Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Islamske teme

OSVRT NA ČLANAK „PRAVA LGBT OSOBA U ISLAMU“
Objavljeno: 10. January 2022. 13:01:29
Piše: Muhammed HAJR MUSA: Članak je fokusiran na LGBT seksualnu orijentaciju kao na individualan bihevioralan čin, prenebregavajući činjenicu da je ona prerasla u filozofiju koja je proizvela ideologiju iz koje se granaju temeljni koncepti i koja ruši temeljne koncepcije društva vezane za identitet vrste i koncept porodice. Autorovo zanemarivanje toga predstavlja veliki otklon od debate o homoseksualnosti koja se odvija u današnjem svijetu i članak izmješta izvan prostora na kome niču svi dijalozi povezani sa stavom o homoseksualnosti.
List El-'Arebi-l-džedid u broju od 7. decembra 2021. objavio je članak pod naslovom „Prava LGBT osoba u islamu“ autora Muhammeda Talebe Ridvana, koji sadrži brojne nelogičnosti, inverzije i netačnosti. Mi ćemo se ovdje osvrnuti samo na neke od njih.

Prvo: Autor kaže: „Iz aktuelne polemike, i iz drugoga, može se zaključiti da prevladava narativ o dužnostima i da on dobija na zamahu, dok se prava skoro i ne spominju – prava koja ljudi imaju kod svog Gospodara i koja imaju jedni kod drugih. Mislim na prava koja su zagarantirana svetim tekstovima i njihovim intencijama, a koji su isključeni iz narativa velike većine onih koji se bave tim tekstovima i kojima su posvećeni.

Naime, nevjernik – počinilac najvećeg grijeha – ima stanovita prava: pravo da ne vjeruje (Ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje); pravo da javno ispoljava svoje nevjerstvo i da diskutira o njemu (Reci: „Iznesite dokaze svoje, ako istinu govorite! “), koje Objava ne samo da potvrđuje, već ide i dalje – bilježi argumente svojih takmaca (Božijih takmaca) i odgovara na njih u ajetima koji se uče i s kojima se obavlja molitva. Prema tome, ako je nevjerniku priznato pravo uvjerenja, bez ikakve ovosvjetske sankcije, kao i pravo da diskutira u odbrani svog uvjerenja bez bojazni da će imati ovosvjetske posljedice, šta onda kazati za one (koji su po veličini grijeha) ispod njegovoga nivoa..., poput, npr., LGBT osoba?!“

Autor članka iznosi stav da čovjek ima pravo činiti grijeh, što je očevidna greška u korišćenju pojma „pravo“.

Kazati da čovjek ima pravo biti pripadnikom LGBT skupine je metodološka greška u korespondiraju s pojmom „pravo“. Naime, neposluh Bogu, odnosno grijeh, u islamskoj percepciji se smatra kršenjem zakona, a nema nijednog zakona na svijetu koji drži da čovjek ima pravo kršiti zakon. Jeste li ikada čuli da neki vjerski ili humani zakon govori o tome kako čovjek ima pravo ubiti drugog čovjeka? Ili da ima pravo izdati svoju zemlju? Ili da ima pravo uništiti saobraćajni znak? Ili da ima pravo na autoputu voziti u suprotnom smjeru?

Čini se da autor članka nije pravio razliku između prava na počinjenje prestupa i kršenje zakona i prava da se brani kod izvođenja pred nepristrasan sud. Naime, pravo čovjeka da se brani na sudu nakon što je počinio prestup je jedno, dok je njegovo pravo da krši zakon nešto sasvim drugo. Među njima je ogromna razlika, međutim navedeni autor ih je pobrkao.

Drugo: U članku stoji „da Uzvišeni Allah nije propisao dunjalučku kaznu, a da se o tome – po ocjeni većine klasičnih i savremenih eksperata – prenose tek neke predaje slabog prijenosnog niza, koje, uz to, i ne podupiru svu ovu mržnju prema akterima, a ne i prema samom činu ili počiniocima zlodjela, shodno prevalirajućoj percepciji. Baš naprotiv, svi smo mi odgajani na islamskim narativima koji mrze grijeh, a ne grješnika. U hadisu kojeg navode El-Buhari i neki drugi autori, Vjerovjesnik, a.s., je osudio jednog ashaba koji je proklinjao drugog (Numana Dahhaka), koji je više puta privođen da bi se nad njim izvršila vjerozakonom predviđena kazna za konzumiranje alkohola, rekavši onima koji su ga kritizirali i proklinjali: „Nemojte ga proklinjati, jer koliko ja znam, on voli Allaha i Njegova Poslanika...!“ Da, Numan je bio alkoholičar, no imao je svoja prava koja su dosezala čak dotle da su zabranjivala da mu se samo uputi kritika, pa odakle onda dođoše ovi diskursi nasilja, mržnje i blasfemije; odakle se pojaviše njihovi pobornici?!“

Autor ovdje ponovo brka stvari: činjenicu da je seksualna orijentacija LGBT osoba zlodjelo koje za sobom povlači zakonsku sankciju i stav muslimana prema kršenju zakona. On to dvoje miješa pa se iz njegovih riječi da zaključiti da je homoseksualnost nešto minorno i da ne zaslužuje svu ovu gungulu koja se podigla oko nje. Autorova tvrdnja da Uzvišeni Allah nije predvidio nikakvu ovosvjetsku sankciju za nju ne stoji. Autor ovdje brka razmimoilaženje šerijatskih pravnika o tome da li je za homoseksualnost izrečena definirana vjerozakonska sankcija, ili nije. Naime, činjenica da su se pravnici razišli o ovom pitanju – tj. da li je za to predviđena jasno definirana kazna, ili nije – nikako ne znači i nepostojanje bilo kakve ovosvjetske sankcije za počinioca. Što se tiče autorove tvrdnje da postoji mržnja prema počiniocima ovog zlodjela, ona je diskutabilna. Naime, govoriti o određenoj pojavi s gnušanjem i osudom ne podrazumijeva i mržnju, već izražavanje stava jednog muslimana prema osobama upletenim u nešto takvo, njegovo sažalijevanje takvih osoba i navođenje istih da to prevladaju.

