Grad na poklon
11. jula 1995. godine
Srebrenica.

Uoči velikog praznika
Poklon narodu
Smrt i leševi.

Trenutak za poklon
Proklestvo za narod.

Uoči velikog praznika.

Još ne vidimo jasne pokazatelje šta promjene Izbornog zakona, koje je nametnuo Visoki predstavnik, znače za budućnost novih generacija. Vjerovatno će kao i Dejtonski mirovni sporazum, vremenom pokazati svoje slabosti i anomalije. Unatoč tome, ipak smo bili sretni da nas puste na miru. Mi malehni vidimo sada malo, ali sigurno dobro vide projektanti tog rješenja jednog zakona koji reprezentira demokratiju u svojoj suštini. Svijet (ni)je idealno mjesto, vrijeme teče dalje, ljudi griješe, zato se svako malo treba sabrati i nastaviti „srednjim“ putem. To što se kod nas desilo minut poslije izbora, je samo odraz jedne evropske slabosti, koju prihvatamo kao takvu. Neko bi to nazvao licemjerstvom ali nećemo biti grubi prema njima, jer su i oni u nekom razvoju. Taj namet, minut poslije praznika demokratije, se može uporediti iskazom mlade svome izabraniku (ili obrnuto), u prvoj bračnoj noći, da je prije ipak postojao već jedan neuspio brak, ali zarad zajedničke budućnosti trebaju ostati u miru u aktuelnom braku. Taj neprincipijelan odnos „velikih“ je intenziviran sa povećanim strahom, neizvjesnošću i nasiljem koje je izazvala situacija od početka godine na istoku Evrope. Od tada ništa više nije isto i očigledno neće ni biti isto u vremenu koje je pred nama. Paradoks tog novog vremena leži u tome da konfrontacije rastu unatoč sve većim potrebama za vrijednostima integracije, inkluzije i zajedničkog djelovanja.

Kako nastupiti u takvoj novoj realnosti? Važno je prvo priznati, da je period od završetka rata pa na ovamo, predstavljao „vjetar u leđa“ koji je išao našoj državi i društvu u prilog. Jačale su sve državne institucije, to podrazumijeva entitetske, kantonalne/regionalne i lokalne. Jačala su sva prava ljudi i zagarantovan je i dokazan mir povratnicima na njihova ognjišta, a ni vrijeme nije stalo. Taj vjetar je omogućio da cijela država ekonomski ojača a posebno centralni dio države, i da se prepozna kao pouzdan partner ekonomiji. Ne baš u potpunosti, ali veći dio bosanskog društva je ostao na „srednjem“ putu unatoč nametanju tema popularnih nacionalšovinista, njihovog prijetećeg separatizma i političkog terorizma. Koliko je taj ujedno i „srednji“ sloj zaista održao uspravnom ekonomsku kičmu društva je tema za neke druge debate. Bitno je sada naglasiti da su institucije društva ipak dokazale svoju otpornost pa i u borbi protiv sigurnosnih prijetnji tog separatizma i terorizma. Ali tome nije došao kraj. Često izrečena izjava u predizbornoj kampanji, da se naše društvo za sve pozitivne vrijednosti na novo treba boriti i kontinuirano dokazivati, jeste fakat. Za slobodu, demokratiju, suverenost i prava ljudi se treba na novo uvijek boriti. To je opet i uvijek polazna osnova za naše prepoznatljivo djelovanje i u novom vremenu. Za istok Evrope se već sada osmišljava tzv. Maršalov plan za oporavak, koji će nastupiti kada prestanu ratna dejstva. Sa druge strane na jugu Evrope primat dobija inicijativa za integraciju Zapadnog Balkana. Visoki predstavnik je promjenama izbornog zakona u BiH, nekome osigurao predpostavke za efikasnije operativno djelovanje na terenu preko „stranke promicatelja europskih vrijednosti“. Nametnuti, najefikasniji model upravljanja jedan narod, jedna partija, uvijek u vlasti je opozit onome što nas lekcije iz demokratije podučavaju ali moramo dalje sa njima takvima. Valja nama ponavljati a i njih na novo podučavati pravim vrijednostima.

Kako god, naše društvo treba da traži svoje prilike i u ovoj inicijativi Zapadnog Balkana a kroz podršku prvenstveno sigurnosnoj a potom političkoj i ekonomskoj realnosti. Šta je Zapadni Balkan drugo, ako nije malo veća Bosna. Zadatak je jednostavan, treba sastaviti ljude različitih kultura, jezika, vjere, svjetonazora, interpretacije historije, ekonomskog imanja i vizije u odgovarajući prostor i okvir te obezbjediti veću sigurnost, ekonomski rast i odgovarajući zajednički razvoj. Takve procese integracije od nesigurnog u sigurno je naše društvo već prošlo. Naše društvo posjeduje veoma dobra iskustva u tome i treba to sad znati pametno unovčiti. Naši istočni susjedi su tu inicijativu iskoristili plitko politički u odnosu prema svojim budućim partnerima. Prvo su radi svoje unutarpolitičke situacije već postojeću inicijativu ponudili kao nešto njihovo i originalno pod nazivom Otvoreni Balkan. Na žalost, neko je pri tome ponovo pokazao niske strasti i uz stare i dokazane ideološke obrasce je ustvari pokušao promovirati nekakav Srpski svijet i njegove vrijednosti. I oni i mi, ali i cijeli svijet zna da su određene vrijednosti tog Srpskog svijeta dobile svoj materijalni odraz devedesetih kroz agresiju na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Kosovo. Kruna tih vrijednosti je dobila svoj oblik u genocidu, kada je general vojske „poklonio još jedan grad srpskom narodu“. Na sreću, taj fašizam je samo jedan odraz vrijednosti srpskog svijeta i protiv takvih vrijednosti će se slobodni ljudi boriti dok srca u njihovim grudima kucaju. Oko nekih drugih vrijednosti tog svijeta treba se dogovarati i mogu se dijeliti. Zato je u berlinskom procesu naša prilika a i vrijeme je sada.

Nazad u konflikt ne možemo, a ispred nas je budućnost dolazećih generacija. Šta im ostaviti? Sada ponovo treba pokazati one naše odlike hrabrosti i čežnje za slobodom i opstojnošću. Sada treba jačati naše bosanskohercegovačko zajedništvo sa onima koji to žele i trebaju. To zajedništvo treba vladu inkluzije koja pravi inicijativu na svim državnim nivoima. Vlada inkluzije je vlada manje konfrontacije a više saradnje. To je vlada kojoj su interesi države i inkluzivnog društva ispred važnih parcijalnih interesa i neprincipijelnih pritisaka. Ta vlada inkluzije najbolje reprezentira centralni dio bosanskohercegovačkog društva, oko kojeg se sabiraju i predstavnici naroda i građana kojima nisu istančani osjećaji pripadnosti bosanskom slobodnom društvu. Očekivanja su velika, jer će generacije koje dolaze osuditi i genocid i propuste male „endehazije“ samo ako im se šansa za slobodu i demokratiju održi u životu. To je jedan prirodni slijed i on je u skladu sa svim trenutno prihvatljivim načelima za koja još uvijek postoji podrška svijeta. A dok je svijeta biće i (ne)normalnih ljudi.

Mesud A. Ramić
02.11.2022.