Nedjelja je 19. oktobar 2003. - 15:04:30. (srednje europsko vrijeme, 9:04:30 americko vrijeme). Ovo je vrijeme kada primam tuzni haber od mog dragog prijatelja iz Bosne, da je unazad tridesetak minuta prestalo da kuca veliko srce velikog covjeka, velikog Bosnjaka i velikog Bosanca, covjeka po kojem ce se sjecati cijeli demokratski svijet i onaj islamski sa Istoka, i onaj krscanski sa Zapada, covjek koji je dao ogroman doprinos u novijem svjetskom poretku za razvoj demokracije na svim nivoima danasnjeg drustva. Na ahiret je preselio ALIJA IZETBEGOVIC, bivsi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, i osnivac i pocasni predsjednik najjace bosnjacke stranke, Stranke demokratske akcije. Tacnije oko 14:25 (europsko vrijeme) odnosno 08:25 prije podne po americkom vremenu. Nakon tuznog habera koji sam primio iz Domovine Bosne, ne mogu ovog momenta nista drugo napisati. Ali u ovom trenutku zelim podijeliti ovaj tuzni haber sa svim dobrim Bosnjanima, sa prijateljima Bosne i Hercegovine i Bosnjaka, i uopce svima onima koji su poznavali predsjednika Izetbegovica i koji su cijenili njega i njegov dugogodisnji politicki rad i angazman, kao put ka demokartizaciji modernog svjestkog poretka, ciji doprinos rahmetli Alije Izetbegovica je zaista nemjerljiv iz vise uglova iz kojih se posmatra, analizira i sprovodi razvoj demokracije.
U ovom tuznom momentu kada misli vise nenaviru kao i obicno, mozda je za sada dovoljno reci da je Alija Izetbegovic u najtezem vaktu na kraju dvadesetog stoljeca stao na celo drzave Bosne i Hercegovine i njenih naroda koji su stali u odbrani demokracije drustva, odnosno koji su ta svjetska demokratska prava zastitili od srpsko-crnogorskog sa jedne, te hrvatskog fasizma sa druge strane, koji su nemilosrdno izvrsili agresiju na medjunarodno priznatu drzavu Republiku Bosnu i Hercegovinu, i koji su izvrsili nezapamceni genocid nad Bosnjacima i drugim narodima Bosne, koji naravno Bosnu i Hercegovinu vide kao jedinu Domovinu.
U ime Redakcije Web magazina BOSNJACI.net, i svih nasih mnogobrojnih citatelja sirom dunjaluka, upucujemo dovu Allahu dz.s., da njegovoj plemenitoj i cestitoj dusi podari Dzennet i vjecni rahmet, a porodici, prijateljima i postovacima njegovog casnog djela sabur i razumijevanje. Amin!

