derventa) pravcem jug-sjever (znači od Doboja prema Savi) prebacila na dobojski teren značajan ljudski i tehnički potencijal iz tadašnjeg 17. tuzlanskog korpusa (k-dant general Savo Janković) i smjestila ga u dobojsko vojno-strateški vrlo važno naselje Podnovlje (između četiri općine: B.Brod, Derventa, Doboj i Modriča) gdje je uspostavljeno k. mjesto (k-dant ove operativno-taktičke grupe JNA bio pukovnik Stublinčević). U ovom mjestu na Vučjaku je rođen Nikola Kalabić, desna ruka četničkog vođe iz 2.svjetskog rata Draže Mihajlovića, pa ono dođe i nekakav simbol srpskom narodu. Odavdje se takođe moglo brzo intervenisati na Vukovar koji početkom aprila 1991. bio blokiran i okružen barikadama. Tih dana je prema Posavini, a naročito prema Ozrenu, svakodnevno i intezivno prevožen MTS, oružje i oruđe iz dobojskih kasarni.
 Doboj - uži dio grada pogled iz satelita  Doboj - pogleda na kasarnu Miljkovac Orašje dio Čaira  Doboj - južno predgrađe Usora |
Daleko prije početka ovih priprema u dobojskom kraju pala prva žrtva srpskog nacionalizma. Samo 5 dana nakon prvih višestranačkih izbora u BiH održanih 18.11.1990.g. gdje je glasalo blizu 3 miliona građana i izbora predsjedništva BiH (F.Abdić, A. Izetbegović, B.Plavšić, N. Koljević, S.Kljujić, F.Boras i E.Ganić) u dobojskom kraju se desilo prvo ubistvo izazvano nacionalnom mržnjom. U pravoslavnom mjestu Jabučić Polje koje graniči sa muslimanskim mjestom Potočani 7-8 km južno od Doboja je od srpskih nacionalista dana 23.11.1990.g. napadnuta grupa muslimanskih omladinaca koja se vraćala sa igranke na lokalnu željezničku stanicu. Taj unaprijed pripremljeni napad bio vrlo žestok, mnogo omladinaca bilo povrijeđeno a mladić Grahić Fehre Mehmed (r.1969.) iz mjesta Pridjel je pretučen do smrti. Ubijen je u nepoznatim okolnistima, napad se desio u kasnim noćnim satima po mrklom mraku (upotrebljavano i vatreno oružje), pa očevidaca nije bilo. Među mladićima bio i mladi imam Ismail ef. Mehmedović koji uspio izbjeći i ostati nepovrijeđen. Razlog napada bio ''pjevanje muslimanskih pjesama'' na želj. stanici stanici i dijelu reg. puta u Jabučić Polju. Budući da su mladići pjevali pjesme pri dolasku, rano naveče, to znači da je ovaj napad organizovan istu veče s jasnom namjerom da se mladići sačekaju u mraku i bez obzira da li su to isti oni koji su pjevali ili nisu napadnu i pobiju. Činjenice govore da mladić Mehmed Grahić niti je znao da su pjesme pjevane niti je u dolasku uopće prolazio blizu tog srpskog sela. Srpski napad bio vrlo silovit, brutalan, stradali su mladići koji nisu razumjeli šta se dešava. Srpske komšije su znale da pogriješiti ne mogu, jer se radilo o muslimanima. Kasnije su svi mediji u BiH pisali o ovome, dobojski i maglajski SUP-ovi su radili na (ne)otkrivanju počinioca ovog napada i tijela nastradalog mladića. Nisu otkrili ni tijelo ni napadače (tijelo je kasnije slučajno pronađeno). Uzalud su rodbina i stanovnici Pridjela svojim tijelima zaustavljali međunarodni željeznički saobraćaj u svom mjestu tražeći razjašnjenje ovog slučaja. Ništa nije pomoglo
Srpski oficiri zaduženi za vojnu obuku srpskih SDS jedinica na području Doboja (M.Stanković, M.Ilić) su uz odobrenje gen. Đurđevca (M. Stanković je više puta boravio u Sarajevu kod gen. Đurđevca) potražili pomoć za taj posao. Tako su početkom 1992.g. na područje Doboja iz Srbije došli dijelovi paravojnih jedinica da vrše obuku srpskih dobrovoljaca. Među njima bilo ''Arkanovaca'' (vođa Željko Ražnjatović Arkan pod patronatom Srpske radikalne stranke), ''Šešeljevaca'' (vođa vojvoda Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta), ''Belih orlova'' (vođa Mirko Jović, predsjednik Srpske stranke narodne obrane), ''Rojalista'' (vođa Mihailo Mlađenović, predsjednik Srpskog rojalističkog bloka), ''Crvenih beretki'' (vođa Franko Simatović Frenki, profesionalni radnik SDB-a Srbije hrvatskog porijekla iz Boke Kotorske), kasnije ''Martićevaca'' ili ''Knindži'' (vođa Milan Martić). Rezultat tih obuka je bilo stvaranje ''domaćih'' paravojnih jedinica ''Jorgina grupa'' (vođa Nikola Jorgić), ''Predini vukovi'' (vođa Predrag Kujundžić Predo), ''Karagine grupe'' (vođa Slobodan Karagić Karaga), ''Miće'' (vođa Miroslav Pijunović Piko), ''Vukovi sa Vučjaka'' (vođa Veljko Milanković).
 Vojno-teritorijalna podjela uoči agresije na BiH – mapa  Raspored i sastav VRS kada je zločinac Mladić preuzeo rukovodstvo  Plan zauzimanja što veće teritorije BiH  Arkanovi tigrovi u Posavini |
Nakon pomenutih priprema ujedinjenog srpskog agresora, totalne srpske kontrole vojske i policije Doboja i izjave (29.januar 1992.) general-majora Ratka Mladića da se ''9. korpus JA transformiše u regularnu vojsku Republike srpske krajine'' otpočela je otvorena agresija na Posavinu u proljeće 1992.g. Već u februaru su zlostavljani bosanski Hrvati u naselju Dragalovci koje leži na pruzi Doboj – B.Luka kada su ih naoružani pripadnici srpskih formacija počeli zaustavljati te oduzimati stvari i novac. Marta mjeseca je srpska vojska počela ukopavati teška naoružanja u mjestu Kladari prema Derventi te mnogim drugim lokalitetima. U pravcu Dervente su se kretale kolone tenkova i drugih vojnih vozila a prostor su nadlijetali i avioni bivše JNA. Po planu ''Vertikalno odsijecanje Posavine'' prvo je blokiran Bosanski Brod na r. Savi (03.03.92.) čija blokada izabrana upravo nakon objavljivanja zvaničnih rezultata održanog referenduma za nezavisnosti R BiH. Od strane ''Martićevaca'', koji tokom februara pristigli na područje Derventa, u mjestu Lužani Bosanski dana 15.03.1992. presreten je u svom autu Katavić Ivica, Hrvat iz Komarice, općina Doboj, gdje je ubijen na licu mjesta a njegovo auto otuđeno. Već dana 26.marta pukovnik Sreten Stošić sa pečatom 11. partizanske divizije je otvoreno dao naredbu za pokret tenkova iz Doboja prema B.Brodu. Time aktiviran ranije pripremljeni plan ''Drina'' i izvršen otvoren armijski udar na RBiH. U medijima ovaj dolazak tenkova u Posavinu, od strane predstavnika bivše JNA obrazložen ''redovitom obukom mladih vozača''. Tragičan bilans od 30 ubijenih i preko 100 ranjenih u B.Brodu se desio 28.marta 1992.g. Već 30.marta naveče u Bijeljini je bačena bomba u kafić ''Istambul'' blizu autobuske stanice koju bacio Zekić Aleksandar iz Gojsovca kom prilikom je ranjeno 6 gostiju a već sutradan ranim jutrom su ''Arkanovci'', ''Beli orlovi'' i domaće srpske jedinice napale Bijeljinu načinivši neviđene masakre. Tih dana hiljadama izbjeglica Posavine nahrlilo na područje Slavonskog Broda. U Doboju je 03. aprila 1992.g. SDS tajno osnovao srpski KŠ Doboja dok se javno vršili taktički pregovori o mogućnosti suživota i humane podjele Doboja na tri nacionalno utjecajne zone. Tog istog dana u bijeljinskog džamiji izvršen masakr a gradovi Tuzla i Brčko opkoljeni srpskom jugovojskom. Na prvi dan Bajrama 4.aprila 1992. započela otvorena agresija na Derventu a tog istog dana je bez vidnog razloga u svom autu na regionalnom putu Doboj – Maglaj ubijen Grahić Huseina Adil iz Pridjela dok se s posla vraćao kući. Tada je srpska vojska bila već ukopana u predjelu Lipca, Pridjela i Željezničke stanice Doboj Novi a 11.aprila su tenkovi i topovi otvoreno izašli iz dobojskih kasarni i stacionirali se po brdima oko Doboja. Srbi su tih dana zauzeli TV odašiljač na Majevici a slijedeći grad koji došao na red je bio Bosanski Šamac u kojem pucnjava i zatvaranje mosta preko Save započela 17.aprila. Već 19.aprila započela agresija na Odžak, 30.aprila na Orašje na Savi a 1.maja na Brčko. Masakr nad Muslimanima i Hrvatima u Gornjim Kolibama kod B.Broda i zauzimanje tog mjesta u Posavini se desio u ponedjeljak na Uskrs dana 20.04.1992. Dana 23.aprila u dobojsku kasarnu stiglo 250 pripadnika ''Belih orlova'' a tog istog dana je k-da 2.VO izdala naredbu da se iz 904.pazadinske baze Ševarlije – Potočani u 993. pozadinsku bazu Krčmarice prebaci 450 tona municija, jedan dio intendantskog materijala prebaci u B.Luku a dio rezervi iz skadišta u Loznicu u Srbiji. Tad je zapaljena rafinerija B.Brod, a Derventa zasuta napalm-bombama. A onda je na red došao Doboj.
Po popisu iz 1991.g. općinu Doboj naseljavalo 102 549 stanovnika od kojih: Bošnjaka 41 164, Srba 39 820, Hrvata 13 264, Jugoslovena 5765 te ostalih 2536. Za vrijeme agresije ukupno je protjerano 46230 stanovnika dobojskih naselja od čega 35422 Bošnjaka i 10808 Hrvata plus određen broj ostalih. Većina Dobojlija iz mješovitih brakova kao i dio Srba je napustio teritoriju. Barikade od vreća u Doboju postavljene su u utorak 28.aprila na svim važnijim punktovima na ulazu i izlazu iz grada. Tih dana Doboj imao 1844 srpska dobrovoljca na spisku koje predvodili k-dant četničkog odreda Drago Ljubičić i njegov zamjenik Tihomir Gligorić, plus sve ostale paravojne, policijske i vojne jedinice. Otvoreni napad na muslimansko naselje Miljkovac, gdje lociran glavni
 Etnička karta R BiH 1991.g.  Srpsko-fašistička zastava na dobojskoj tvrđavi  Prof. dr. Ilija Tipura - nakon tortura u Centralnom zatvoru i radnom logoru Rudanka podlegao u banjalučkoj bolnici  Novinar Ismet Grahić - nakon hapšenja brutalno likvidiran |
Grapska sa svojih 2271 stanovnikom je bila jedno od većih muslimanskih nasela općine Doboj smješteno 7 km sjeveroistočno od Doboja na desnoj obali r. Bosne uz prugu Doboj – Šamac.
 Djevojcica Edina Hidić iz Grapske dobija proteze za obije noge u Niagara Rehab Centre u Kanadi - jun 1993.  Hidić Edina nakon oporavka u Kanadi - ljeto 1993.  Omer Hozić r. 1910 iz Pridjela - posmrtni ostaci nađeni u pepelu zapaljene kuće. |
Do detalja razrađen srpski napad svim sredstvima na ovo trebavsko naselje opkoljeno srpskim selima: Kostajnica, Čivčije, Kladari, se desio 10. maja 1992.g. pod komandom k-danta OG Doboj pukovnika Milivoja Simića i njegovog sina, majora Milovana Stankovića, predsjednika srpskog KŠ Doboj i IO SDS-a Doboj Bore Paravca (rodom iz susjednog sela Kostajnica), vojvode Predraga Kujundžića, Nikole Jorgića i drugih a sve uz odobravanje k-danta 1. KK general-majora Momira Talića. Nakon uobičajenih ''megafon ulitimatuma'' i roka od svega nekoliko desetaka minuta da se preda oružje, naselje je žestoko napadnuto pješadijom uz nemilosrdnu artiljerijsku potporu. Najmanje 34 civila su ubijena samo u prvom naletu, prema izjavama mnogih svjedoka nakon ubistva je 27 spaljeno u jednoj kući. Svega 250 stanovnika ovog naselja se kroz šume i srpski obruč uspjelo probiti prema Gračanici Po zauzeću Grapske neki od zarobljenika su odmah pobijeni, neki zadržani nekoliko dana pa pobijeni, dok većina zatvorena u sabirne logore ''Dom'' i ''Osnovna škola Kostajnica''. U bjesomučnom granatiranju stradalo dosta djece i žena u privremenom skloništu gdje boravila grupa od 50-tak mještana a svjetska štampa pisala o slučaju ubistva Alić Kemale (r.1955) i njeno dvoje djece, sina Amela (r.1974) i kćerke Amele (r.1978) a naročito živog svjedoka tog događaja, 13-togodišnje djevojčice Edine Hidić koja preživjela to granatiranje ali ostala bez obje noge. Edina Hidić je prilikom oporavka u Kanadi ljeta 1993.g. medijima izjavila o nehumanom tretmanu u ''dušmanskoj'' bolnici Doboj, gdje nakon ranjavanja prevežena, u kojoj operisana bez anestezije uz ogromne patnje i bolove. Nakon porobljavanja Grapske mlađi muškarci su pritvoreni u ''Centralni zatvor'' Doboj i logor ''Bare'' odakle su neki odvedeni na Ozren, neki u trebavsko naselje Osječani, gdje su likvidirani, a neki su prebačeni u druge logore. Nakon totalnog ''čišćenja'' ovo naselje opljačkano te sve do zadnje kuće spaljeno uključujući zgradu škole i omladinskog doma. Logoraši sa najdužim stažom provedenim u srpskim kazamatima su upravo Grapćani, jedan od njih, Husaković Sakiba Jasmin je proveo tačno 1342 dana u 10-tak srpskih logora na teritoriji cijele BiH (O tome je 1996.g. detaljno pisala ''Arena''). Hodža iz Grapske Fehrić ef. Redžo je takođe dugo bio u srpskim logorima o čemu svjedoči njegova knjiga. Nakon Grapske ''očišćena'' je Sjenina Rijeka (hodža Vehabović ef. Muhamed i njegov otac Ibrahim ef., penzionisani imam, takođe dospjeli u dobojske logore) te sva ozrenska muslimanska naselja u dobojskoj općini a to su: Bos. Suho Polje, Potkamen, Pridjel, Ševarlije, Potočani. Ova posljednja tri (oko 4000 stanovnika) su napadnuta 18.06.1992. u vrijeme visokog vodostaja r. Bosne, kom prilikom ubijeno 59 mještana od kojih 8 nakon ubistva spaljeno u jednoj štali. Oko 400 civila Ševarlija i Potočana, uključujući žene i djecu, zatvoreno u podrume kasarne Ševarlije a veći dio se uspio spasiti preko r. Bosne na područje tešanjske općine. Nakon nekoliko dana žene, djeca i starci pušteni prema Gračanici a muškarci ostavljeni u ovom logoru. Očevici ovih događanja pričali stravične priče o brutalnosti srpskih napadača i granatiranju jednog malog čamca na nabujaloj r. Bosni kojim narod pokušavao preći na lijevu obalu.
Isti dan, kada učinjen masakr u Grapskoj, tj. 10.05.1992., izdata je Naredba za formiranje ''Vojske republike srpske'' koju potpisao general pukovnik Blagoja Adžić. U naredbi stojalo: ''Formira se Glavni štab VRS u sljedećem sastavu: k-dant gen. potpukovinik Ratko Mladić, načelnik štaba gen.major Manojlo Milovanović, pomoćnik za moral i informisanje gen. major Milan Gvero, pomoćnik za pozadinu gen. major Đorđe Đukić, načelnik sigurnosti pukovnik Zdravko Tolimir i načelnik za mobilizaciju pukovnik Mićo Grubor''. Već 19.05.1992. počeo je djelovati Generalštab VRS kao glavna k-da, Ratko Mladić pristupio reorganizaciji VRS: 5. korpus iz Banja Luke pretvoren u 1.KK (krajiški korpus) čiji k-dant postao general-major Momir Talić, 9. i 10. korpus u 2.KK, 17. korpus u IBK (istočno-bosanski korpus), 4. korpus u Sarajevsko-romanijski korpus i 13.korpus u Hercegovački korpus (vidi mapu). Dakle u BiH djelovalo 6 korpusa sa 135 000 vojnika, 550 tenkova, više od 1300 topova i 430 oklopnih transportera, povrh toga Vojska Jugoslavije (SCG) raspoređena na lijevoj i desnoj obali Drine, pominjane paravojne jedinice, ''vikendaši'' iz Srbije, dobrovoljci i plaćenici Rusije, Ukrajine, Rumunije, Grčke. Operativna grupa Doboj (OG Doboj) je od rukovodstva VRS reorganizovana 03.07.1992.g. koju uskoro nakon toga lično posjetio gen. Ratko Mladić. Ovom naredbom, reogranizacijom i Mladićevom posjetom zločini na terenu se nastavili žešćim tempom.
