DR. SEAD ALIĆ: Kakav je dogovor moguć s političkim predstavnicima manjeg entiteta ako nisu stvoreni uvjeti za povratak nesrpskog stanovništva; ako je nesrpsko stanovništvo i dalje izloženo pritiscima, provokacijama, prijetnjama; ako osobe koje su činile zločine vode institucije zakonodavne i izvršne vlasti (itd.)? Kakav je dogovor moguć s političkim predstavnicima koji otvoreno zagovaraju ista rješenja koja su bila cilj UZP-a, dakle zatvaranja, mučenja i ubijanja muslimanskog stanovništva? Koju vrstu kompromisa očekujete između dvije secesionističke orijentacije (predstavljale se one otvoreno ili u rukavicama) i prekobrojnog bošnjačkog i 'ostalog' građanskog naroda koji želi živjeti u cjelovitoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini?

Visoki predstavnik za BiH - Christian Schmidt - ljut je jer nikako da nagovori političare Bosne i Hercegovine na dogovor. Naizgled opravdano, jer su novokomponirani političari toliko zla nanijeli Bosni i Hercegovini da bi ih (većinu) trebalo osuditi na nekoliko doživotnih robija. Nije baš za vjerovati, ali ima nešto još još gore od domaćih političara. To je mudrost zapadne birokracije koja Bosnu i Hercegovinu osuđuje na propast upravo inzistirajući na neprovedivom dogovoru.

Naime prema željama Visokog predstavnika (egzekutora europske volje) trebao bi se naći kompromis između političara koji otvoreno zagovaraju secesiju, onih drugih koji to rade na tajnim (ali snimljenim) sastancima i bošnjačkim i građanski orijentiranim političarima koji bi valjda trebali prihvatiti nove, pravne oblike realiziranja onoga što se nije realiziralo oružjem.

Želi se naći pravni oblik padanja Bosne u tišini. Priželjkuje se realizacija ratnih ciljeva SANU-a i UZP-a. Traži se efikasan način neutraliziranja građana – europskih muslimana – Bošnjaka (koji nikako da odustanu od toga da budu to što jesu).


Biranje sudskih presuda i pravnih slučajeva (kao primjera) jasno daju do znanja u kojem se smjeru kreću namjere Europe. Onako kako se podržavao raspad Jugoslavije podržat će se i naizgled neodrživa zajednica naroda (u kojoj je 'neprihvatljivih' dva milijuna muslimana). Ono što nisu dovršili predstavnici krive interpretacije pravoslavlja za vrijeme agresije na BiH i Hrvatsku – sada bi u tišini i pod plaštem političkih odluka trebali dovršiti civilizirani postupci nervoznih predstavnika europskog duha.

Neće to ići, ali to je valjda ono što se očekuje. Dali smo vam šansu da se dogovorite o stvarima o kojima se ne možete dogovoriti. I vi se, naravno, niste dogovorili. Propustili ste posljednju šansu da se uspostavi pravna i politička jednakost svih građana, odnosno da se predstavnici svih nacija osjećaju ravnopravno. Ne tražite korijene problema. Ne pozivajte se na zločine prošle agresije. Ne tražite ravnopravnost običnih ljudi dok se ne uspostavi ravnoteža političkih feuda koji glume nacionalne stožere.

Samo su odabrani profitirali raspadom Jugoslavije. Raspad je odgovarao uglavnom obavještajnim strukturama koje su taj raspad (uz pomoć izvana) dogovarale, takozvanim političarima političkih ponzijevih piramida i njihovih egzekutora, takozvanih gospodarstvenika.

Dobro je jedino to što su maske pale. Nacionalisti su uspostavili nove sustave (ne)vrijednosti. Dojučerašnji građani postali su nacionalne manjine pa se narodi dijele na nacije i nacionalne manjine, nacije koje konstituiraju neku zemlju ili takozvane konstitutivne partijsko-nacionalne tvorevine. Bivša država podijeljena je (uglavnom) po avnojevskim granicama. Ljudi su podijeljeni po vjeri, pismu i operaterima digitalnih signala. Nebo je podijeljeno prema potrebama zemaljskih religijskih posrednika. Bogatstva su podijeljena stranim pomagačima pretvaranja društvenog u privatno i domaćim 'uspješnim privrednicima' (koji su nekim čudom uvijek najbliže oltaru). Historija je podijeljena na regionalne interpretacije. Novonastale zemlje podijeljene su na feude od kojih svaki ima dovoljan broj kmetova za nova osvajanja teritorija s kojih će njihovi feudalci ubirati neke nove poreze.