KRACA BIOGRAFIJA ALIJE IZETBEGOVICA
Alija Izetbegović, bivši dugogodišnji predsjednik Predsjedništva R BiH i lider i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije, preminuo je danas (19. okt.) u 14:25 sahata u Kliničkom centru Univerziteta (KCU) u Sarajevu.
Alija Izetbegović je roðen 08. avgusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Porodica Izetbegović je porijeklom iz Beograda, kojeg je napustila 1868. godine. Od bega Izeta uzeli su prezime i postali Izetbegovići. U Sarajevo su doselili 1928. godine, gdje je Alija Izetbegović završio mušku realnu gimnaziju.
Izetbegovic je rodjen 08. avgusta 1925. godine u Bosanskom Samcu. Odrastao je i skolovao se u Sarajevu. Od rane mladosti angazovano se bavi islamom pa je vec 1946. godine kao pripadnik organizacije "Mladi muslimani" dosao u sukob sa komunistickim rezimom, kada je bio osudjen na trogodisnju robiju. Poslije zatvora je pod pseudonimom LSB objavio niz clanaka na islamske teme u domacoj i stranoj stampi.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Alija Izetbegović se bavio humanitarnim radom: rašcišćavao je ruševine sarajevskih džamija i skrivao Muslimane od četnika. Kratko vrijeme je bio član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), nakon čega se učlanio u organizaciju Mladi Muslimani. Prvog marta 1946. godine, za vrijeme odsluženja vojnog roka, po njega dolaze pripadnici KNOJ-a. Zbog islamskih aktivnosti i pripadnosti Mladim Muslimanima, osuðen je na tri godine zatvora. Za vrijeme robije radio je na izgradnji zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista BiH u Sarajevu. Nakon izlaska iz zatvora, studirao je i diplomirao pravo i radio kao pravni savjetnik u graðevinskom preduzeću "Bosna". Godine 1970. napisao je Islamsku deklaraciju, zbog čega su ga tadasnje komunisticke vlasti i neprijatelji islama i naseg naroda proglasili 'nacionalistom' koji zagovara etnički čistu BiH. Da bi ponovo bio uhapsen 1983. godine i u poznatom "Sarajevskom procesu" kao prvooptuzeni u grupi od 13 muslimanskih intelektualaca osudjen ne 14 godina zatvora. Ovaj put je u zatvoru ostao nesto manje od 6 godina. Oslobodjen je krajem 1988. u okviru pustanja na slobodu politickih zatvorenika osudjenih za verbalni delikt. Tada, kako rekosmo bio je osuðen na 14 godina zatvora. Kazna mu je dva puta smanjivana, da bi ukupno odrobijao pet godina i osam mjeseci. Kaznu je odslužio u Foči, usavršivši u zatvoru tapetarski zanat. Iz zatvora je pušten 1988. godine.
U maju 1990. godine Izetbegović s grupom istomišljenika osniva SDA, i tada u najtezem momentu i u vrijeme vec zahuktalog srpsko-crnogorskog nacio-fasizma staje na celu naseg naroda. Da bi nakon prvih višestranačkih izbora u jesen 1990. godine, SDA dobila ubjedljivu pobjedu i Izetbegovic ulazi u Predsjedništvo Republike BiH, kao i izbaran je za prvog predsjednika tadasnjeg Predsjedništva R BiH.
Krajem februara i početkom marta 1992. godine u R.BiH je održan referendum za nezavisnost R.BiH, kada je većina Bosnjaka (tada Muslimana) i Hrvata glasala za nezavisnost BiH, dok je većina, Srba bojkotirala glasanje. Bh. vlasti su u martu 1992. godine objavili deklaraciju nezavinosti BiH. Kao odgovor na to, bosanski Srbi proglasili su "srpsku republiku BiH". U aprilu 1992. godine započela je agresija koja je dugi niz godina planirana u sistematski planirana u glavama veliko-srpskih i crnogorskih nacional-hegemonista. U cetvorogodisnjoj agresiji na BiH, srpsko-crnogorski veliko nacionalisti na celu sa Milosevicem, Karadzicem i drugim fasitama prijetili su istrijebljenje bosnjackom narodu, sto im se Izetbegovic ostro suprostavio. Tada, iako je nas narod bio nenaoruzan i neorganiziran Izetbegovic sa najblizim suradnicima osnivaju Armiju Republike Bosne i Hercegovine, ciji razvoj i obucavanje tece u najtezem momentu za nas narod. Ali ikao tezak vakat smogli su snage da sa najboljim sinovima Bosne stvore respektabilnu Armiju koja je uspjela zastiti narode Bosne, a prvenstveno Bosnjake kojima je prijetio otvoreni nestanak.
Moramo se podsjetiti, da su prije samog pocetka rata srpski nacionalisti zauzeli velike dijelove BiH, proglašavajući ih "srpskim autonomnim oblastima" (SAO). Hrvatski nacionalisti su nedugo zatim proglasili samozvanu hrvatsku republiku "Herceg-Bosnu" na teritoriju koji su oni kontrolirali i oformili svoju vojsku - Hrvatsko vijeće obrane (HVO). HVO je u početku suraðivao s Armijom R. BiH, ali je na proljeće 1993. godine došlo do otvorenog rata, odnosno agresije koju su pokrenuli hrvatski veliko nacional-fastisti koji su uz dogovor sa srpskim fastima zeljeli da podijele Bosnu i Hercegovinu i da uniste cjelokupni bosnjacki ummet. Agresija je trejala do februara 1994. godine, kada je Formirana Federacija BiH i kada je u Washingtonu potpisan sporazum izmedju bosnjcake i hrbatske strane.
Po povratku sa konferencje u Lisabonu, 02. maja 1992. godine Izetbegovića na Sarajevskom aerodromu zarobljava tadasnja JNA koja je stala na stranu srpsko-crnogroskog okupatora, tražeći da iz kasarne u centru Sarajeva bude pušten general JNA Milutin Kukanjac sa svojom vojskom. Postignut je dogovor, pa je Kukanjac izašao iz Sarajeva sa svojim jedinicama, a JNA je u Sarajevu oslobodila Izetbegovića i njegovu pratnju. Izetbegović je predvodio delegaciju Republike BiH na svim mirovnim pregovorima. Treba napomenuti da u momentu kada je Armija Republike BiH bila najaca i kada pocinje masovno oslobadjati okupirani teritorij Republike Bosne i Hercegovine, tacnije u novembru 1995. godine Izetbegovića su tada medjunarodni mocnici natjerali da sjedne za stol sa tadašnjim hrvatskim predsjednikom i zlocincem Franjom Tuðmanom, kao i tadašnjim predsjednikom Srbije i zločincem kojem je u toku sudjenje pred medjunarodnim Tribunalom u Den Haagu Slobodanom Miloševićem. Opce je poznato da je tada fakticki nasa delegacija koju je predvodio Alija Izetbegovic natjerana da potpise Dytonski mirovni sporazum, koji je legalizirao agresiju i zlocin Srbije i Crne Gore ovim ugovorom, odnosno da 51% teritorije R BiH pripadne Federaciji BiH, a 49% fasistickoj tvorevini koju prozvase "republici srpska". Shodno tom sporazumu, multinacionale vojne snage predvoðene NATO-paktom, rasporeðene su širom BiH.