 Doboj - Ruševine gornje čaršijske džamije  Krov Centralnog zatvora u Doboju  Kasarna Ševarlije - podrumi magacina pretvoreni u logor – pogled iz satelita  Hadžikadunić Nurudin Picija iz Makljenovca - zaklan i bačen u bunar pored rodne kuće |
Neopisivo je šta se u Doboju dešavalo tokom prvih nekoliko mjeseci nakon okupacije grada. Hapšenja, proganjanja, ubistva, silovanja. Srušene su sve džamije i katolička crkva, uveden je policijski sat, kretanje bilo dozvoljeno samo od 8:00 do 11:00 sati prije podne. I to ne u grupi većoj od tri osobe. Vršene su organizovane pljačke svih okupiranih i ''očišćenih'' naselja, zarobljeni logoraši su natjeravani da opljačkano utovaraju u vojne kamione. Punom parom djelovale paravojne srpske jedinice ranije spomenute. ''Crvene beretke'' su u zatvoru Doboj vršili mučenja i silovanje Muslimanki, neke od silovanih su zbog ''neposlušnosti'' ubili. Takođe mučili zatvorenike logora ''Bare'' i ''Perčin disko''. U Doboju je bilo organizovano krštenje nekrštenih Srba (komunista) a od Muslimana i Hrvata je traženo da pređu na pravoslavnu vjeru što su neki morali učiniti. U prostorijama Srednjoškolskog centra ''23.august'' Doboj i logoru ''Hangar Usora'' organizovani su ženski logori čija upraviteljica bila bivša profesorica S-H jezika, Mirjana Šainović, koja srpske vojnike dovodila da sebi proberu zatočenicu za silovanje. Jednu profesoricu silovalo pet njenih bivših učenika a silovane su i medicinske sestre koje nastavile raditi u bolnici. Nakon jednog silovanja u bolnici silovane su bile izvrgnute ruglu Srpkinja koje govorile: ''Da su bili jedan ili dvojica, to bi vam dobro došlo, ali sedam, nije li to malo previše''. Dobojski regionalni centar i bolnicu su godinama zajedno gradili građani dobojskog regiona ali prvih dana okupacije Doboja ova bolnica je postala ekskluzivno srpska. Dobila je kasnije ime ''Sveti apostol Luka'' koje ostalo do danas. Čak ni bolesnici nisu mogli biti druge nacije. To potvrđuje podatak da je djevojčica Edina Hidić 10. maja operisana bez anestezije te da je jutra 29.05.1992. pred dobojsku bolnicu došao kombi marke TAM 2001 (na kom pisalo ''KPD Spreča'') i odvezao jedan dio bolesnika nesrpske nacionalnosti u nepoznatom pravcu. Spisak nesprskih pacijenata sačinila dr. Branka Vuković a sve odobrio tadašnji šef bolnice dr. Čedomir Lalić (rodom iz Prijepolja, Srbija). Uskoro su srpske vlasti na čelo ove medicinske ustanove postavile dr. Miodraga Joldića nazvanog ''Dobojski Mengele'' koji odmah otpustio sve ljekare i ostalo medicinsko osoblje nesrpske nacionalnosti a angažovao srpske ljekare. Nasilno su vršili transfuziju krvi zarobljenih civila. ''Martićevci'' ili ''Knindže'' s područja Knina (oko 30 hiljada) predvođeni lično Milanom Martićem, koji na područje Doboja došli početkom ofanzive na Posavski koridor (jedna od njihovih baza bila smještena u Maloj Sočanici kod Dervente) su bili posebno okrutni. Tijesno su surađivali sa Veljkom Milankovićem tokom operacije ''Koridor'' kada su srpske snage potpomognute pripadnicima JNA i tri združena korpusa: Banjalučki, Kninski i Tuzlanski (oko 8000 vojnika) otpočele žestoku ofanzivu na prostor Bosanske posavine. (Prvo su na udaru bila sela dobojske općine: Johovac, Kotorsko, Foča, Veliki Prnjavor, Vranduk, Velika, Komarica, Bukovac a zatim sela derventske općine: Velika Sočanica, Modran, Cer, Plehan, Omeragići). Poznat je slučaj silovanja kad su Martićevci silovali dvije sestre naočigled roditelja a zatim ih zaklali u kupatilu njihova stana. U Doboju bilo nekoliko punktova vezanih za silovanje. Osim pomenutog SŠC bila to i kuća Kerkez Milana i Zahide u Doboju koja pretvorena u mali privatni konc-logor u koji nasilno dovođene mlade, čak i maloljetne Muslimanke, na sadističke orgije srpskih zločinaca. Takođe bio logor-bordel osnovan u jednoj osnovnoj školi, čiji upravitelj bila Nikolić Nada, bivši trgovac varaždinske ''Koke'' gdje je nakon odupiranja silovanju brutalno zaklana Hidić Sejda iz Doboja. Dvije kćerke Hadžimahović Ramiza iz Doboja su silovane u njihovom stanu, zatim ubijene te na kraju zapaljene u požaru izazvanom eksplozijom plina. Primjer okrutnosti je i slučaj Begović Derviša, kog su strpali u zamrzivač-škrinju na kojoj sjedili dok nije izdahnuo a njegovu suprugu su tom prilikom zaklali u kupatilu. U Ševarlijama je osam civila nakon ubistva zapaljeno u jednoj štali (slično kao u Grapskoj), u Pridjelu četvoro staraca ubijeno pa zapaljeno u kući Suhopoljac Rame Hozić Omer i Mrkanović Avdo sa njihovim ženama ), u Potočanima je svirepo ubijen Ahmetović Omera Mehmedalija koji dugo umirao iskrižanog stomaka u obliku krsta, u Makljenovcu je sredinom jula svirepo ubijen Hadžikadunić Saliha Nurudin, invalid bivše JNA, tako što je zaklan pa bačen u bunar pored rodne kuće. Na Putnikovom brdu je 12.jula 1992. (Petrovdan), prilikom napada oslobodilaca Doboja iz pravca Tešnja postavljen ''živi zid'' od logoraša iz logora ''Perčin disko” kom prilikom poginulo njih 24, većinom stanovnika naselja Bukovačke Čivčije. Još je mnogo sličnih primjera, detalje pogledajte u opisima logora, te spiskovima žrtava i dželata.
Bare – vojni hangari u sjevernom dobojskom predgrađu
Vojni magacini za MTS su jednim dijelom pretvoreni u logor a drugim nastavili služiti istoj svrsi. Tu su zatvarani Bošnjaci i Hrvati okolnih dobojskih naselja (Dragalovci, Bukovačke Čivčije) od kojih su organizirani radni vodovi za pretovar doveženog MTS, poljoprivredne poslove na područjima sjeverno od Doboja te utovar opljačkane robe u kamione. U ovom logoru su vršena brutalna mučenja zatočenika, a prva mučenja su osjetili pripadnici rezervnog sastava MUP RBiH s područja Doboja koji zatvoreni u ovaj logor da se uskoro o njima ništa nije znalo. I kasnije su zatvorenici često premlaćivani i na razne načine ponižavani. Uprava logora se mijenjala. Jedan od upravnika logora Bare (period od 12.06.92 do 15.01.93) je bio bivši nastavnik historije i geografije OŠ ''Josip Jovanović'' Tadić Milan (njegov sin Tadić Jovo bio magacioner) a zamjenici mu bili nastavnik filskulture iz Dervente Slavko Nogo i Jeftić Aco. Jedno vrijeme upravnik logora je bio raniji k-dir straže Zatvora Doboj Vidović Stevo. Različite srpske oružane formacije su deportovale Bošnjake i Hrvate u ovaj logor, jedan dio logoraša logora ''Perčin disko'' je prebačen ovdje.
Centralni zatvor Spreča u Doboju
U ovom logoru (istražni zatvor) zatočenike nesrpske nacionalnosti su mučili pripadnici ''Crvenih beretki'', a često i Nikola Jorgić. Isti su vršili mučenja i silovanja Muslimanki, neke od tih zatočenica su zbog ''neposlušnosti'' ubili. Mnoge zatočenike su odvodili na prisilni rad kao moderno roblje bez ikakve nadoknade uz vrlo slabu ishranu. Poznato je da je nekoliko zarobljenih Bošnjaka iz Grapske iz ovog zatvora odvedeno na srpsku bazu Ozren gdje su likvidirani 25.maja 1992. Takođe je veliki broj uglednijih Dobojlija, bivših funkcionera, novinara prošao torture ovog zatvora. Osnivač ovog okrutnog logora bio Mandić Momčilo.
Čivčije Bukovačke – bošnjačko naselje sjeverno od Doboja
Ovo ravničarsko poljoprivredno naselje leži na lijevoj obali r.Bosne uz M – 17 desetak kilometara sjeverno od Doboja. Prvih dana maja selo je okupirano, oduzeto je od muslimanskog stanovništva svo oružje (manje od 30 dugih i kratkih cijevi), nekoliko mještana ubijeno (Begović Halima Salih kog nožem ubio Mikerević Nenad sin Milke iz Lužana, te pištoljem na pumpi ispred kuće Hamidović Hazim) a cijelo naselje pretvoreno u svojevstan logor bez prava kretanja i komunikacije bilo s kime. Kasnije su žene, djeca i starci protjerani a svi sposobni muškarci pohapšeni od strane Crvenih beretki i deportovani prvo u logor ''Hangari Usora'', zatim logor ''Perčin disko'' i logor ''Bare''. Među njima i hodža Bečić ef. Nezir i njegov sin Haris, učenik medrese. Kasnije je samo za jedan dan u živom zidu na Putnikovom brdu ubijeno 17 muškaraca iz ovog naselja (tri brata Omerčića, dva brata Mujanovića, harmonikaš Hamidović Ramiz i njegov sin, Ahmić Ešef i njegov sin itd.).
Doboj Novi – podzemne prostorije željezničke stanice i prosor ložione
Sabirni logor. Pošto je željeznički saobraćaj bio obustavljen, masivne zgrade dobojskog čvora poslužile su kao idealni sabirni konc-logori za nesrpsko stanovništvo.
Duga njiva na Trebavi
Na ovom lokalitetu, na planini Trebavi (između Doboja i Modriče), srpski su zločinci dovodili Bošnjakinje i seksualno ih zlostavljali. Samo u jednom danu iz Modriče su doveli 15 djevojaka za koje se više nikada nije ništa čulo. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovdje je bila četnička komanda.
Hangari Usora – vojni limeni hangari kod tvornice ''Bosanka''
Vojni hangari u južnom predgrađu Usora su bili mjesto torture mnogih civila nesrpske nacionalnosti a jedan dio organiziran kao ženski logor. Veliki broj Bošnjaka i Bošnjakinja užeg dijela Doboja, Čivčija, Grapske, Pridjela zatim Modriče i Dervente, Hrvata iz okolnih hrvatskih naselja i Dragalovaca je provelo u ovom kazamatu više od 8 mjeseci. Prema izvještaju Human Rights Watcha Mirko Ubiparipović je iz kuća i sa dobojskih ulica hapsio po svom nahođenju nesrpsko stanovništvo i dovodio u ovaj logor, često bosonoge, usput ih tukao, otimao novac a neke i ubio. Ishrane u ovom logoru skoro da nije ni bilo, a takođe ni vode nisu dovoljno davali. Crveni križ je djelimično intervenisao da logoraši ne pomru od gladi. Šainović Mirjana je dovodila srpske vojnike koji probirali zatvorenice i odvodili na silovanje. Ovdje su zatvarani takođe dobojski nastavnici i profesori a njihovo hapšenje su podsticali bivše kolege iz SŠC Doboj: Radovan Petrović, Pero Ozrenac, Vasilije Šainović, Pero Tomić, Bogdan Jovanović i Radenko Krulj, kao povjerinici SDS-a za srednje školstvo. Odgovorni su za stradanje profesora Nedžada Šalića, Smaila Avdića i drugih koje rukometaš Đoko Lavrnić deportovao u ovaj logor.
Kostajnica – prostorije Osnovne škole
Ovo pravoslavno naselje (rodno mjesto Borislava Paravca) se nalazi na desnoj obali r. Bosne na regionalnom putu Doboj – Modriča. U osnovnoj školi organiziran sabirni logor za porobljeno stanovništvo Grapske Gornje koja graniči s ovim naseljem. Zatvarane su žene, djeca, starci i mlade djevojke. Dio pušten a dio prebačen u druge logore.
Kuća Kerkez Milana i Zahide u Doboju
Kerkez Milan i Zahida su u svojoj kući otvorili privatni konc-logor u koji nasilno dovodili Bošnjakinje, čak i maloljetne, na sadističke orgije srpskih zločinaca.
Miljkovac - Kasarna ''4. juli''
Glavni dobojski garnizon u Miljkovcu je jednim dijelom pretvoren u logor i mučilište.
Nogometni stadion FK Sloga Doboj
Najveći sabirni logor gdje je bilo zatvoreno oko 4000 civila nesrpske nacionalnosti odmah po okupaciji Doboja. K-dant ovog logora je bio Radivoje Rađa.
Osnovna škola Doboj
U jednoj osnovnoj školi u užem dijelu Doboja organiziran je ženski zatvor. Nekoliko stotina Bošnjakinja je sabijano u jednu salu gdje su ih pripadnici srpskih oružanih jedinica sistematski silovali, prebijali, pljuvali i urinirali po njima i na razne druge načine ponižavali. Prema HRW za ove zločine najodgovorniji su Nikola Jorgić, dr. Obrad Filipović i dr. Miodrag Joldić te upraviteljica logora Nada Nikolić, bivši trgovac varaždinske ''Koke'', koja bila saučesnik u mnogim sadističkim orgijama i ubistvima zarobljenih Bošnjakinja (među kojima svakako i Sejde Hidić koju srpski zločinci zaklali jer se odupirala) Kroz ovaj logor prošlo oko 1400 logorašica.
Perčin disko – Kuća Kasima Perče blizu ušća Usore u Bosnu
Ova bivša diskoteka je organizirana kao logor za zarobljene muškarce okolnih dobojskih naselja, naročito Bošnjaka iz Čivčija Bukovačkih i Hrvata iz Dragalovaca. Logoraši su nemilosrdno premlaćivani zbog banalnih povoda, ishrana bila vrlo slaba a najveći problem bio skučenost prostora bez ventilacije. U ovom logoru bilo zatvoreno 360 logoraša, od njih su organizirani radni vodovi koji radili na kopanju tranšea, poljoprivredne radove sjeverno od Doboja, sječu šume na Ozrenu. Od 50-tak logoraša skinutih do pasa i poredanih u redove po deset je dana 12.07.1992. postavljen ''živi zid'' na Putnikovom brdu od kojih 24 ubijena. Poznato je da na prisilnom radu u Dragalovcima na željezničkoj stanici ubijen Ahmić Hadžan z. Djed iz B.Čivčija.
Preslica na Ozrenu
Preslica je brdo na Ozrenu 10 km jugoistočno od Doboja. Ova srpska baza sa bolnicom i radio stanicom je uređivana tokom 1991.g., a mjesto inače poznato iz 2.svjetskog rata. Urednik srpskog radija ''Ozren'' je bio Ozren Jorganović, dugogodišnji novinar i radio reporter radio Gračanice koji početkom agresije iz Gračanice ''izbjegao” na Ozren da propagira velikosrpsku ideju. Ova baza je povremeno služila za dovođenje zarobljenika i civila na ispitivanje i mučenje. Većina dovedenih brutalno likvidirana među kojima dosta Grapćana dovedenih iz dobojskih logora ‘’Centralni zatvor’’ i ‘’Bare’’ krajem maja 1992.g.
