Protesti u Bosni i Hercegovini, ko zna koji od kako je Christian Schmidt nametnuo bonske ovlasti 2.oktobra, završeni su pred federalnim parlamentom danas poslije podne. Vlada Federacije BiH je izglasana, a parlametarci koji su glasali za oktroirani ustav Christiana Schmidta su izviždani dok su izlazili na glavni ulaz u zgradu, a neki među njima ispljuvani (kao Kenan Uzunović i Arnel Isak) od ogorčenog naroda koji je danas tražio građansku a usprotivio se etnonacionalnoj državi. I pored velikog ogorčenja, demonstracije su bile korektne tokom cijelog toka zasjedanja Parlamenta i izbora vlade. Poslanici SDA i DF su međutim, izašli ranije burno pozdravljeni od građana, jer se vidjelo da će Schmidtov oktroirani kabinet biti izglasan. Ostaje, međutim, gorko saznanje da je ovako nametnuta vlada, da je Christian Schmidt još jedanput pogazio demokratsku volju naroda, a Bošnjake koji su većina unutar Bosne i Hercegovine potpuno minimizirao i pretvorio u potpuno nebitan faktor. Istina, nema potvrđenih vijesti, ali se uveliko špekulira da je u slučaju odlučivanja pojedinih parlamentaraca novac igrao presudnu ulogu. Kažem, ovo su zasad samo priče, ali u većini slučajeva (ne, naravno, kod svih) zna se da gdje ima dima ima i vatre. Ali, to su špekulacije, koje će se ako su tačni navodi nekada potvrditi, jer istina uvijek izađe na vidjelo.

Šta sada treba očekivati?

Najvjerovatnije Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) će ići na stvaranje trećeg entiteta, „koji se i ne mora tako zvati, ali sušina je da Hrvati žele privremena rješenja ustava upravo iskoristiti da u konačnici dobijemo svoj enitet, svoju federalnu jedinicu... bitno je da ona ima izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast. To je osnova svega, a kako će se ona zvati u Bosni i Hercegovini to ništa ne znači“. Ovo su riječi hrvatskog „vrhovnika“ Dragana Čovića izrečena pred „Centralnim komitetom“ HDZ-a.

Još jedanput se omaklo Čoviću tokom 2022. godine da progovori o temi trećeg entiteta ne znajući da je sniman. Ovako je pričao:

„Upravo ako imamo svoj treći entitet imamo genijalan način da zaštitimo svakog Hrvata koji živi izvan tog entiteta. To se podrazumijeva. Znači, da završim. Mi želimo ove privremene odluke rješenja oko ustava upravo iskoristiti kao oružje da u konačnici dobijemo svoj entitet, svoju federalnu jedinicu ili kako će se već zvati, to je manje bitno. Bitno je da ona ima izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast, to je osnova svega. A kako će se zvati u BiH, to ništa ne znači.“
Hrvatski stavovi su bez sumnje jasni i rukovodstvu SDP i njihovom šefu Nerminu Nikšiću, koji nije birao sredstva da za komad vlasti upropasti ideju Bosne i Hercegovine, ali i patuljastim strankama u BiH koje su na sličan način učestvovale u atrofiranju bosanskohercegovačke ideje. Neko je danas na protestima rekao da se pamte heroji i herojstvo, ali još više izdajnici. Još uvijek je u svježem sjećanju bošnjačka izdaja u Krajini kada je Fikret Abdić pokrenuo bratoubilački rat i zatrovao odnose između pripadnika istog naroda, a koji se vide i danas.

Šta je ovdje još zanimljivo?

Vidi se jasna promjena američkog stava prema situaciji u BiH. Dojučerašnji saveznici su očigledno promijenili svoje gledanje bh. problema. Amerikance je podržala ambasada Velike Britanije. Imenovanjem novih ambasadora SAD i Velike Britanije Michaela J. Murphya i Julian Reillya umjesto Erica Nelsona i Matthewa Fielda i unatoč jasne britanske podrške u trenutku dolaska ex-ministrice Liz Truss u BiH, sada je došlo do očigledne i to rapidne promjene. Ona se vidjela najprije kroz pregovore o izbornom zakonu (Escobar, Palmer i Eichhorst), a onda kasnije kod preslagivanja bh. političke scene. (Da ne bude zabune, tome je doprinijela i SDA vođenjem nedodirljive politike i bez oslanjanja na prijatelje i lobiste po svijetu). Ipak, za sadašnje stanje, kako je rečeno, najodgovornije su bez sumnje SAD i UK, a njihovo favorizovanje SDP-a i patuljastih stranke kod Bošnjaka bilo je posebno vidljivo tokom sklapanja vlade Federacije BiH. Iako je nečasna uloga Christiana Schmidta, treba reći da je ona samo refleks američko-britanske politike, kojoj je aktivno sekundirao (pisao oktobarske promjene) zvanični Zagreb, a što se nije ni krilo. Ne treba zaboraviti kršćansku osjećajnost Mađara koju je nedavno prema Hrvatima izrazio ministar Peter Sijarto.

Schmidt je kao stvaralac bonskih rješenja u oktobru 2022. i aprilu 2033. godine, ipak, nije najvažnija ličnost. Ako se sjetimo njegovih drhtavih početaka kada nije znao je li došao ili pošao, postaje jasno na čemu on gradi svoj „autoritet“, kojeg nažalost i pored toga nema kod većine naroda BiH. Kod Srba nikako, a kod Bošnjaka samo unutar grupacije koja se protivi SDA-u. Kod Hrvata je situacija potpuno drugačija. Njemu će se uskoro zahvaljivati sa „Danke Schmidt“, kao što su 1991. Hrvati pjevali “Danke Deutschland”, pjesma koja je bila zahvalnica Njemačkoj zbog zalaganja oko priznanja Hrvatske. Srbi su ostali dosljedni da Schmidta ne priznaju za visokog predstavnika, Amerikancima se Dodik smije i naziva američkog ambasadora Murphya „ljigavcem“, i sve to prolazi bez posljedica. Dodik otvoreno poručuje Schmidtu da dopuna Krivičnog zakonika koju je nametnuo Schmidt 27. aprila „neće biti objavljena u ‘Službenom glasniku’ i neće se primjenjivati u RS-u“. Na ovakvu drskost u OHR niko ništa. Međunarodna zajednica, čitaj SAD, mogu ugušiti srpsku vlast, ako hoće, finansijski, a da li će to učiniti, to je veliko pitanje. Lakši način je ugušiti Bošnjake uz pomoć „hrvatskog cvijeća“, kako je neko danas nazvao poslušne i ponizne Bošnjake koji od danas participiraju u Vladi Federacije BiH. O ovome ću još pisati, ali sada će biti dovoljno.