Čudno je da autor uočava narative zlobe i mržnje koje dolaze od muslimana a koje u stvarnosti ne ostavljaju nikakve opipljive posljedice, dok potpuno prelazi preko terora koje vrše LGBT lobiji prema svakome ko i pomisli samo uputiti kritiku i izraziti svoje mišljenje o tome, „zaboravljajući“ da je taj teror promulgirao zakone i zakonske odredbe kojima se održava stanje intelektualne represije nad svima koji odbijaju LGBT seksualnu orijentaciju.

Treće: Muhammed Talebe Ridvan je napisao sljedeće: „Na rigidnim društvenim mrežama izostale su ozbiljne rasprave o viđenju nekih savremenih muslimanskih stručnjaka iz područja islamskih nauka o LGBT seksualnoj orijentaciji; o tome da se ona razlikuje od onog što je činio Lutov narod (općenje muškaraca s muškarcima, op. prev.), a što je Kur'an zabranio. Ovdje želim ukazati na radove Halida Ebu-l-Fadla, Ulfeta Jusufa i dr., u kojima se izražava stajalište da je LGBT seksualna orijentacija, kao sporazumna veza dviju punoljetnih osoba, nešto različito od onog što je upražnjavao Lutov narod, a što Kur'an predstavlja kao „blokiranje puta“, nasrtanje na ljude, njihovo pljačkanje i silovanje, te da je ona – tj. takva orijentacija – prirodna sklonost, prema naučnim uvidima (koja po mojoj procjeni nisu dovedena do kraja), a ne izbor, što su argumenti o kojima treba diskutirati i kritički razmotriti.“

Ovo je, bogme, nešto veoma čudno. Ta, on se poziva na krajnje izolirana mišljenja o tome iz kojeg je razloga Lutov narod zaslužio kaznu kako bi sugerirao da bi homoseksualnost trebala biti prihvaćena u društvu budući da bi se, klinički, mogla smatrati prirodnom sklonošću, shodno onome što je kazao. Na ovo se može jednostavno odgovoriti da je Božiji narativ u Kur'anu objasnio zlodjelo Lutova naroda riječima izrečenim u suri Eš-Šu'ara: Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite." (Eš-Šuara', 165-166) Ajet je, dakle, sasvim jasan u svojoj naznaci da se njihovo prelaženje granice sastojalo u tome što su sa strašću prilazili muškarcima, a ne ženama. To nalazimo i u suri En-Neml: I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih? Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici." (En-Neml, 54-55)

Što se tiče „blokiranja puta“, iz kur'anskog konteksta se jasno razaznaje da je ono u dosluhu sa seksualnom nastranošću. Naime, Uzvišeni u suri El-'Ankebut kaže: I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio: s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite" – odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da nas Božija kazna stigne, ako istinu govoriš!" (El-'Ankebut, 28-29) Iz konteksta ajeta se sasvim jasno raspoznaje da se pod „blokiranjem puta“ podrazumijeva seksualna nastranost, koja je jedan od vidova blokiranja puta prema biološkoj reprodukciji i umnožavanju. Šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša'ravi o tome kaže: „Tojest, blokiraju put opstanku vrste. I, blud, iako rezultira djetetom, ne osigurava mu časno i dostojanstveno bitisanje u društvu. Prema tome, Uzvišeni Allah je za očuvanje vrste odredio samo jedan put pa, stoga, ne slijedi ništa drugo mimo njega, ni s muškarcem, ni sa ženom. „Put“ je riječ općenitog značenja i označava fizički put, ulicu kojom se hodi, ali i duhovni – orijentaciju koje se držimo u životu.“

Potom, autorova sugestija da bi homoseksualnost mogla biti prirodna sklonost, pod pretpostavkom da je to tačno, ništa ne mijenja u pogledu kvalificiranja tog čina zlodjelom, jer i blud korespondira s čovjekovom prirodnom sklonosti, no ako se odnos muškarca i žene desi na nezakonit način tretira se zakonskim prekršajem, pa zaslužuje da se označi kriminalnom radnjom a njegov počinitelj da bude sankcioniran i ovosvjetskom i ahiretskom kaznom.

Četvrto: Članak je fokusiran na LGBT seksualnu orijentaciju kao na individualan bihevioralan čin, prenebregavajući činjenicu da je ona prerasla u filozofiju koja je proizvela ideologiju iz koje se granaju temeljni koncepti i koja ruši temeljne koncepcije društva vezane za identitet vrste i koncept porodice. Autorovo zanemarivanje toga predstavlja veliki otklon od debate o homoseksualnosti koja se odvija u današnjem svijetu i članak izmješta izvan prostora na kome niču svi dijalozi povezani sa stavom o homoseksualnosti.



Ostali prilozi:
» HILJADU RUKU HEĆIMA ŠTO LJUDSKE DUŠE LIJEČI
Ferhat Korajac | 13. January 2022 22:05
» ODRŽAN SASTANAK SA SANDŽAČKIM IMAMIMA
Mesihat.org | 11. November 2021 14:41
» SIMBOL LJUBAVI I POSLANIKA
Anadolu Agency (AA) | 22. October 2021 15:03