Pridjel Gornji, Ševarlije, Potočani
Tri muslimanska naselja južno od Doboja, na desnoj obali r. Bosne uz magistralnu prugu Šamac – Sarajevo su kao jedna cjelina bila svojevstan logor od 03.05.1992. – 18.06.1992.g. Zabrana kretanja, odsijecanje skele na r. Bosni i kontrola obala, prekid telefonskih linija, stalne patrole srpske policije činila su ova naselja pravim logorom. Mještanin Ševarlija Jupić Mehmeda Kasim je uhvaćen u rejonu pravoslavnog sela Jabučić polje da više nikada nije viđen. Finalni udar srpskih snaga na ova tri mjesta uslijedio 18.juna 1992. u vrijeme velikog vodostaja r. Bosne kad većina stanovništva protjerana preko jednog malog čamca na lijevu obalu, 59 nenaoružanih civila ubijeno a preko 400 stotine zatvoreno u podrume kasarne bivše JNA Ševarlije.
Rukometni stadion Doboj
Ovo je bio sabirni, privremeni logor.
Spreča - prostorije kamenoloma na ušću r. Spreče
Ovaj logor služio svrsi slično kao i Centralni zatvor Doboj.
Srednjoškolski centar ''23. avgust''
Prema izvještaju HRW-a kroz ovaj logor prošlo preko 1000 žena nesrpske nacionalnosti. Glavna potkazivačica je bila Mirjana Šainović koja tu dovodila srpske vojnike radi silovanja.
Ševarlije – podrumi vojnih magacina bivše kasarne JNA i prostorije tvornice kreča
Oko 400 civila, većinom stanovnika Ševarlija i Potočana koji nisu uspjeli izbeći na čamac je zatvorena u ovaj logor dana 18.06.1992. Ranije su ovdje bili zatvoreni stanovnici muslimanskog naselja Rječica Stara, općina Maglaj. U logoru istog dana umrla Čanić Mustafe Umihana a sutradan su sve žene i djeca pušteni na Sprečanskom mostu prema Gračanici. U logoru zadržano 120 muškaraca Bošnjaka a 20-tak ih prebačeno u dobojske logore. Prisiljavani su raditi na ranije zasijanim muslimanksim poljima. Logor Ševarlije je nakon 56 dana raspušten (13. avgust 1992.) da bi svi logoraši bili prebačeni u druge srpske logore na području Posavine. Najveći broj je prebačen u modričke logore ''Pustara'' i ''Sportska dvorana''. Danas vlasti RS žele ovu kasarnu pretvoriti u Centalni zatvore RS iako ti objekti leže u samom centru bošnjačkih naselja pored osnovne škole, željezničke i autobuske stanice te tvornice kreča.
Žrtve općine Doboj ubijene tokom agresije 1992 – 1995 imaju svoja imena, svoja prava, ne bi trebale biti ignorisane niti zaboravljene. Mišljenja da od mrtvih nema koristi mogu biti pogrešna. Ako mrtvi ne dobiju mjesto koje im pripada nema ni pomirenja. Bez pomirenja, bez istine i pravde, nema napretka nikome. Sreća se ne gradi na nesreći drugog i drukčijeg. Ograde mržnje koje uzdižu vođe srpskog naroda ništa dobro ne donose tom narodu. Spisak koji donosimo ide abecedno a ne hronološki, mnogo je ubijenih daleko nakon hapšenja, mnogo je onih čija sudbina još nije poznata a neke žrtve imaju ista imena i prezimena.
Ačkar Jure Zoran, Hrvat iz Vranduka, općina Doboj (21.04.1970), zadnji put viđen u Derventi 06.07.1992. Sudbina nepoznata.
Ademović Elvis iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ademović Fadil iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ademović Ibrahim iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Ahmetović Omera Mehmedalija Dale iz Potočana, od strane srpskih napadača svirepo ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu, iskrižanog stomaka u obliku krsta ostavljen da umre.
Ahmetović Rame Bego iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu pištoljskim hicem kroz usta od strane srpkih napadača.
Ahmić Alije Bego z. Begica iz B. Čivčija (r. 25.05.1968), ubijen u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih snaga.
Ahmić Ešef, bivši taksista iz B. Čivčija, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Ahmić Ešefa Senad iz B. Čivčija (r. 08.02.1974), kao logoraš logora ''Perčin disko'' nestao na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g. Zadnji put viđen u Makljenovcu.
Ahmić Alije Jusuf iz B. Čivčija(r.28.02.1968), ubijen u Grapskoj 10.05.92.
Ahmić Muhamed iz B. Čivčija , vozač gradskog autobusa u Doboju, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Ahmić Hadžan z. Djed iz B.Čivčija, ubijen u Dragalovcima na željezničničkoj stanici na prisilnom radu gdje odveden kao logoraš logora ‘’Perčin disko’’.
Ahmić Mehmeda Denis Deno iz B. Čivčija, kao logoraš u Kuli poginuo u rejonu kasarne Lukavica kod Sarajeva.
Ahmić Vahida Senad iz B. Čivčija (r. 23.03.1973), ubijen 10.05.92 u Grapskoj.
Ahmić Muje Zijad iz B. Čivčija (r.1939), radnik Bosnaprijevoza Doboj, kao logoraš logora Perčin disko ubijen u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.g.
Alagić dr. Sejo iz Doboja, radio u željezničkoj ambulanti, poginuo u Sarajevu od granate na ulici dana 26.07.1992.
Alibašić ? rođ. Sprečo, Bošnjakinja iz Ševarlija, supruga Aziza Alibašića rodom iz Mravića, kao prognanik ubijena granatom dana 23.05.1994.g. u Mravićima, općina Doboj Jug od koje poginule ukupno 3 osobe a 4 ranjene (Poginuli: njen brat i njegova kćerka; ranjeni: njen sin Nedžad Alibašić (u stomak), bratić Nijaz Šećić (bez noge), snaha i još jedna bratišna. Sve od iste granate.
Alić Fejze Bajrudin iz Grapske (r.14.05.1962). Od strane srpskih snaga uhvaćen 07.05.92. u Grapskoj, minibusom je prebačen u srpsko selo Osječane gdje kasnije likvidiran. Oženjen, otac dvoje djece: sin Arnes, kćerka Arnesa. Tijelo ekshumirano 1998. u mjestu Koprivna kod Modriče i sahranjeno u Grapskoj.
Alić Hanka starica iz Grapske (r.1900), ubijena 10.05.1992.god. od strane srpskih snaga u rodnom mjestu.
Alić Mirsad iz Grapske, od strane srpskih snaga ubijen 10.05.1992. u rodnom mjestu.
Alić Muje Alema, starica iz Grapske, (r.1910), strijeljana u Grapskoj 15.06.1992.
Alić Omera Osman iz Grapske(r.20.04.1928), strijeljan 15.05.1992 u Grapskoj sa ostalim mještanima.
Alić Rešida Fahir iz Grapske (r. 17.11.1949), ubijen 10.05.1992. u rodnom mjestu.
Alić Safeta Amel iz Gapske (r. 17.03.1974), tek svršeni mašinbravar, ubijen 10.05.92. od strane srpskih snaga u rodnom mjestu zajedno s majkom Kemalom i sestrom Amelom.
Alić Safeta Amela, 14-godišnja djevojčica iz Grapske (r. 19.04.1978), ubijena s bratom Amelom i majkom Kemalom u Grapskoj dana 10.05.1992.g.
Alić Safeta Kemala iz Grapske (r. 03.08.1955), od strane srpskih snaga ubijena u Grapskoj zajedno sa dvoje svoje djece, sinom Amelom i kćerkom Amelom.
Avdaković Galiba Omer iz Doboja (r. 06.05.1942), zadnji put viđen u Doboju maja 1992. Sudbina nepoznata.
Avdić Aziza Nihad iz Doboja (r. 23.11.1960.), zadnji put viđen na Grbavici kod Sarajeva dana 23.06.1992.god.
Bačinović ? , djevojčica prognanik iz Bosanskog Suhog Polja, ubijena granatom u mjestu Samarić, Klokotnica, općina Doboj Istok, prilikom srpskog granatiranja sa Ozrena dana 03.05.1994.g. dok se narodu dijelio sjemenski krompir. Tri dana se doktori tuzlanske bolnice borili za život ove 13-togodišnje djevojčice, da bi umrla u teškim mukama jer bila ranjena u crijeva. Od iste granate ranjeno još 5 osoba.
Bajramović Ibrahima Hasan iz Miljkovca (r.1924), zarobljen 01.10.1993. u Miljkovcu otkad mu se gubi svaki trag.
Bajro ?, stariji Bošnjak iz Matuzića, u pucnjavi na Vidovdan 02.07.1994. ubijen metkom dok kupio sijeno u svojoj njivi u Matuzićima.
Barukčić Ante, Hrvat, 70-togodišnji starac iz Dragalovaca, ubijen na stubištu njegove kuće juna 1992. od strane pripadnika srpskih snaga.
Barukčić Ivica, Hrvat iz Dragalovaca, naoružani pripadnici srpskih jedinica ga uhapsili aprila 1992., zatvorili u logor ''Bare'' da bi ga nakon raznih brutalnosti i premlaćivanja ubili maja 1992.
Barukčić Ivica, Hrvat iz Dragalovaca (r.1973.) strijeljan 02.06.1992. uz zid grobljanske kapelica na mjesnom katoličkom groblju od strane srpskih snaga nakon bezuspješnog prekopavanja nekoliko grobova u kojima tražili zakopano oružje.
Barukčić Jozo, Hrvat iz Dragalovaca (r.1952), živ zapaljen u njegovoj kući.
Barukčić Jozo z.Brljak, Hrvat iz Dragalovaca, ubijen u Dragalovcima tokom februara 1994.
Barukčić Mato z.Bijeli, Hrvat, 74-godišnji starac iz Dragalovaca, tokom februara 1994. ubijen u svojoj kući od strane srpskih snaga.
Barukčić ?, Hrvat iz Dragalovaca, pripadnici srpskih snaga ga ubili juna 1992. u njegovoj kući.
Bečić Mehmeda Sejad iz Kotorska (r.08.06.1962), nestao 01.07.1992.god u Kotorsku.
Bečić Mina iz Grapske, od strane srpskog napadača ubijena 10.05.1992. u Grapskoj.
Bečić Osmana Nedžad iz Kotorska, ubijen srpskom granatom u Kotorsku krajem maja 1992.g.
Bečić Ševke Safet iz Kotorska (r. 07.01.1961), trag mu se gubi od 17.06.1992 u Kotorsku.
Begičević Mehe Ismet iz Bukovice Male(r. 15.06.1954), nestao jula 1992. u Johovcu.
Begić Mehe Smail iz Ševarlija, mučki ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu.
Begić Osmana Amela, djevojčica iz Ševarlija, ubijena srpskom granatom na obali r. Bosne prilikom progona od strane srpkih napadača 18.06.1992. na mjestu zvanom Kulina.
Begić Osmana Haris, dječak iz Ševarlija (r. 1986.), kao prognanik ubijen srpskom granatom 29.10.93. u centru Maglaja.
Begović Mehmedlije Alija iz Bukovice Male, ubijen 12.06.1992.god u rodnom mjestu.
Begović Derviš iz Doboja, od strane pripadnika srpskih jedinica mučki ubijen u svom stanu juna 1992.god. kad je strpan u zamrzivač-škrinju dok nije izdahnuo. Tom prilikom u kupatilu zaklana njegova supruga.
Begović ? , supruga Derviša Begovića, juna 1992.g. zaklana u svom stanu u kadi nakon što su njenog muža ugušili u škrinji zamrzivaču.
Begović Idriza Mihrudin z.Mirče iz Bukovačkih Čivčija, kao logoraš logora Kula kod Sarajeva poginuo na prisilnom radu.
Begović Murata Muradif iz Bukovice Male, dana 12.06.1992., pretučen od srpkih napadača u rodnom mjestu, nakon čega psihički rastrojen izvršio samoubistvo vješanjem.
Begović Halima Salih iz Bukovačkih Čivčija (18.g), prvih dana maja ubio ga nožem ispred njegove kuće u Čivčijama bivši poznanik Mikerević Nenad sin Milke iz Lužana.
Bekavac Anuša, Hrvatica iz Dragalovaca, ubijena ručnom bombom koju nepoznata osoba ubacila u njenu kući.
Bešić Ahmeta Esad iz Grapske (r.1965), nakon zarobljavanja u Grapskoj i tortura u Centralnom zatvoru Doboj, likvidiran na Ozrenu 25.05.1992., tijelo nije pronađeno.
Bešić Hasan Safet iz Grapske, dugogodišnji logoraš srpskih logora, kao logoraš logora Kula poginuo na prinudnom radu u Šućurima na Dobrinji u Sarajevu.
Bešić Mehmeda Šerif iz Grapske (r.12.07.1964), radio u GP ‘’Radnik’’ Doboj, nakon zarobljavanja u Grapskoj bio zatvaran u logore ‘’OŠ Kostajnica’’ i ‘’Centralni zatvor Doboj’’ da bi 24.maja 1992.god. bio odveden na Ozren i likvidiran.
Bešić Muje Kasim iz Grapske (r.12.11.1950), vozač autobusa u Bosnaprijevozu Doboj, predsjednik SDA Grapska, oženjen, otac dvoje djece (sin Nihad, kćerka Emina), nakon zarobljavanja u Grapskoj i torture u Centralnom zatvoru Doboj, likvidiran na Ozrenu dana 25.05.1992., tijelo nije pronađeno.
Bešić Muradifa Ramiz iz Grapske (15.07.1971), autoprijevoznik, nakon hapšenja u rodnom mjestu i torture u Centralnom zatvoru Doboj, dana 24.05.1992. sa ostalima odveden na Ozren gdje je likvidiran.
Bešić Ramiz iz Grapske, nakon zarobljavanja u Grapskoj odveden u Sremsku Mitrovicu gdje je likvidiran.
Bešić Nedžad iz Grapske kod Doboja, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu i torture u Centralnom zatvoru Doboj, dana 24.05.1992. sa ostalima odveden na Ozren gdje je likvidiran.
Bešić Rešida Rešida, rođ. Hidić, Bošnjakinja iz Grapske(r. 17.06.1952), nestala u Grapskoj dana 10.05.1992.god. Sudbina nepoznata.
Bešić Salih iz Grapske kod Doboja, sudbina nepoznata.
Bešić Samir iz Grapske, kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva natjeran kopati tranšeje na Zlatištu kod Sarajeva gdje poginuo dana 27.10.1993.god.
Bešić Sida rođ. Hidić, Bošnjakinja iz Grapske (r. 27.08.1952), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Bešić Verner iz Grapske, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je likvidiran juna 1992. zajedno sa Bešić Zijadom.
Bešić Vernera Nahid iz Grapske (r. 01.01.1968), građ. tehničar, bio zaposlen u OŠ ‘’Ismet Kapatenović’’ u Grapskoj, ubijen u Grapskoj 10.05.1992.god. gdje ga na lokalnom mezarju nakon 5 dana sahranila njegova majka Fatima da bi i ona nakon par dana takođe bila ubijena.
Bešić Zijad iz Grapske, nakon zarobljavanja u rodnom mjestu odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je likvidiran juna 1992. zajedno sa Bešić Vernerom.
Bešlagić ?, Bošnjak iz Doboja, (suprug Nade Bešlagić) nakon ponižavanja i tjeranja da potpuno gol hoda gradom zaklan dana 04.05.1992. god u Doboju na očigled komšiluka.
Bešlagić Nada, iz Doboja, pripadnici srpskih snaga ubili ju juna 1992 u Doboju zajedno s mužem.
Bešlagić Agana Mirhada, rođ. Hozić, Bošnjakinja iz Pridjela (r.1960), ubijena granatom u Matuzićima dana 03.03.1994. god. zajedno sa mužem Ševkom i dvoje djece.
Bešlagić Ragiba Muradif iz Stanić Rijeke kod Doboja (r.1925), nestao maja 1992. u Jakešu kod Modriče.
Bešlagić Ševke Aldin dječak (r.1988), u Matuzićima ubijen granatom na spavanju dana 03.03.1994. god. zajedno sa ocem, majkom i sestrom.
Bešlagić Ševke Edina, djevojčica (r.1980), u Matuzićima ubijena granatom na spavanju dana 03.03.1994. god. zajedno sa ocem, majkom i bratom.
Buljubašić Avde Ramiz iz Miljkovca kod Doboja (r. 05.12.1937), zadnji put viđen u Doboju 20.07.1992.god. Sudbina nepoznata.
Buljubašić Ibrahima Mehmed iz Doboja (r. 13.11.1942), zadnji put viđen u Doboju 03.03.1993.
Čabrić ?, Bošnjakinja iz Makljenovca, zaseok Plana iznad Vile, općina Doboj, dana 15.09.1992.god. ubijena granatom u mjestu Lepenica južno od Doboja. Od iste granate poginuo još jedan civil a njen muž ranjen.
