Reinkarnacija zla – to bi bio karakter lika iz nekog, recimo, holivudskog filma koji bi imao ponašanje osobe koja se zove Darko Trifunoviæ i koja se ovih dana više puta pojavila u medijima u BiH. Nekada sam mislio da takvi likovi zaista postoje samo u filmovima ali me iskustvo koje sam stekao u toku rata u Žepi i Srebrenici, a i nakon rata, nauèilo da oni postoje i u stvarnosti. Iz tog èovjeka isijava mržnja.

Ma koliko mi on, kao lik, dakle njegovo ponašanje, njegova retorika, bio antipatièan ja se ne bih latio pisanja ovog teksta, ne bih se miješao u one stvari u BiH za koje mogu reæi “ni luk jeo ni luk miriso” da se ne radi o sljedeæem – Darko Trifunoviæ dira u ono u što ne bi smio. On negira genocid u Srebrenici.

Sa druge strane oni koji su se sa njim upustili u raspravu (o stvarima koje mene, inaèe, lièno previše ne tangiraju) èesto posežu za Srebrenicom kao (ponekad jedinim) kontra-argumentom da pobiju tvrdnje Darka Trifunoviæa i njemu sliènih.

Ne mogu da se otmem utisku da se u ovim raspravama genocid u Srebrenici stavlja u istu ravan i isti kontekst sa prièom o prisustvu i djelovanju (i zloèinima) mudžahedina u toku rata u BiH pa i sa pitanjem o, navodnom, prisustvu i djelovanju “islamskih terorista” nakon rata u BiH. To èine i jedna i druga strana.

Oèigledno je da je i sam Darko Trifunoviæ genocid u Srebrenici doveo u isti kontekst sa ovim drugim pitanjem. Naime, on je autor, ili jedan od autora, prvog izvještaja o dogaðajima u Srebrenici koji je vlada Republike Srpske objavila prije nekoliko godina. Radi se o izvještaju koji je OHR odmah odbacio. U tom izvještaju, meðu ostalim fabrikacijama i lažima, piše i to da je broj žrtava nakon pada Srebrenice bio izmeðu sto i dvjesto, da se radilo o pripadnicima Armije BiH koji su poginuli u žestokim borbama sa Vojskom Republike Srpske ili u meðusobnim okršajima. Takoðe se tvrdi da se u masovnim grobnicama nalaze ostaci ubijenih Srba a ne Bošnjaka, ili i jednih i drugih tj. da se identitet žrtava èija tijela se nalaze u masovnim grobnicama ne može sa sigurnošæu utvrditi (na taj naèin implicirajuæi da se radi i o srpskim žrtvama “koje su, uz pomoæ propagandne kampanje bošnjaèkog lobija prikazane kao bošnjaèke žrtve”, takve tvrdnje se mogu naæi na internetu a jedan od autora takvih tekstova je i Darko Trifunoviæ).

Ime Darka Trifunoviæa bi meni vjerovatno promaklo iz više razloga a pogotovo zbog toga što je, nakon ovog (prvog) izvještaja visoki predstavnik, Paddy Ashdown, naložio vlastima Republike Srpske da se saèini novi izvještaj. Taj drugi izvještaj je bio puno bliži istini i bio je potpuno drugaèiji od onog prvog i po sadržaju, i po retorici, metodologiji rada, preciznosti i vjerodostojnosti podataka. U komisiji koja je saèinila izvještaj nalazio se i jedan Bošnjak (profesor Smail Èekiæ) i on je svakako tome dao znaèajan doprinos.

Meðutim, nakon èitanja èlanaka na internetu, te nakon što sam, u poslednjih nekoliko mjeseci, istupe Darka Trifunoviæa više puta gledao na TV-u shvatio sam da prièa sa ovim likom nije završena.

Shvatio sam da se on, nakon što se proglasio ekspertom za tumaèenje dogaðaja u Srebrenici iz jula 1995. (u ime vlade Republike Srpske) on sada proglasio i za eksperta za “islamski terorizam” u BiH (ili na Balkanu).

Dakle ono što povezuje genocid u Srebrenici i “islamski terorizam” je – Darko Trifunoviæ. Ali nije on jedini koji to èini. To èine i oni koji su na njegovoj strani ali i oni koji se sa njim upuštaju u raspravu o “islamskom terorizmu u BiH”.

Jasno je da Darko Trifunoviæ otvoreno negira da je u Srebrenici poèinjen genocid – što je potvrdio i u svojoj izjavi u emisiji Centralni dnevnik 5. januara 2008.

