DR. MUSTAFA CERIĆ: Uz svoju i našu sadaku i dovu na turbetu od Sevenera „Sedmorica braće“ u Sarajevu te uz ohrabrenje ovih recentnih priznanja, izvijanja i traženje oprosta za genocid od strane savjesne i odgovorne Njemačke, Kanade i Francuske, Christian Schmidt dolazi u pravo vrijeme u Sarajevo da pokaže moć istine, pravde, mira i pomirenja za sve ljude dobre volje ne samo u Bosni već i na Balkanu, Europi i svijetu. Dakako, i Srbija i Izrael mogu uzetu pouku iz primjera Njemačke, Kanade i Francuske, a to je da zločin genocida nikad ne zastarijeva. Priznanje, izvijanje i traženje oprosta za genocid – što prije to bolje.

1) Carl Bildt 1995. - 1997. Švedska
2) Carlos Westendorp 1997. - 1999. Španija
3) Wolfgang Petritsch 1999. - 2002. Austrija
4) Paddy Ashdown 2002. - 2006. Ujedinjeno Kraljevstvo
5) Christian Schwarz-Schilling 2006. - 2007. Njemačka
6) Miroslav Lajčak 2007. - 2009. Slovačka
7) Valentin Inzko 2009. – 2021. Austrija

Oni nisu sedmorica brata po krvi, već po sudbini njihova „nevinog“ imenovanja da služe u Bosni kao visoki predstavnici međunarodne zajednice za implementaciju mira. Ni krivi ni dužni oni su bili krivi za sve kardinalne greške međunarodne zajednice u Bosni od kojih je grijeh opsada Sarajeva od 1.425 dana i noći te genocid nad Bošnjacima/Bosancima bio najveći i, stoga, su bili dužni po slovu i duhu bonskih ovlasti da donesu zakon o zabrani negiranja genocida te da uvedu Bosnu u euroatlantske integracije – EU i NATO.

Oni to nisu uradili!

Zato su slični onim bosanskim posavskim kapetanima, koji su se pravdali da nisu mogli javiti Sarajlijama da je princ Eugen Savojski 1697. godine prešao Savu i tako prošao Bosnom do Sarajeva, kojeg je potpuno spalio. Bili su okrivljeni zbog nehata, ali im je oprošteno zato što su objasnili da je bio mrak pa nisu ništa vidjeli i zato što je princ Savojski prešao rijeku Savu nepredviđenom rutom. Zatim su proglašeni nevinim i zato im je mezar u turbetu među sedmoricom braće od kojih su još i jedan Fatihov vojnik šehid te dvojca siromašnih derviša, koji su krivo optuženi za krađu pa ih narod proglasi šehidima i evlijama.

O svakom od „sedmorice braće“ po sudbini njihova „nevinog“ imenovanja za visokog predstavnika za Bosnu mogla bi se ispričati zanimljiva legenda, ali meni u ovom trenutku na um pada legenda o bosanskom nišanu, kojeg sam poklonio Wolfgangu Petrischu. Naime, u jednom razgovoru Petrisch je rekao da mu se dopada izgled bosanskih nišana. Razmišljajući šta da mu u svojstvu reisu-l-uleme u Bošnjaka poklonim na odlasku iz Bosne, sjetio sam se te njegove priče te zamolio akademika Mehmeda Akšamiju da napravi dizajn jednog tipičnog bosanskog nišana, dizajn kojeg je jedan klesar materijalizirao u bosanskom kamenu. Protokol je bio zatečen, ali nije mogao odbiti da bosanski nišan kao poklon javno uručim Petrischu na ispraćaju, koji je održan u bašči nacionalnog muzeja. Kasnije pri jednom susretu, Petrisch mi je potvrdio da taj nišan drži u svom stanu na vidnom mjestu.

To da je Lord Peddy Ashdown bio legenda ne treba posebno isticati jer njegova energija i odlučnost da u svojstvu visokog predstavnika kaže „bobu bob, a popu pop“ zbog čega je bio „protjeran iz Bosne“, zaslužuje poseban prozor na novom turbetu „Sedmorica braće“ '“Seven Brothers“) , koji su zbog žrtava genocida u Bosni izgubili „nevinost“, ali ne svojom krivicom već krivicom onih koji su im zatvarali oči da ne vide i uši da ne čuju ono što bosanske žrtve svaki dan i vide i čuju, a to je negaciju genocida, kojeg je haaški tribunal pravomoćno osudio, a međunarodni sud pravde potvrdio.