Čabrić Nedžada Nihada iz Makljenovca (r.1978), općina Doboj, djevojčica prognanik, ubijena u Tešanjci velikom kasetnom bombom koja izbačena na Tešanjku iz srpskog aviona dana 08.10.1995.g. i kom prilikom poginulo 9 osoba a 51 ranjena.
Čajić Hasana Enes iz Potočana (r. 1972), poginuo u Dubravama kod Tuzle.
Čajić Huse Alema iz Potočana, ubijena kod svoje kuće u Potočanima dana 18.06.92. prilikom progona koji vršili pripadnici srpskih jedinica.
Čalić Franjo, Hrvat, predsjednik HDZ Usora, geler ispaljene granate ga pogodio tačno u srce u Kraševu ispred dobojskog DC magacina dana 17.04.1994.god. u momentu dok Unproforcima pokušavao naći adekvatan smještaj.
Čalić Marko, rimokatolički svećenik iz Dragalovaca, star oko 58 godina, odmah nakon mise dana 31.maja 1992.god. pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili i strpali u logor gdje ga izložili najtežim oblicima fizičkog i psihičkog maltretiranja (udaranja, gladovanja, guranje crijeva ‘’šlaufa’’ u debelo crijevo i dr.). Od posljedica torture u logoru preminuo u Njemačkoj gdje bio na liječenju.
Čampara Ibrahima Hata, rođ. Hajrić, starica iz Kotorska (r. 09.11.1911), nestala u Derventi 01.05.1992. Sudbina nepoznata.
Čanić Mustafe Ibro (1936) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlije te sa još 7 ubijenih zapaljen u štali Čanić Bege.
Čanić Mustafe Umihana iz Ševarlija, umrla u podrumima logora Kasarna JNA Ševarlije 18.06.92., prvog dana kad zatvorena.
Čavalić Muje Salih iz Kotorska (r. 29.11.1916), poginuo 15.06.1992. u rodnom mjestu od ispaljene granate s položaja srpskih snaga.
Čehić Ibrahima Sakib iz Grapske Gornje kod Doboja (r. 28.12.1958) ubijen 10.maja 1992. u rodnom mjestu, oženjen, otac dvoje djece (Ibrahim, Bilal), bio zaposlen u RKTK ‘’Ševarlije’’, vanredni student treće godine prava u Doboju. Svirao gitaru i bio dobar sportaš. Ukopan je 14.maja 1992, kod porušene džamije, a ukop obavili zarobljeni Grapćani.
Čičak Filipa Stipo, Hrvat iz Doboja, srpska policija ga juna 1992. zatvorila u Centralni zatvor Doboj, toliko je pretučen da je krvav umro na rukama zatvorenika Marka Čalića.
Čolić Jozo, Hrvat iz Dragalovaca, kao logoraš logora ''Bare'' poginuo pri obavljanju prisilnih fizičkih radova na Putnikovom brdu.
Ćosatović Sakiba Sanita iz Doboja (r. 1977.), smrtno stradala na području Tešnja dana 03.11.1993.g.
Ćosić Jure Mato, Hrvat (r.06.11.1954), kao logoraš logora ‘’Bare’’ ubijen dana 11.07.1992.g.
Delić Esada Denis (r.17.04.1981) iz B.Čivčija, ubijen u Grapskoj 10.05.92.
Delić Omera Benjamin, dijete iz Mravića (r.1992),ubijeno granatom dana 03.05.1994.god. u Mravićima.
Delić Osmana Suljo iz Makljenovca (r. 24.08.1938), zarobljen u Makljenovcu 03.05.1992. od kad mu se gubi trag.
Durmić Omera Rašid iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Durmić Salke Smail iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. pa zapaljen u štali sa ostalima.
Durmić Smaila Salih iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Duvnjak Petra Stipo, Hrvat iz Doboja (r. 15.05.1961), nestao 05.05.1992. u Makljenovcu kod Doboja. Sudbina nepoznata.
Džanić Alije Sakib iz Pridjela G. (1958), mučki ubijen 18.06. 1992. u svom rodnom mjestu pa bačen u nabujalu rijeku Bosnu.
Džanić Halila Amira, 20-godišnja djevojka iz Pridjela G., ubijena u Jelahu na radnom mjestu dana 05.10.1994. u lokalnoj pucnjavi.
Džanić Huske Šefik iz Pridjela G. (1947), mučki ubijen 18.06.1992. u svom rodnom mjestu prilikom hajke srpskih jedinica.
Džanić Ibrahima Ibro iz Pridjela G. (1956), stradao 17.06.1992. u rodnom mjestu prilikom progona srpskih vojnih i paravojnih snaga utopio se u nabujaloj r. Bosni.
Dželilović Abdulaha Sead iz Kotorska (r. 02.10.1966), nestao 17.06.1992. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Dželilović Senad iz Kotorska, ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa srpskih položaja, proljeća 1992. god.
Đogić Murata Hasan iz Doboja (r. 23.09.1952), nestao 18.06.1992.god. u Komarici, općina Doboj. Sudbina nepoznata
Đuherić Muharema Adil iz Kotorska (r.28.04.1952), dana 16.06.1992., nastradao u Kotorsku. Sudbina nepoznata
Eminović Hasana Emsar, prognanik iz Doboja (r.1978), dana 08.05.1995.g. smrtno stradao na podrjučju Tešnja.
Esegović Ante Jure, Hrvat iz Foče kod Doboja (r. 27.12.1958), nastradao 16.06.1992. u rodnom mjestu. Tijelo nije pronađeno.
Fehrić Mehe Mustafa (1965) iz Ševarlija, zaklan 18.06.92. u Ševarlijama pa bačen u nabujalu r.Bosnu.
Fetić Osmana Abdulah iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Fetić Sadika Salih (1954) iz Ševarlija, na dan progona stjeran dana 18.06.92 u nabujalu r. Bosnu gdje se utopio. Od strane Amora Mašovića dana 15.11.2005.god. tijelo preuzeto na graničnom prijelazu Rača kod Bijeljine koje ekshumirano na jednom groblju u Srbiji zajedno sa ostalih pet tijela (Zec Durme Mirsad rođ. 1970.god. iz Sarajeva, Lubić Osman rođ. 1929 iz Sarajeva, Aljić Osmo rođ. 1964 iz Bijeljine, Ramić Saliha Hajro, rođ. 1968.godine iz Hrance kod Bratunca, te Mramorac Hasan Osman, rođen 1964.godine iz Gračanice)
Galić Jakov, Hrvat iz Dervente, ubijen u logoru Bare dana 12.07.1992.g.
Gogić Mijata Bariša, Hrvat iz Bukovca (r. 06.08.1931), nastradao u Bukovcu juna 1992.god. Sudbina nepoznata.
Grahić ?, starica iz Pridjela, majka ubijenog Grahić Fehre, poginula od granate ispaljene sa Ozrena dana 08.10.1992.god. u rejonu Mravića, Doboj Jug.
Grahić Fehre Mehmed, mladić iz Pridjela G., općina Doboj r.1969), prva žrtva srpskog nacionalizma u dobojskoj okolici, u hajci na bošnjačku omladinu mučki ubijen 11.05.1991 u Jabučić Polju, tada općina Maglaj, prilikom povratka sa omladinske igranke iz mjesta Potočani.
Grahić h. Huseina Adil, iz Pridjela G. (r.1960.) – u svom autu mučki ubijen, bez vidnog razloga, na regionalnoj cesti Doboj – Maglaj od srpskih rezervista u mjestu Pridjel Donji na južnom dijelu Željezničke stanice Doboj na prvi dan Bajrama 04.04.1992.
Grahić Mehmeda Fehro iz Pridjela G. (1944), otac ranije ubijenog mladića, mučki ubijen 18.06.1992. ispod brda Šibovi u rodnom mjestu. U trenutku ubistva na sebi imao kožun, patike, hlače i kaput. Njegov skelet pronađen dana 29.10.1992. na mjestu ubistva.
Grahić Mešina Omer iz Pridjela G.(1937), mučki ubijen 18.06.1992. u rodnom mjestu.
Grahić Muharema Hasan iz Pridjela G.(1929), mučki ubijen 18.06.1992. ispod brda Šibovi iznad vojne kasarne Ševarlije. U trenutku ubistva imao novčanik sa ličnom kartom i uplatnicom za hodžarinu, a od odjeće gumene čizme, 2 hlače i pulover.
Grahić Saliha Edhem (1924), iz Pridjela G., mučki ubijen 18.06.1992. u rodnom mejstu prilikom hajke srpskih jedinica.
Grgić ?, Hrvatica iz Doboja, majka načelnika Grgić Karla, pripadnici srpskih snaga su je silovali, neutvrđenog dana 1992., nakon čega je odmah umrla.
Grgić Karlo, Hrvat iz Doboja, penzionisani načelnik MUP-a Doboj. Srpske vlasti ga zarobile i zatvorile u Centralni zatvor, a potom ga i ubili na području Doboja, neutvrđenog dana 1992. god., zajedno sa Dragom Martinovićem.
Gvozden Muharema Benjamin iz Kotorska kod Doboja, ubijen je u Kotorsku granatom ispaljenom s položaja srpskih snaga, u proljeća 1992. god.
Hadžić Ahmeta Ibrahim Baja (1951) iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžić Bećira Adel, dječak iz Doboja (r.1991), dana 20.08.1993.god. poginuo u Tešnju.
Hadžić Envera Hamzalija iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. pa zapaljen u štali sa ostalima.
Hadžić Fatima, žena Mustafe Hadžića (r. 01.12.1924), strijeljana zajedno s mužem u Grapskoj.
Hadžić Hasana Salim iz Grapske (r. 04.04.1961), uhvaćen 07.05.1992. u Grapskoj, odveden u srpsko selo Osječane gdje kasnije likvidiran. Tijelo ekshumirano 1998. u mjestu Koprivna kod Modriče i sahranjeno u Grapskoj.
Hadžić Hilme Osman (1930) iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžić Ibrahima Mustafa iz Grapske (r. 29.10.1920), strijeljan zajedno sa suprugom Fatimom i osalim mještanim Grapske.
Hadžić Muhameda Osman iz Ševarilja, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu.
Hadžić Senad iz Kotorska, ubijen granataom u proljećnoj srpskoj ofanzivi 1992. u rodnom mjestu.
Hadžić Šabana Ramiz iz Grapske, (r. 06.05.1955), oženjen, otac troje djece (Šaban, Sanel, Sanela). Ubijen 10. maja 1992.god. u rodnom mjestu prilikom progona stanovništva od pripadnika srpskih snaga.
Hadžić Senad iz Kotorska, ubijen granatom u rodnom mjestu u proljećnoj srpskoj ofanzivi 1992.
Hadžikadunić Dževada Ramiz iz Makljenovca (r. 04.01.1967), zarobljen u Makljenovcu dana 04.05.1992. od kad mu se gubi trag.
Hadžikadunić Hase Midhat, dobojski hirurg svjetskog glasa (r.1953), nesretnim slučajem s 15 metaka ispaljenim iz zagija ubijen na radnom mjestu u Ratnoj bolnici Tešanj dana 24.07.1993.g. od strane sina direktora bolnice i poznatog političara dr. Ekrema Ajanovića.
Hadžikadunić Osmana Mujo iz Makljenovca (r. 1914), zarobljen u Makljenovcu 09.05.1992.god od kad mu se gubi trag.
Hadžikadunić Saliha Nurudin Picija iz Makljenovca (rođ. 15.11.1958), proglašen vojnim invalidom maja 1983. zbog nezgode u bivšoj JNA, zaklan 12.07.1992.god. u Makljenovcu i bačen u bunar pored rodne kuće. Trodnevno vađenje posmrtnih ostataka završeno 06.11.1998. u Makljenovicu (Plane) na licu mjesta od strane Amora Mašovića i predstavnika Crvenog krsta Daniela D'Esposito-a.
Hadžimahović Ramiza prva kćerka? Bošnjakinja iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su je zajedno sa sestrom prvo silovali, a zatim ubili izazvavši požar eksplozijom plina kad su obe izgorjele.
Hadžimahović Ramiza druga kćerka? Bošnjakinja iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su je zajedno sa sestrom prvo silovali, a zatim ubili izazvavši požar eksplozijom plina kad su obe izgorjele.
Hajdić Saliha Refik iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama od srpkih napadača.
Hajrić Adema Nusret iz Kotorska (r. 02.10.1972), kao civil poginuo jula 1992. u selu Bosanski Lužani kod Bosanskog Broda prilikom napada srpskih borbenih aviona na kolonu. Tijelo nije pronađeno.
Halilovilć Saliha Amir, Bošnjak iz Tešnja (r. 22.06.1968), nestao 27.04.1992. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Halilović Muharema Meho iz Kotorska (r.26.09.1969) ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa srpskih položaja.
Hamidović Ramiza Safet iz B. Čivčija (r. 02.01.1970), logoraš logora ''Perčin disko'', ubijen u živom zidu 12.07.1992. na Putnikovom brdu zajedno sa ocem Ramizom.
Hamidović Ramiz iz B. Čivčija (r.1939), poznati harmonikaš, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen zajedno sa sinom Safetom u živom zidu na Putnikovom brdu dana 12.07.1992.
Hamidović Saliha Ramiz iz Bukovice Male, izvšio samoubistvo vješanjem nakon što je dana 12.06.1992. bio primoran gledati silovanje njegove supruge koje izvršilo nekoliko pripadnika srpskih jedinica.
Harić Rasima Ibrahim iz Doboja (r. 1954), posljednji put viđen dana 09.10.1992. u Gornjim Šušnjarima, općina Doboj. Sudbina nepoznata.
Hasančević Jusufa Suvad Suta iz Grapske (r. 16.07.1973), neoženjen, kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva poginuo 08.06.1993.godine na prinudnom radu kopanja srpskih rovova od gelera granate u Nedžarićima kod Ilidže. On je tokom progona u Grapskoj zatvoren prvo u logoru ‘’Bare’’ a zatim u više različitih logora diljem BiH.
Hasančević Mehmeda Senad Prsko, rodom iz Grapske, kao logoraš logora ''Kula'' ubijen u Dobrinji 4, dana 06.01.1994.
Hasančević Redže Šemsudin iz Grapske (r. 01.01.1968), nakon zarobljavanja i prebacivanja u dobojski zatvor, 07.05.1992 godine, prebačen u srpsko selo Osječane na Trebavi, sa još nekoliko Grapćana i drugih zarobljenika mu se od tada gubi svaki trag.
Hasica Bege Sead iz Miljkovca (r. 22.02.1944), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Hasiba Muharem iz Kotorska (r. 1953), dana 26.06.1992. nestao u Blažuju kod Sarajeva od kad mu se gubi svaki trag.
Hasičić Memeda Taib iz Miljkovca (r. 25.02.1951), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Mustafe Bego iz Miljkovca (r. 1912), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Omera Mehmed iz Miljkovca (r. 30.11.1919), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hasičić Saliha Mustafa iz Miljkovca (r. 22.01.1931), zarobljen 19.jula 1992 u Miljkovcu od kad mu se gubi trag.
Hedžić Fahira Hajrudin iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja neutvrđenog dana 1992. u rodnom mjestu.
Hedžić Hajrudin, starac iz Grapske (r.1904), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih jedinica.
Hedžić Mehmeda Jusuf iz Kotorska, ubijen od strane srpskih snaga u Kotorsku, neutvrđenog dana 1992.
Hedžić Vejsila Ibrahim iz Komarice kod Doboja (r. 09.07.1962), ubijen u Kotorsku granatom 18.06.1992. ispaljenom sa srpskih položaja.
Herceg Osmana Ibrahim iz Doboja, poginuo 13.10.1992 u mjestu Jovići kod Maglaja.
Hidić Salima Ismet iz Grapske (r. 21.01.1954), oženjen, otac dvoje djece (Edin, Džana), vozač zavidovićke ‘’Krivaje’’, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača a 15.05.1992. ukopan na mezarju pored srušene džamije u Grapskoj.
Hidić Smaila Husein iz Grapske, ubijen u Grapskoj 10.05.1992., od strane srpskih snaga.
Hidić Smaila Senija iz Grapske (r.15.10.1924), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Hidić Amila Ismet iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidić Atifa Esed iz Grapske (r. 06.02.1958), oženjen, otac dvoje djece (Sevdin, Edin), zarobljen u Grapskoj, zatvoren u Centralni zatvor Doboj odakle je 25.05.1992. odveden u nepoznatom pravcu, otkad mu se guvi svaki trag.
Hidić Huse Abdulah iz Grapske (r. 1936), nakon zarobljavanja u Grapskoj sudbina nepoznata.
Hidić Huske Avdija iz Grapske (r.03.08.1930), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hidić Huske Salim iz Grapske (r. 01.11.1927), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Hidić Ibrahima Mevludin Mali iz Grapske (r. 24.07.1964), oženjen bez djece, ubijen u rodnom mjestu 10.05.1992.god. od strane srpskih napadača.
