Alipašini izvori su zaštitni znak netaknute prirode...

Jutro je, zrak èist a voda hladna, za oèi gotovo nestvarno bistra. Stjenoviti planinski vrhovi, visoke vrbe, gusti èetinari, soèni pašnjaci, mirišljavo cvijeæe, svježina zraka, bistra voda i toplina domaæina, doživljaj za pamæenje. Priroda je rijetko gdje na svijetu toliko lijepa, staze i stazice oko izvora mame u šetnju, a cvrkut ptica i žubor izvora remete tišinu. Kažu, ko se jednom napije vode sa Alipašinih izvora, uvjek se vraæa na ove izvore.

Alipašini izvori

Svaka kap te izvorske vode, grumen ove zemlje, svaka sjajna borova iglica, svaki kameni pozid jezeraca, svaka magla u tamnoj šumi i koritom rijeka, sveti su u pamæenju dijaspore. Potoci koji žubore, kroz drveæe, kamene pozide i livade, nose sjeæanja na zavièaj. Uživamo nijemi pred ljepotom koju nam je Stvoritelj podario, hvala Mu.
Podne je, više od trideset hiljada posjetilaca koji žive pod konstantnim stresom, u smogu, gužvi, okruženi bukom i stalnom žurbom, došli su na Alipašine izvore u Gusinje da otvore avlije, vrata i pendžere svojih kuæa, da se odmore, da vide stare roditelje i porodicu, da sretnu prijatelje i roðake, da se ožene i udaju, da proæaskaju i razonode se, osjete miris i ljepotu prirode, okuse zdravu hranu koja zadovoljava sva èula i najprobirljivije ukuse .....

Polu gole «pevaljke» nadjaèuju cvrkut ptica i žubor izvor

A šta zatièu? Put do izvora zablaæen otpadom, most na raskrsnici Dolja-Vusanja \"divlja deponija\" na korak od izvora, uzoranu livadu gdje se ranije okupljalo, restoran \"Vodenica\" ne radi-zatvoren, izvore pretvorene u «rashladne ureðaje», naljepnice i plastièna anbalaža plutaju jezercima i potocima, upaljene roštilje koji šire miris mljevenog mesa i piletine nepoznatog porijekla, od zdrave hrane ni traga ni glasa. Gdje se izgubiše mirisi raznih pita, janjetine, kaèamaka, proje, saè i ispod saèa ...? Zauzvrat šund muzika trešti na sve strane, zaglušujuæa buka, motori hiljade vozila zagaðuju svježinu zraka, cvrkut ptica se ugasio, žubor izvora se ne èuje, gole i polu gole «pevaljke» ih nadjaèuju... Gdje je jutro Alipašinih izvora, za koje se živi i radi cjelu godinu dana, da bi ih zijaretili? Otišlo je sa ekološkom sviješæu ljubaznih mještana-domaæina a zašto i ne reæi nas posjetilaca....

Prirodna oaza sa smeæom

Dan odmièe, noæ lagahno ‘potapa\' Alipašine izvore i tradicionalne susrete peèalbara, interesantno ni tada nikome od njih ne pada napamet da se napiju vode koja je moto svega. Svi piju i traže ‘hemiju\': razne vrste pive i sokova hlaðeni u izvorima najljpeše vode u Europi, samouvjereni da piju najkvalitetnija prirodno rashlaðena piæa, gušeæi se mljevenim mesom sa roštilja, dimom i prašinom, opijeni \'tamjanom\' muzike, zadovoljni onim zbog èega su došli, vraæaju se u život stresa, smoga, gužve i buke u novu žurbu urbanog života, ostavljajuæi za sobom vidno i poražavajuæe narušenu ljepotu svoga zavièaja.
Poštovana dijsporo, graðani Plava, Gusinja i šire, ne dozvolite ovakve slike Alipašinih izvora.
Alipašini izvori, kao zaštitni znak netaknute prirode to ne zaslužuju, ako njih ne bude neæe biti ni Gusinja. Tražimo hitno od svih relevantnih organa u Crnoj Gori i meðunarodnoj zajednici da se Alipašini izvori sa odlukom proglase u najmanju rukuspecijalnim rezervatom netaknute prirode, a zašto ne i Nacionalnim parkom Crne Gore, što ovaj dragulj zaslužuje.

Razlog više:

Zemljina masa satkana je od 70 % vodene mase, od èega nepunih 1 % otpada na slatku vodu.
Imperativ svijetske zajednice 21 vijeka: èista voda za ljude, za sve ljude svijeta.
Èista voda vrijedna je zlata u 21 vijeku.
Slatka voda sve više kontaminira fekalijama i otpadom raznog porijekla, kao èista postaje rijetka u svijetu.
Da li vam je poznato da voda posjeduje memoriju? Jedanput zamuæena, zauvijek zagaðena.
Svakih deset minuta na planeti umre jedno dijete zbog konzumiranja kontaminirane vode.
Mnogo je ljudi danas koji sebi ne mogu priuštiti èistu vodu, niti je kupiti.
A mi kao da neznamo šta imamo!
Postavlja se pitanje, da li mi zaslužujemo Alipašine izvore? Da li poštujemo imperativ 21 vijeka u pogledu èiste vode? Svakako ne sa ovakvom ekološkom sviješæu, zato osvijestimo se i povratimo se iskonskom oèuvanju prirode, u suprotnom alternativa nam je kako to piše u pismu amerièkom Predsjedniku indijanski poglavica Seattle daleke 1854.godine kao odgovor na ponudu da bjelci kupe indijansku zemlju:
\"Što god snaðe zemlju snaæi æe i sinove zemlje. Èovijek ne tka tkivo života: on je samo struk u tome. Što god èini tkanju èini i sebi samome.\"
\"Zaprljajte vaš krevet i jedne noæi i jedne noæi ugušiæete se u sopstvenom smeæu. To je konac življenja i poèetak borbe za preživljavanje.\"
NVO «EKOBAR» - Bar