Kolumne
HRVATSKO KUHANJE ANEKSIJE BOSNE I HERCEGOVINE U VITEZU
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 08. March 2023. 14:03:12
I dok se bosanska javnost glasno bavila vapajem reisu-l-uleme Kvazovića za spas bosanskih državnih institucija, dotle su tri hrvatska ministra vanjskih poslova prešutno pohodili Bosnu usred Viteza. I to baš oko mjesec dan prije obilježavanja hrvatskog zločina u Ahmićima, zločina koji je presuđen na međunarodnom sudu pravde u Haagu.
Otvori link ovdje.
Povod je bio promocija drugog i dopunjenog izdanje knjige „Diplomatska oluja“ hrvatskog diplomate Mate Granića. Prvo izdanje je objavljeno 2019. godine.
Simbolika je snažnija od riječi, ali i riječ u ovom slučaju ima jaku poruku. Nakon „diplomatske oluje“ za slobodnu Hrvatsku, drugo dopunjeno izdanje „diplomatske oluje“ Granića je programirano za hrvatsku aneksiju Bosne po uzoru na prvu hrvatsku oluju. Grad Vitez je izabran za tu svrhu.
Uloge su precizno podijeljene. Aktualni hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman imao je zadatak da napadne duhovnu liniju odbrane u Bošnjaka na čelu sa reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem.
Bivši Tuđmanov ratni hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić imao je zadatak da u Vitezu objavi Urbi et Orbi ("Bosni i svijetu") da njegov gazda Franjo Tuđman nije nikad i nigdje dijelio Bosnu s Miloševićem (osim u Karađorđevu), već da je Alija Izetbegović bio taj koji je dijelio Bosnu. Kakva drskost? Nečuvena!
Ne treba mu zamjeriti. Granića hvata rana demencija pa se ne sjeća da je Hrvatskoj pet puta presuđeno u Haagu za agresiju na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu.
A zašto bi hrvatska vojska vršila agresiju na svog primjernog susjeda Bosnu i Hercegovinu ako ne zbog njene podjele sa njenim drugim agresivnim susjedom - Srbijom?
Ne sjeća se Granić ni da je hrvatska politika u Bosni osuđena u Haagu za udruženi zločinački poduhvat (UZP). A što bi se Granić sjećao te zločinačke bruke u Hrvata kad vidi da je Hrvatskoj otvoren put ne više za podjelu, već za aneksiju cijele Bosne dok su Bošnjaci u političkom nokdaunu pa ih njihov duhovni poglavar mora buditi da ne prespavaju oluju, koja im se sprema.
Treći aktualni hrvatski ministar vanjskih poslova, koji je bio na promociji Granićeve „diplomatske oluje“ u Vitezu za aneksiju Bosne, je Josip Brkić sa sjedištem u Sarajevu.
Nisam pogriješio. Brkić nije de jure, već de facto, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine za potrebe hrvatske vanjske politike. De jure ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković je tu samo kao začin za hrvatsku političku čorbu, koja se sprema u kuhinji takozvane međunarodne zajednice na čelu sa Kristijanom Šmitom.
No, nije samo Konaković začin, već je raskomadana politika u Bošnjaka već odavno postala začin za skuhanu političku čorbu, koja ima okus hrvatsko-srpske antibosanske, odnosno antibošnjačke, zavjere.
Otuda, ministar za hrvatske vanjske poslove u Bosni Josip Brkić nije imao ulogu promotora Granićeve knjige, već je imao ulogu promocije hrvatske vojske da „legalno“ i „legitimno“ uđe u Bosnu kako bi podržala i održala Granićevu i Radmanovu „diplomatsku oluju“ u pravcu hrvatske aneksije bosanske zemlje i države.
Ma, nije Hrvatskoj zanimljiv hercegovački kamenjar, već joj je u interesu da ovlada cjelokupnim bosanskim institucijama na državnom i entitetskom nivou od zakonodavne do izvršne i sudske vlasti te da vodi financijske i druge procese u bosanskoj državi i entitetu.