Hidić Ibrahima Munever, kao logoraš logora ''Kula'' ubijen u kasarni Lukavica kod Sarajeva
Hidić Ibrahima Samir, kao logoraš logora ''Kula'' poginuo prilikom prisilnog rada na kopanju tranšea na Zlatištu kod Sarajeva od nagazne mine dana 27.10.1993..
Hidić Irfan iz Grapske (r. 21.10.1962), oženjen, otac jednog djeteta (Jasmin), strijeljan u Grapskoj 15.06.1992. zajedno sa ostalima.
Hidić Jusufa Senija rođ. Hadžić, porijekom iz Kotorska (r. 1923), živjela u Grapskoj, ubijena 11.05.1992. u Grapskoj.
Hidić Muhameda Ajša iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidić Nahid iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane pripadnika srpskih snaga.
Hidić Rešida Fatima iz Grapske (r. 27.12.1946), strijeljana 10.05.1992. u Grapskoj.
Hidić Rešida Muhamed Duga iz Grapske (r. 04.08.1944), strijeljan u Grapskoj 15.06.1992. sa ostalima.
Hidić Saliha Mirzet iz Grapske (r. 16.10.1958), oženjen, otac dvoje djece (Amel, Amela), manervista na željezničkoj stanici u Rijeci, strijeljan 15.06.1992. u Grapskoj sa ostalima.
Hidić Samir iz Grapske kod Doboja, zarobljen u Grapskoj, prošao kroz nekoliko srpskih logora, poginuo od nagazne mine dana 27.10.1993.god. kao logoraš logora ‘’Kula’’ prilikom kopanja srpskih tranšea na koje bio primoran.
Hidić Sejda iz Doboja, ‘’neustrašiva Dobojka’’, koju su srpski zlocinci zaklali, jer se energično oduprla njihovom silovanju u logoru – bordelu organizovanom u jednoj dobojskoj osnovnoj školi čiji upravitelj bila Nikolić Nada, bivši trgovac varaždinske ‘’Koke’’.
Hidić Smaila Husein iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hidić Sulejmana Ajša iz Grapske (r. 11.08.1957), ubijena u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih snaga.
Hidić Šerifa Ismet Ićo iz Grapske (r. 17.06.1955), radnik sarajevske Hidrogradnje, ubijen kod Sarajeva u logoru Butmir 28.02.1993.god. gdje dospio nakon prolaska kroz logore Centralni zatvor Doboj, Gradiška, Manjača, Batković. Nakon razmjene juna 1994. njegovi ostaci sahranjeni na šehidskom mezarju Klokotnica kod Doboja.
Hodžić Ahmeta Nedžad iz Ševarlija (r. 17.03.1965), ubijen 26.06.1992. u rejonu Dervente, sahranjen u katoličkom naselju Plehan.
Hodžić Bećira Džemal iz Ševarlija, ubijen 18.06.1992. u Ševarlijama prilikom srpskog progona stanovništva.
Hodžić Ibrahima Ramo z.Liston iz Pridjela G., zarobljen i ubijen u Doboju, sudbina nepoznata.
Hodžić Mehmeda Rifat iz Ševarlija (r.20.03.1956), maja 1992.god. odveden sa radnom mjestu iz ‘’Apatinske pivare’’ Doboj gdje mu se gubi svaki trag.
Hodžić Rame Mehmed iz Pridjela G. r.1938), utopio se u r. Bosni 02.06.1992. prilikom pokušaja prelaska na drugu obalu.
Hodžić Redže Nisvet iz Ševarlija, ubijen 18.06.1992. u Ševarlijama pa zapaljen u štali Čanić Bege.
Hodžić Uzeira Izudin z.Gulit iz Grapske (r. 29.03.1971), neoženjen, poginuo 02.02.1993.god. kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajevo na Zlatištu kod Sarajeva. Nakon zarobljavanja 10.05.92. u Grapskoj prošao kroz logore ‘’Centralni zatvor Dobo’’, ‘’Gradiška’’, ‘’Manjača’’, ‘’Butmir’’. Godinu dana nakon pogibije razmijenjen i sahranjen u Klokotnici na šehidskom mezarju.
Hodžić Zaima Rusmir z.Suma (r.1950), kao zarobljenika ubili su ga, neutvrđenog dana 1992. god. pripadnici srpskih snaga.
Hozić Agana Hajrudin Pudo iz Pridjela G. (r.1947), prvo zlostavljan u jednoj garaži u rodnom mjestu a onda mučki ubijen 18.06.1992.g. od strane pripadnika srpskih snaga.
Hozić Huseina Malka, starica iz Pridjela G. (r.1919), žena Hozić Omera, mučki ubijena 18.06.1992. u Pridjelu zajedno s mužem i još dvoje staraca. Ostaci nađeni ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame u Pridjelu G. (Amor Mašović izvršio identifikaciju). Sahranjena na mezarju ‘’Zemine’’ u Pridjelu.
Hozić Tahira Omer starac iz Pridjela G. (r.1910), star 82 godine, mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem zajedno sa ženom i još dvoje staraca. Ostaci nađeni ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame u Pridjelu G. (Amor Mašović izvršio identifikaciju). Sahranjen na mezarju ‘’Zemine’’ u Pridjelu.
Hrnjičić Arifa Sead iz Doboja (r. 28.04.1964), nastradao 09.06.1992 u Jablanici kod Maglaja. Nepoznato.
Humić ef. Džemal, imam u Doboju, rodom iz Stanić Rijeke, nakon svakojakih tortura likvidiran tokom maja 1992. god. u nepoznatim okolnostima.
Hurtić Ibrahima Admir iz Grapske (r. 1978), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hurtić Bajre Zarif iz Grapske (r. 11.07.1938), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od strane srpskih napadača.
Hurtić Hajrudina Mustafa Brato iz Grapske (r. 1947), kao logoraš logora ‘’Kula’’ kod Sarajeva natjeran kopati tranšeje u minskim poljima na srpskim linijama oko Sarajeva gdje je od nagazne mine poginuo dana 27.10.1993.god.
Hurtić Hasana Ibrahim iz Grapske (r. 01.07.1947), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od strane srpskih napadača.
Hurtić Huseina Ibrahim Brajko iz Grapske (r. 01.06.1943), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Hurtić Huseina Šerif iz Grapske (r.01.01.1939), ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskog napadača.
Hurtić Medžida Ferzeta iz Grapske, (r. 17.02.1949), udata (muž Brajko), strijeljana u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Hurtić Muje Kasim iz Grapske (r. 25.10.1970), neoženjen, radnik dobojske Montaže, ubijen direktnim kontaktom od srpske ruke u kasarni Lukavica kao logoraš logora ‘’Kula’’ dana 18.07.1993. Nakon godinu dana tijelo razmijenjeno i sahranjeno na šehidskom mezarju ‘’Debelo brdo’’ u Klokotnici, Doboj Istok.
Hurtić Mustafe Amela iz Grapske (r. 31.03.1977), ubijena 10.05.1992. godine u Grapskoj od srpskih napadača.
Hurtić Mustafe Esad Eso iz Grapske (r. 17.01.1954), ubijen 10.05.1992. god. u Grapskoj od pripadnika srpskih snaga.
Hurtić Osmana Mehmed iz Grapske (r. 15.06.1938), zadnji put viđen u Grapskoj 15.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Hurtić Šefika Hadžib iz Grapske (r. 24.04.1964), ubijen 10.05.1992 u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Hurtić Šefika Trumbe iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih snaga.
Hurtić Šerifa Izet iz Grapske (r. 20.06.1961), ubijen u Grapskoj 10.05.02. od srpskih napadača.
Hurtić Šerifa Salih iz Grapske (r. 04.04.1968), kao logoraš logora ''Kula'' ubijen dana 29.04.1993 kod Pala, na Poljinama.
Husaković Hazima Nedžad iz Grapske (r. 26.08.1969), neoženjen, radnik dobojske ‘’Montaže’’, ubijen u večernjim satima dana 10.05.1992. u Grapskoj prilikom progona stanovništva od strane srpskih napadača.
Husaković Muje Mehmed iz Grapske (r. 22.06.1942), ubijen 10.05.1992.u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Husaković Muje Salih iz Grapske (r. . 01.01.1930), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Husaković Sulejmana Nusret z.Topuz iz Grapske, kao srpski zarobljenik prisilno mobilisan, poginuo na Becnju iznad Doboja.
Husanović Muhamed iz Doboja, ubili ga pripadnici srpskih snaga tokom juna 1992. Huseinbašić Smaje Haris, dječak, prognanik iz Ševarlija (r.1981), ubijen granatom dana 29.10.93. u centru Maglaja.
Huskić Atifa Hakija iz Kotorska (r. 20.08.1939), ubijen srpskom granatom u Derventi blizu Auto-moto društva.
Huskić Haskija iz Kotorska, zarobljen u Derventi i zatvaran u logore ‘’Kasarna JNA Derventa’’ i ‘’Stari mlin’’ na rijeci Vijaki blizu Prnjavora gdje ga krajem aprila 1992. ubili pripadnici srpske paravojne jedinice ‘’Vukovi s Vučjaka’’.
Huskić Muharema Sabrija, iz Makljenovca (r. 05.06.1956), uhvaćen 27.05.1992. u Makljenovcu otkad mu se gubi trag.
Huskić Sulje Asim iz Doboja, porijeklom iz Kotorska, poznati dobojski ženski frizer, ubijen u Kotorsku granatom ispaljenom sa srpskih položaja, u proljećnoj srpskoj ofanzivi 1992.god.
Huskić Zijada Mujo iz Kotorska, ubijen u Kotorsku proljeća 1992.
Ibrahimović Hasana Fadil iz Grapske (r. 10.05.1960), radnik RO ‘’Bitas’’ Sarajevo, oženjen, otac troje djece: Edina, Nermina, Vahida, svirao gitaru, ubijen u Grapskoj 10.05.1992., sahranjen u Grapskoj 15.05.1992. na mezarju uz džamiju.
Ibrahimović Hasana Muhamed Sudo iz Grapske (r. 05.03.1937), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992. sa ostalima.
Ibrahimović Hasana Muhamed iz Grapske (r. 05.03.1937), zarobljen u Grapskoj te nakon tortura u dobojskom zatvoru gubi mu se trag.
Ibrahimović Hasana Salih Džebo iz Grapske (r. 02.08.1935), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Ibrahimović Ibrahima Sulejman iz Makljenovca, početkom maja 1992. umro u bolnici Doboj za vrijeme okupacije grada u nepoznatim okolnostima.
Imamović Agana Muhamed iz Kotorska (r. 15.09.1959), ubijen 08.06.1992. u Ritešiću od pripadnika srpskih snaga.
Imširović Idriza Ismet iz Orahovice Donje kod Gračanice, zarobljen 16.05.1992. u Barama kod Doboja od kad mu se gubi trag
Isić Huse Smail iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja proljeća 1992.
Isić Saliha Sadeta, rođ. Mehinović iz Ševarlija (r. 25.05.1953). Zadnji put viđena u Hadžićima kod Sarajeva 23.08.1992.god. od kad joj se gubi trag.
Jacić Smaje Smail iz Miljkovca(r. 13.04.1953), zadnji put viđen u Miljkovocu 19.07.1992.god. od kad mu se gubi trag.
Jašarević Huseina Safet iz Čaira kod Doboja (r. 20.03.1956), zarobljen 10.jula 1992. na Čairama, otkad mu se gubi trag.
Jukić Huseina Sadeta rođ. Suljkanović, iz Lukavice kod Doboja (r. 17.03.1961), nestala 26.05.1992. u Odžaku otkad joj se gubi trag.
Jupić Adema Omer iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga.
Jupić Avde Mujko iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga.
Jupić Hasana Kasim iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama prilikom napada srpskih snaga
Jupić Hasana Muharem iz Potočana (r. 1917), ubijen 18.06.92. u Potočanima od strane srpskih napadača.
Jupić Mahmuta Amir iz Ševarlija (r. 18.02.1973), kao logoraš srpskih logora prilikom prisilnog rada stradao septembra 1992. u Kotorsku.
Jupić Mehmeda Kasim iz Ševarlija (r. 15.06.1953), uhvaćen dana 08.06.1992.g. na regionalnom putu Doboj - Maglaj u srpskom selu Jabučić polje, gdje mu se gubi svaki trag.
Jupić Muharema Mustafa iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu od strane srpskih napadača.
Jupić Mujke Senad Jupi iz Ševarlija, zarobljenik u Doboju koji prisilno mobiliziran u jedinicu srpske ‘’Devete mještovite brigade’’, čiji k-dir bio Nijemčević Edin iz Kotorska, je prilikom srpskog napada na bošnjačko-hrvatsku liniju Križ kod Miljanovaca, općina Tešanj-Usora, poginuo dana 04.03.1994.g. U toj jedinici prisilno bilo mobilisano ukupno 215 nesrba: 162 Bošnjaka i 53 Hrvata.
Jupić Mujke Umka, ženska osoba iz Ševarlija, ubijena 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadača.
Jupić Rame Mehmed iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu tokom srpske hajke na civilno stanovništvo.
Jupić Saliha Samil iz Ševarlija, uhapšen u Doboju i ubijen oktobra 1992 u Doboju, sahranjen na mezarju ‘’Humka’’ u Doboju.
Jurkić Mije Marko, Hrvat iz Doboja (r. 08.09.1966), nestao 05.11.1993 u Gornjem Svilaju kod Odžaka otkad mu se gubi trag.
Kadrić Safet iz Potočana, ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu prikom srpske hajke na civilno stanovništvo Potočana, Ševarlija i Pridjela.
Kadrić Selima Ševal iz Grapske (r.05.05.1958), oženjen, dvoje djece: Amela i Belma, ubijen 10.05.1992.godine u Grapskoj.
Kahrimanović Osmana Izet iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 20.02.1967), ubijen 07.05.1992 u Crkvini kod Bos. Šamca.
Kahrimanović Šefik iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj.
Kaić Goran, Hrvat iz Doboja, nakon zarobljavanja ubili ga 28.07.1992. pripadnici srpskih snaga (niški specijalci i banjalučki diverzanti).
Kalem Ante, Hrvat iz sela Raškovaca, općina Doboj, od strane srpskih snaga uhvaćen i zatvoren u logor ‘’Bare’’ odakle je tjeran na prinudni rad na prvim vatrenim linijama na lokalitetu Putnikovo Brdo iznad Makljenovca gdje je dana 12.07.1992.god. smrtno stradao.
Kamarić Muje Armin, dijete iz Ševarlija (r.1987) ubijen granatom 29.10.93. u centru Maglaja.
Karalić Mehmeda Husein iz Grapske (r.13.11.1929.), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992.
Karalić Omera Šefik iz Grapske (r.28.10.1940.), oženjen, dvoje djece: Muhamed i Nahid, strijeljan 15.06.1992.
Karalić Saliha Rabija iz Grapske r.(08.11.1929.), stijeljana u Grapskoj 15.juna 1992.
Karamatić Mijata Jure z. Janjić, Hrvat iz Komarice (r.1934), nestao tokom 1992., vjeruje se da su ga tokom 1992. ubili pripadnici srpskih formacija.
Karamatić, Hrvat iz Johovca, civil, star 19 g., pripadnici srpskih snaga su ga masakrirali i ubili dana 06.07.1992. u Johovcu, općina Doboj.
Karamehić Huseina Mesud iz Kotorska, ubijen 1992.god. u Kotorsku od pripadnka srpskih snaga.
Katavić ? Hrvat iz Komarice, općina Doboj, ubijen tokom aprila 1992. u Komarici od strane pripadnika srpskih snaga.
Katavić Ivica, Hrvat is Komarice, općina Doboj, presreten 15.03.1992. na mag. putu Derventa – B. Brod u mjestu Lužanima Bosanskim u svom autu od strane Martićevaca, koji u Posavinu pristigli iz Hrvatske tokom februara 1992., gdje je ubijen na licu mjesta a njegov auto otuđen.
Katavić Luke Pejo, Hrvat iz Komarice (r. 26.05.1961), stradao u Kostrešu kod Dervente dana 06.09.1992.god.
Klobodanović Alije Agan iz Doboja (r.14.02.1959), od 20.maja 1992. kad je zadnji put viđen u Doboju gubi mu se trag.
Knežević Ivana Filip, Hrvat iz Makljenovca (r. 26.03.1958), zadnji put viđen 06.maja 1992. u Makljenovcu od kad mu se gubi trag.
Kojić Dragića Željko, Hrvat iz Doboja (r. 28.10.1975), nastradao u Sitnici kod Ključa dana 25.09.1995.
