Vučić je isti kao Dodik, a Dodik je isti kao Vučić, a obojica su isti kao Milomir (Mrzomir) Marić, kojeg nećemo ostaviti na miru sve dok ne povuče svoj Hate-Speech i sve dok ne ispriča Fikretu Aliću za duševni boli, koji mu je nanio bez ikakvog razloga osim mržnje prema nevinom čovjeku.

Ne bih da pristajem na muku Šefiku Džaferoviću. Znam, s bezobraznim i bezobzirnim Dodikom ima muka preko glave, ali ne mogu prešutjeti današnji doček Aleksandra Vučića, u svojstvu predsjednika Srbije, na Sarajevskom aerodromu od strane sva tri člana Predsjedništva bosanske države.

Sjećam se, bilo je to krajem 1993. god., kad su mi javili da na Sarajevski aerodrom, koji je bio pod opsadom ili „mirovnom“ kontrolom UNPROFOR-a, dolaze patrijarh srpski Pavle i zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić te me pozivaju da im se tamo pridružim radi međuvjerskog dijaloga. I tog dana srpsko ciljano granatiranje Sarajeva nije prestajalo.

Pošto se na nas Bošnjake muslimane gledalo kao „dobre momke“, koji su uglavnom bili kooperativni s međunarodnim mirovnim snagama, očekivalo se od mene da poziv prihvatim bespogovorno.

Međutim, ja sam taj poziv odbio s obrazloženjem da pozivam patrijarha Pavla i kardinala Kuharića da se s aerodroma upute u moj kabinete reisu-l-uleme, gdje ću ih primit u mojoj bosanskoj kući kao pravi domaćin jer se u Bosni gosti ne primaju na pragu kuće.

Osim toga, neka i oni osjete kako je prolaziti kroz barikade ukrajinskih Unproforaca ili francuskih vojnika, koji su dopustili da bosanski premijer Hakija Turajlić bude ubijen pred njihovim očima.

Bio sam siguran da se patrijarhu Pavlu i kardinalu Kuhariću ne bi ništa dogodilo, ali bi bilo zapisano da su hrabro prošli kroz barikade opsade grada Sarajeva, opsade koja je ukupno trajala 1,425 dana i noći. To je, zasigurno, poznato i današnjem gostu iz Beogradu Aleksandru Vučiću, koji je s mitraljezom u ruci gađao Sarajevo.

Patrijarh Pavle i kardinal Kuharić se nisu odazvali mom pozivu da me posjete u mom kabinetu reisu-l-uleme u sred Sarajeva, kao što se ni ja nisam odazvao njihovom pozivu da ih primim na Sarajevskom aerodromu, tj. na pragu bosanske kuće, unatoč snažnom pritisku međunarodne zajednice da to učinim radi mira i dijaloga.

Priznajem, bilo je to za mene veliko iskušenje, ali sam sâm sebi rekao: Gosti koji dolaze u Bosnu moraju poštivati bosanski kućni red. Ako dolaze s dobrim namjerama u Bosnu, moraju pred bosanskom kućom skinuti obuću i s poštovanjem unići u kuću, a ne pozivati domaćina da ga čekaju na pragu kuće zato što nosi poklon, za kojeg se može reći čuvena Homerova mudrost: „Boj se Danajaca i kad darove nose”.

Razumijem Šefika Džaferovića, o Komšiću ne bih ništa komentirao, ali hoću da kažem da što se više popušta i umiljava Dodiku u Predsjedništvu bosanske države, kod njega sve više raste apetit da nas kao bosansku naciju i državu psihički i moralno ubija. Jutros me Mirnes Kovač podsjeti na kolosalno Ibn Khaldunovo zapažanje: - Tokom historije mnoge nacije su pretrpjele fizičke poraze, ali to nikada nije značilo i kraj nacije. Međutim, kada nacija postane žrtva psihološkog poraza, onda to označava kraj te nacije!

Vučićev poklon od 5000 vakcina, koje su, by the way, proizvedene u Indiji, nisu dobronamjerne zato što će koliko sutra, njegov omiljeni Milorad Dodik, biti njegov učestali gost u Beogradu, gdje će serbes izjavljivati da je 1. mart 1992. bio prvi pucanj u Bosnu i Hercegovinu te da je Bosna nemoguća država, itd.

