Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista: Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici su sprovele vojne, policijske i paravojne formacije snaga bosanskih Srba nakon što su 11.7. 1995. okupirali i preuzeli nadzor nad Srebrenicom, “zaštićenom zonom UN”, koju su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, 1993. godine, razoružali jedinice ARBiH i stavili svrhu navodne zaštite bošnjačkih izbjeglica protjeranih na to područje od strane snaga bosanskih Srba.

I ove godine će se 11. jula u Memorijalnom centru u Potočarima nedaleko od Srebrenice, komemoracijom obilježiti Dan genocida i žalosti za 8372 pripadnika bošnjačke nacionalnosti koji su brutalno pogubljeni i ubijeni samo zato što su drugog imena i vjere i 40.000 prognanih. Bošnjaci su pogubljeni bezumnom politikom ratnih i političkih vođa bosanskih Srba, ratnih zločinaca: Radovana Karadžića, Ratka Mladića & dr. i državne politike Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem, ali i brojnih drugih ratnih komandanata kojima je suđeno i presuđeno u Haškom tribunalu za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini.

Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici su sprovele vojne, policijske i paravojne formacije snaga bosanskih Srba nakon što su 11.7. 1995. okupirali i preuzeli nadzor nad Srebrenicom, “zaštićenom zonom UN”, koju su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, 1993. godine, razoružali jedinice ARBiH i stavili svrhu navodne zaštite bošnjačkih izbjeglica protjeranih na to područje od strane snaga bosanskih Srba.

Memorijalni centar u Potočarima je otvoren 2003. godine. Tu su do sada 6.652 identifikovane žrtve genocida našle smiraj, doks su 237 žrtava genocida po želji porodice ukopani u porodičnim mezarjima, za više od 1000 žrtava se jo uvijek traga. Iako je u se govori da su pitanju 8372 žrtve, prema riječima preživjelih članova porodica i istraživača naglašavaju da taj broj nije konačan.

Ovog 11. jula obavit će se kolektivna dženaza i ukop za još pedeset identifikovanih žrtava genocida čije su porodice odobrili ukop i pored toga što njihovi ostaci nisu kompletirani, jer s namjerom zatiranja tragova zločina zločinci su ih razmještali u više masovnih grobnica.

Pored Memorijalnog centra u Potočarima, na ovom mjestu se takođe nalazi i Muzej genocida u Srebrenici. Njegova misija je suočavanje sa prošlošću i dokumentovanje prošlosti za širu javnost, uključujući i međunarodnu javnost, kao i društveni dijalog.

Pokolj-Genocid koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. najgora je pojedinačna strahota koja se dogodila na prostorima bivše Jugoslaviji tokom ratova devedestih godina i najgori pokolj koji se dogodio u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Da li smo danas nakon 27 godina od tog strašnog masakra i Genocida mi na prostorima Zapadnog Balkana bliži istini, bliži otrježnjenju kajanju bliži demokratiji i ljudskim i moralnim načelima u poštovanju mnogobrojnih naroda koji žive na ovim prostorima ili ne. Nismo dalji smo nego ikada u Srbiji, BiH pa i u Crnoj Gori gdje se veličaju ratni zločinci i slave se imena Karadžića, Mladića kao heroja.

Mnogobrojni plitičari pro-srpske orijentacije u Crnoj Gori negiraju genocid u Srebrenici jasno se stavljajući u službi velikosrpske propagandne mašinerije, koja ovaj Genocid ne priznaje. Koliko smo daleko od suočavanja sa istinom o zločinima počinjenim u ratovima devedesetih godina najbolje se vidjelo prošle godine kada je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko naložio da se u Krivični zakon Bosne i Hercegovine unese odredba kojom se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Ta odluka je izazvala toliko ogorčenje u Republici Srpskoj da su lideri svih političkih stranaka odlučili da ne učestvuju u radu institucija Bosne i Hercegovine, što je državu uvelo u duboku krizu. Napori da se prizna istina i pravda bili su uzaludni i ostali su na istim onim pozicijama kao na početku ratova devedesetih.

Više od 700 godina zatvora presuđeno je za genocid i druge zločine u Srebrenici na međunarodnim sudovima te Sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbije, a osuđeno je 47 osoba, jer su bili nalogodavci i izvršitelji počinjenih zločina. Sudovi su izrekli pet kazni doživotnog zatvora uključujući ratne ključne zločince sa vrha srpske piramide Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH, osudivši ukupno 25 osoba, u Hagu je osuđeno 14 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, dok je pravosuđe Srbije osudilo pet osoba za zločine u Srebrenici, a u Hrvatskoj osuđena su dvojica bivših pripadnika Škorpiona.

Bošnjaci, skoro tri decenije nakon ovog strašnog zločina nalaze na brojnim muhadžirskim i teškim životnim putevima kako oni u Bosni tako i oni daleko van njenih granica. Ostat će upamćene riječi pokojnog predsjednika Alije Izetbegovića koji je jednom rekao: „U istoriji nema pravde i nepravde, ima samo slabih i jakih...“ Bošnjaci, kao narod nad kojim je počinjen genocid i drugi masovni zločini, treba da su svjesni da jedino u očuvanju i jačanju svojih korijena, običaja, jezika, religije ali i jedinstvenih političkih konstituenata mogu da budu jaki na uvjek nemirnim putevima Balkana. I danas mnogi političari nisu izvukli pouke iz tog bliskog ali prije svega bolnog perioda novije istorije na krvavoj mapi Evrope. Izvršioci genocida u Srebrenici uglavnom su osuđeni. Osuđeni su uglavnom i organizatori tog zločina. Čak su i nalogodavci osuđeni. Ali, akademici, pjesnici, duhovnici genocida, vjerske i političke ličnosti u Srbiji i manjem bh. entitetu Republici Srpskoj, a pojedini i u Crnoj Gori i danas su ,,najugledniji ljudi“ u srpskom (krugu) društvu. Oni bi morali biti prozvani, prokazani i kažnjeni, kako bi pravedni ljudi mogli da žive ponosno, časno i kako bi suza gorka pala sa njihovog lica ili bolje reći maske od lica za sve nevine žrtve Srebrenice.
SREBRENICA!!! - Čitavo jedno poimanje brutalno ubijanih nevinih ljudi u jednoj riječi! Nigdje na svijetu ne postoji slučaj da se jednom rječju može opisati mržnja i zločin nad ljudskim rodom nad nevinim i mnogim rano ugašenim životima. Ta riječ koja sve ostale riječi nadjača, to nije riječ to je KRIK koji dopire do najudaljenijeg kutka ljudske civilizacije. I dušom i srcem sam uz sve porodice žrtava i majke Srebrenice i ovo su za mene tužni dani koji samo podsjećaju koliko zla ima u ljudima spremnim da ti oduzmu život zbog imena i vjere. Dok su se drugi neku noć veselili potpisivanju Temeljnog ugovora sa okupatorskom SPC u Crnoj Gori poesbeno takozvani premijer i pjevali ,,Veseli se srpski rode“ vjerovatno zaboravljajući da su ovo najtužnji dani gdje se dovama (molitvama) odaje počast makar ljudski i čovječanski stradalim Bošnjacima.