Kokić ?, otac Kokić Bore, Hrvat iz Doboja, juna 1992.god., ubijen (zaklan) od strane srpskih snaga u Doboju zajedno sa suprugom.
Kokić ?, Hrvatica iz Doboja, majka Kokić Bore, pripadnici srpskih snaga su je tokom juna 1992.god. zaklali zajedno sa njenim mužem.
Kopčić Jakova Pejo, Hrvat iz Makljenovca (r. 12.05.1962), zarobljen 05.05.1992 u Makljenovcu otkad mu se gubi trag.
Kopčić Karlo, bivši penzionisani k-dir milice Doboj. Ljeta 1992. toliko su ga tukli pripadnici srpske vlasti da je podlegao batinama.
Kotorić Ćazima Nijaz iz Kotorska, općina Doboj, ubijen granatom ispaljenom s položaja srpskih snaga u Kotorsku, proljeća 1992.god.
Krajina Jakova Doma, rođ. Lukić, Hrvatica iz Žabljaka (17.05.1907), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu.
Krajina Joze Anica, Hrvatica iz Makljenovca (r. 05.04.1920), stradala 12.07.1992. god u Makljenovcu.
Krajina Nikole Katica, Hrvatica iz Makljenovca (13.10.1935), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu.
Krajina Nikole Marica, Hrvatica iz Makljenovca (04.07.1934), stradala 12.07.1992. u Makljenovcu
Krdžalić Salke Ferzet iz Grapske (r. 27.11.1961), radnik ‘’Energoinvesta’’ Rudanka, oženjen, otac dvoje djece: Mina i Zlata, strijeljan u Grapskoj sa ostalim mještanima.
Krnjić Iva, Hrvatica iz Donjih Božinaca, općina Doboj, ubijena oktobra 1992.god. u Donjim Božincima od strane pripadnika srpskih snaga.
Kruško Omera Ćazim iz Šija kod Doboja (r. 31.10.1930), nestao u Doboju 05.12.1992. otkad mu se gubi trag.
Kruško Mehmeda Šerif iz Šija (r.20.06.1963) poginuo u Kotorsku dana 11.06.1992. prilikom jakog napada srpskih jedinica. U Kotorsku je i sahranjen.
Kurtović Mustafe Avdulah iz Miričine kod Gračanice (r. 19.05.1934), uhvaćen u Doboju 03.05.1992 od kad mu se gubi svaki trag.
Kurtušić Ivana Pera, rođ. Bilandžić, Hrvatica iz Johovca kod Doboja (r. 1909), stradala jula 1992 u mjestu Foča, općina Doboj.
Letić Hasana Adem iz Potočana, ubijen 18.06.92. u svom rodnom mjestu prilikom hajke srpskih napadača na civile ovog mjesta.
Letić Huse Hasiba, ženska osoba iz Ševarlija, juna 1992. u vrijeme totalne okupacije i blokade Ševarlija, Potočana i Pridjela preminula u svojoj kući u nepoznatim uslovima.
Mahmutović Selima Sabahudin iz Ševarija, ubijen 18.06.92. pa zapaljen sa ostalima u štali Čanić Bege.
Majetić Franjo, Hrvat iz Doboja, ubijen u Doboju.
Maleškić Ibrahima Husein iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 26.07.1965), zadnji put viđen 17.11.1992. u rejonu Doboja.
Marić Mate Marko, Hrvat iz Komarice kod Doboja (r. 19.06.1945), stradao u Komarici 17.06.1992.
Marić Mirka Božo, Hrvat iz Vranduka kod Doboja (r. 11.07.1968), stradao u Komarici 18.06.1992.
Martinović Drago, Hrvat iz Doboja, nakon zarobljavanja i raznih tortura u logoru ''Centralni zatvor'' Doboj, odveden iz logora i likvidiran zajedno sa Grgić Karlom.
Matanović Jozo, Hrvat iz Doboja, električar u Regionalnoj bolnici Doboj, nakon brutalnih tortura juna 1992. u ''Centralnom zatvoru Doboj'', preminuo u bolnici Banja Luka od posljedica te tortura i zadobijenih rana.
Matić Ivana Anica, rođ. Matanović, Hrvatica iz Johovca kod Doboja (r. 26.06.1915), od strane pripadnika srpskih snaga ubijena 10.08.1992. u Johovcu na nogometnom igralištu.
Mehić Hasana Ševko iz Bušletića kod Doboja (r. 18.01.1958), stradao 19.04.1993. u mjestu Svjetliča kod Doboja.
Mehić Senad iz Grapske, ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane pripadnika srpskih snaga.
Mehinagić Delije Delija iz Jablanice kod Maglaja (r. 09.04.1971), nestao u Doboju 18.06.1992.god.
Mehinović Agana Bahrija iz Ševarlija (r.1954), bivši radnik ‘’Bosnaprijevoza’’, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu sa bratom Rukibom. Manojlović Kosta iz Pridjela Donjeg je očevidac njegovog ubistva.
Mehinović Agana Rukib iz Ševarlija (r. 1938), ubijen 18.06.92. u Ševarlijama zajedno sa bratom Bahrijom.
Mehinović Mustafe Suad Beneš iz Ševarlija (r. 1971), ubijen granataom 18.06.92. prilikom srpskog granatarinja mjesta Kulina na desnoj obali r. Bosne prilikom prisilne evakuacije stanovništva.
Mehmedović Mustafe Mustafa iz Doboja (r. 14.09.1970), nestao u Zvorniku 24.02.1992.god.
Memagić Muharema Alija (1936) iz Makljenovca, ubijen u džamiji.
Mešić Huse Esad iz Potočana kod Doboja (r. 07.07.1959), stradao 18.06.1992. u mjestu Kulina na desnoj obali r. Bosne. Utopio se u nabujaloj vodi bježeći ispred srpskih napadača.
Mešić Huseina Sejdo iz Potočana, ubijen 18.06.92. u Potočanima od strane srpskih napadača.
Mešić Ibrahima Jusuf iz Svjetliče (r. 20.05.1926), ubijen u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Mešić Saliha Smail iz Potočana, poginuo 23.05.1992.god., nepoznato.
Mešinović Dževad iz Doboja, jedan od bivših rukovodilaca PTT Doboj, nesretnim slučajem poginuo na Krdniji kod Tešnja dana 19.06.1994.g.
Mrkaljević Mustafe Bajro iz Kotorska, ubijen granatom u Kotorsku ispaljenom sa položaja srpskih snaga.
Mrkanović Ibrahima Avdo iz Pridjela G. (r. 1913) – mučki ubijen 18.06.1992. u rodnom mestu, zajedno sa suprugom Hanifom, ostatke nađene ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame iz Pridjela identifikovao Amor Mašović.
Mrkanović Sabita Hanifa iz Pridjela G. (r. 1919), zajedno s mužem ubijena 18.06.1992. u Pridjelu G. Ostatke, nađene ispod pepela zapaljene kuće kovača Suhopoljac Rame iz Pridjela identifikovao Amor Mašović.
Mujadžić Mešina Mehmed iz Potočana, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu prilikom progona stanovništva od strane srpskih napadača.
Mujaković Jusuf iz Grapske (r.1920), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj Gornjoj od strane srpskih napadača.
Mujaković Mehe Husein iz Grapske (r. 01.09.1945.) ubijen u Grapskoj 10.05.92. od strane srpskih napadača.
Mujaković Sejfudina Safet iz Grapske (r. 20.06.1971), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj Gornjoj od strane srpskih snaga.
Mujanović Muje Halid iz B. Čivčija, bivši radnik GP ''Radnik'' Doboj, kao logoraš logora ''Perčin disko'' zajedno s bratom Mehom ubijen u živom zidu na Putnikovu brdu dana 12.07.1992.
Mujanović Muje Meho, iz B. Čivčija, bivši radnik GP ''Radnik'' Doboj, kao logoraš logora ''Perčin disko'' zajedno s bratom Halidom ubijen u živom zidu na Putnikovu brdu dana 12.07.1992.
Mujkanović Hazim iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Mehe Husein iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Mehmed iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Nijaz iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Rifet iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkanović Sejfudina Safet iz Grapske (r.20.07.1971) ubijen snajperom u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Mujkanović Smail iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Mujkić Mahmuta Hajdo iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa ocem i bratom.
Mujkić Mahmuta Izet (1960) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa ocem i bratom.
Mujkić Mahmuta Mahmut (1934) iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu zajedno sa dva sina.
Muratčehajić Avdo iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Muratović Hasana Adem iz Grapske, bio invalid bez nogu (r.15.05.1930.), stijeljan u Grapskoj 15.06. 1992. sa ostalima.
Muratović Ibrahima Mevla rođ. Mulalić iz Grapske (r. 13.07.1933), porijekom iz Lukavica Rijeke, supruga Adema Muratovića, ubijena u Grapskoj 10.05.1992. od strane srpskih snaga.
Muratović Omera Rešid Rašo iz Grapske (r.15.07.1928), stijeljan u Grapskoj 15.juna 1992 sa ostalima.
Muratović Saliha Zlata, rođ. Bjelobrković, starica iz B. Čivčija (r. 1908), nestala u Doboju 13.05.1992. otkad joj se gubi trag.
Mustafić Huse Rešad iz Doboja, ubijen 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadača pa potom zapaljen u štali Čanić Bege sa ostalima.
Mustafić Ibro iz Sjenine kod Doboja, ubijen u Grapskog 10.05.1992. od strane srpskih napadača.
Nikić Mate Vinko, Hrvat iz Doboja (r. 13.08.1965), zarobljen u Makljenovcu kod Doboja 05.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Nikoleti Alojzija Hrvoje, Hrvat iz Doboja (r. 27.01.1954), zadnji put viđen 12.06.1993. u Doboju. Sudbina nepoznata.
Nukičić Hasiba Safet iz Grapske (r. 20.02.1965), ubijen 25.05. 1992., dan nakon što je odveden iz ‘’Centralnog zatvora’’ Doboj gdje bio zatvoren.
Nukičić Saliha Rifat iz Grapske (r. 19.07.1952), oženjen, otac dvoje djece: Amira i Amir, ubijen u Grapskoj 10.05.1992.god. od strane srpskih snaga.
Odobašić Ibrahima Dževad iz Kotorska kod Doboja (r. 01.08.1951), zadnji put viđen 10.jula 1992. u rejonu Doboja otkad mu se gubi trag.
Omerčić Osme Arif iz B. Čivčija, autoprijevoznik, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu zajedno s braćom Haskom i Mehom dana 12.07.1992.
Omerčić Osme Hasko, iz B. Čivčija, autoprijevoznik, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu zajedno s braćom Arifom i Mehom dana 12.07.1992.
Omerčić Osme Meho iz B. Čivčija, autoprijevoznik, kao logoraš logora ''Perčin disko'' ubijen u živom zidu zajedno s braćom Arifom i Haskom dana 12.07.1992.
Omerčić Omera Mehmedalija iz Doboja (r. 25.06.1939), zarobljen jula 1992. u Doboju otkad mu se gubi trag.
Osmanbegović Alije Fikret iz Ševarlija (r.20.06.1955), likvidiran 18.06.92. u Ševarlijama od strane srpskog napadača.
Osmanbegović Avde Esma, ženska osoba iz Ševarlija, prognanik, ubijena granatom u Zavidovićima.
Osmanbegović Mustafe Mustafa iz Ševarija (r.1960), bez vidnog razloga uhapšen 20.05.2005. na regionalnom putu između naselja Jabučić Polje i Trbuk, općina Maglaj, te prebačen u jedan od dobojskih logora. Zadnji put je viđen 10.06.1992. u Doboju otkad mu se gubi svaki trag.
Palislamović Refik iz Grapske, ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Palislamović Tidža iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Peleš Behadera Fehim iz Doboja (r. 1941), stradao 18.09.1995. u Donjim Šušnjarima kod Doboja. Sudbina nepoznata.
Pličanić Sulejman z. Sule iz Doboja (oko 50 g.), građ. tehničar, prisilno mobilisan u srpsku vojsku, poginuo prilikom srpskog napada na muslimansko naselje Kalošević, općina Teslić, u momentu pokušaja prebjega na slobodnu teritoriju 11.03.1994.g.
Pranjić ?, Hrvat, civil; pripadnici srpskih snaga ubili su ga maja 1992. u selu Komarica.
Pranjić Doma, Hrvatica iz Dragalovaca (oko 70 g.), pripadnici srpskih snaga su se 15.07.1992. u njezinoj kući na njoj iživljavali; u ranim jutarnjim satima je umrla od zadobivenih ozljeda.
Pranjić Pajo, Hrvat iz Dragalovaca, ubijen ručnom bombom koju pripadnici srpskih snaga ubacili u njegovu kuću.
Radović Slavko, Hrvat iz Johovca, općina Doboj, tokom redovnog služenja JNA februara 1992. pripadnici bivše JNA su ga zaklali u jednom selu kod Vinkovaca u Hrvatskoj. Prije tog zločina njegov pretpostavljeni oficir JNA je pred svim vojnicima izjavio da će "sve ustaše u kasarni pobiti".
Redžić Asima Nedžad iz Doboja (r. 15.06.1967), stradao 27.06.1992. u rejonu Doboja. Sudbina nepoznata.
Salatić Zlatana Amir, mladić iz Pridela G., uhapšen mjeseca maja 1992. u Doboju, zatvoren u jedan od logora, sudbina nepoznata.
Seksan Žarka Severin iz Doboja (r. 16.07.1971), nestao 29.05.1992 u Modriči.
Selimbašić ?, Bošnjak iz Doboja, muž Nisvete Selimbašić rođene Skula i rodom iz Matuzića, ubijen, nepoznato. Takođe ubijen njegov brat.
Sinanović Mehe Fikret iz Ševarlija, ubijen 18.06.92. u rodnom mjestu od strane srpskog napadača.
Slijepčević Ahmeta Senad, porijeklom iz Kotorska, novinar ‘’Derventskog radija’’ (r. 21.05.1960.), pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili u Derventi u ulici ‘’Ilije Grbića’’ skupa s bratom i nekoliko civila da bi nakon tortura u logorima ‘’Kasarna JNA Derventa, ‘’Stari mlin’’ na r. Vijaki u blizini Prnjavora krajem 1992. bio ubijen od strane srpske jedinice ‘’Vukovi s Vučjaka’’.
Slijepčević Ahmeta Suad, porijeklom iz Kotorska (r. 08.06.1957), pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili u Derventi u ulici ‘’Ilije Grbića’’ skupa s bratom i nekoliko civila da bi nakon tortura u logorima ‘’Kasarna JNA Derventa, ‘’Stari mlin’’ na r. Vijaki u blizini Prnjavora krajem 1992. bio ubijen od strane srpske jedinice ‘’Vukovi s Vučjaka’’.
Smajlović Ekrem iz Pridjela G. (r. 1941.), epileptičar, umro 07.05.1992 na dan prvog granatiranja srpskih minobacača s područja Pridjela Donjeg na skelu Pridjel, Matuziće, most Ušće i Londžu u Makljenovcu .
Smajlović Muje Delista, djevojčica iz Pridjela G. (r.1978) ubijena granatom u Maglaju ispaljenom sa srpskih položaja.
Smajlović Mustafe Šerifa, starica – prognanik iz Pridjela G., ubijena granatom u Lepenici ispaljenom sa srpskih položaja.
Spahić Juse Šemso iz Kotorska kod Doboja (r. 1940.), stradao u Kotorsku 16.06.1992. Tijelo nije pronađeno.
Spahić Muharema Almir iz Kotorska, ubijen granatom ispaljenom sa srpskih položaja u mjestu Kotorsko kod Doboja proljeća 1992.
Spahić Muharema Amir iz Kotorska kod Doboja (r. 30.04.1970), stradao u Komarici 18.06.1992. Tijelo nije pronađeno.
Suljić Ibrahima Omer iz Grapske (r. 08.01.1959 ), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Suljić Sulejmana Alija iz Grapske (r. 06.05.1944), ubijen 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Šahman Zaima Hanija, rođ. Bavrk, Bošnjakinja iz Jablanice kod Tešnja (r. 1920), nestala 03.05.1992. u Rječici Donjoj kod Doboja.
Šečić ? , Bošnjak iz Mravića, općina Doboj Jug, poginuo od granate ispaljene sa Ozrena u njegovo dvorište dana 23.05.1994.g. Od iste granate poginula njegova kćerka i njegova sestra, udata Alibašić. Od iste granate ranjeni: sin, snaha i druga kćerka, te sestrić Nedžad Alibašić.
Šečić ?, Bošnjakinja iz Mravića, općina Doboj Jug, poginula dana 23.05.1994.g. u dvorištu porodične kuće od srpske granate ispaljene sa Ozrena. Od iste granate poginuo njen otac i tetka a ranjen brat Nijaz, snaha, sestra i tečić Nedžad Alibašić iz Ševarlija.