Alija Izetbegović se 14. oktobra 2000. godine casno i cestitito se povukao iz politike, napustio funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera SDA, koja mu je dala titulu počasnog predsjednika i otišao u penziju.
Eto da bi nesretnom slucajem prije sest hefti pao u svom stanu i pri padu polomio cetiri rebra. Njegovo zdravlje koje je bilo vidno naruseno sa srcanim problemima, kao i njegov organizam nije mogao sve to izdrzati, i eto danas njegovo veliko i humano srce je prestalo da kuca.
Zaista Bosnjaci, kao dio jedne velike svjetske porodice, a posebno islamskog ummeta, mogu sa ponosom da izgovaraju Izetbegovicevo ime. Posebno sa njim se mozemo ponositi zato sto je u toku nemilosrdne agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske na nasu zemlju i nas narod uvijek pozivao borce Armije R BiH da stite djecu, zene, stare i sve civile, kao i da se humano odnose prema svakom ratnom zarobljeniku. Ujedno je pozivao da stite vjerske objekte drugih religija, sto sa ponosom isticemo da na podruciju koje je kontrolirala Armija Republike BiH sacuvane su sve civilizacijske vrijednosti. Upravo zbog svega navedenog, kako je naveo nas cijenjeni knjizevnik i publicista Fatmir Alispahic, Alija Izetbegovic je zasluzio da dobije Nobelovu nagradu za mir!
Jedino mozemo reci jos:
Hvala Ti Alija za sve sto si ucinio za Bosnu i Hercegovinu i njene narode.
Hvala Ti za sve sto si ucinio za Bosnjake kako u Bosni i Hercegovini, tako i van nje.
Posebno Ti hvala za veliki Tvoj doprinos za jacanje islamskog ummeta u Bosni i van nje.

Molimo Allaha dz.s. da Ti podari Dzennet i vjecni rahmet. AMIN!!!

Kratak pregled objavljenih djela:

"Islam izmedju istoka i zapada" (prvi put objavljena u SAD 1982.g, prevedena na engleski, arapski, turski, perzijski, urdu);
"Islamska deklaracija" (prvi put objavljena na arapskom u Kuvajtu 1982.g, prevedena na njemacki,engleski, urdu i dr.);
"Problemi islamskog preoporoda" (1992.);
"Cudo bosanskog otpora" (1995.);
"Izetbegovic 1997" (govori, intervjui, pisma)-1998.g.

Dobitnik vise nagrada:
Fejsalova nagrada za 1993.g.,
Nagrada za ljudska prava Izmira (1994.),
Hrvtasko odlikovanje "Kraljice Katarine" (1995.),
Godisnja nagrada Americkog centra za demokratiju (1977.), Pocasni doktorat istanbulskog Univerziteta "Marmara" (1997.), Pocasni doktorat Univerziteta u Rijadu (1997.),
Orden slobode Turske republike (1997.),
Orden nezavisnosti drzave Katar (1998.),
Povelja mira Medjunarodne lige humanista (1998.).
Zatim, agencija "Muslim News" iz Londona svake godine dodjeljuje nagradu za izuzetnost "Alija Izetbegovic".
Ujedno Izetbegovic je dobitnik nagrade "Distinguished Omar Ibn Al Khattab Pathfinder Award in Recognition of Visionary Contemporary Islamic Leadership" 10. Maja 2003. godine, koju tada nije mogao osobno da primi zbog bolesti. U njegovo ime nagradu je primio reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH dr. Mustafu ef. Cerica. Dodjela nagrade je bila u Los Angeles-u u Omar Ibn Al Khattab Foundation Ismael Abu Dawood Hall. Tom prilikom reis ef. Ceric je odrzao prigodan govor u ime naseg dragog Alije,kao i u svoje osobno ime.

Pripremio: Esad R. KRCIC