PIŠE: Nihad KRUPIĆ

Predrag Gugo Lazarević je bivši profesor teorije književnosti na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci; Muhamed Borogovac je bivši profesor matematike na sarajevskom Univerzitetu; Lazarević je školovan u Banjaluci, Borogovac u Beogradu; Lazarević je danas ideolog pokreta ispod crne zastave sa mrtvačkom glavom, Borogovac je ideolog internet sekte koju je nazvao “Bosanski Kongres;” Lazarević je predsjednik Srpske stranke “rs”, Borogovac želi biti predsjednik bilo koje stranke; Lazarević ne voli džamije, Borogovac ne voli hodže; Lazarević ne voli Bošnjake, Borogovac ne voli bošnjačko rukovodstvo; Lazarević ne zna ko je srušio sve džamije u Banjaluci, Borogovac zna da je Alija bombardovao Sarajevo; Lazareviću džamije u Bosni napravljene u doba otomanske imperije predstavljaju spomenik okupacije, Borogovacu džamije napravljene od prestanka agresije do sada predstavljaju radikalnu islamizaciju; Lazarević bi najradije Bošnjake u jame, Borogovac bi najradije Bošnjake u sekte; kada se Srbi mole Lazarević drži skute patrijarhove proglašavajući ga svecem, kada se Bošnjaci mole Borogovac stoji čekajući ih sa lecima u kojem tvrdi da im je reis ‘patrijarh’; za Lazarevića je Milošević heroj, za Borogovca je Alija bio ‘izdajica’ prije nego se i rodio; Lazarević je metak koji ide prema bošnjačkom tijelu, Borogovac je čir na nezgodnom mjestu bošnjačke stražnjice; Lazarević je ortodoksni četnik, Borogovac je munafik najteže kategorije.
Razmišljao sam mnogo puta koja vrsta pogonskog goriva tjera i dalje ljude poput Predraga Lazarevića, kojem u Banjaluci od milja tepaju Gugo, i Muhameda Borogovca, pogodite i sami kako su ga nazivali dok je rastao u Beogradu, da i dalje na veoma agresivan način šire teorije koje se graniče sa nemoralnim, neetičkim, nehigijenskim… prihvatanjem bosanske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. I jedan i drugi su bili pedagozi u bivšoj državi, školovani da pripremaju mladu generaciju za život koji će se uvijek oslanjati na zdrave ideje, okoliš i društvo u kojem žive. Lazarević je predavao književnost, Borogovac matematiku, Lazareviću se moglo dopustiti lutanje pričama od kojih se većina završavala sa sretnim krajem, Borogovac se je morao služiti istinom i samo istinom da bi došao do ispravnog matematičkog rječenja. Koliko god bilo izazova u jednoj i drugoj nauci, obojica su školovani da u jednu ruku budu manipulatori sa budućim sudbinama svojih đaka, klešući od njih nove kamene temeljce SFRJ.
Hajde, to je bilo onda, a šta je sada? Kako to da je banjalučki popularni Gugo postao ortodoksni četnik, a Borogovac zadrti munafik. Šta ih okrenu od njih nekadašnjih? Ambicije, poganluk iznutra, strah od prosječnosti, naviknutost da ih se sluša; manipulatorska sklonost… ili nešto sasvim drugo. Izgleda da se stvarni odgovor krije u činjenici da je Lazarević i onda skrivao svoj srpski nacionalizam pod plaštom odanog jugoslovenstva, a Borogovac stalnu inferiornost da pripada jednom manjem balkanskom narodu koji nikad nije imao ni političkih ni drugih pretenzija na susjede, želeći samo da sačuva svoj identitet na kojeg su uvijek nasrtali istok i zapad.
Danas su neupitne aspiracije Lazarevića a u vezi otrgnuća ‘rs’ i pripojenja Srbiji, kao i Borogovca da sve što značajnije predstavlja Bošnjake stavi pod lupu intrige, sumnje i na kraju izdaje. I jedan i drugi šire teorije od koje zastaje dah svakom normalnom čovjeku, koji ne može da se ne upita do koje mjere su ovi ljudi mentalno oboljeli. Uticaj Predraga Lazarevića na medije i mlađu srpsku generaciju je neupitan, Miloševićeve staze revolucije se moraju nastaviti po svaki cijenu dok se ne dođe do dobro omeđenog tora. Prihvatanje Lazarevića kao istinu kad tad će da se osveti toj istoj generaciji. Zablude nacionalizma i mišljenja da se dijelovi jedne zemlje mogu ograđivati i pripajati drugom nisu bile lako ostvarive ni u srednjem stoljeću, a kamoli danas, međutim Lazarević je današnja banjalučka i bosanska stvarnost i treba ga tretirati kao stalnog neprijatelja.
Nekako je lakše prosječnom Bošnjaku sa Lazarevićom ali ostaje Borogovac i njegova sekta. Šta sa njima? Trebaju li se ignorisati ne spuštajući se na njihov nivo ili razotkrivajući ih do kraja dati im legitimitet, kako poput velikih diplomata nekontrolirano provališe svega dva Bošnjaka iz ovog dijela svijeta. Mišljenja sam da se niko ne spušta na nivo Borogovca i bratije jer bi to bio dubok pad u sobe sa željeznim rešetkama na prozorima, a saopćenjem koje je Web magazin BOŠNJACI.net izdao upravo im se oduzima mogućnost stvaranja autoriteta i nepostojećeg legitimiteta.
Koliko god Predrag Lazarević želio da Srbe i dalje pravi nebeskim narodom, a Muhamed Borogovac sve značajnije Bošnjake izdajicama, obojica su već sada prošlost poput eha sahata na bosanskoj kuli sa kojim na jednoj strani nestaje dželata i izdajnika, a na drugoj se rađa život koji ne prestaje ni kada ga žele na smrt osuditi.