Kako bih izbjegao etiketu radikalnog Bošnjaka, slažem se sa ministrom u Bosni za hrvatska vanjska pitanja Josipom Brkićem da se dozvoli hrvatskoj vojsci da „legalno“ i „legitimno“ uđe u Bosni i Hercegovinu u sastav mirovne misije EUFOR-a Althea Evropske unije, ali pod sljedećim logičnim i civilizacijskim bosanskim uvjetima:
1) Da Republika Hrvatska javno prizna i praktično provede u svoj pravni i sudski sustav sve presude međunarodnog suda pravde u Haagu o hrvatskoj agresiji na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu te da državi Bosni i Hercegovini Hrvatska uputi javnu ispriku za svoj agresivni i necivilizacijski čin prema svom miroljubivom i neagresivnom susjedu Bosni i Hercegovini.
2) Da se Republika Hrvatska službeno jasno i nedvosmisleno oglasi da odustaje od veličanja presuđenih ratnih zločinaca te da praktično uskrati zaštitu bjeguncima ratnim zločincima, koji se kriju u Hrvatskoj, na koje je već više puta upozorio Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, podsjećajući Hrvatsku da je to kršenje međunarodnog prava.
3) Da hrvatska politika u Bosni, oličena u hrvatskoj stranci HDZ-a, odustane od blokade upisa svih haaških presuda u sudski registar države Bosne i Hercegovini, kao činjenični i povijesni zapis o tome šta se događalo u periodo agresije i pokušaja podjele Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije.
4) Da hrvatski politički i državni dužnosnici iz Hrvatske službeno najave bosanskim vlastima svoj ulazak i boravak u državi Bosni i Hercegovi, kao susjednoj suverenoj državi, a ne kao hrvatskoj guberniji ili banovini.
Ako bi Hrvatska ispunila ove uvjete, onda bi mogla dobiti pravo da bude u europskoj misiji mira u Bosni i Hercegovini. U stvari, onda ne bi bilo ni potrebe da se hrvatska vojska muči oko Bosne. Onda bi dva susjeda – Hrvatska i Bosna – živjeli u miru i međusobnom poštivanju. Bosna ne bi bila u strahu od hrvatske agresije, a Hrvatska bi bila sigurna, kao i dosada, da Bosna ide svojim putem do euroatlantskih integracija.
U protivnom, kao presuđeni agresor, hrvatska vojska nije dobro došla u Bosnu i Hercegovinu zbog legitimne sumnje da bi njen dolazak u Bosnu bio u cilju ostvarenja hrvatskog ratnog cilja usvajanja ili prisvajanja bosanske zemlje i države Hrvatskoj na račun autohtonog bosanskog/bošnjačkog naroda.
Radmanov napad na bosansku/bošnjačku duhovnu liniju obrane, koju je reisu-l-ulema Kavazović snažno artikulirao kao prvi, ali ne i posljednji vapaj za spas od političkog nasilja u trenutnom svojevrsnom državnom logoru nad Bošnjacima, nije ništa druge već nastavak logorskog nasilja, kojeg je reisu-l-ulema Kavazović doživio od hrvatske politike u Konjicu.
Ako iko, onda ja razumijem razlog zašto je reisu-l-ulema Kavazović postavio sebe osobno i Islamsku zajednicu kao štit za obranu državnih institucija. Postavio je zato što je osjetio, kao i svi mi, da nacionalna i državna linija obrane u Bošnjaka, ako ju je uopće i bilo, puca po svim šavovima.
Opet da se pozovem na vlastito iskustvo. Trenutačna podrška Reisu je kao vrbova čivija, koja se lomi pri prvom pritisku na one koji sada aplaudiraju, ali u neko doba popuste jer nisu otporni ni duhovno, ni nacionalno, ni državno na hrvatske ili srpske pritiske.
Stoga, ako iz svega ovoga Bošnjaci ne izvuku pouku za sistematsko i strateško buđenje i djelovanje na uspostavi i jačanju duhovne, nacionalne i državne linije obrane, onda je ovaj krik bio pucanj u prazno, koji se može pretvoriti u neželjene posljedice.
