Piše: Željko MILIÆEVIÆ

Dodvaranje Srba Hrvatima Bosne i Hercegovine je sad besramno razgolitilo i drsko postalo dio svakodnevnice. Milorad Dodik veæ godinama daje Hrvatima muštuluk. Hrvati veæ godinama prihvaæaju taj muštuluk. Sad se Miloradu javno pridružio Rajko Kuzmanoviæ, novi „presednik rs“. On je na muštuluk sad dodao još i peškeš. Taj peškeš je izvorno objavljen u Veèernjem Listu, prije nekoliko dana. Evo teferièa Hrvatima, danas su oni na hatu!

Kuzmanoviæ: Hrvatima dati federalnu jedinicu, a županije ukinuti

Citiramo dio intervjua autora Zorana KREŠIÆA:“ KUZMANOVIÆ: Kao teoretièar politièkih sustava i ustavnog prava, znam da su na razini Federacije BiH u sustavu odluèivanja umanjena prava Hrvata (èesto su majorizirani) kao konstitutivnog naroda. Na takvo stanje upozorilo je i Venecijansko povjerenstvo, kao tijelo Vijeæa Europe. To nepovoljno stanje za Hrvate treba se, i može, popraviti. U Republici Srpskoj to je lakše popraviti, jer je samo ekonomsko-socijalno, a u Federaciji je politièko i ekonomsko-socijalno. U RS treba poveæati proraèunski novac za održiv povratak (stanovanje, zapošljavanje, školovanje). U Federaciji treba preurediti Federaciju u dvije federalne jedinice, a županije ukinuti. Tako bi bili ravnopravni svi narodi. To ne bi oslabilo BiH, nego je uèvrstilo, jer bi nestale politièke prièe, a okrenuli bi se gospodarstvu i Europi“.

Džambasi uvalili dženabetima nosove u zadnjice. Peke peke. Smrad im ne smeta.

Pa to je tako lijepo vidjeti da Srbi, odjednom, vode brigu o dobrobiti Hrvata. Èovjek nema rijeèi iskazati nježne osjeæaje koje to izaziva. To je buduænost nove Europe. Srbi brinu da Hrvati imaju jemeka u Bosni i Hercegovini. I ljudska prava. Pa toga nema nigdje na svijetu. Samo u Bosni, kod Srba i Hrvata!

Da li su se Hrvati u ime veliko-srpstva odrekli Posavine? Etnièka mapa BiH 1981. Etnièka karta BiH 1991.: Srpska zloèinaèka osvajanja i daytonska podvala

Srbi igraju poker s Bosnom i prodaju je u bescijenje. Srbi, u Bosni, nude Hrvatima Hercegovinu. Tu bi, normalnom ljuskom biæu, pamet stala. Meðutim, nekim Hrvatima to izgleda prihvatljivo. Oni se daju potkupiti. U tom je najveæa opasnost za Bosnu.

Hrvati su silom, èinjenièno ali ne i pravno, isèupali Hercegovinu iz Bosne. Koliko god je to krivo i krivièno, to je sadašnjost i stvarnost. Hrvati drže Hercegovinu u šaci. I sad dolaze Srbi i nude Hrvatima to što oni veæ ionako drže u šaci. A Hrvati cijede slinu iz usta. Ovdje je netko lud!

U okviru trenutnog pravnog, novèarskog i oružanog poretka u svijetu, Bosna i Hercegovina je administrativna jedinica, kao i svaka druga zemlja èlanica UN. Ta se jedinica onda dijeli na svoje podjedinice, itd. Ništa novog, nikakva duboka filozofija. Suhoparna stvarnost.

Kad je veæ to tako, pitam se, zašto su onda Srbi i Hrvati, unatoè svega, još uvijek ustrajni biti u okviru te administracijske jedinice koja se zove Bosna i Hercegovina? Zašto se ne prikljuèe jedni Srbiji a drugi Hrvatskoj? Bosna im, oèigledno, nije niti domovina, niti djedovina.

Zato, jer više ne bi imali moguænost manjinskog manipuliranja veæine. Samo o tome se radi.

Srbi su planski, od „Naèertanija“, naseljavali okolne pokrajine i zemlje gdje su kao manjina zahtijevali veæa prava od drugih, pravili urnebes i u tom urnebesu pobili, silovali, popljaèkali, a cijelo vrijeme vrištali kako su oni, kao manjina, žrtve. U tom su uspjeli. Ali kad bi se prikljuèili Srbiji onda bi izgubili prednost manjine, postali bi dio svoje bolesne veæine i ne bi više mogli manipulirati svojim okružjem. Morali bi zasukati rukave i prolivati znoj da prežive. A njihove politièke voðe bi imale malo veæu konkurenciju u izborima u Srbiji, nego što imaju u izborima u kutku Bosne. To se, isto tako, odnosi i na Hrvate.

Hrvati, kroz Hercegovinu, imaju posebne beneficije koje ne bi mogli imati kao dio Hrvatske. Isto tako bi morali zasukati rukave. A zašto, kad je bolje biti manjina u Bosni, gdje ti druga manjina tura svoj nos u zadnjicu? I duboko udiše. Ja rahatluka!

Veæina srpske i hrvatske manjine u Bosni ne prihvaæa povijest i postojanje Bošnjaka, kao veæine i pranaroda Bosne, i apsolutno mrzi Islam. Zato su i srušili više od hiljadu vjerskih objekata izmeðu 1992. i 1995. godine, više nego što su Nacisti srušili tokom cijelog Drugog svjetskog rata u Europi!. Samo u Bosni su mogli poèiniti takav zloèin, ostati na slobodi, i danas svima kokodakati - jer kao manjine imaju veæa prava od veæine. To je paradoks ne samo Bosne, nego i današnjice.

Na nedavnim izborima u Hrvatskoj je manjina izbornog tijela izašla na izbore i dala manjinski glas Sanaderu. Veæina tog izbornog tijela je, u stvari, izglasala nepovjerenje Sanaderu, meðutim zbog ušutkane veæine, manjina æe sad osnovati novu vladu Hrvatske. Ja mahnitih ljudi! Nije ni èudo da ih Srbi vabe mrkvama koje Hrvati sami sade.

Bolje je neimati takve u Bosni. To treba s noge na nogu pa preko Une, Save i Drine. Nek\' se oni begenišu tamo gdje bi ih „njihovi“ odmah i spremno porobili i upregnuli u jaram.

Bosnu se neæe uništiti, jer je manjinama jednostavnije sisati krv veæine nego suoèiti se s konkurencijom „vlastitih“ naroda. Zato æe se oni i dalje begenisati jer time drže veæinu u Bosni pod kontrolom a nastavljaju dobivati pomoæ svojih matica jer su, kao manjine, „ugroženi“. Kako neæe biti ugroženi kad su im nosovi u zadnjicama drugih?!

Dok se istinski ugrožena veæina u Bosni ne probudi i organizira, i dok se matice Srba i Hrvata ne osvijeste i uvide da njihov porezni novac odtièe onima koji veæ sisaju veæinu u drugoj zemlji, neæe biti boljitka za veæinu u Bosni a niti za državu Bosnu. To može uzeti vremena. A u tom vremenu æe se Srpsko-hrvatsko begenisanje u Bosni produbljivati. Dobro mrdaju zadnjicama, i jedni i drugi. Eh, što me zasvrbi desna noga!

Za podsjeæanje:


Prvi dio


Drugi dio



Treæi dio