Meðutim, da ne bi izgledalo da sam ovaj tekst napisao zbog Darka Trifunoviæa (a njegovo ime sam veæ nedopušten broj puta napisao u prvom dijelu teksta) jer to inaèe ne bih uèinio (a pogotovo što ne želim sudjelovati u “raspravi” koja se ovih dana vodi izmeðu njega, njegovih pobornika i njegovih protivnika-kritièara, iako cijenim trud ljudi koji se, na ovaj naèin, bore za istinu i brane je) iznijeæu u sljedeæim redovima èinjenice koje sam odavno imao želju iznijeti a nisam imao priliku.

U Srebrenici, i cijelu regiju istoène Bosne u enklavama u kojima su zbjegovi Bošnjaka našli spas od progona i ubijanja (što ukljuèuje i Žepu, podruèje Cerske i Konjeviæ Polja) u toku rata nije došao niti jedan jedini mudžahedin.

Kao potvrda ovome idu u prilog i informacije iznesene protiv (i u odbranu) Nasera Oriæa na sudu u Hagu gdje se ni jednom ne spominje rijeè mudžahedin.

Dakle, moje pitanje Darku Trifunoviæu, i onima koji ga podržavaju bi bilo: pošto je oèigledno da se u cijelu prièu o karakteru rata u BiH pokušava uvesti pitanje prisustva mudžahedina u toku rata u BiH kako bi se, barem na ovaj naèin, pokušalo dati barem neko pokriæe za zloèine koje su srpske snage poèinile nad Bošnjacima, kako to da je u Srebrenici poèinjen genocid iako tamo nije bilo niti jednog mudžahedina? Dalje, srpske snage su pobile hiljade Bošnjaka, civila, na najsvirepiji naèin veæ u proljeæe 1992. godine (Prijedor, Višegrad, Bijeljina, Zvornik, Brèko, Bratunac, Foèa) prije nego je u BiH ušao i jedan mudžahedin.

Naravno, prisustvo mudžahedina u nekim dijelovima BiH u toku rata i (pojedinaèni) zloèini koje su oni poèinili ne mogu biti i nisu nikakvo opravdanje za genocid u Srebrenici i druge masovne likvidacije Bošnjaka od strane srpskih snaga.

Oèigledno je da Darko Trifunoviæ, i oni koji ga u tome podržavaju, pokušavaju da iskrive sliku o karakteru rata u BiH. Pri tome se dodvoravaju “Evropi i Americi” koristeæi globalnu situaciju u svijetu u poslednjih nekoliko godina (11. septembar 2001., rat u Iraku, situacija na bliskom istoku, napadi islamskih terorista na neka mjesta u Evropi, itd.).

Lièno mislim da je ovaj pokušaj unaprijed osuðen na propast – on se skoro uopšte ne razlikuje od retorike srpskih (i nekih hrvatskih) politièara u toku rata u BiH o tome das su “oni branik zapada od islamskog fundamentalizma” èime su aludirali da bi Zapad trebao zatvoriti oèi pred zloèinima koji su poèinjeni nad Bošnjacima-Muslimanima.

Srebrenica kao argument

Ovaj drugi dio teksta nije o Darku Trifunoviæu veæ o tome kako, koliko i zašto pojedini bošnjaèki publicisti, aktivisti, javni radnici i politièari posežu za genocidom u Srebrenici kada god im ponestane argumenata u raspravi o pitanjima vezanim za pojedina ratna dešavanja u BiH. To se radi tako olahko da se za genocidom u Srebrenici poseže i onda kada postoji niz drugih kontra-argumenata koji se zaborave jer je najlakše reæi – “a Srebrenica”. Ova rijeè se izgovara preèesto i onda kada joj tu uopšte nije mjesto.

Ja lièno smatram da sa bilo kakvom raspravom o mudžahedinima u BiH genocid u Srebrenici nema ama baš nikakve veze. Možda se može dovesti u neku indirektnu vezu ali u jednom drugom kontekstu – na primjer u raspravi o ulozi jedinice grèkih dobrovoljaca u napada na Srebrenicu 11. jula 1995. godine. Dokumentovano je da je pored srpske zastave na brdu iznad Srebrenice tog dana pobodena i grèka zastava.

Takoðe je poznato da je Karadžiæ grèke dobrovoljce pohvalio za njihovu ulogu u ovoj operaciji.

Ja sam, kao i nekoliko desetina hiljada Bošnjaka, cijeli rat bio u podruèju Srebrenice i Žepe i bio odsjeèen od ostatka svijeta – pa tako i od ostatka teritorije BiH koja je bila pod kontrolom Armije BiH. Dakle, o deševanjima na preostalom dijelu teritorija sam mogao saznati samo iz vijesti na radiju. Tako je bilo cijele tri i po godine, do jula 1995. kada smo se, mi koji smo preživjeli, uspjeli domoæi Tuzle.