Šišić Jakuba Nedžad iz Doboja (r. 06.10.1950), nestao 11.10.1992. u Doboju.
Škiljo Ejuba Elvir iz Mravića, sin lokalnog mesara, ubijen dana 07.06.1993. snajperom dok pecao ribu na obali r. Bosne u rodnom mjestu.
Škrebo Ejuba Ibrahim iz Brijesnice Male kod Doboja (r. 1969), likvidiran u Posušju juna 1992, od strane hrvatskih snaga. Tijelo nije pronađeno.
Tabaković Muharem Harika, bivši dobojski kinooperater, ubijen u svojoj kući na Čaršiji, iznad mezarja zvanog ''Humka'' u maju 1992.g.
Tipura Ilija, Hrvat iz Ritešića kod Doboja, (r. 26.05.1935), bivši načelnik SUP-a Doboj, od strane srpskih vlasti uhapšen 03.05.1992. u Doboju i zatvoren u logor. Teško maltretiran, više puta premlaćivan, na njemu vršene razne vrste torture. Od posljedica torture teško se razbolio na prinudnom radu u Rudanci odakle je 30.08. vraćen u ''Centralni zatvor'' a na intervenciju Crvenog krsta je pušten da bi 12. 09.1992. u komi dospio u Dobojsku bolnicu a dva dana kasnije operisan u Banja Luci. Preminuo 20.09. 1992. u Banjalučkoj bolnici gdje je i sahranjen.
Titorić Ševala Alenko, Bošnjak iz Doboja (r. 16.03.1963), nestao 26.05.1992 u Bratuncu. Tijelo nije pronađeno.
Topić Muhameda Smajo iz Doboja (r. 14.06.1932), zarobljen u Doboju septembra 1992. otkad mu se gubi trag. Tijelo nije pronađeno.
Tranjanin Ćama iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Tranjanin Emka iz Grapske, ubijena 10.05.1992. u Grapskoj od strane srpskih napadača.
Tukić Ibrahima Osman iz Mravića kod Doboja (r. 02.04.1944), stradao u rejonu Žepča 23.06.1993. Tijelo nije pronađeno, sudbina nepoznata.
Tuljić Ivo, Hrvat iz Dragalovaca kod Doboja (oko 70 g.), ubijen 02.06.1992. ručnom bombom u svojoj kući.
Vidak Šime Mato, Hrvat iz Bukovca, općina Doboj (r. 25.03.1965), ubijen 18.06.1992. u Komarici od strane srpskih snaga.
Vidović Jose Jozo, Hrvat iz Prisada kod Doboja (r. 14.08.1959), zarobljen u Prisadama 05.05.1992. otkad mu se gubi trag.
Zaimović Kemala Jasmin iz Matuzića (r.1985), ubijen u Tešanjci velikom kasetnom bombom koja izbačena na Tešanjku iz srpskog aviona dana 08.10.1995. i kom prilikom poginulo 9 osoba a 51 ranjena.
Zečević ?, Bošnjak iz Grapske, pripadnici srpskih snaga su ga uhapsili i zatvorili u logor ’’Bare’’ gdje je tokom juna 1992. podlegao od zadobijenih rana nakon premlaćivanja.
Zečević Ejuba Zehrudin iz Kotorska, kao civil ubijen u srpskoj ofanzivi na Posavinu 1992.u selu Lužani Bosanski, općina Derventa, prilikom bombardovanja kolone prognanika koje izveli borbeni avioni sprskih snaga.
Zečević Nusreta Nijaz iz B. Čivčija (r. 17.05.1966), nestao u Grapskoj, 20. maja 1992. otkad mu se gubi trag.
Zirdum Vida Stipo, Hrvat iz Komarice kod Doboja (r. 12.05.1962), stradao u Komarici dana 18.06.1992.god. Sudbina nepoznata.
Zulić Ćiro, magistar iz Doboja, pripadnici srpskih snaga su ga zaklali juna 1992.god. u Doboju. Bili su ga prvo pustili iz zatvora da bi ga nakon toga drugi uhapsili i zaklali.
Bjelošević Andrija
Kantonalni sud Zenica je još augusta 1997.g. podigao optužnicu protiv Andrije Bjeloševića (takođe Ninkovića i Stankovića) tereteći ga za krivična djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništa počinjena na području dobojske regije od maja 1992.g. do decembra 1994.g. Na osnovu reporta HRW-a (Human Rigts Watch), smatra se odgovornim za masovna ubistva, mučenja, silovanja žena, te prinudno raseljavanja stanovništva, pljačkanje i uništavanje imovine koje izvršili pripadnici CSB-a Doboj. On je bio regionalni načelnik CSB Doboj i savjetnik ministra unutrašnji poslova RS za pitanja policije na regionalnom nivou. Policijske snage pod njegovom kontrolom učestvovale u etničkom čišćenju, okupiranju i razaranju dobojskih naselja te protjerivanju nesrpskog stanovništva prema Tešnju i Gračanici. Vršili su ubistva, odvođenja i zlostavljanja nesrpskog stanovništva u logorima ''Bare'', ''Hangari Usora'', ''Kasarna Ševarlije'', ''Perčin disko'' te naročito ''Centralni zatvor''. Imao je jak utjecaj i kontrolu nad policijskim snagama Doboja, Teslića, Derventa, B. Broda, Modriče, B. Šamca i Odžaka, te tijesnu suranju sa rukovodstvom SDS-a Doboja, SDS RS te pripadnicima bivše JNA i srpskim paravojnim formacijama s namjerom uništenja nesrpskog, naročito bošnjačkog civilnog stanovništva. Smatra se odgovornim za ''Živi štit'' od logoraša iz logora ''Perčin disko'' na Putnikovom brdu dana 12.07.1992. i likvidiranje većeg broja civila iz logora ''Kasarna 4. juli Miljkovac'', slanje srpske paravojne jedinice ''Miće'' iz Doboja u Teslić početkm maja 1992.g., naredbe izdate paravojnim formacijama ''Ubijte muslimane gdje god ih nađete'', likvidiranje najmanje 15 zatvorenih civila iz logora ''Centralni zatvor'' krajem maja 1992., masovna trodnevna ubijanja civila Pridjela, Ševarlija i Potočana na obalama r. Bosne koje trajalo od 17. do 19. juna 1992.g. Nakon rata bio savjetnik za sigurnost u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS. Pojavio se ljeta 2003. pred istražnim sudijom Kantonalnog suda u Zenici, izjavio da se ne osjeća krivim i odlučio se braniti šutnjom. Sud mu dozvolio da se brani sa slobode a njegov advokat Danilo Stijović tvrdi da će dokazati nevinost njegovog kandidata.
Dostanić Rado
Veći dio ratnog perioda bio k-dir jednog od najjačih artiljerijskih uporišta VRS na planini Ozren kao jedan od eksperata za civilne ciljeve odakle je svakodnevno bombardovao okolna nesrpska naselja uključujući mjesta Doboj jug, Doboj istok te gradove Gračanica, Lukavac, Tuzla, Živinice, Banoviće, Olovo, Zavidoviće, Maglaj i Tešanj. Najpoznatiji masakr je tuzlanska Kapija, a bilo je sličnih po Zavidovićima, Maglaju, Tešnju, Brijesnici. Nakon Daytonskog sporazuma, umjesto da bude optužen za ratne zločine, dobio visoku funkciju načelnika sektora za operacije DGS-a (Državne granične službe BiH).
Đurđević Vlado
Naslijedio je 1993. Andriju Bjeloševića na poziciji regionalnog šefa policije Doboj. Na toj poziciji ostao sve do 1998.g. HRW ima dokaze da je učestvovao u organizaciji etničkog čišćenja. Trenutno direktor ''Dobojinvesta''. Član je SNSD stranke.
Đuričić Predrag
Četnički vojvoda sa Ozrena. Jedan od glavnih organizatora i izvršilaca pokolja bošnjačkog stanovništva južnih dobojskih naselja na desnoj obali r. Bosne (Ševarlije) sredinom juna 1992.
Gligorić Milenko, direktor radija ''Srpski radio Doboj''
Dugogodišnji direktor radija ''Srpski radio Doboj'', sekretar SDS-a Doboj, širio mržnju i propagandu, na radiju ugošćavao zločince poput Vojislava Šešelja, Ratka Mladića, Milana Martića, Radovana Karadžića, k-dire srbijanskih, krajiških i lokalnih paravojnih zločinačkih jedinica. Aktivno pomagao Milanu Ninkoviću u organizovanju zločinačke jedinice ''Miće''. Rodom je iz Pridjela kod Doboja, ranije radio u ŽTP Doboj.
Kliknite na sliku za uvećati  Tihomir Gligorić - jedan od organizatora okupacije Doboja i okolnih mjesta |
Gligorić Tihomir, potpredsjedik SDS-a Doboj
U doba izvšenja najvećih zločina u dobojskoj regiji bio zamjenik SDS-a, bio jedan od planera akcije progona stanovnštva Pridjel, Ševarlije, Potočani. Kasnije prešao u Socijalističku partiju, bio potpredsjednik Vlade RS a dana 01.09.1998.g. je imao čast pustiti prvi srpski voz na relaciji Doboj Novi – Paklenica. Zastupnik je u Parlamentu BiH i predsjedavajući Parlamentarne komisije za utvđivanje iznosa i trošenja donatorskog novca. Autor knjige o zloupotrebi crkve i nacionalnih osjećanja pod nazivom ''Velika prevara'', izdate 2005.g.
Ilić Miroslav
Na listi Haškog tribunala zbog učinjenih ratnih zločina u okolici Doboja. Bliski suradnik majora Milovana Stankovića, naročito se isticao u prvim danima okupacije Doboja.
Joldić dr. Miodag
Dobojski Mengele, od strane SDS-a početkom agresije 1992. postavljen za šefa dobojske bolnice. Otpustio sve ljekare i radnike bolnice nesrpske nacionalnosti a postavio srpske ljekare. Nasilno transfuzirali ogromne količine krvi zarobljenim Bošnjacima. Mnoge medicinske sestre su silovane u bolnici. Na spisku je zabrane ulaska u USA.
Kliknite na sliku za uvećati  Novinar Ozren Jorganović - urednik četničkog radija na Ozrenu |
Jorganović Ozren, novinar
Dugogodišnji novinar i voditelj programa ''Radio Gračanica''. Bio poznati ljubitelj i kolekcionar bosanske sevdalinke. Iznenada iz Gračanice otišao na planinu Ozren te postao glavni urednik novoosnovanog srpskog radija ''Radio Ozren'' koji širio mržnju, laži i velikosrpsku propagandu tokom cijele agresije na BiH, a bio je jedan od urednika radija ''Srpski radio Doboj'' uz Gligorić Milanka. Poslije rata imao problema sa srpskim vlastima, povukao se.
Jorgić Nikola Jorga
Joja od Doboja (r.1964) je bio vođa krajnje ekstremne grupe srpskih zločinaca zvane ''Jorgina grupa'' koji činili neviđene zločine u Doboju i okolici. Osnovao logor ''OŠ Kostajnica'' gdje je rođen, (rodno mjesto Borislava Paravaca) u koji nakon masakra zatvoreni civili Grapske. Vršio ubistva u logoru ''Bare'' o čemu ''Slobodna Bosna'' objavila članak ''Samo u jendom danu Jorgić je ubio 23 Bošnjaka'', a takođe u skoro svim ostalim logorima. Tokom maja na Sprečanskom mostu u dobojskom predgrađu Poljice vršio pljačkanje protjeranih Bošnjaka deportovanih stočnim vagonima iz banjalučke regije koji bili pušteni dolinom Spreče
Kliknite na sliku za uvećati  Zločinac Nikola Jorgić ''Joja od Doboja'' - osuđen na doživotnu robiju u Njemačkoj |
prema Gračanici. Tih dana je uhapsio 21 Bošnjaka, deportovao ih u logor ''Kasarna 4.juli'' u Miljkovcu da bi osmoricu nakon 3 dana sproveo u ''Centalni zatvor'' gdje im na krovu zatvorske garaže naredio da se međusobno tuku željeznim šipkama i bokserima. Jednom Bošnjaku je u Centralnom zatovoru lično stavio kantu na glavu i udarao gredom dok ga nije ubio. U Dusseldorfu na aerodromu je 1995. uhapšen od njemačkih vlasti te zbog 11 slučajeva učestvovanja u genocidu, 30 ubistava i učestvovanja u napadima i silovanjima osuđen na nekoliko doživotnih robija od strane sudije Guenter Krantz-a. On je njemački državljanin gdje živio od 1969., oženjen Njemicom Petrom, otac je šestoro djece. Kaznu izdržava u zatvoru Bohum, Njemačka, ima TV u sobi i pravo posjete.
Karagić Slobodan Karaga
Vođa paravojne formacije ''Karagina grupa'' kao dio ''Crvenih beretki'' a bio pripadnik i formacije ''Miće'' i bliski suradnik ekstremiste Milana Mrkonjića iz Teslića. Megafonom Bošnjacima Doboja i okoline davao ultimatum da predaju oružje. Tukao zatvorenike po dobojskim logorima, naročito logoru ''Perčin disko'' i činio razne druge zločine. Zbog ratnih zasluga postao menadžer ''Zanatproma'' te suvlasnik dijela tvornice ''Bosanka'', a dugo živio u kući jednog protjeranog Bošnjaka (dr.Kruškić). Vlasnik je kafića ''Tango'' u Doboju, na slobodi.
Kerkez Milan i Zahida
U svojoj kući u Doboju otvorili privatni konc-logor u koji nasilno dovodili Bošnjakinje, čak i maloljetne, na sadističke orgije srpskih zločinaca.
Knežević Savo, pravoslavni pop u Tesliću
U doba agresije bio predsjednik teslićkog SDS-a te član Narodne skupštine RS na Palama te jedan od glavnih organizatora etničkog čišćenja Teslića i okoline. Bio desna ruka Milanu Ninkoviću Mići iz Doboja, idejnom tvorcu dobojske paravojne formacije ''Miće'' koja vršila monstruozne zločine u okolici Teslića. Po izvještajima HRW-a proglašen je jednim od najekstremnijih ličnosti budući da brutalno likvidirao svoje političke oponente. Sada je pravoslavni pop u Tesliću.
Kujundžić Predrag Predo
Vođa paramilitarne grupe ''Predini vukovi'', bivši bravar dobojskog ''Trudbenika'' rodom iz B. Suhog Polja na Ozrenu. Od samog početka po naređenju SDS-a Doboj vršio naoružavanje i obuku po srpskim selima. Učestvovao je u okupaciji Doboja, proterivanju nesrpskog stanovništva iz nekoliko sela (Grapska, Ševarlije) a posebno Bukovačkih Čivčija gdje je mještane dugo primoravao na prisilni rad u njegovu korist. Poslije rata dovođen u vezu sa tajnom organizacijom ‘’Gavrilo Princip’’ poznatijoj kao ‘’Crna ruka’’ koja nabavljala novac za Karadžićevo obezbjeđenje iznuđivanjem i reketom imućnijih ljudi. Po okončanju agresije na BiH imenovan je direktorom ‘’Auto-moto društva’’ Doboj, otvorio je lanac picerija po Doboju, vlasnik je disko kluba u Barama. Tokom 2000.g. dobijena je saglasnost od Haškog tribunala za njegovo procesuiranje, na listi je zabrana ulaska u USA i zemlje EU. Na slobodi.
Lavrnić Đoko, bivši rukometni reprezentativac
Rukometni reprezentativac bivše Jugoslavije, rođen 06.juna 1946.g. Dana 03.05.1992., tačno u 16:00 sati (po isteku ultimatuma) kad Doboj okupiran, viđen za PAM-om 12.7 mm montiranim na kamionu a cijevi uperenih prema muslimanskom naselju Orašje iznad Doboja. Deportovao viđenije Dobojlije nesrpske nacionalnostu u logor ''Hangari Usora''. Cijelo vrijeme tokom agresije bio u ratnoj uniformi, vatreni je član SDS-a. Vlasnik kafića ''Žorž'' u Doboju.
Lisica Slavko, k-dant TOG Doboj
Prvo pukovnik JNA a kasnije general VRS. Tokom agresije bio k-dant TOG Doboj (taktičko-operativne grupe), planer i realizator većine taktičko-operativnih manevara i prodora, naročito tenkovskih tokom operacije ''Koridior'' u Posavini ljeta 1992.g., slobodnih južnih i istočnih područja općine Doboj i susjednih općina (Tešanj, Maglaj, Gradačac). U dobojskom kraju poznat po neuspjelom tenkovsko-pješadijskom napada izvšenom 20.marta 1993.g. na ušću Usore u Bosnu.