Nemojte mi reći da to isto ne misli i Aleksandar Vučić. Kao što isto misli i ono što njegov omiljeni novinar Milomir (Mrzomir) Marić baljezga na Happy TV povazdan kao papagaj, šireći mržnju prema Bosni i Bošnjacima, mržnju koja je opasnija i zaraznija od Covida-19. Bilo bi dobro i dobronamjerno da je Vučić pronašao vakcinu za pelcovanj te umobolne „Dugine“ pred-genocidne mrzitelje, koji su huškali i poučavali srpske Škorpione kako da s leđa ubijaju bosanske mladiće.

Ne, (ne)dragi goste na pragu bosanske državne kuće, ne možemo o tome ne govoriti zato što vi o tome pričate u Beogradu i učite svoju djecu da je srpski genocid u Srebrenici svetosavski zavjet mržnje prema „muhamedovoj veri“ za srpsku stvar i pobjedu protiv Turaka uoči srpskog praznika u Srebrenici.

Vučiću, sve dok ne shvatite koliki je vaš grijeh genocida u Srebrenice, ne možete očekivati da vam vjerujemo i da ne sumnjamo u vaše dobre namjere i kad dolazite s poklonom vakcina, koje ne služe nama već vama da pokažete svijetu kako ste vi mirotvorci i humanitarci. Pa mi pamtimo Miloševića, koji je bio mnogo vještiji u svojim mirotvornim lažima i podvalama od vas dok je spremao JNA-a pa onda srpsku zločinačku vojsku za opsadu Sarajeva i genocid nad Bošnjacima širom Bosne.

Zato se mi s pravom danas pitamo: Šta nam to danas spremate? Novu opsadu Sarajeva? Ili novi genocid u Srebrenici? Ili nam spremate novu poruka da za jednu vašu vakcinu 100 Bošnjaka treba da budu spremni da prihvate da vi po Bosni hapsite bosanske patriote, a svoje srpske presuđene ratne zločince da štitite i slavite u Beogradu, kao nacionalne heroje?

Vama se samo čini da smo mi slabi. Nismo mi ni slabi ni glupi, ali jesmo zatečeni vašim upornim primitivnim berzobrazlukom, od kojih je najsramnija srpska crkva u Fatinoj avliji. Vučiću, kako vas nije stid da išta govorite sve dok Srpska crkva sramno stoji u avliji nane Fate. Izgleda vi ste hrabri samo protiv bosanskih časnih žena, kao što su srpski Škorpioni, te velike srpske kukavice, hrabri samo kad s leđa ubijaju bosanske mladiće.

Poštovani Šefiku Džaferoviću, časni člane Predsjedništva bosanske države, oprosti, ali nisam mogao da vam ne zamjerim što ste vi, sva trojica, morali izaći iz vaše državne kuće da dočekate Aleksandra Vučića na pragu bosanske hiže, koji zbog svoje podrške Dodku, koji sako malo ničim izazvan laje na bosansku državi, nije zaslužio naše bosansko poštovanje ni kao čovjek ni kao predsjednike Srbije.

Sve dok je tako, Vučić je isti kao Dodik, a Dodik je isti kao Vučić, a obojica su isti kao Milomir (Mrzomir) Marić, kojeg nećemo ostaviti na miru sve dok ne povuče svoj Hate-Speech i sve dok ne ispriča Fikretu Aliću za duševni boli, koji mu je nanio bez ikakvog razloga osim mržnje prema nevinom čovjeku.

Gospodi bosanski državnici, bio je bosanski kućni red da Vučić dođe vama u vaš državni dom, a ne da vi idete njemu na prag bosanske države!

Tako ja mislim i tako ću misliti sve dok bude slobode mišljenja i govora u ovoj našoj lijepoj Bosni. A bit će je dok god ima zdrave pameti u Bošnjaka, koji neće dopustiti nakon fizičkog genocida da ih se porazi psihički što bi značilo, kao što reče Ibn Khaldun: „Kada nacija postane žrtva psihološkog poraza, onda to označava kraj te nacije“!

Allahu Svemoćni, daj nam snage da se spasimo od psihičkog poraza! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da sačuvamo naše duhovno i mentalno zdravlje! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje! Amin!