No, ironijom sudbine pojavilo se u Bosni i Hercegovini nešto što je nedjeljivo, nešto što ne pripada ni zapadnoj ni istočnoj interpretaciji kršćanstva, nešto što ne želi biti podijeljeno između istočnih i zapadnih feudalaca, nešto što sveukupnost želje za podjelama stavlja u pitanje. To su islam i bosanski muslimani - Bošnjaci, novi europski Židovi, Katari, Mauri, novi Romi... Nije da ih nije bilo i ranije, ali niz okolnosti presudio je da tek sada konačno dignu svoj glas i artikuliraju stoljećima onemogućavano nacionalno biće.

U vremenima kada je informacija sporo putovala, Europa i njen kulturni europski duh znali su kako u tišini rješavati takve probleme. Na istrebljenju Maura u islamskoj Španjolskoj razvijane su metode istrebljenja američkih domorodaca. Na križarskim ratovima za blaga Jeruzalema educirali su se križari koji će se boriti protiv kršćana u Francuskoj - Katara. Istrebljenje nehrvatskog (nekatoličkog) življa u NDH bilo je uvertira za pokušaj istrebljenja nekršćanskog nepravoslavnog življa u BiH. Židovi koji su stoljećima mirno živjeli s muslimanima i u Španjolskoj i u BiH morali su birati između nesigurnosti novog progonstva i 'sigurnosti' vojnog poligona nazvanog Izraelom.

Proskribirani ali veliki Karl Marx pokazao je u svojim Ranim radovima da je u korijenima takozvanog židovskog pitanja zapravo novi bog koji se danas zove novac. U ime tog i takvog Boga licemjeri svih vjera spremni su mučiti, silovati, ubijati, zakapati, prekapati, skrivati leševe... Sve da bi feudalci mogli letjeti 'vlastitim' helikopterom ili avionom, skrenuti tok rječice da oplahuje blizinu vlastitog dvora, odnosno graditi kuću za život 's konferencijskom dvoranom'. Sve da bi religijske hijerarhije koje su se odavno odvojile od Boga mogle namiriti od dovoljnog broja sljedbenika svoje hijerarhije. (Čast velikim i hrabrim iznimkama, vjernicima u hijerarhijama religija).

Danas je Židovsko pitanje – islamsko. Novi je Bog crn poput nafte i on određuje poredak moći u svijetu. Financijski ratovi kamufliraju se u vjerske mržnje jer je tako lakše novačiti 'borce za svetu stvar'. Povijest se ponavlja. Malo smo toga, čini se, naučili.

Umjesto daljnjeg elaboriranja inače vrlo zanimljivog povijesno-ekonomskog konteksta, evo i par retoričkih pitanja Visokom predstavniku Christianu Schmidtu:

Kakav je dogovor moguć s političkim predstavnicima manjeg entiteta ako nisu stvoreni uvjeti za povratak nesrpskog stanovništva; ako je nesrpsko stanovništvo i dalje izloženo pritiscima, provokacijama, prijetnjama; ako osobe koje su činile zločine vode institucije zakonodavne i izvršne vlasti (itd.)?

Kakav je dogovor moguć s političkim predstavnicima koji otvoreno zagovaraju ista rješenja koja su bila cilj UZP-a, dakle zatvaranja, mučenja i ubijanja muslimanskog stanovništva?

Koju vrstu kompromisa očekujete između dvije secesionističke orijentacije (predstavljale se one otvoreno ili u rukavicama) i prekobrojnog bošnjačkog i 'ostalog' građanskog naroda koji želi živjeti u cjelovitoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini?

Nije, Visoki predstavniče, temeljni problem nemogućnost dogovora, nego neizvršenje već dogovorenoga. U Bosni i Hercegovini završeni su oružani sukobi, ali crte razdvajanja postale su granice. Iza jednih se razvija građanski, europski oblik života i rada (s anomalijama koje ni Europi nisu strane). Iza drugih granica se zadržalo ratno stanje (s pravom prolaska preko teritorija i za druge).

Zašto se ne vraćaju Hrvati i Bošnjaci u manjinski entitet?

Zašto se u većem broju ne vraćaju Bošnjaci u Hercegovinu?

Zašto stotine akademika, tisuće svećenika svih vjera i milijuni Europljana ne pošalju konačno poruku da se rat mora završiti, da u lokalnim vlastima ne mogu biti bivše ubojice, da bosanskohercegovački narod zaslužuje mir i jednakost na svakom pedlju svoje države; da se odluke sudova moraju poštovati; da mora prestati igra opstrukcije koja nije ništa drugo nego nastavak rata u rukavicama.
Nezavršeni rat Visoki predstavniče priziva novi, jednako kao što neizvršene obveze jednog dogovora onemogućuju bilo kakav novi dogovor.