Ljubičić Drago, ratni načelnik općine Doboj
Srednjoškolski profesor, kao član SDS-a od 1990.g. do 1998.g. bio načelnik općine Doboj. Direktno je tokom 1991.g. učestvovao u stvaranju srpskih vojnih i paravojnih jedinica, bio k-dant jednog četničkog odreda. Na istoj poziciji bio tokom cijele agresije. Od prvog dana učestvovao u okupaciji Doboja te etničkim čišćenjima okolnih naselja. Prvog dana okupacije užeg dijela grada predvodio pripadnike srpskih snaga u društvu sa Goranom Radojčićem i Slobodanom Karagićem kada su u grad ušli tenkovi sa jugoslavenskim zastavama i započela žestoka pucnjava po dijelovima grada sa bošnjačkom većinom. Imao jak utjecaj na upravnike dobojskih logora. SDS je napustio 1997. i priključio se SNS-u Biljane Plavšić. Poslije bio direktor Uprave prihoda Doboj i poslanik SNS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Miće
Paravojna formacija formirana kao specijalna jedinica dobojskog CSB-a koja vršila zločine po Tesliću i okolnim dobojskim naseljima, izvšila masakr u mjestu Ranković a kasnije strijeljali logoraše na Klupama u planini Borja. Naziv dobila po nadimku Miće svog mentora Milana Ninkovića iz Doboja a djelolave su kao dio ''Crvenih beretki''. Uz vođe Pijunović Miroslava z. Piko i Karagić Slobodana z. Karaga poznata su imena: Ćulibrk Dušana Dobrivoje Braco (r.1956 u Doboju), Dević Vitomir, Đurić Riste Stojan (r.1952. u Buletiću kod Teslića), Gavranović Saša, Kezunović Dragomir, Momić Ranko, Slavuljica Mirka Dario, Spasojević Bože Slavko Bata (r 1957. u Doboju), Subotić Predrag, Šljivić Rodoljub, Šljuka Ranko, Šljuka Zoran, Tadić Steve Zoran (r.1960. u Doboju, živio u Maglaju), Tekić Mihalila Slobodan Rako (r.1953. u Doboju). Neki pripadnici ove jedinice su bili uhapšeni u hotelu ''Kardijal'' Teslić, ali su na intervenciju svojih mentora pušteni na slobodu. S ''Mićama'' su tijesno surađivali predsjenik općine Teslić Nikola Perišić te pravoslavni pop i narodni poslanik Savo Knežević.
Mihajlović Tomislav Kuka
Bio pripadnik rezervnog sastava ''srpskog MUP-a'' a zajedno sa ''Mićama'' i ''Crvenim beretkama'' učestvovao u progonu stanovništva Teslića i okoline. Protiv njega uz hašku suglasnost pokrenut krivični postupak u Kantonalnom sudu Zenica januara 2003. u trenutku kada bio direktor firme ''Sirovina-produkt'' Teslić.
Kliknite na sliku za uvećati  Zločinac Veljko Milanković vođa Vukova s Vučjaka - poginuo i dobio spomenik |
Milanković Veljko
Na ratnoj obuci bio kod Kapetana Dragana u selu Golubić kod Knina, vrativši se oktobra 1991.g. osnovao paravojnu jedinicu ''Prnjavorske knindže'' a zatim jedinicu ''Vukovi s Vučjaka'' (baza bila u mjestu Kremna kod Prnjavora) s kojom tada osiguravao lokalitet Ribnjaka kod Prnjavora gdje tada bilo izmješteno preko 50 raznih artiljerijskih oruđa iz kasarne Derventa. Predvodio u suradnji sa k-dantom garnizona Derventa Ljubomirom Obradovićem i oficirom JNA Brankom Ratićem ovu jedinicu 12.05.1992. u oružanom napadu na derventsko naselje ''Kineska četvrt'' kada ubijen veći broj Bošnjaka i Hrvata (Bjelkanović Drago, Majstorović Ivica, Huseinčehajić Senad, sin Age Memića zvani Žaba, a lično je iz pištolja ubio dječaka Halilović Salke Admira). Očistili su bošnjačko selo Lišnja gdje vršili ubistva i paljevine a naročito se istakli u akciji ''Koridor'' u Posavini koja započela 14.06.1992. gdje su tijesno surađivali sa pridošlim Martićevcima. Vršili napade na Johovac, Kotorsko i Foču te kontrolisali put Doboj – Podnovlje. Nakon pada Posavine, ratovao po Slavoniji i Kninskoj krajini gdje je kod Kasića i poginuo. Dobio spomenik, srpski narod Vučjaka slavi ga vitezom i herojem.
Nikolić Nada
Bivši trgovac varaždinske ''Koke'', bila upravitelj logora-bordela u osnovnoj školi Doboj. Svjedok je i saučesnik mnogih sadističkih ubistava zarobljenih žena nesrpske nacionalnosti među kojima i Sejde Hidić koja brutalno ubijena (zaklana) jer se odupirala silovanju.
Ninković Milan Miće
Predratni, ratni i poratni predsjednik SDS-a Doboj i član KŠ Srpski Doboj, jedan od najodgovornijih organizatora učinjenih zločina u dobojskom regionu (uz Bjeloševića i majora Stankovića). Rođen 15.06.1943. u mjestu Bukovica Mala, općina Doboj. Ranije bio profesor u Saobraćajnoj školi, 1990.g. postao predsjednik SDS-a Doboj. Po izvještajima HRW-a odgovoran je za formiranje specijalne jedinice dobojskog CSB-a nazvane ''Miće'' koja vršila zločine po Tesliću i okolnim dobojskim naseljima. Poznat po izjavi iz 1993. na srpkom radiju Doboj: ''Sve muslimane treba pobiti da grad ostane srpski''. Takođe se tereti za krivična djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjena na području Doboja od maja 1992. do decembra 1994. U nekoliko saziva je bio skupštinski poslanik, od 1996. do 1998. obavljano dužnost ministra odbrane RS, bio direktor dobojskog ''Tehnogasa'' te vođa poratnih ilegalnih paramilitarnih grupa koje pomagale haške bjegunce. Protiv njega je nakon smjene vlade Gojka Krličevića, u kojoj bio ministar odbrane, poveden krivični postupak za pronevjeru oko 2 miliona KM. Nije se odazvao sudskom pozivu zbog ''srčanih problema'' koje liječi na VMA Beograd, protiv njega 2003. raspisana potjernica i određen pritvor.
Kliknite na sliku za uvećati  Borislav Paravac predsjednik Kriznog Štaba i IO SDS-a Doboj u vrijeme okupacije i učinjenih zločina |
Paravac Borislav
Tokom 1992. predsjednik KŠ Srpski Doboj i predsjednik IO SDS-a Doboj. Zovu ga ''poslušnik Milana Ninkovića''. Jedan je od organizatora logora Duga njiva, OŠ Kostajnica, prostorija kamenoloma kod ušća Spreče te napada na Grapsku. Bio poslijeratni član Predsjedništva R BiH.
Perišić Nikola
Predsjednik SO Teslić i ratnog KŠ Teslić, prema izvještajima HRW-a jedan od glavnih organizatora etničkog čišćenja na području Teslića kao i tijesni suradnik paravojne jedinice ''Miće'' iz Doboja. Napustio politiku, okrenuo se biznisu, još je u Tesliću.
Petrović Obren
Kliknite na sliku za uvećati  Obren Petrović načelnik SO Doboj - potpisivao rješenja o hapšenju civila |
Dugogodišnji još aktualni načelnik SO Doboj. Svjedok hapšenja mnogih civila nesrpske nacionalnosti. Potpisivao rješenja o pritvoru. Trenutno mirotvorac, čest gost na otvaranjima vjerskih objekata uključujući i džamije. Za primjer evo jednog takvog rješenja: ''Rješenje o pritvoru br.13-5/02-230/2-132/92 od 29.08.1992.god.: OBRAZLOŽENJE: Postoji osnovana sumnja da je A.A. u aprilu 1992.god. izvršio K.D. oružane pobune iz čl.124 stav 1. preuzetog iz KZ SFRJ. Naime, imenovani je sa dugim naoružanjem držao stražu na području M., čime je ugrožavao Ustavom utvrđeno društveno i državno uređenje. Kako oružje sa kojim je imenovani držao straže do današnjeg dana nije pronađeno, postoji bojazan da bi boravkom na slobodi uništio tragove K.D., što je riješeno kao u dispozitivu. Načelnik. (potpis) Petrović Obren.'' (Činjenice govore da je svo pješadijsko naoružanja, kog bilo vrlo malo po muslimanskim selima, predato srpskim vlastima daleko prije datuma sa ovog rješenja tj. prvih dana mjeseca maja nakon datog ultimatuma).
Pijunović Milana Miroslav Piko
Jean od vođa zloglasne paravojne jedinice dobojskog CSB zvane ''Miće'' nazvane po idejnom tvorcu Milanu Ninkoviću zvanom Miće iz Doboja. Odgovan za zločine na području Teslića i Doboja. Vlasnik kafića ''Piko'' u Doboju. Rođen 1956. u Zenici a živio u Maglaju.
Radojčić Goran
Aktivni učesnik okupacije Doboja, 3.maja 1992. bio na čelu srpskih formacija u društvu sa Nikolom Ljubičićem i Slobodanom Karagićem.
Rađa Radivoje
K-dant sabirnog logora na nogometnom stadionu FK ''Sloga'' Doboj gdje bilo slučeno oko 4000 civila nesrpske nacionalnosti, većinom Bošnjaka.
Savić Milan
Kao zamjenik načelnika CSB Doboj Andrije Bjeloševića svjedok je svih zločina i genocida učinjenog u Doboju i okolici.
SDS Doboj – aktivni članovi užeg rukovodstva
U vrijeme učinjenih najvećih zločina prema nesrpskom stanovništvu Doboja i okolice utjecajni i aktivni članovi SDS-a su, osim predsjednika SDS-a Milana Ninkovića, predsjednika IO SDS-a Borislava Paravca, Andrije Bjeloševića, dr. Miodraga Joldića, bili i: Danilović Novak, Filipović dr. Obrad, Gligorić Milorad, Gojković Rade, Gojković Zorica, Ivošević Miodrag (uzimao novac za oslobađanje logoraša), Kovačević Ljubomir, Krivokapić Savo, Lukić Dušan, Mitrović Nada ''ženski policajac'', Paravac Duško, Radanić Milovoje, Stojić Rajko, Živković Dušan i još mnogi.
SDS Doboj – Povjerenici za srednje školstvo
Podsticali hapšenje bošnjačkih intelektualaca i nastavnika. Izravno odgovorni za stradanje dobojskih profesora Nedžada Šalića, Smaila Avdića i drugih. Evo njihovih imena: Jovanović Bogdan, Krulj Radenko (postao kasnije upravitelj Umjetničke galerije Doboj), Ozrenac Pero, Petrović Radovan, Šainović Vasilije i Tomić Pero.
Simić Milivoje, pukovnik bivše JNA
K-dant OG Doboj u sklopu Prvog krajiškog korpusa, jedan je od direktnih izvšilaca genocida učinjenog u Grapskoj 10.maja 1992. Smijenio majora Stankovića koji postao vojni k-dant Ozrena.
Slavuljica Mirko
U vrijeme okupacije Doboja bio oficir za sigurnost pod nadleštvom majora Milovana Stankovića. Kasnije postao šef policije Doboj. Zaustavio istragu uhapšenih pripadnika zloglasne paravojne srpske formacije ''Miće'' i pustio ih na slobodu (njegov sin Dario bio pripadnik te formacije). I dalje je šef Stanice javne bezbjednosti Doboj.
Stanković Milovan, major bivše JNA
Kao pomoćnik k-danta dobojskog garnizona Ćazima Hadžića uskoro postao ratni k-dant Doboja, scenarista okupacije Doboja, jedna od najjačih i najodgovornijih figura organizovanih i učinjenih zločina u dobojskom regionu (uz Bjeloševića i Ninkovića). Na dan okupacije Doboja na radiju objavio ''Sada smo sasavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni građani''. Direktni učesnik genocida u Grapskoj, Pridjelu, Ševarlijama, Potočanima, Bukovice Male i Bukovačkih Čivčija. Nakon postavljanja pukovnika Simić Milovoja za k-danta OG Doboj, postao vojni k-dant Ozrena. Tereti se za krivična djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na regionu Doboja od maja 1992. do decembra 1994. Jedan je od osnivača paramilitarne jedinice ''Miće''. Bio vlasnik nezavisnih novina ''Alternativa''. Smijenjen je (penzionisan) 1999. sa mjesta ministra policije u vladi Milorada Dodika te odselio u Beograd.
Šainović Mirjana
Srednjoškolska profesorica S-H jezika koja još 1991.g. u razredu postavila sliku Svetog Save i pozdravljala učenike sa ''pomoz Bog''. U ženski logor ''SŠC 23. avgusti'' i ženski dio logora ''Hangari Usora'' u Doboju dovodila srpke vojnike koji probirali zatvorenice i odvodili na silovanje. Aktivni član Srpske radikalne stranke (SRS).
Kliknite na sliku za uvećati  Talić Momir - k-dant 1.KK |
Talić Momir, k-dant 1.KK
General-pukovnik Talić Momir (r.15.07.1942. u Piskavici, R BiH) je tokom agresije cijelo vrijeme bio k-dant 1.KK (1. krajiškog korpusa) koji nastao od bivšeg 5. korupusa JNA u Banja Luci u čijem su sastavu bile jedinice koje vršile masakre po Posavini. Nakon zauzimanja Posavine od čina general-majora (ovaj čin dobio 26.07.1991., ranije je bio pukovnik) napredovao do general-potpukovnika (31.12.1992), a nakon rata je dobio najveći čin i najveću dužnost u VRS. Dužnost načelnika generalštaba primio 16.02.1998.g.
Ubiparipović Mirko
U privatnim kućama i na dobojskim ulicama po svom nahođenju tukao i zarobljavao civile Doboja nesrpske nacionalnosti (često bosonoge i gole izvučene iz kreveta) tražeći od njih novac i sprovodio u logor ''Hangari Usora'' gdje su bili izloženi brutalnim batinanjima, poniženjima a danima im uskraćivana voda i hrana.
Živković Duško
Šef SDB (službe državne bezbjednosti) Doboj. Dovodi se u vezu sa organiziranjem paravojnih formacija, naročito formacije ''Miće'' koja vršila zločine u Tesliću i dobojskoj okolini.
Izvori informacija
- Aldobašić Mirudin: ‘’Pljačke i ubistva, vrline opančarsko-guslarskih hordi''
- Dnevne novine, 23.07.1992.,''Zloglasne Miće na slobodi''.
- Domazet Davor Lošo: ''Hrvatska i veliko ratište''
- Džanko Muhidin, ''Genocid nad muslimanskim stanovništvom u Doboju''.
- Bašić Nedžad: ''Children in Bosnian Tragedy'', kanadsko izdanje.
- Gušić Bedrudin: ''Koncentracioni logori u BiH za vrijeme agresije 1992 – 1995''
- Hasančević dr.Esad: ''Žrtve rata 1992 – 1995'',Tešanj
- ICG Balkan Report no. 103 ''War criminals in Bosnia's Republika Srpska'', 02.11.2000.
- Izvještaji HRW-a (Human Rights Watch) iz Helsinkija
- Izvještaji sa suđenja: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu
- Kulenović Tarik: ''Pripreme za rat i početak rata u Bosni i Hercegovini 1992.godine''
- Lazić dr. Miodrag: ''Dnevnik ratnog hirurga''
- Lukač Dragan: ''Ratni zločini u Bosanskoj posavini''
- Mrkić Vlado, članak ''Četa poštenih agresora'', Dani, 03.03.2000.
- Nezavisne novine 29.09.1999.''Ask Milovan Stankovic and Dusko Zivkovic who Mobilized and Sent ''Mice''''.
- Omerdić Muharem: ''Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima 1992 – 1995''
- Oslobođenje, 14.07.1994. str.5.: ''Dvadeset osam mjeseci kazamata''
- Oslobođenje, 30.12.1996. str.13 ''Gosporadi rata u Doboju i Tesliću''
- Radović Bora: Jugoslovenski ratovi 1991 – 1999 i neke od njihovih drušvenih posledica''
- Slobodna Bosna br 55, str 27. ''Samo u jednom danu Jorgić je ubio 23 Bošnjaka''
- Sofić Sejfudin, Lindenblatt – Bratislava, ''Susreti i sjećanja'' str.51.
- Web magazin ''Bošnjaci net'': Arhiva 2005, 17.06.2005.' 'Ubistva i progoni Bošnjaka južno od Doboja''.
- Web stranica ''Ratni zločini u BiH''
- Web stranica: ''Tipura.com''