Tek po dolasku u Tuzlu sam èuo neke prièe o mudžahedinima. Saznao sam da su bili prisutni oko Zenice, pominjali su se i Zavidoviæi. Kasnije sam, nekoliko godina nakon rata, saznao da su bili prisutni i oko Travnika.

Bez namjere da omalovažim zasluge onih pojedinaca koji su iz neke strane zemlje došli u BiH želeæi dati doprinos odbrani BiH ja sam se èesto pitao: zašto je prisustvo mudžahedina bilo koncentrisano na dijelu teritorije na kojem je Armija BiH bila najjaèa? Na primjer u Zenici. Zašto te dobrovoljce neko nije uputio na primjer u Goražde, Žepu, Srebrenicu, Bihaæ? Ako je igdje bilo potrebna direktna vojna pomoæ onda je to bilo tamo, a ne tamo gdje je Armija BiH bila najjaèa. U Sarajevo vjerovatno nisu mogli zbog prisustva velikog broja dopisnika stranih medija.

Sa druge strane, sretan sam što to nije uèinjeno. Jer da jeste sada bi oni poput Darka Trifunoviæa rekli – ono što se dogodilo u Srebrenici izazvano je prisustvom (ili zloèinima) mudžahedina.

Meðutim, kada je Srebrenica trebala pasti, kada je Armija BiH trebala znaèajan dio snaga angažovati da se oslabi napadaèki potencijal Vojske Republike Srpske (a što nije uèinjeno) ja ne bih imao ništa protiv da je nekoliko stotina mudžahedina prebaèeno na ratište kod Vlasenice, Kladnja, Zvornika, ili èak u dubinu teritorije ka Srebrenici i Žepi. Da se ovo dogodilo i da je njihovim djelovanjem spašena Srebrenica, da su danas živi moj otac majka i brat, i hiljade drugih, ja bih, vjerovatno, na ulogu mudžahedina u BiH gledao drugaèije i sada ne bih imao ništa protiv da se ta tema dovodi u kontekst sa temom o genocidu u Srebrenici. Ali nije bilo tako.

Ima još nešto što mi baš nije jasno. Ako postoje ljudi u BiH, bili oni graðani BiH ili stranci, koji koji vjeruju da æe dizanjem bombom u zrak neke zgrade ili mosta, dakle ubijanjem nevinih ljudi, postiæi neki “viši cilj” u interesu muslimana zašto ti “specijalci”, umjesto toga, umjesto teroristièkog akta, zloèina, ne odu hapsiti Mladiæa i Karadžiæa jer bi time, valjda, postigli taj viši cilj – pravdu za desetine hiljada ubijenih bosanskih muslimana. A to je, vjerujem, ujedno i sasvim legitiman cilj – kad tu dvojicu veæ niko drugi ne želi i neæe da uhapsi. Nisam do sada èuo da je iko ikada pomenuo neku tajnu operaciju hapšenja ove dvojice od strane neke “islamske organizacije”.

U drugoj politièkoj emisiji na TV-u sam ponovo èuo raspravu o velikoj sumi novca koji je potrošen na novu zgradu vlade Republike Srpske u Banja Luci.

Nama u ovoj zemlji valja živjeti dalje – i jedni sa drugima i jedni pored drugih. Da je kojim sluèajem premijer Republike Srpske odluèio da od onih 230,000 miliona KM 200,000 KM izdvoji za pomoæ porodicama žrtava genocida u Srebrenici, a da od preostalih 30,000 miliona KM napravi zgradu vlade, mislim da bi u ovom momentu atmosfera u BiH bila sasvim drugaèija. Nije da se ovdje radi o parama (ili ne samo o parama) jer postoje i mnoge druge stvari èijom realizacijom bi se izgraðivalo povjerenje izmeðu naroda u BiH (na primjer hapšenje i procesuiranje ratnih zloèinaca itd.) ali bi ovakvim, ili nekim sliènim, gestom, a nakon presude Medjunarodnog suda pravde kojom se potvrðuje da je u Srebrenici poèinjen genocide, zasigurno otpoèeo jedan novi dijalog koji bi vodio ka stabilizaciji. Možda bi nakon ovakvog, ili sliènog gesta, neki Republiku Srpsku vidjeli kao mjesto dostojno života i kao partnera sa kojim se zajednièki utire put ka Evropi, ka boljoj buduænosti.