Ni Granićeva priča o Tuđmanu, kao dobro-susjednom hrvatskom predsjedniku prema Bosni, nije dobronamjerna. To je jeftina propaganda, koja potvrđuje da hrvatska politika ima namjeru anektirati Bosnu baš sada kad joj se čini da su Bošnjaci u političkom i moralnom rasulu do te mjere da im je ostala jedina obrana u Islamskoj zajednici.
Nije, nije! Varaš se, Graniću!
Nemoj zaboraviti Bosnu je branilo i obravilo od dva susjedna agresora (pet vojski) svega 22.500 (dvadeset dvije hiljade i petsto) bosanskih vojnika. U slučaju nove agresije, koja po svoj prilici nije isključena, taj broj bosanskih vojnika bi se udvostručio.
Budite uvjereni u to, Graniću!
Svi domaći i međunarodni akteri u Bosni treba da znaju da bilo kakov novi pokušaj za „nestanak Bosne“ (Milorad Dodik) ili „anektiranje Bosne“ (Dragan Čović) s ciljem genocida i UZP-a nad Bošnjacima – muslimanima, neće proći ni mirno ni slavno ni u regiji, ni u Europi, ni u svijetu.
Pa zar neko, zaista, misli da će muslimani u svijetu mirno gledati po drugi puta progone, logore, silovanje i pokolje nad Bošnjacima – muslimanima u Bosni?
Stoga, imam savjet za Josipa Brkića. Vrati se svom poslu u ministarstvu vanjskih poslova nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Mani se sulude ideje o aneksiji Bosne. Radi predano i pošteno za bosansku državu, koja te plaća, a ne za susjednu hrvatsku državu koja te koristi za izdaju.
A našem Elmedinu Konakoviću savjetujem da ne dâ ispred sebe i da ne dozvoljava da bude samo začin za čorbu koja se kuha tamo negdje, gdje svoga nema i gdje brata nije.
Elmedine, Bošnjaci/Bosanci očekuju da pogodiš u koš prije nego ti (nam) Lidija Bradara prebaci loptu kroz noge kako bi nam se cinički ismijala što se ljutimo kad gubimo utakmice.
Allahu Svemogući, osnaži nas u pameti i u zdravlju da izdržimo sve napade na naš duh i tijelo! Amin!
Allahu Sveznajući, pouči nas mudrosti i hrabrosti da ostanemo i opstanemo svoji na svome! Amin!
Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje! Amin!
Otvori link ovdje.
Povod je bio promocija drugog i dopunjenog izdanje knjige „Diplomatska oluja“ hrvatskog diplomate Mate Granića. Prvo izdanje je objavljeno 2019. godine.
Simbolika je snažnija od riječi, ali i riječ u ovom slučaju ima jaku poruku. Nakon „diplomatske oluje“ za slobodnu Hrvatsku, drugo dopunjeno izdanje „diplomatske oluje“ Granića je programirano za hrvatsku aneksiju Bosne po uzoru na prvu hrvatsku oluju. Grad Vitez je izabran za tu svrhu.
Uloge su precizno podijeljene. Aktualni hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman imao je zadatak da napadne duhovnu liniju odbrane u Bošnjaka na čelu sa reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem.
Bivši Tuđmanov ratni hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić imao je zadatak da u Vitezu objavi Urbi et Orbi ("Bosni i svijetu") da njegov gazda Franjo Tuđman nije nikad i nigdje dijelio Bosnu s Miloševićem (osim u Karađorđevu), već da je Alija Izetbegović bio taj koji je dijelio Bosnu. Kakva drskost? Nečuvena!
Ne treba mu zamjeriti. Granića hvata rana demencija pa se ne sjeća da je Hrvatskoj pet puta presuđeno u Haagu za agresiju na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu.
A zašto bi hrvatska vojska vršila agresiju na svog primjernog susjeda Bosnu i Hercegovinu ako ne zbog njene podjele sa njenim drugim agresivnim susjedom - Srbijom?