Ostala braća od „sedam“ ili „seven“ braće nisu bili velike legende osim zadnjeg sa najdužim mandatom od svih, Valentina Inzka, koji će ostati upamćen po svom legendarnom cviljenju, po izvještajima svoje zabrinutosti zbog ponašanja manjeg bosanskog entiteta te po strahu od Rusije, koja je u njegovom mandatu preuzela kormilo PIC-a. Ali, nije ni Inzko kriv. On je samo dužan za svo naše izgubljeno bosansko vrijeme i sve naše puste bosanske nade i želje da ispuni svoje obećanje o donošenju zakona o negaciji genocida te da Bosnu uvede u punopravno članstvo EU i NATO. Jer, unatoč svim opstrukcijama, bosanska vojska bolje i odanije funkcionira u sistemu odbrane NATO-u kao prijatelj nego Crna Gora, kao punopravni član zato što su u Crnoj Gori trenutno na vlasti anticivilizacijske litije i antimirovno "Načertanije" Ilije Garašanina o „Velikoj Srbiji“ ili ti „Srpskom Svetu“. To je bosanska armija pokazala i dokazala u združenoj vježbi NATO-a na Manjači, gdje je jedan bosanski vojnik pobijedio američkog vojnika u sklekovima. To nije nevažan podatak osim za bosanske, posebno sarajevske, medije jer to njih ne zanima. Njih zanima uglavnom ko je s kim danas ručao, ko je koga danas nasuho oklevetao, ko je koga partijski izdao te ko je s kim a ko protiv koga. Jadno i bijedno da jadnije i bjednije ne može biti.

Eto, zato predlažem da se, nakon Valentina Inzka, u Sarajevu pored Jedilera „Sedmorica braće“ podigne trube Sevenera „Sedmorica braće“, koji nevino odslužiše svoj mandat „visokog predstavnika“ za Bosnu, a koje se nepravedno krivi za loše stanje u Bosni i koje se nepravedno duži za krađu bosanskog vremena, kao i za bosansku izgubljenu nadu i žarku želju da im svjetski Seveneri „Sedmorica braće“ osiguraju mir, slobodu, čast i ponos nacije i države.

Neka to turbe ima sedam prozora, gdje će se u svaki od njih ubaci isti iznos sadake u markama ili eurima ili dolarima, a kroz otvor na vratima neka se ubaci nešto malo više sadake. Pri tome, najvažnije je da se ljudi ne vraćaju istim putem kojim su došli. Zatim, moraju osluškivati prvu riječ ili rečenicu, koju će slučajni prolaznik izustiti. Ako je riječ ili rečenica pozitivna, onda će se želja ispuniti, a ako je riječ ili rečenica koja se čuje negativna, onda treba doći drugi put i zaželjeti želju ponovo.

A želja koju i domaći i svjetski turisti treba da imaju jeste da se donese zakon o zabrani negacije genocida te da Bosna po hitnom postupku postane punopravna članica EU i NATO-a, jer je spremnija za tu operaciju i od Bugarske i od Rumenije. Jedina falinka Bosne je što ima „previše“ muslimana, ali ima i za to rješenje – u zadnje vrijeme se taj broje smanjuje jer se povećava broj murtata i munafika sa jakom tendencijom porasta broja dönmedžija.

To turbe od Sevenera „Sedmorica braće“ treba da otvori novoimenovani osmi visoki predstavnik za Bosnu Herr Christian Schmidt na prvi dan svog mandata, kao i da on prvi ubaci sadaku u eurima u svaki od sedam prozora a kroz otvor na vratima da ubaci nešto malo više sadake u eurima za bereket i sreću na svoj mandat.

Isto tako, Christian Schmidt ne smije u povratku hodati istom ulicom, kojom je hodao Valentin Inzko, kako ne bi zalutao do cilja, odnosno želje koju je zaželio dok je ubacivao sadaku, a to je želja da ga Rusija, posebno manji bosanski entitet ne ometa svojim vetom da donese zakon o zabrani negacije genocida te da uvede Bosnu u euroatlantske integracije EU i NATO jer ako ne bude u stanju da to uradi nije trebao ni dolaziti, onda je bolje da su nas ostavili da se mi sami rahat patimo, da dijelimo sadaku na turbetu prethodnim visokim predstavnicima s dovom Milostivom Allahu da nas spasi od genocida i od loše domaće vlasti te da čekamo sto godina, kao što je čekali i Namibija (1904-2021), da Srbija prizna genocid te da, prema tome, plati genocidnu kompenzaciju potomcima žrtava genocida. Kao i Njemačka, koja je priznala genocid u Namibiji, uradio je to i kanadski premijer Justin Trudeau nakon više od sto godina (1878-2021) tako što je priznao genocid nad domorodcima, a predsjednik francuske Makron je nakon dvadeset pet godina priznao da je bio na krivoj strani u Ruandi zato što je podržavao genocidni režim.

Uz svoju i našu sadaku i dovu na turbetu od Sevenera „Sedmorica braće“ u Sarajevu te uz ohrabrenje ovih recentnih priznanja, izvijanja i traženje oprosta za genocid od strane savjesne i odgovorne Njemačke, Kanade i Francuske, Christian Schmidt dolazi u pravo vrijeme u Sarajevo da pokaže moć istine, pravde, mira i pomirenja za sve ljude dobre volje ne samo u Bosni već i na Balkanu, Europi i svijetu.

Dakako, i Srbija i Izrael mogu uzetu pouku iz primjera Njemačke, Kanade i Francuske, a to je da zločin genocida nikad ne zastarijeva. Priznanje, izvijanje i traženje oprosta za genocid – što prije to bolje.

Allahu Svemogući, osnaži volju i želju kod Christian Schmidta da uradi ono što je pravo za Bosnu kao dug međunarodne zajednice prema Bosni. Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da ne izgubimo nadu i želju za istinom, pravdom, mirom i pomirenjem! Amin!

Allahu Milostivi, uputi odgovorne za sudbinu Bosne da rade savjesno i odgovorno! Amin!