Ne sjeća se Granić ni da je hrvatska politika u Bosni osuđena u Haagu za udruženi zločinački poduhvat (UZP). A što bi se Granić sjećao te zločinačke bruke u Hrvata kad vidi da je Hrvatskoj otvoren put ne više za podjelu, već za aneksiju cijele Bosne dok su Bošnjaci u političkom nokdaunu pa ih njihov duhovni poglavar mora buditi da ne prespavaju oluju, koja im se sprema.
 |
Treći aktualni hrvatski ministar vanjskih poslova, koji je bio na promociji Granićeve „diplomatske oluje“ u Vitezu za aneksiju Bosne, je Josip Brkić sa sjedištem u Sarajevu.
Nisam pogriješio. Brkić nije de jure, već de facto, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine za potrebe hrvatske vanjske politike. De jure ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković je tu samo kao začin za hrvatsku političku čorbu, koja se sprema u kuhinji takozvane međunarodne zajednice na čelu sa Kristijanom Šmitom.
No, nije samo Konaković začin, već je raskomadana politika u Bošnjaka već odavno postala začin za skuhanu političku čorbu, koja ima okus hrvatsko-srpske antibosanske, odnosno antibošnjačke, zavjere.
Otuda, ministar za hrvatske vanjske poslove u Bosni Josip Brkić nije imao ulogu promotora Granićeve knjige, već je imao ulogu promocije hrvatske vojske da „legalno“ i „legitimno“ uđe u Bosnu kako bi podržala i održala Granićevu i Radmanovu „diplomatsku oluju“ u pravcu hrvatske aneksije bosanske zemlje i države.
Ma, nije Hrvatskoj zanimljiv hercegovački kamenjar, već joj je u interesu da ovlada cjelokupnim bosanskim institucijama na državnom i entitetskom nivou od zakonodavne do izvršne i sudske vlasti te da vodi financijske i druge procese u bosanskoj državi i entitetu.
Kako bih izbjegao etiketu radikalnog Bošnjaka, slažem se sa ministrom u Bosni za hrvatska vanjska pitanja Josipom Brkićem da se dozvoli hrvatskoj vojsci da „legalno“ i „legitimno“ uđe u Bosni i Hercegovinu u sastav mirovne misije EUFOR-a Althea Evropske unije, ali pod sljedećim logičnim i civilizacijskim bosanskim uvjetima:
1) Da Republika Hrvatska javno prizna i praktično provede u svoj pravni i sudski sustav sve presude međunarodnog suda pravde u Haagu o hrvatskoj agresiji na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu te da državi Bosni i Hercegovini Hrvatska uputi javnu ispriku za svoj agresivni i necivilizacijski čin prema svom miroljubivom i neagresivnom susjedu Bosni i Hercegovini.
2) Da se Republika Hrvatska službeno jasno i nedvosmisleno oglasi da odustaje od veličanja presuđenih ratnih zločinaca te da praktično uskrati zaštitu bjeguncima ratnim zločincima, koji se kriju u Hrvatskoj, na koje je već više puta upozorio Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, podsjećajući Hrvatsku da je to kršenje međunarodnog prava.
3) Da hrvatska politika u Bosni, oličena u hrvatskoj stranci HDZ-a, odustane od blokade upisa svih haaških presuda u sudski registar države Bosne i Hercegovini, kao činjenični i povijesni zapis o tome šta se događalo u periodo agresije i pokušaja podjele Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije.
4) Da hrvatski politički i državni dužnosnici iz Hrvatske službeno najave bosanskim vlastima svoj ulazak i boravak u državi Bosni i Hercegovi, kao susjednoj suverenoj državi, a ne kao hrvatskoj guberniji ili banovini.
Ako bi Hrvatska ispunila ove uvjete, onda bi mogla dobiti pravo da bude u europskoj misiji mira u Bosni i Hercegovini. U stvari, onda ne bi bilo ni potrebe da se hrvatska vojska muči oko Bosne. Onda bi dva susjeda – Hrvatska i Bosna – živjeli u miru i međusobnom poštivanju. Bosna ne bi bila u strahu od hrvatske agresije, a Hrvatska bi bila sigurna, kao i dosada, da Bosna ide svojim putem do euroatlantskih integracija.
U protivnom, kao presuđeni agresor, hrvatska vojska nije dobro došla u Bosnu i Hercegovinu zbog legitimne sumnje da bi njen dolazak u Bosnu bio u cilju ostvarenja hrvatskog ratnog cilja usvajanja ili prisvajanja bosanske zemlje i države Hrvatskoj na račun autohtonog bosanskog/bošnjačkog naroda.
Radmanov napad na bosansku/bošnjačku duhovnu liniju obrane, koju je reisu-l-ulema Kavazović snažno artikulirao kao prvi, ali ne i posljednji vapaj za spas od političkog nasilja u trenutnom svojevrsnom državnom logoru nad Bošnjacima, nije ništa druge već nastavak logorskog nasilja, kojeg je reisu-l-ulema Kavazović doživio od hrvatske politike u Konjicu.
Ako iko, onda ja razumijem razlog zašto je reisu-l-ulema Kavazović postavio sebe osobno i Islamsku zajednicu kao štit za obranu državnih institucija. Postavio je zato što je osjetio, kao i svi mi, da nacionalna i državna linija obrane u Bošnjaka, ako ju je uopće i bilo, puca po svim šavovima.
Opet da se pozovem na vlastito iskustvo. Trenutačna podrška Reisu je kao vrbova čivija, koja se lomi pri prvom pritisku na one koji sada aplaudiraju, ali u neko doba popuste jer nisu otporni ni duhovno, ni nacionalno, ni državno na hrvatske ili srpske pritiske.
Stoga, ako iz svega ovoga Bošnjaci ne izvuku pouku za sistematsko i strateško buđenje i djelovanje na uspostavi i jačanju duhovne, nacionalne i državne linije obrane, onda je ovaj krik bio pucanj u prazno, koji se može pretvoriti u neželjene posljedice.
Ni Granićeva priča o Tuđmanu, kao dobro-susjednom hrvatskom predsjedniku prema Bosni, nije dobronamjerna. To je jeftina propaganda, koja potvrđuje da hrvatska politika ima namjeru anektirati Bosnu baš sada kad joj se čini da su Bošnjaci u političkom i moralnom rasulu do te mjere da im je ostala jedina obrana u Islamskoj zajednici.
Nije, nije! Varaš se, Graniću!
Nemoj zaboraviti Bosnu je branilo i obravilo od dva susjedna agresora (pet vojski) svega 22.500 (dvadeset dvije hiljade i petsto) bosanskih vojnika. U slučaju nove agresije, koja po svoj prilici nije isključena, taj broj bosanskih vojnika bi se udvostručio.
Budite uvjereni u to, Graniću!
Svi domaći i međunarodni akteri u Bosni treba da znaju da bilo kakov novi pokušaj za „nestanak Bosne“ (Milorad Dodik) ili „anektiranje Bosne“ (Dragan Čović) s ciljem genocida i UZP-a nad Bošnjacima – muslimanima, neće proći ni mirno ni slavno ni u regiji, ni u Europi, ni u svijetu.
Pa zar neko, zaista, misli da će muslimani u svijetu mirno gledati po drugi puta progone, logore, silovanje i pokolje nad Bošnjacima – muslimanima u Bosni?
Stoga, imam savjet za Josipa Brkića. Vrati se svom poslu u ministarstvu vanjskih poslova nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Mani se sulude ideje o aneksiji Bosne. Radi predano i pošteno za bosansku državu, koja te plaća, a ne za susjednu hrvatsku državu koja te koristi za izdaju.
A našem Elmedinu Konakoviću savjetujem da ne dâ ispred sebe i da ne dozvoljava da bude samo začin za čorbu koja se kuha tamo negdje, gdje svoga nema i gdje brata nije.
Elmedine, Bošnjaci/Bosanci očekuju da pogodiš u koš prije nego ti (nam) Lidija Bradara prebaci loptu kroz noge kako bi nam se cinički ismijala što se ljutimo kad gubimo utakmice.
Allahu Svemogući, osnaži nas u pameti i u zdravlju da izdržimo sve napade na naš duh i tijelo! Amin!
Allahu Sveznajući, pouči nas mudrosti i hrabrosti da ostanemo i opstanemo svoji na svome! Amin!
Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje! Amin!
